Page 7 of 23

#151 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 23/12/2015 05:52
by piupiu
Gojeni H wrote:
piupiu wrote:Ima li ko da objasni porijeklo salijevanja strave? To me živo interesuje ... :D

Šta je uopšte 'strava'? Je l' to kao horor-strava ili šta?

I niko nije ništa napisao o vilama i ima li još kakvih običaja/sujevjerja vezano za iste? :)
Strava - zadobijanje straha uslijed - necega. :D
Dijete se prepadne cuke, odrastao covjek dozivi sok nakon teske saobracajne nesrece i sl.

Prije nekoliko godina, dobijem priliku da prisustvujem seansi. :D
Lik dozivio sok nakon saobracajne nesrece, doktori propisali droge, ali ga one samo obaraju, ima problema sa nesanicom ...
Nena, zena koja "saljeva stravu" zagrijava olovo, nesto liku oko glave, pa onda cini mi se ide marama preko glave, a nena s onom posudom sa zagrijanim olovom oko glave, i na kraju izlije olovo u posudu s vodom da ga ohladi.
I onda se nesto na figuri ohladjenog olova - ukaze. :D

Ja nisam vidio nista, ali eto kaze nena da oblik mora biti gladak inace strava nije otisla ... ili tako nesto. Ovo je sto sam zapamtio.
A, je l' mu bilo bolje? :shock: :D

Hvala. :thumbup:

#152 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 23/12/2015 05:58
by piupiu
:thumbup:

Nisam znala da se to zove 'sicanje'. A, inače, ovo je tako lijepo napisano, da ga vrijedi zbog jezika malo citirati:
Bilježi za "Bosansku vilu", Vid Vuletić-Vukasović.

Prošao sam Herceg-Bosnom, te sam upazio i ovaj narodni običaj, biva sicanje, te ga zabilježio, jer mi je i to u pomoći, baš kao i različiti ukrasi i uresi na robi, na posudama i t.d., za prispodabljanje različitijeh motiva na starobosanskijem stećcima, koje ja eto proučavam tomu je nekoliko godina. - Ovdje nijesam ni najmanje pozvan, da kažem, da su stećke isključivo podizali jugoslavljani svojijem pokojnicima, a to osobito u Herceg-Bosni. - Motivi su nam na stečcima svjedokom, da su oni prava jugoslavenska svojina, te jih je taj narod od davnina dizao, a rimski mu je sarkofag dao, ako i dalek, pojam, da kreše ove žestoke, da ne reče, ogromne spomenike, kojijeh je, dakako s narodnijem motivima, po Hereceg-Bosni, Staroj Srbiji itd., neizmjeran broj, baš na hiljade, a ne na stotine.

Doveo sam u svezu sa rečenijem stečcima sicanje, kao i ostale motive, osobito na drvu i na robi.

Još s početka godine 1889., pisao sam u Viestniku Hrv. Ark. Dr. u Zagrebu pripomenak u dopisima o sicanju, al rek' bi, da to nijesu neki učenjaci ni pročitali, jerbo iste godine dr. Leopold Glik piše u III. Knj. Glasnika zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini na str. 81-88. pod naslovom: "Tetoviranje kože kod katolika u Bosni i Hercegovini od dra Leopolda Glika."

Rađa se hvaljenoga gospodina odlikuje sa slikama, te jih je jedanaest na broju, al' neke su suvišne, pa se njima to toliko može pozvati duh današnje kulture. - Nije s gorega, da i ja, uz materijal gospodina doktora, navedem neke motive, a i to, jer jih isti nije istaknuo.

Narod se sica u zapadnoj Bosni, a nevlastito kršćani (katolici). Evo nekoliko primjera: Oko njeke se Rame narod sica, pa sam gledao na Ustirami a u selu Slatini, na desnici Stipa Drinovca, težaka katolika, slijedeće zlamenito sicanje, koje se donekle po tradiciji sudara sa zlamenijem (grbom štitom) ove drevne zemlje: sa dva polumjeseca.

Ovo je sicanje na ruci prosta čovjeka, te je baš s toga zlamenito, jer se po njemu može zaključiti, da su neke ideje u narodu ucijepljene od davnijeh davnina.

Za ostatak - kliknite na gornji link. :)

#153 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 23/12/2015 06:09
by piupiu
pukepuke wrote:Ne znam, mislim da nema veze sa svećenstvom, franjevci su svugdje popularni, a s druge strane nisu isusovci, nego petrovci, to su oni što imaju crno odijelo i bijelu kragnu i najrašireniji su red, jer drže župe. Po pravilu, franjevci ne bi trebali držati župe, oni su misionarski red.
Aaa, vidiš, nikad nisam znala koje denominacije preovladavaju u kojim regijama. Za te petrovce prvi put čujem po imenu, iako ih znam po 'odori'. :thumbup:

#154 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 23/12/2015 07:29
by pukepuke
piupiu wrote:
Gojeni H wrote:
radostan dan wrote:Crveni konac oko zgloba ruke, protiv uroka...
Ovo je uvjeren sam 100% preuzeto od Roma. U ovo sam se uvjerio nakon sto sam vidio Indijce i njihove konce na zglobovima ruke.
Kad je ono Madonna počela nosati taj crveni konac oko ruke, svuda je pisalo da je to kabalistička tradicija. Pa kaže Wiki:
Wearing a thin scarlet or crimson string (Hebrew: חוט השני) as a type of talisman is a Jewish folk custom as a way to ward off misfortune brought about by the "evil eye" (Hebrew: עין הרע). The tradition is popularly thought to be associated with Kabbalah and Judaism.

The red string itself is usually made from thin scarlet wool thread. It is worn as a bracelet or band on the left wrist of the wearer (understood in some Kabbalistic theory as the receiving side of the spiritual body), knotted seven times, and then sanctified with Hebrew blessings.
Crvena boja je baš posebna, znam da se kaže da ne treba Romkinji dati crveno uskršnje jaje jer će ga upotrijebiti za gatke.

#155 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 23/12/2015 08:25
by spreca
Gojeni H wrote:
piupiu wrote:
Gojeni H wrote: 40-nica je oduvijek novotarija. Pitaj nekog muslimana iz Iraka npr. da li obiljezava 40-nicu.
Nema uporista ni u ucenju a ni u tradiciji. Ogroman broj religioznih muslimana Bosnjaka ne obiljezava 40-nicu.
Pretpostavljam da pod ovim 'novotarija' misliš na novotariju sa vjerskog stanovišta? Sa stanovišta slavenske tradicije i predanja to kod nas nikako ne može biti 'novotarija' u kulturološkom smislu. A, evo, našla sam i tekst jednog britanskog antropologa koji je proučavao kako se u post-ratnoj BiH reinterpretira šta je 'autentična' bosanskohercegovačka islamska tradicija, i kako se ona mijenja pod raznim uticajima - ovo je naučni rad, btw, mislim da će te ovo zanimati. :)

http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1 ... 393.x/full
:thumbup: Zahvaljujem

Inace, tekst govori o tzv. kisnim dovama. Iako je komunisticki rezim ovu praksu zabranjivao, izgleda da je nakon 1990. god. praksa zajednicke kisne dove ponovo zazivjela. Neko mi je govorio da bosanski muslimani koji praktikuju ovu vrstu molitve (dove) tada okrecu sake naopako, odnosno dlanovi su okrenuti prema zemlji. Ne znam da li to neko moze potvrditi?
nesto slicno sam cuo .........odnosno saka se napravi kao recimo kandza .......prsti se malo skupe i rasire i naravno okrenuti prema zemlji.......i to se radi kod tekbira posle dove sto predstavlja kao padanje kise

#156 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 24/12/2015 19:52
by Gojeni H
piupiu wrote:
Gojeni H wrote:
radostan dan wrote:Crveni konac oko zgloba ruke, protiv uroka...
Ovo je uvjeren sam 100% preuzeto od Roma. U ovo sam se uvjerio nakon sto sam vidio Indijce i njihove konce na zglobovima ruke.
Kad je ono Madonna počela nosati taj crveni konac oko ruke, svuda je pisalo da je to kabalistička tradicija. Pa kaže Wiki:
Wearing a thin scarlet or crimson string (Hebrew: חוט השני) as a type of talisman is a Jewish folk custom as a way to ward off misfortune brought about by the "evil eye" (Hebrew: עין הרע). The tradition is popularly thought to be associated with Kabbalah and Judaism.

The red string itself is usually made from thin scarlet wool thread. It is worn as a bracelet or band on the left wrist of the wearer (understood in some Kabbalistic theory as the receiving side of the spiritual body), knotted seven times, and then sanctified with Hebrew blessings.
Rekoh "Garavi sokak" ;-)

Image

Image

Image
In Hindu tradition, sacred red string bracelets are known as "kalava" or "mauli," which translates to "above all." Stephen Knapp, author of the ebook "Basic Points About Vedic Culture/Hinduism: A Short Introduction," notes that the kalava is tied onto a man's right wrist (and unmarried females), and a woman's left wrist at the beginning of a ceremony. It is worn for and symbolizes blessings to the wearer.

#157 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 24/12/2015 21:30
by radostan dan
djetinci, materice, oci...

#158 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 25/12/2015 15:46
by piupiu
Gojeni H wrote:
In Hindu tradition, sacred red string bracelets are known as "kalava" or "mauli," which translates to "above all." Stephen Knapp, author of the ebook "Basic Points About Vedic Culture/Hinduism: A Short Introduction," notes that the kalava is tied onto a man's right wrist (and unmarried females), and a woman's left wrist at the beginning of a ceremony. It is worn for and symbolizes blessings to the wearer.
Ovaj je ljepši, nema 'protiv uroka'. :thumbup:

Onaj gore je protiv uroka - evil eye! :D

#159 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 25/12/2015 16:10
by piupiu
A, evo nešto u duhu današnjeg dana - zašto se kaže "Čestit Božić"?
Rijetko se tko posljednjih desetljeća nije našao u situaciji da pri čestitanju Božića ne zna koji pridjev upotrijebiti, čestit ili sretan. Ne želimo biti isključivi jer se posljednjih godina upotreb­ljavaju oba načina čestitanja (i sretan Božić i čestit Božić), te su time na neki način oba legi­timna, a s vremenom će se zadržati onaj koji govornicima bude bliži i razumljiviji.

Naime pridjev sretan svi razumijemo i njegova upotreba ni u kojoj želji nije sporna. Nesi­gurni smo oko pridjeva čestit. On danas znači: „častan, pošten, valjan, neporočan, ugle­dan” (obično za ljude), ali i „prikladan, dostojan". Nekoć je ovaj pridjev značio i „sretan”, no danas to više ne znači (ovaj je pridjev nastao prema imenici čest, koja je označivala i sreću). Dakle ovaj je pridjev nekoć imao dva značenja, „ugledan” i „sretan" (oba su zapi­sana već u Vrančićevu rječniku iz 1595.), no potonje se značenje s vremenom izgubilo.

Upravo je to razlog što pridjev čestit nećemo upotrijebiti za primjerice čestitanje rođendana, Nove godine, Dana državnosti, pa čak ni Uskrsa. Pridjev čestit u sintagmi čestit Božić više je na razini fraze nego stvarnoga suvremenog značenja. U tom smislu izraz čestit Božić možemo tumačiti kao dio tradicije. No pritom ne treba smetnuti s uma da je i izraz sretan Božić također dio tradicije, na kraju, čestit u tom tradicionalnom smislu i treba značiti „sretan”.

Želimo napomenuti da izraz čestit Božić nije ni po čemu „hrvatskiji” i bolji od obične želje sretan Božić. Kao što već rekosmo, u prošlosti je pridjev čestit značio upravo „sretan”, a danas mu je značenje ponajprije „pošten, dostojan” i ne upotrebljava se za čestitanje drugih blagdana i praznika. Stoga je govornicima značenje pridjeva čestit u ovom izrazu vrlo nejasno, o čemu svjedoče i brojne „teorije”. Naime, nemajući drugog izbora, govornici su si pokušali sami objasniti značenje pridjeva čestit u „božićnoj” sintagmi. Pretražujući internet naišli smo na uistinu neobična tumačenja, primjerice da je to dan kad je rođen Isus pa se zato čestita s čestit, da se kaže čestit jer Božić dolazi prije Nove godine ili zato što traje jedan dan... Ovi pokušaji objašnjavanja potvrđuju da izraz čestit Božić jednostavno - ne razumijemo.

Da zaključimo, izbor pridjeva pri čestitanju potpuno je slobodan. Želite li upotrijebiti pridjev čestit, slobodni ste to učiniti i nitko vas nema pravo ispravljati. Želite li pak izbjeći bilo kakvo i bilo čije političko etiketiranje na mjestu koje nije primjereno tomu, možete posegnuti za nekim „politički neutralnim”, a ipak primjerenim pridjevom poput blagoslovljen, radostan ili veseo.

http://bujicarijeci.com/2012/12/cestit- ... tan-bozic/
... i alternativno objašnjenje ...
Široko i sivo područje podunavske atribucije. Odražava bilo što dobro i poželjno, kvalitetno i istinski. Posjeduje religijsku snagu: svi barem deklarativno, (ne)propitujući njezino postojanje, teže čestitosti, dok istovremeno nitko ne zna što je ona u svojoj biti.

Afirmativno se o čestitosti najčešće govori u prvom licu jednine ili množine. Čim dio prvog lica množine ode iza prvog ugla, o čestitosti se automatski počinje govoriti negativno i u trećem licu. Vrijednost čestitosti, prema tome, varira obrnuto proporcionalno kvadratu udaljenosti govornika od objekta. Čestitost je arhetip kontinentalnog konzervatizma i tereta socijalnog okruženja, a pravo da ju po potrebi definiraju, obično si uzimaju stariji od 55 godina.

Čestit, čini se, zapravo ima podlogu u latinskom pridjevu castus, castitas. Ovim pridjevom može se podičiti samo osoba koja se može podičiti i moralnom čistoćom i oslobođenosti od grijeha. To jest, upravo ona osoba koja bi bila u mogućnosti baciti onaj prvi i ključni kamen. U engleskom se ovaj pridjev pretvorio u “chaste”, a kod nas u “čestit”.

Ovaj pridjev nema podlogu u kršćanstvu, nego u ritualima starih rimskih religija. Smatralo se kako će prisustvo “čestitih” na vjerskim ceremonijama odobrovoljiti bogove i popraviti vjerojatnost da će bogovi poslušati vjernike. Kršćanstvo je tu ideju (kao i mnoge druge idejne i materijalne pojedinosti) pripisalo među “svoje” moralnoetičke inovacije.

http://leksikon.thinking-garment.com/cestit/

#160 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 25/12/2015 18:30
by Gojeni H
piupiu wrote:
Gojeni H wrote:
In Hindu tradition, sacred red string bracelets are known as "kalava" or "mauli," which translates to "above all." Stephen Knapp, author of the ebook "Basic Points About Vedic Culture/Hinduism: A Short Introduction," notes that the kalava is tied onto a man's right wrist (and unmarried females), and a woman's left wrist at the beginning of a ceremony. It is worn for and symbolizes blessings to the wearer.
Ovaj je ljepši, nema 'protiv uroka'. :thumbup:

Onaj gore je protiv uroka - evil eye! :D
MIslim da ima ... neki zli demoni, sta li vec. Pitacu jednog poznanika Hindusa.

#161 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 08:38
by piupiu
Ubijanje staraca kod Južnih Slavena ... :( :twisted: ...
LAPOT

Ovaj običaj je pradavni običaj naših predaka, iako postoje podaci da se on zadržao do polovine 19. stoljeća kod homoljskih Vlaha. Napomenut ću važnu činjenicu, da je ubijanje staraca u našim krajevima bio svečan i strogo ritualan čin. Širom svijeta u davnim vremenima postojao je ovaj običaj, uglavnom su starci ostavljani na određenu lokaciju u dubokoj šumi, ili na planini, gdje bi umirali od gladi ili bi ih ubijale divlje zvijeri. Ovakvi običaji i danas postoje kod urođenika u Africi i Aziji, posebice na otocima Malenezije.

Lapot se kod nas može podijeliti u više skupina, kao prvo na kolektivni i individualni. U kolektivnom je sudjelovalo cijelo selo, gdje su kamenovali ili tukli starce motkama. Individualni način ogleda se u tome što je svoje stare roditelje kada dođu do određene životne dobi, otprilike 60 godina ubijao najstariji sin, po strogo određenom redoslijedu i načinu. Zatim postoji podjela po samom načinu ubistva; „najhumaniji“ način, ako se to tako može reći, postojao je u Bosni i Hercegovni, a on se ogledao u trovanju staraca. U Crnoj Gori starce su ubijali sjekirom u glavu, ponegdje udarcem u potiljak, ili stavljajući im pogaču na glavu pa onda pa su onda po njoj udarili, od toga je ostala kletva :“Ubio ga u glavu hleb koji jede!“. U Srbiji je bilo više načina, kamenovanje, udaranje maljem ili motkom, dok je u Makedoniji najizraženiji način bio odrubljivanje glave plugom za oranje, ili pak kosom, po Hrvatskoj također udaranje tupim predmetima.

Važno je reći da su starci na ovaj obred išli smireni, svečano odjeveni, blagosivljajući svoga potomka da i potomak dočeka tu starost kada će krenuti tim istim putem, vjerovali su da tako idu u jedan bolji svijet, svjesni činjenice da su odživjeli svoj vijek na zemlji. To je u ona vremena bio normalan način za smrt, a prirodna smrt smatrala se nekom sramotom ili kaznom. Opravdanje za lapot prvobitno su bili ekonomski razlozi, tj. da stara osoba ne može više privrijeđivati i koristiti zajednici, te će im samo biti na teretu. To je kao neki zakon prirode među životinjama, bolesne životinje umiru jer sebi ne mogu opskrbiti hranu. Drugi razlog koji se navodi je vjerovali ili ne, sentimentalne prirode, da bi se starim roditeljima skratile staračke i samačke muke, da ne bi dugo i teško bolovali i slično. Koliko je samoća strašna znaju najbolje oni koji samuju, i nekad je smrt bezazlena u usporedbi sa samoćom.

Nakon ubistva, često su tijela staraca vučena nekom kukom do mjesnog groblja, nije rijetkost bila da je činu ubistva a i samoj vuči tijela pristvovalo i neko dijete tj. unuk starca koji se ubja, sve u cilju neke ritualne edukacije, da bi i on znao svoga oca tako otpremiti na onaj svijet. Simboličko značenje imala je po završetku pokopa, predaja kuke s kojom se vuklo tijelo starca, onom djetetu, koje izgovara: „Kad obudeš ostareo, ovom kukom ću ja tebe odvući“. S tim su nekako ljudi unaprijed znali i određivali svoju smrt, mirili se s njom.

Legenda iz Pirota kaže da su u tom kraju starci živjeli u davna vremena dosta dugo 150-200 godina, a sinovi da ih oslobode muka a sebe tereta, ubijali su ih motkama, i vukli kukama do groblja. Kada sam pomenuo da ovo još uvijek postoji kod urođeničkih plemena valja mi pomenti slučaj koji je na Solomonskim otocima u selu Wai, zabilježio pustolov Željko Malnar, otprilike 1985.godine, a nazvao ga je krokodilski sprovod. U jednoj oblasti ljudi su žvjeli sa krokodilima te ih smatrali svetima, vjerovali su da krokodil treba da dušu odnese u podzemni svijet. Kada u tom plemenu neko umre, najstariji sin za pogreb treba čekati noć punog mjeseca, te utovariti tijelo svoga ocau kanu, i rijekom se spustiti do tačno označenog drveta, koje se nalazi na mjestu koje zovu krokodilsko groblje, te se popeti na stablo noseći očevo mrtvo tijelo na leđima, i ostaviti ga na određenim granama, a on sin bi se spuštao ispod i udarao po tijelu bambusovim štapom kako bi pospiješio proces raspadanja tjela, dok bi se ispod drveta okupili krokodili koji bi jeli meso koje je padalo. Nakon toga sin je morao odrubiti glavu sa tijela, očistiti je i oprati, te lubanju donijeti u kuću, gdje bi je ofarbali, i stavili na posebno mjesto u kući zajedno sa lubanjama predaka.

Lapot je u našim krajevima prvo smanjen prihvatanjem hrišćanstva na ovim prostorima, ali uproskos tome, neki su se izvan religije držali svojih običajnih normi te su prakticirali lapot, na sve ovo utjecao je i islam, koji je u znatnoj mjeri spriječio ovaj običaj, ali su ipak do 1840. godine Vlasi u nekim područjima zadržali lapot. O prestanku ubijanja staraca postoje razna predanja, jedno od njih je kako se nekom kralju razboljela kćerka, te je izeliječio jedan starac koji je bio već pred činom lapota, te je nakon toga uvidjevši značaj iskustva starih ljudi kralj zabranio da se starci ubijaju. I u ostalim predanjima, poenta je to iskustvo starih ljudi koje je bilo potrebno mlađim generacijama, dok je kod Nijemaca presudnan uticaj na prestanak ubijanja staraca bilo to što su starci počeli za života davati imovinu potomcima pod uvjetom da ih hrane i odijevaju do smrti, suvremeni pravni institut za to je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

Širom Europe bio je rasprostranjen ovaj običaj u srednjem vijeku, a on je prestajao utjecajem suvremenih monoteističkih religija, te jačanjem prava i sloboda čovjeka. Stvari su se vremenom mijenjale, jer ljudi su imali imetak koji im je osiguravao bezbrižniju starost, te prirodnu smrt, proradili su određeni pravni instrumenti koji su zabranjivali ubijanje staraca, a sve će to dati mogućnost da starci dožive duboku starost, važan preokret bilo je pravo na mirovinu. U socijalizmu ostarjeli roditelji bili su često od koristi svojoj djeci koja su bila zaposlena jer su čuvali unuke, a sistem je omogućio i boravak u staračkim domovima gdje starci nisu bili usamljeni, i gdje su na miru odživjeli svoje posljednje dane.

http://emirnisic.blogger.ba/arhiva/2015/01/21/3782095
:cry:

#162 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 13:44
by Gojeni H
piupiu wrote:Ubijanje staraca kod Južnih Slavena ... :( :twisted: ...
LAPOT

Lapot se kod nas može podijeliti u više skupina, kao prvo na kolektivni i individualni.
Lapot je obicaj ne Juznih Slavena vec Srba koji se zadrzao cak do pocetka 20. vijeka u jednom dijelu Srbije. O tome sam pisao na jednoj drugoj temi, ali se neki nasli uvrijedjenim. Sta cu im ja?

#163 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 13:49
by piupiu
Gojeni H wrote:
piupiu wrote:Ubijanje staraca kod Južnih Slavena ... :( :twisted: ...
LAPOT

Ovaj običaj je pradavni običaj naših predaka, iako postoje podaci da se on zadržao do polovine 19. stoljeća kod homoljskih Vlaha. Napomenut ću važnu činjenicu, da je ubijanje staraca u našim krajevima bio svečan i strogo ritualan čin. Širom svijeta u davnim vremenima postojao je ovaj običaj, uglavnom su starci ostavljani na određenu lokaciju u dubokoj šumi, ili na planini, gdje bi umirali od gladi ili bi ih ubijale divlje zvijeri. Ovakvi običaji i danas postoje kod urođenika u Africi i Aziji, posebice na otocima Malenezije.

Lapot se kod nas može podijeliti u više skupina, kao prvo na kolektivni i individualni. U kolektivnom je sudjelovalo cijelo selo, gdje su kamenovali ili tukli starce motkama. Individualni način ogleda se u tome što je svoje stare roditelje kada dođu do određene životne dobi, otprilike 60 godina ubijao najstariji sin, po strogo određenom redoslijedu i načinu. Zatim postoji podjela po samom načinu ubistva; „najhumaniji“ način, ako se to tako može reći, postojao je u Bosni i Hercegovni, a on se ogledao u trovanju staraca. U Crnoj Gori starce su ubijali sjekirom u glavu, ponegdje udarcem u potiljak, ili stavljajući im pogaču na glavu pa onda pa su onda po njoj udarili, od toga je ostala kletva :“Ubio ga u glavu hleb koji jede!“. U Srbiji je bilo više načina, kamenovanje, udaranje maljem ili motkom, dok je u Makedoniji najizraženiji način bio odrubljivanje glave plugom za oranje, ili pak kosom, po Hrvatskoj također udaranje tupim predmetima.

http://emirnisic.blogger.ba/arhiva/2015/01/21/3782095
:cry:
Lapot je obicaj ne Juznih Slavena vec Srba koji se zadrzao cak do pocetka 20. vijeka u jednom dijelu Srbije. O tome sam pisao na jednoj drugoj temi, ali se neki nasli uvrijedjenim. Sta cu im ja?
Gore, ipak, piše poimenice kako se gdje primjenjivao. U originalnom tekstu (ovo je samo odlomak, čitav je tekst na linku) autor tvrdi da je pogrešno mišljenje to bio samo srpski običaj ... zanimljivo, u svakom slučaju.

#164 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 13:53
by Gojeni H
piupiu wrote:
Gore, ipak, piše poimenice kako se gdje primjenjivao. U originalnom tekstu (ovo je samo odlomak, čitav je tekst na linku) autor tvrdi da je pogrešno mišljenje to samo srpski običaj ... zanimljivo, u svakom slučaju.
Ima knjiga ... ali, niti se mogu sjetiti autora ni naziva knjige. Znam da se jedan forumas bunio kao autor Hrvat, koji je zelio prikazati Srbe kao dinarske divljake ... Mozda i jeste ali je covjek kao reference navodio pisanja nekih putopisaca, popova i svestenika, itd., a obicaj se specificno vezuje za Srbe pirotskog kraja.

#165 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 14:32
by piupiu
Gojeni H wrote:
piupiu wrote:
Gore, ipak, piše poimenice kako se gdje primjenjivao. U originalnom tekstu (ovo je samo odlomak, čitav je tekst na linku) autor tvrdi da je pogrešno mišljenje to samo srpski običaj ... zanimljivo, u svakom slučaju.
Ima knjiga ... ali, niti se mogu sjetiti autora ni naziva knjige. Znam da se jedan forumas bunio kao autor Hrvat, koji je zelio prikazati Srbe kao dinarske divljake ... Mozda i jeste ali je covjek kao reference navodio pisanja nekih putopisaca, popova i svestenika, itd., a obicaj se specificno vezuje za Srbe pirotskog kraja.
Pa, ima roman "Lapot" Živojina Pavlovića, ima i stara knjiga iz 1923. TIhomira Djordjevića "Običaji našeg naroda" ... ne znam na koga misliš - da ne mislis na Dvornikovića (Karakterologija Jugoslovena)? Mala digresija - Dvorniković je, interesantno, bio oženjen nekadašnjom ljubavnicom Jovana Dučića (kojoj je Dučić napravio dijete, a, onda je ostavio - taj Dučićev sin se poslije ubio, a ona se udala za Dvornikovića), i to se ponekad pomene u ostrašćenim mahalskim raspravama u kontekstu u kojem ti pominješ, pa mi on pade na pamet.

#166 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 14:41
by Bloo
piupiu wrote:
Gore, ipak, piše poimenice kako se gdje primjenjivao. U originalnom tekstu (ovo je samo odlomak, čitav je tekst na linku) autor tvrdi da je pogrešno mišljenje to bio samo srpski običaj ... zanimljivo, u svakom slučaju.

treba isprintati i ostaviti po dnevnoj sobi ako hoces da prepadnes punicu ili svekrvu :D

#167 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 14:43
by dale cooper
Bloo wrote:
piupiu wrote:
Gore, ipak, piše poimenice kako se gdje primjenjivao. U originalnom tekstu (ovo je samo odlomak, čitav je tekst na linku) autor tvrdi da je pogrešno mišljenje to bio samo srpski običaj ... zanimljivo, u svakom slučaju.

treba isprintati i ostaviti po dnevnoj sobi ako hoces da prepadnes punicu ili svekrvu :D
Jesi zla! :evil: :mrgreen:

#168 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 14:56
by Bloo
dale cooper wrote:
Bloo wrote:
piupiu wrote:
Gore, ipak, piše poimenice kako se gdje primjenjivao. U originalnom tekstu (ovo je samo odlomak, čitav je tekst na linku) autor tvrdi da je pogrešno mišljenje to bio samo srpski običaj ... zanimljivo, u svakom slučaju.

treba isprintati i ostaviti po dnevnoj sobi ako hoces da prepadnes punicu ili svekrvu :D
Jesi zla! :evil: :mrgreen:
ma daj
divan pakleni plan
i još nabaciš ovu facu :zoka: kad te pogleda

#169 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 15:01
by piupiu
bloo ... :lol:

No, treba biti oprezan ... :oops: :D



:skoljka: :run:

#170 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 15:24
by dale cooper
Žene = zlo. :evil: :mrgreen:

#171 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 15:26
by John Cleese
piupiu wrote: Širom svijeta u davnim vremenima postojao je ovaj običaj, uglavnom su starci ostavljani na određenu lokaciju u dubokoj šumi, ili na planini, gdje bi umirali od gladi ili bi ih ubijale divlje zvijeri.

#172 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 15:31
by sinuhe
Svega ima ima u svijetu ali cesto je i preuvelicano. Vise je tu mitologije.

#173 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 15:37
by piupiu
John Cleese wrote:
piupiu wrote: Širom svijeta u davnim vremenima postojao je ovaj običaj, uglavnom su starci ostavljani na određenu lokaciju u dubokoj šumi, ili na planini, gdje bi umirali od gladi ili bi ih ubijale divlje zvijeri.
Gledala nekad davno ... :thumbup:

#174 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 15:51
by John Cleese
piupiu wrote:
Gojeni H wrote:
piupiu wrote:
Gore, ipak, piše poimenice kako se gdje primjenjivao. U originalnom tekstu (ovo je samo odlomak, čitav je tekst na linku) autor tvrdi da je pogrešno mišljenje to samo srpski običaj ... zanimljivo, u svakom slučaju.
Ima knjiga ... ali, niti se mogu sjetiti autora ni naziva knjige. Znam da se jedan forumas bunio kao autor Hrvat, koji je zelio prikazati Srbe kao dinarske divljake ... Mozda i jeste ali je covjek kao reference navodio pisanja nekih putopisaca, popova i svestenika, itd., a obicaj se specificno vezuje za Srbe pirotskog kraja.
Pa, ima roman "Lapot" Živojina Pavlovića, ima i stara knjiga iz 1923. TIhomira Djordjevića "Običaji našeg naroda" ... ne znam na koga misliš - da ne mislis na Dvornikovića (Karakterologija Jugoslovena)? Mala digresija - Dvorniković je, interesantno, bio oženjen nekadašnjom ljubavnicom Jovana Dučića (kojoj je Dučić napravio dijete, a, onda je ostavio - taj Dučićev sin se poslije ubio, a ona se udala za Dvornikovića), i to se ponekad pomene u ostrašćenim mahalskim raspravama u kontekstu u kojem ti pominješ, pa mi on pade na pamet.
Za Dvornikovica, vele, prosjecan Jugosloven jeste dinarski tip, pa ne bih rekao da je bas na njega mislio :D
Doduse... davno je to pisano, a nacuo sam da su pojedinci, u medjuvremenu, "skontali" da, zapravo i nisu Sloveni, pa tako ni Juzni Sloveni... i haj' im sad znaj...

P.S.
Glede digresije... Koji trac, gluho bilo - iznenadjujes me... :| :lol:

#175 Re: Narod i njegovi običaji

Posted: 26/12/2015 15:53
by John Cleese
piupiu wrote:Gledala nekad davno ... :thumbup:
Bas davno, fakat :)
Procitah sta si pisala, pa se sjetih.