ABH017 wrote:
Hahaha.. Dozeru. Razumijemo se ja i ti vrlo dobro. Ti misliš.
Pa i ja mislim drugačije. Dakle i jedan i drugi mislimo. Samo što ti svoje mišljenje baziraš na istraživanjima naučnika i njihovim pretpostavkama, dok ja svoje mišljenje vežem za vjerovanje u ono što stoji u Kur'anu.
Ja vjerujem Kur'anu kao Božijoj knjizi (za koju ćeš ti naći kontradiktornosti i osporavati je zbog toga), dok ti vjeruješ naučnicima (koji, također, često imaju dijametralno suprotna mišljenja, pa ja njihove studije uzimam sa rezervom).
Dakle, obojica nešto mislimo i vjerujemo. Ničije mišljenje i vjerovanje nije dokaz.
Mmmm... nisam bas siguran da si u pravu.
A nisi jer se u mom slucaju tu ne radi samo o "vjerovanju" naucnicima i njihovim nalazima po pitanju evolucije, prirodnih pojava, itd., vec tu ima i drugih faktora. I ja sam procitao Kur'an (ali i Bibliju), i onda kada sve to otamo povezem s naucnim cinjenicama, saznanjima o raznim stvarima, pa onda u to ubacim logiku zasnovanu na vremenskim distancama, meni tu jednostavno nema mjesta za bilo kakvog boga u vidu u kakvom ga prikazuju i percipiraju religije i njihove knjige. Da ne pricamo o tome da su te knjige pisali ljudi, kao i da ne postoji ama bas ni jedan jedini dokaz tog nekakvog bozijeg obracanja tim nekim poslanicima.
Hajmo biti realni - kako znamo da je bilo ko od njih zaista boziji poslanik? Odakle je poslan? Kako znamo da svi oni, recimo, nisu bili napuseni u tim nekim momentima (salviom, marihuanom, ili ko zna cime vec), i kao takvi su izgledali kao da neko prica kroz njih? Ili, mozda su samo glumili?
Mozemo li s bilo kakvom sigurnoscu za bilo sta od ovoga reci da je istina, tacno i provjereno? Tesko...
Edouard wrote:Tabane srećo, a kako nazvati vjerovanje ateista? Sujevjerjem, praznovjerjem, mitom...? Znanje nikako nije, a i ništa ne upućuje na to da je imalo istinito.
Ateisti naime vjeruju da osim materije i njezinih pojavnih oblika, ništa drugo ne postoji, te da sva stvarnost uključujući i ljudsku svijest, misao, slobodu, ljubav, dobrotu..., postoje isključivo po materiji i određeni su njome.
Razumijem recimo donekle to vaše vjerovanje u kontekstu nekadašnjeg vjerovanja ateista da je materija vječna. Ali sad kad nauka uči da kozmos i materija u njemu nisu vječni, ne razumijem ga (vjerovanje), jer je bez ikakvog valjanog i prihvatljivog objašnjenja.
Meni je malo nejasno odakle si ti izvukao ovo o ovakvom vjerovanju ateista...?
Ovo je potpuno netacno, i to na vise nivoa.
1. Materija nije vjecna, niti je ikada bila. Vjecna je samo energija, pri cemu je se ne moze unistiti, ali moze mijenjati oblik.
2. Ljudska svijest, misao, sloboda, ljubav, dobrota su - sta konkretno? Manifestacije koje smo imenovali mi, ljudi, i objasnjavamo ih u skladu s nekim svojim razumijevanjem svega toga. A to, slozices se, ne mora uopste biti tacno. I, naravno, ovo uopste nisu materijalne "stvari".
S druge strane, recimo Kur'an tvrdi da je Allah (bog) vjecan, da nije ni nastao ni postao, niti je rodjen, nego da je oduvijek. Znaci, on nije materijalan, zar ne? Paradoks u ovoj ovakvoj postavci je na vrhuncu kada se u istoj knjizi tvrdi da nesto ne moze nastati ni iz cega.
