Forum Klix.ba

umro je mostar wrote: Paravac bi dok bi dolazio recitovao pionirsku zakletvu i ne bi mu na pamet palo da mu je stari bio cetnik. Vidio bi tad komunista. Ja ne bi mogao ni prici od SDA-HDZ-SDS jurisnika, ........

Evo, još i danas čim zamiriše mlada trava po starim grobljima i probeharaju grane pod prozorom, kad kažeš Alija, koga se sjetiš? Ako se sjetiš ovoga Alije kojega si jednom, u ljeto 1989., sreo u tramvaju i prepoznao po slici iz novina, to znači da si sasvim izliječen od svake prošlosti ili još uvijek nisi osjetio da je stiglo proljeće i da nam dolazi najljepši od svih praznika naših djetinjstava, Prvi maj, praznik rada. U ovo doba godine, ama baš uvijek, kada netko spomene nekoga Aliju, valja se sjetiti onoga Alije, bosanskog rudara Alije Sirotanovića, čije je lice obilježilo sav jugoslavenski komunizam, a da se nikada nikome nije ni zamjerilo, ni ogadilo. Kada dodje Prvi maj, u televizijskom dnevniku, koji će voditi nasmijano lice Rinka Golubovića s karanfilom u zapućku, jedna od vijesti bit će i ta da je delegacija Saveza socijalističkog radnog naroda Bosne i Hercegovine posjetila u njegovom domu Aliju Sirotanovića i dodijelila mu spomen-plaketu u čast praznika rada.

On je bio taj naš radnik, iako smo ga upamtili samo kao starca i penzionera jer smo premladi da se sjećamo vremena u kojima je u radu bio skriven smisao napretka i u kojima se u komunizam vjerovalo na način na koji se u časovima sreće i zanosa vjeruje u besmrtnost duše. Njegovo lice bilo je otisnuto na novčanici od deset dinara, zvanoj hiljadarka, koja je svo naše djetinjstvo bila osnovnim sredstvom plaćanja i još se, evo, sjećamo dana kada bi nam dalo hiljadarku za hljeb i mlijeko, a kusur od dvije stoje zadržali bismo za sebe. S tom se hiljadarkom kasnije mogla kupiti samo ulaznica za kino, a još kasnije ona je zamijenjena kovanicom koja se isto tako zvala hiljadarka, ali je vrijedila neusporedivo manje. Dan kada je inflacija iz naših života istjerala lice Alije Sirotanovića bio je dan kada je riječ proleterijat promijenila svoj smisao, a u naše živote ušle su grube šale na račun radničke klase i radnika. Oni su bili dinosaurusi u procesu izumiranja i podsjetnik na vrijeme kada se nije odlazilo na škole i fakultete, nego se išlo u rudnike i tvornice.

Ali u predvečerje Prvog maja, tačnije tridesetog aprila u devetnaest i trideset, sjećali smo se radnika i prvoga medju njima, velikog Alije Sirotanovića, koji je izmislio za sebe specijalnu lopatu i njome oborio svjetski rekord u kopanju uglja koji je prije njega držao neki Rus Strahanov. A Alija, jadan, on je uglavnom šutio, stidljivo poput djevojčice odgovarao na novinarska pitanja, a bio je star koliko samo rudar može biti star, s borama koje su bile duboke kao što nama nikada ništa duboko neće biti. Imao je brčiće, one koje bi neku budalu podsjetile na Hitlera, a zapravo su to bili brčići koje je u Bosni tih godina imao skoro svaki penzionirani radnik ili rudar. Maleni, sijedi brčići kao jedini ukras na licima ljudi koji su izgradili zemlju. Oni su je toliko izgradili da je ni svi naredni ratovi neće srušiti, nego će opet, kada ratovi dodju kraju, većina onoga što oko vidi ostati djelo ruku Alije Sirotanovića i njegovih bezimenih drugova.

Sarajevska televizija imala je emisiju o radnicima. I ko bi se sad sjetio kako se ta emisija zvala! Bila je crno-bijela i uvijek je počinjala pjesmom o bratu koji svako jutro ustaje u pet i žuri na posao, "usput kašlje, usput diše čisti zrak", pa za njega kažu: "on je teška industrija, on je taj fundament". Ta je emisija bila dosadna kako su dosadne mogle biti samo emisije o radnicima i poljoprivrednicima jer nam ti ljudi nisu imali sta reći, ni poručiti. Govorili su teško, govorili su malo i bilo ih je sram. Čega su se sramili radnici i čega se sramio Alija Sirotanović, to nikad niko neće znati. Možda su se sramili mjesta koje im je bilo namijenjeno u komunizmu: odmah uz zastavu, grb i himnu. Radnik i rudar nikad na televiziji nije mogao biti čovjek. On je bio simbol koji vijori na vjetru i traje sve dok se ne podere.

A onda bismo se budili ranim jutrom i išli na prvomajski uranak. Zašto smo išli tako rano, maltene s prvim suncem? Možda zato što je u socijalizmu Prvi maj bio surogat Uskrsa ili smo, možda, trebali osjetiti kako je radnicima koji je svakoga dana u zoru dižu. To više i nije važno. To uopšte nije važno. To nikada nije bilo važno. Tamo, dole pod zemljom leži Alija Sirotanović, leži sva radnička klasa našeg dječaštva, leže oni, mrtvi, marljivi i hrabri, a crvi im nisu razjeli jos samo žuljeve i kosti. Ako ipak postoji neki raj, u njemu danas Alija Sirotanović andjelima poklanja hiljadarke, a njima se oči pune suzama.

Alija by Miljenko Jergović

Saian wrote: ne vidim gdje se ono sto sam ja napisao i tvoj post razilaze, niti sam ja kome zabranio da pokaze odusevljenje i neki oblik zahvalnosti, chak sam rekao da razumijem, samo su me zasmetali ovi postovi prepuni hvale i subjektivnosti, jer mislim da se ipak, koliko god je teshko imajuchi u vidu danasnje ljude koji su na vlasti, mora zadrzati hladna glava komentirajuci Tita, istina da je za tri koplja u mnogim stvarima bio bolji od ovih delegata danas al opet je tezhe sagledati s ove tachke njegov ukupni doprinos s obzirom da smo slikovito recheno debelo u qrcu (ovdje sam moro lanut dame ja se izvinjajem ) i gledamo na ono doba kao zlatno, crnjak Nijemci gledaju u proslost i kontaju jesmo daleko dogurali, a mi se okrenemo i dobijemo selektivnu amneziju na neke stvari, jer nam je danas, malo je rech, loshe, spomenuti Tita dodje vishe ko neki ventil ljudima i kao da to rade vishe zbog zaljenja sebe samih nego istinske odusevljenosti likom i djelom, opet kazem njegova je uloga velika, i niko s ovih prostora nece zadugo imati ugled u svijetu koji je on imao, samo opet kazem ospem se na crno bijelo rezoniranje

P.S. ovo podebljano nisam razumioosim ako "odusevljenje" nije pozitiv, "euforija" komparativ, a "loodilo brale shiiiiz^2" superlativ

pape wrote:

Saian wrote: ne vidim gdje se ono sto sam ja napisao i tvoj post razilaze, niti sam ja kome zabranio da pokaze odusevljenje i neki oblik zahvalnosti, chak sam rekao da razumijem, samo su me zasmetali ovi postovi prepuni hvale i subjektivnosti, jer mislim da se ipak, koliko god je teshko imajuchi u vidu danasnje ljude koji su na vlasti, mora zadrzati hladna glava komentirajuci Tita, istina da je za tri koplja u mnogim stvarima bio bolji od ovih delegata danas al opet je tezhe sagledati s ove tachke njegov ukupni doprinos s obzirom da smo slikovito recheno debelo u qrcu (ovdje sam moro lanut dame ja se izvinjajem ) i gledamo na ono doba kao zlatno, crnjak Nijemci gledaju u proslost i kontaju jesmo daleko dogurali, a mi se okrenemo i dobijemo selektivnu amneziju na neke stvari, jer nam je danas, malo je rech, loshe, spomenuti Tita dodje vishe ko neki ventil ljudima i kao da to rade vishe zbog zaljenja sebe samih nego istinske odusevljenosti likom i djelom, opet kazem njegova je uloga velika, i niko s ovih prostora nece zadugo imati ugled u svijetu koji je on imao, samo opet kazem ospem se na crno bijelo rezoniranje

P.S. ovo podebljano nisam razumioosim ako "odusevljenje" nije pozitiv, "euforija" komparativ, a "loodilo brale shiiiiz^2" superlativ

Nisam ni pokusavao da kazem da nam se misljenja, iskazana u postovima, nesto posebno razlikuju.
Pokusao sam da ti docaram kako mnogi "seniori" dozivljavaju Tita i njegovo vrijeme, ali sam smetnuo s uma da je tek nakon Tita .... upaljeno svjetlo u Bosni.
PS. Podebljano si dobro razumio. Napravio sam inverziju, ... desava se.

umro je mostar wrote:

Šandor wrote:Dzaba je s vama pricat. Nema prava na drukcije misljenje pa kako god okrenes.

Petar Petrovic Njegos: "U dobru je lako biti dobar, na muci se poznaju junaci."

pitt wrote:

Šandor wrote:Dzaba je s vama pricat. Nema prava na drukcije misljenje pa kako god okrenes.

Petar Petrovic Njegos: "U dobru je lako biti dobar, na muci se poznaju junaci."

A u picku strininu dokle je doslo da kame Njegosa citira :D:D:D:D

pitt wrote:kakvi omekso....to je neka taktika :D

Šandor wrote:

pitt wrote:kakvi omekso....to je neka taktika :D