cyprus wrote:Odlučio sam otvoriti jednu temu na ovom podforumu, iz razloga da ne bih politizirao onaj niže... Nadam se da ova tema shvaćena kao provokacija, jer mi to nije cilj... Cilj mi je da se razvije diskusija o jednom događaju od jučer, da vidim kako drugi gledaju na to... Da li je do mene što mi je to zasmetalo, ili ima još takvih:
http://ba.n1info.com/a89201/Sport-Klub/ ... avici.html
"Mi smo oni koji smo trebali u tišini da nestanemo. Još uvijek svima smeta što grmljavina našeg otpora odjekuje do kraja svijeta!Istina, hrabrost i pobjeda žive sa nama, a licemjerstvo, kukavičluk i laž sa Evropom i pristalicama Radovana! Bošnjaci, nemamo pravo spavati - 'I poslije rata je rat''
Politizacija sporta, politizacija tribina, aktuelizacija ratnih tema na tribinama je već stara stvar, isprana tema i nije imanenta samo ovom području, tako da ne želim o tom širem kontekstu...
Ono o čemu želim pričati je etnizacija tribine jednog kluba, koji se bar do sada nije izdavao za bošnjački, nego za bosanski - sarajevski... Iako su se i ranije na tribinama Grbavice mogli evidentirati različiti nacionalistički ispadi i skandalozniji nego ovaj jučer, mislim da je ovaj nekako kompletirao sliku Željezničara, kao bošnjačkog kluba, ili u najmanju ruku Manijaka kao bošnjačke grupe... Ovaj transparent je manje-više jasno označio navijače Željezničara kao Bošnjake... Dakle, pitanja na koja se želim osvrnuti jesu:
1) Da li nakon ovoga ima smisla tvrditi da Željezničar nije bošnjački klub?
2) Da li ima smisla tvrditi da Manijaci nisu bošnjačka grupa?
3) Da li su neBošnjaci na tribini Željezničara uljezi/suvišni? Znam da ih ima u značajnom broju, zato bih volio vidjeti kako oni gledaju na ovo...
PS I da neko ne misli da je ovo nešto na navijačkoj bazi, istu bih temu pokrenuo i da je slična parola osvanula na tribini sa navijačima Sarajeva... Takva bi me još i više pogodila, jer bih se onda zapitao zašto mi neko nije rekao da navijam za pogrešan klub...
1) Klub službeno se nikad nije identificirao sa bilo kojom ideologijom. Klupska ideja je radničke orjentacije, bez obzira na sistem u kojem egzistira. S obzirom da je život kluba pod utjecajem promjenjivih političkih režima u kojima je klub egzistirao tokom istorije, ta radnička ideologija je poprimala određene suplemente u zavisnosti od aktuelnog režima, ali naravno i shvatanja ljudi i njihovih aktualnih političkih uvjerenja koji su u i oko kluba. Klub ima plan živjeti i u budućnosti i nije isključeno da ideja kluba bude dalje dopunjavana više ili manje progresivnim idejama koje bude oblikovale budućnost ove zemlje. U svakom slučaju klub je neodvojivi dio historije BiH KOJ NIJE FUNCKIONISAO SAMO U PERIODU UPRAVLJANJA FAŠISTIČKOG REŽIMA NDH, što jasno govori da je osnovna premisa iza koje klub stoji anti-fašistička.
2) Šta su Manijaci, je neko drugo pitanje, potpuno odvojeno od kluba. Oni su organizovana navijačka grupa, i ta pitanja rješavaju unutar sebe. Nastanak manijaka, kao organizovane navijačke grupe seže od 1987 godine, i nastanak se vezuje za jako turbulentno vrijeme unutar bivše Jugoslavije. Analizom događaja u periodu 1987 do 1998 godine, potpuno objašnjava političku orjentaciju te grupe, koja se nažalost nije imala priliku oblikovati u nekim vremenima jugoslavnskog liberalizma.
3) Da li je poruka sadržavala išta što bi navodilo nebošnjake da se osjećaju kao uljezi? Ako jeste molio bih te da taj dio izdvojiš iz poruke. Iako konkretne parole smatram suvišnim, a vezivanje za klub malicioznim, jer se klub jučer tokom utakmice ogradio od njih, razumjem ljudsku i individualnu potrebu, koja je rezultat trenutnih političkih i lokalnih dnevno političkih podjela, da pripadnici navijačke grupe koji se osjećaju kao bošnjaci, podijele svoje nezadovoljstvo sa haškim presudama skorijeg datuma. Netreba zaboraviti da su ti mladi ljudi mahom rođeni na Grbavici, koja je tokom rata bila okupirana od strane pro fašističkih snaga, i kao rezultat toga su doživjeli i suočili se sa strahotama, i ljudskim i materijalnim gubicima, a upravo zato, i samo zato što su bošnjaci, a ne navijači Željezničara.
S druge strane, vidimo da Haški tribunal, u kojem sjede svjetski experti, i vrsni intelektualci, ima ogroman problem da se nametne kao nepriksnovena institucija istine, koja će nam dati historijske odgovore o prirodi rata, razmjerima i lokalitetima stradanja stanovnika BiH, bez obzira s kojom se ideologijom identificirali, onda je potpno jasno da se nemože očekivati od fudbalskih klubova i njihovih navijača, da postanu nosioci pomirenja u našoj zemlji, i glas istine o onome što se događalo u periodu 1992.-1995., pogotovo ne progresivni glas jedinstva južnih slavena, čiji su odnosi zatrovani do srži u periodu 92.-95.
Kao osoba rođena na Grbavici koja je tokom rata predeverala "bele orlove" i "šešeljevce" preko vlastite glave, koja je preživjela torture i pokušaje streljanja, molim te da mi pomogneš da shvatim je li tužilaštvo baš bilo toliko nesposobno ili je sud malo kalkulisao?
Istina je jedna i neprikosnovena, i treba da uključuje i daje odgovore, o mjestima stradanja koja uključuju Tomašicu, Srebrenicu, Grbavicu, Kazane, Trusinu, Grabovicu ili grad Konjic, ili bilo koje drugo mjesto nesreće mojih sunarodnjaka. Kalkulacijama nema mjesta, a one su produkt svjetskih interesa, lokanih politika, i budućih interesa.
Trpati manijake u to sve, koji su po svojoj prirodi žrtve strašnog fašizma na Grbavici u periodu 92.-95. i uz očekivati da će pored velikih sila, Haškog tribunala, lokalne intelektuane elite biti nosioci neke sveopšte istine je maliciozna utopija.
Na kraju mi kao klub se ponosimo imenom Dževada Begića Džildu, a neki klubovi iz komšiluka se ponose Arkanom. Istini oniklubovi čiji je vođa navijača ili jedan od vođa bio današnji premijer Srbije. Nisam primjetio da su se nekome nešto pravdale Delije, pa ni sam premijer.