Forum Klix.ba

Ramzess Veliki wrote:Niko ne spomenu ljubav.
Samo metanje.

Neću komentarisati pojedine postove, mogu reći samo svoje mišljenje.
Život bez ljubavi, bez zaljubljenosti, seks bez osjećanja ... kako je to prazan život.
I za djecu trebaš imati ljubav. Želju da voliš. Želju da živiš, daješ život i želju da napreduješ.
Da iza sebe ostaviš sjećanja na svoje postojanje.
Da neko za tobom pusti suzu kad te više ne bude.

OT: Da, iz ljubavi prema toj ženi potrudio bih se i da volim njeno dijete. Ako se desi takva ljubav.
U nekom drugom slučaju - da imam mogućnosti, da se partnerica slaže, i kad bi imali svoje djece, usvojio bih ono malo napušteno koje uvečer kad legne samo u domu - pusti suzu i sanja da ima nekoga koga bi zvalo roditeljem.

cLo wrote:

Njanjavi wrote: Kralju, generalno u zivotu kad neko koristi kao pokusaj dokazivanja necega, sasvim dovoljno kaze o zivotnom iskustvu osobe.
Cuj generalno
Cuj pravilo

Mislim da bi po tebi najbolje bilo rodit dijete, pa ga tutnut nekom tamo desetom, a ti ces dobit drugo neko isto od nekih desetih, jer "zivotno iskustvo" kaze da bioloski roditelji prave kiksove u odgajanju, dok su se stranci pokazali kao bolji izbor . Ono sastanu se dva para, pa kazu: hajmo se corat.

Matzan wrote:

Ramzess Veliki wrote:Niko ne spomenu ljubav.
Samo metanje.

Neću komentarisati pojedine postove, mogu reći samo svoje mišljenje.
Život bez ljubavi, bez zaljubljenosti, seks bez osjećanja ... kako je to prazan život.
I za djecu trebaš imati ljubav. Želju da voliš. Želju da živiš, daješ život i želju da napreduješ.
Da iza sebe ostaviš sjećanja na svoje postojanje.
Da neko za tobom pusti suzu kad te više ne bude.

OT: Da, iz ljubavi prema toj ženi potrudio bih se i da volim njeno dijete. Ako se desi takva ljubav.
U nekom drugom slučaju - da imam mogućnosti, da se partnerica slaže, i kad bi imali svoje djece, usvojio bih ono malo napušteno koje uvečer kad legne samo u domu - pusti suzu i sanja da ima nekoga koga bi zvalo roditeljem.

Jal si ostario, jal dobro zagorio?

Matzan wrote:

Ramzess Veliki wrote:Niko ne spomenu ljubav.
Samo metanje.

Neću komentarisati pojedine postove, mogu reći samo svoje mišljenje.
Život bez ljubavi, bez zaljubljenosti, seks bez osjećanja ... kako je to prazan život.
I za djecu trebaš imati ljubav. Želju da voliš. Želju da živiš, daješ život i želju da napreduješ.
Da iza sebe ostaviš sjećanja na svoje postojanje.
Da neko za tobom pusti suzu kad te više ne bude.

OT: Da, iz ljubavi prema toj ženi potrudio bih se i da volim njeno dijete. Ako se desi takva ljubav.
U nekom drugom slučaju - da imam mogućnosti, da se partnerica slaže, i kad bi imali svoje djece, usvojio bih ono malo napušteno koje uvečer kad legne samo u domu - pusti suzu i sanja da ima nekoga koga bi zvalo roditeljem.

Jal si ostario, jal dobro zagorio?

cLo wrote:

Ramzess Veliki wrote:

cLo wrote: Svjesna sam da ima svijetlih primjera, ali onako generalno, niko ne moze djecu voljeti vise, niti se bolje starati o njima od njihovih bioloskih roditelja.

Nažalost nije to uvijek tako.

Nije uvijek tako, ali ljudi vecinom iznose stavove koji su bazirani na licnom iskustvu i tu ne vidim nista lose. Imas dijete i kada bi te pitali da li smatras da bi neko drugi bio bolji roditelj tvom djetetu i volio ga vise od tebe, sta bi odgovorio?

cLo wrote: Ok, moze i tako. Sad budi ljubazna da mi odgovoris na jos jedno pitanje. Obzirom da smatras da bi x osoba mogla da voli i odgaja tvoje dijete jednako dobro kao ti, da li bi joj prepustila staranje o njemu sa minimalno vlastitog uticaja na razvoj djeteta?

Euridika wrote: Zbog čega minimalni utjecaj na razvoj djeteta? Postojanje očuha/maćehe ne isključuje angažman roditelja. Osim u slučaju da su fizički udaljeni, ili da se ne daj Bože roditelj sam odrekne svojih prava i obaveza na odgoj djeteta.

Imam već jednu sličnu situaciju u rodbini, pa znam o čemu pričam. Iako ima i tačnih priča da očuh/maćeha ne brinu o pastorku (fuj, kakva riječ, oduvijek sam je mrzila ) i da brane drugom biološkom roditelju pristup djetetu, u praksi je mnogo češće slučaj da se taj roditelj sam distancirao...

cLo wrote: Ustvari me na ovoj temi najvise zulja sto se "tudja djeca" provlace kao normalna pojava. Ljudi su se poceli vezati i razvezivati k'o da su pertle. I ovaj razvod se poceo zloupotrebljavati, pa se za svaku sitnicu fata noge, a djecu k'o sisa, nabavit cemo drugu/og mamu/tatu.

cLo wrote:

Euridika wrote: Zbog čega minimalni utjecaj na razvoj djeteta? Postojanje očuha/maćehe ne isključuje angažman roditelja. Osim u slučaju da su fizički udaljeni, ili da se ne daj Bože roditelj sam odrekne svojih prava i obaveza na odgoj djeteta.

Imam već jednu sličnu situaciju u rodbini, pa znam o čemu pričam. Iako ima i tačnih priča da očuh/maćeha ne brinu o pastorku (fuj, kakva riječ, oduvijek sam je mrzila ) i da brane drugom biološkom roditelju pristup djetetu, u praksi je mnogo češće slučaj da se taj roditelj sam distancirao...

Zbog toga sto postojanje tvog uticaja stvara ogromne sanse da isti prevagne u odgoju, s druge strane tvoje nepetljanje u odgoj potvrdjuje tvoje bezgranicno povjerenje u novog roditelja, a pricamo o povjerenju.
Ustvari me na ovoj temi najvise zulja sto se "tudja djeca" provlace kao normalna pojava. Ljudi su se poceli vezati i razvezivati k'o da su pertle. I ovaj razvod se poceo zloupotrebljavati, pa se za svaku sitnicu fata noge, a djecu k'o sisa, nabavit cemo drugu/og mamu/tatu.

Ramzess Veliki wrote:
Kako proživljavam svaku od ovih navedenih situacija rekao bih da bih radi curice koje nije samnom volio da se bivša uda, kako bi malena imala bar zamjenskog oca. Bio bih presretan da je taj čovjek voli i pazi, time bih njega više cijenio.
U situaciji gdje sam ja samohrani roditelj, mogu reći da je to vrlo teško. Moja starija kćerka je izrazila želju da se oženim - ako ću biti sretan, i ako će ona slušati njenu muziku (Taylor Swift). O tome još ne razmišljam, posvećen sam više njoj nego sebi, ali doći će i to vrijeme da naiđem na osobu sa kojom ću naći neki zaboravljeni osjećaj sreće. Već sam jednom prilikom osjetio emocije prema prelijepoj i izuzetnoj ženi koja ima sina iz propalog braka, ali su se stvari malo iskomplikovale, malo njen strah, malo daljina, ali mogu reći da mi je malo nedostajalo da joj predložim neku zajednicu.

Mislim da se čovjek ne treba bojati posljedica. Trebao bi težiti sreći i harmoniji. Život u haosu - koji sam svakako proživio na više načina - ne vodi u sreću. Vodi u novo stanje haosa. To se može podnositi dok si mlad i neobuzdan, ali sa vremenom kako sazrijevaš i kako to sve prođeš - ne mijenja se ništa. Ne ostaje mnogo mogućnosti za nečim novim i neispitanim, već ti je sve poznato i već znaš kako će se završiti. Znaš kakvog je ukusa dagnja, jagnjetina, znaš kako je sunčati se na pjeskovitoj plaži. Kad ti dođe to vrijeme - ako imaš pored sebe nekoga sa kime možeš zajednički disati - možeš biti sretan. Ako nemaš - ne gubi nadu, traži takvu osobu. Po mogućnosti da liči na holivudski sex simbol.

pukepuke wrote:Puno bi manje nesporazuma bilo na temama da ljudi pozornije čitaju tuđe postove i razmisle malo o njima.
Onima koji nemaju djece, a ako pri tom ni na neki drugi način nisu osjetili ljubav prema djetetu (npr. nisu tetka, ujko, striko), naprosto nedostaje perspektive, zato, moram ponoviti, koliko vidim na temi, većinom oni koji su roditelji, odgovaraju pozitivno na postavljeno pitanje. Ovi koji su bez djece prilično su isključivi u vezi nečeg što nisu osjetili na vlastitoj koži. Naravno da ima i onih koji su roditelji ali ne bi mogli odgajati tuđe dijete, to je sasvim normalno i nema razloga za osudu ali ovako kako sad čitam komentare, ispade da su oni koji jesu spremni odgajati tuđe dijete, licemjeri, lažni filantropi, hvalisavci, a ovi koji nisu su iskreni i beskompromisni. Kad su u pitanju djeca, jedino što je beskompromisno je ljubav prema njima. Sve drugo vam pada u vodu.

I ja sam, dok sam bila cura, mislila da mogu bez previše razmišljanja napraviti pobačaj. Pošto sad imam perspektivu, ne bih to mogla. Svašta sam nešto mislila, pa više ne mislim.

pukepuke wrote:Puno bi manje nesporazuma bilo na temama da ljudi pozornije čitaju tuđe postove i razmisle malo o njima.
Onima koji nemaju djece, a ako pri tom ni na neki drugi način nisu osjetili ljubav prema djetetu (npr. nisu tetka, ujko, striko), naprosto nedostaje perspektive, zato, moram ponoviti, koliko vidim na temi, većinom oni koji su roditelji, odgovaraju pozitivno na postavljeno pitanje. Ovi koji su bez djece prilično su isključivi u vezi nečeg što nisu osjetili na vlastitoj koži. Naravno da ima i onih koji su roditelji ali ne bi mogli odgajati tuđe dijete, to je sasvim normalno i nema razloga za osudu ali ovako kako sad čitam komentare, ispade da su oni koji jesu spremni odgajati tuđe dijete, licemjeri, lažni filantropi, hvalisavci, a ovi koji nisu su iskreni i beskompromisni. Kad su u pitanju djeca, jedino što je beskompromisno je ljubav prema njima. Sve drugo vam pada u vodu.

I ja sam, dok sam bila cura, mislila da mogu bez previše razmišljanja napraviti pobačaj. Pošto sad imam perspektivu, ne bih to mogla. Svašta sam nešto mislila, pa više ne mislim.

Sabaton wrote:Ovih dana je bila aktuelna tema o odnosu ocuha i oca prema djetetu. Culo se raznih oprecnih misljenja. Zanima me da li bi neko od vas pristao zivjeti sa osobom koja ima dijete (djecu) iz predhodnog braka, i kako biste se postavili prema njemu, ako bi vas ono odbijalo?