Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[John Cleese]

Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ...

[John Cleese]

Nije za temu... nego 'nako...

[John Cleese]

[Leo_alfa]

Danilo Kiš



Bez njega ovoj temi bi nesto falilo, a to ne zelimo

Danilo Kiš - Autobiografija


Kiš: Izvod iz knjige besmrtnih

[Leo_alfa]

Amin Maalouf



Sudar civilizacija, kultura, religija... perfektno.

Euronews - Interview - Amin Maalouf


I jedan lijep dokumentarac koji postavljam jer dijeli temu sa jednim djelom Maalouf-a koje, ukoliko volite beletristiku, se ne da ispustiti iz ruku dok se ne procita, onako u dahu , Leon Afrikanac.

Leo Africanus; A Man Between Worlds - BBC

[Leo_alfa]

Danilo Bata Stojković



Sve rijeci su suvisne... samo jedna scena od mnogo, mnogo

Puno je budala ovde

[piupiu]

Danilo Kiš
...

Bez njega ovoj temi bi nesto falilo, a to ne zelimo

Ma, bravo Leo ...

Samo da se podsjetimo ... nacionalizam je ideologija banalnosti i totalitarna ideologija ... nacionalizam je ideologija banalnosti i totalitarna ideologija ... nacionalizam je ideologija banalnosti i totalitarna ideologija ...

Tužno, malograđanski ideolozi su ga otjerali ... malograđanski ideolozi se otimaju o njega ... a, svaki treći gradjanin nikada nije čuo za Danila ...

Puno je budala ovde

Sociologija Balkana ... u 1 minuti!

Amin Maalouf

U glavi su mi uvijek pomiješani Amin Maalouf (čitala samo Krstaške ratove ...) i Nagib Mahfouz ... volim drugoga. Podsjeća na Prusta.

[piupiu]

Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ...

Nije za temu... nego 'nako...

Mojne nas sahranjivati, još se koprcamo ...

Dobar Sergej, nije za bacit' ...

[piupiu]

Predivni Jeff Buckley o Nusratu Fatehu Ali Khanu




... riječju i pjesmom ...

Jeffrey Scott Buckley (17. studenog 1966. - 29. svibnja 1997.), zvan Scotty Moorhead, poznati je američki pjevač, skladatelj i gitarista.

Prepoznatljiv po svom eteričnom glasu, Buckley se smatrao jednim od najperspektivnijih izvođača svoje generacije, pogotovo nakon izlaska njegovog vrlo popularnog debi albuma Grace iz 1994.g. Na vrhuncu svoje karijere, Buckley se utopio 1997. kada je u večernjim satima otišao na rijeku Wolf River Harbor[1]. Njegov rad i glazbeni stil bili su jako cijenjeni kod kritičara i ostalih glazbenika.

Buckleyevom velikom uspjehu najviše doprinose skladbe, poput naslovne teme ili "Lover, You Should've Come Over", "Dream Brother", "So Real", "Eternal Life" i njegovo osebujno slaganje folka, bluesa i rocka određenu sugestivnim falsettom. Grace mu je donijela podizanje vrijednosti pred ostalim glazbenicima, uključujući i Buckleyev veliki uzor Led Zeppelin, kada je Jimmy Page izjavio da je to jedan od najboljih albuma desetljeća. I Robert Plant je komentirao album sa najboljim ocjenama[12]. Bob Dylan proglasio je Buckleya najboljim skladateljem desetljeća, a David Bowie rekao je za Grace da je jedan od deset albuma koji bi ponio na pusti otok. Lou Reed je izrazio interes za budući rad sa Buckleyem, dok su Paul McCartney, Thom Yorke, Matthew Bellamy, Chris Cornell, Neil Peart, U2 i Elton John izrazili veliko poštovanje i priznanje na njegov glazbeni rad.

29. svibnja 1997. dok je njegov bend planirao nastaviti rad na svom drugom albumu u pomoćnom studiju u Memphisu, Buckley je otišao na rijeku Wolf River Harbor (pritoka rijeke Mississippi), u svojim teškim čizmama, komplet odjeći i slušajući svoju omiljenu skladbu od Led Zeppelina "Whole Lotta Love", kako bi plivao. Kako nije dolazio, tražit ga je otišao Keith Foti, član sastava. Kada je našao radio i njegovu gitaru kraj rijeke, Foti je zaključio da je Buckley nestao. Unatoč tome što je bila noć krenulo se na spašavanje i traženje izgubljenog Buckleya. Traženje se nastavilo i sljedeći dan dok nije počela padati jaka kiša. Vjerovalo se da je Buckleya povukla pod vodu jaka struja i izazvala nesvjesticu kod njega. Tri dana kasnije na mokro i pjegavo tijelo naletio je jedan turista u riječnoj marini gdje su ga valovi izbacili na obalu.

Posthumno su mu izdati materijali u pripremi za drugi studijski album My Sweetheart, the drunk, kao i sa turneja održanih 1995.-1996. na albumima Mystery White Boy, Live at L'Olympia, itd.. Nusrata Fateha Ali Khana zvao je 'svojim Elvisom'.

[KatarinaKosaca]

Kao klinci smo u gimnaziji pravili kniževne večeri i rok večeri. Sjećam se da smo to sjajno radili. Jednako se sjećam jedne večeri posvećene Džimu Morisonu. Sad mi nedostaje takvo što. Voljela bih otići negdje, kupiti ulaznicu i diskutirati o nekom književniku, slikaru, muzičaru, slušati kritike, odlomke itd. Toga nema, a bilo bi dobro. Mislim da bi čak bilo i posjećeno.

Moram na ovoj temi spomenuti omiljenog slikara Dalija. Posvetiću i ja njemu nekoliko postova. Pa, onda Goyu, pa Velazqueza, pa Miro-a, pa tek onda Picasa. Razmišljam, baš su Španci dali mnogo vrsnih svjetskih vremenski beskrajnih slikara.

[John Cleese]

[John Cleese]

[John Cleese]

[John Cleese]

http://www.youtube.com/watch?v=8gvavZWkVtY

[KatarinaKosaca]

Danilo Bata Stojković

Neponovljiv... kao i tri ex Yu filma, "Ko to tamo peva" "Maratonci trče počasni krug" i "Balkanski špijun". U mojoj je kući u rječnicu da se zezamo sa nekim od fraza (to je na moju inicijativu i objašnjenje) sa "Simpatičan mladić" ili "I meni nešto lepo da se desi" ili "Nećeš proći" ili "Težak narkoman", zaista remek djela i glumac, zaista glumac za oskara bez razmišljanja.

[piupiu]

MuziĆari, što ste tako pametni?

Muzika pozitivno utiče na rad ljudskog mozga i pospješuje intelektualne procese. U kratkom crtanom filmu objašnjeno je kako i zašto sviranje nekog instrumenta utiče na mozak više od bilo koje druge aktivnosti, kako pospješuje pamćenje i šta se događa u mozgu muzičara tokom muziciranja.

Autor Anita Collins objašnjava da sviranje nekog instrumenta uključuje u istom trenutku sve dijelove moždane mase, a takođe ubrzava komunikaciju između lijeve i desne hemisfere mozga. Poruke između hemisfera mozga zbog toga stižu brže i efikasnije se razmjenjuju, što osobama koje sviraju pomaže da probleme rješavaju kreativnije i sa boljim rezultatima. Sviranje predstavlja istu vrstu treninga za funkcije mozga, kao što su trčanje ili Bodybuilding trening za cijelo tijelo.

[piupiu]

Kao klinci smo u gimnaziji pravili kniževne večeri i rok večeri. Sjećam se da smo to sjajno radili. Jednako se sjećam jedne večeri posvećene Džimu Morisonu. Sad mi nedostaje takvo što. Voljela bih otići negdje, kupiti ulaznicu i diskutirati o nekom književniku, slikaru, muzičaru, slušati kritike, odlomke itd. Toga nema, a bilo bi dobro. Mislim da bi čak bilo i posjećeno.

Moram na ovoj temi spomenuti omiljenog slikara Dalija. Posvetiću i ja njemu nekoliko postova. Pa, onda Goyu, pa Velazqueza, pa Miro-a, pa tek onda Picasa. Razmišljam, baš su Španci dali mnogo vrsnih svjetskih vremenski beskrajnih slikara.

E, da. I mi smo kroz školu radili čudesa, pravili programe za čitava naselja, organizovali izložbe i tribine ... Sad valjda svi sjedimo na Internetu. Mada ima dosta zanimljivih dogadjanja, doduše, po galerijama, pozorišta organizuju poneko zanimljivo okupljanje, desi se uvijek ponegdje neka poetska večer, pa i u Muzeju književnosti i ono što organizuju Sarajevska jutra poezije, i Galerija Boris Smoje ... vjerovatno ima toga još, samo treba iskopati ... Ali je to definitvno prestao biti uobičajeni dio života u obliku i količinama u kojima je to bio slučaj prije rata. I mislim da se dosta zanimljvih stvari dešava i po drugim gradovima, samo upratiti sve to je malo teže ... a, ne bi trebalo biti, suštinski. Definitivno bi se moglo nešto tako organizovati ...

U inostranstvu ljudi obilaze muzeje ... tamo gdje su živjeli ili se okupljali pjesnici, pisci, intelektualci, u Parizu tih književnih obilazaka sobičaka i stanova velikih umjetnika ima na svakom koraku; i svi su puni ljudi koji tu slušaju predavanja, recituju, čitaju, crtaju ... uopšte ne znam da li kod nas ima bilo šta slično, možda Slovo Gorčina ima sličnu ulogu u Stocu ...

[piupiu]

Irena Nemirovska (Nemirovsky) ... umjetnost nakon Aušvica

Irina Nemirovska bila je kćerka bogatog jevrejskog bankara iz Ukrajine. Majka je nije volela i često je poricala da ima dete jer bi je to "učinilo starom". To je bio razlog zbog kojeg je Irina već od najranijeg detinjstva bila okrenuta sebi, usamljena među mnoštvom knjiga, a odgajala ju je francuska guvernanta. Francuski je, zapravo, bio njen maternji jezik. Irina je govorila i jidiš, finski, poljski i engleski jezik. Od 1914. godine porodica Nemirovski živela je u velikoj i lepoj kući u Sankt Peterburgu, gde ih je zatekla Oktobarska revolucija. Godine 1918. Nemirovski beže u Finsku, a naredne se sele se u Pariz, gde je Irena pohađala Sorbonu i počela da piše već sa 18 godina. Udala se za Mihaila Epštajna 1926. godine i zatim rodila Denizu i Elizabet.

Knjiga koja je proslavila Irinu Nemirovsku objavljena je 1929. godine pod naslovom "David Golder" i po njoj je Žilijen Divivije snimio istoimeni film. Te 1929. postaje mezimica pariskih salona, posle čega slede petnaest romana i biografska knjiga o Čehovu, dovoljno za ubedljivo mesto uknjiževnoj istoriji medjuratne Francuske. Udaje se za biznismena jevrejskog porekla, Mihaila Epštajna. Ali, sutuacija posle 1939, početak Hitlerovog pohodana živote miliona Evropljana, dolazak Nemaca u Francusku i Petenov uspon nisu slutili na dobro, te Irena sa kćerkama Elizabet i Deniz beži u burgundsko seoce Isi-l-Evek, gde će joj se muž pridružiti kad izgubi pravo na rad. Gotovo svi dotadašnji obožavaoci preko noći joj okreću leđa. Pred sve izglednijom deportacijom, hvata se za preostalu slamku i preobraća u katoličanstvo. Ni to,a ni apeli da bude izuzeta iz sudbine svojih sunarodnika, upućeni nemačkoj ambasadi u Parizu i maršalu Petenu ne pomažu. Već 1942. godine, 13. jula (ili,prema nekim izvorima, 16. jula) dva žandarma zakucala su im na vrata da bi odveli Irenu i deportovali je za Aušvic.

Avgusta (19. ili 16. avgusta, hronike smrti nisu uvek precizne), Irena Nemirovski umire u Aušvicu, od tifusa. Oktobra iste godine i Mihaela Epštajnasa braćom i sestrom odveli su na istu adresu. Izvesno je da su ubrzo svi išcezli u gasnim komorama Aušvica ...

Njena kćer Denise je nakon gotovo pedeset godina slučajno pronašla bilježnice s tekstovima dvije pripovjetke (i nacrtom treće) koje su trebale biti dio petodijelnog romana Suite française (Francuska svita), a u kome se opisuje život pod okupacijom. Godine 2004. su one objavljene i izazvale senzaciju.

"Francuska svita" Irine Nemirovske (1903-1942) 2006. godine proglašen je od strane čitalaca najboljom knjigom na Amazon.com-u. 2004. godine dobio nagradu "Renodo" za najbolji roman u Francuskoj. Ovaj roman je kod nas u prevodu Gordane Breberine objavila beogradska "Laguna".

Ko nije čitao, preporučujem ... možda nije DostojevskA, ali je neki nazivaju njegovom ženskom nasljednicom ...

[piupiu]

Velike ljubavi ... Simone de Beauvoir and Jean-Paul Sartre

FRANCUSKA književnica i filozof Simon de Bovoar bila je heroina savremenog feminizma i robinja ljubavi. Apsolutni gospodar njenog srca i života bio je čuveni filozof Žan Pol Sartr, sa kojim je imala ljubavno-prijateljsko-kolegijalni odnos. Uprkos usponima i padovima, od kada su se upoznali, pa do svoje smrti, oboje su tvrdili da je to prava ljubav i da su srodne duše.

Oni su rodonačelnici termina "slobodna ljubav" i "veza bez obaveza", koji su danas uvreženi u savremenom svetu. Malo ko zna da je njegov tvorac francuski intelektualac Sartr, koji je baš ovim rečima pokušao da objasni svojoj tadašnjoj devojci Simon prirodu njihovog odnosa. Zabavljali su se više od godinu dana, bili su strastveni ljubavnici, zaljubljeni i nerazdvojni, apsolutni istomišljenici, ona je imala 22. godine, a on 30, šetali su u parku oko Luvra, seli na klupu, on je zagrlio i tiho saopštio:

- Naša ljubav je jaka, nju ništa ne može da ugrozi. Ipak, ne smemo da dozvolimo da nas ta ljubav spreči da napredujemo i kao individue, da svako od nas ima svoj svet, svoju kuću, svoj život i gradi odnose sa drugim ljudima. Mi ćemo uvek da imamo jedno drugo, ali ne smemo da se zatvorimo u ljušturu.

Njegove reči bile su neočekivane za njegovu mladu i veoma lepu koleginicu, koja je potajno očekivala da će biti zaprošena, tako da je predlog nije baš oduševio, ali je mladić, onako filozofski, objasnio da je njegova zamisao o "slobodnoj ljubavi" revolucionarna, da će osvojiti svet, a oni će ostati upamćeni kao njeni rodonačelnici. Umesto da joj predloži zajednički život, Sartr je uverljivo govorio koliko je važno da svako živi u svom domu, da imaju svoj prostor, baš kao i predstavnici francuske aristrokratije u 18. i 19. veku.

Otmena Parižanka prefinjenih crta lica, Simon Lucija Ernestina Mari Bertran de Bovoar, rođena je u buržoaskoj porodici, otac Žorž je bio advokat koji je zbog glume napustio karijeru, a majka ćerka imućnog bankara. Školovala se u Katoličkoj školi za devojke, jer je u to vreme ta institucija smatrana idealnim mestom za mlade devojke kojima je jedini cilj u životu da budu dobre supruge, majke i domaćice, dok se obrazovanju nije posvećivala posebna pažnja. Posle Prvog svetskog rata, njen deda po majci, bankar Gustav Braser, bankrotirao je i kompletna porodica je zapala u veliko siromaštvo, pa je bila primorana da se preseli u mali stan i odrekne svakog luksuza i lagodnog života, a njen otac je morao da se vrati advokaturi koju je u biti prezirao, jer je bio i ostao glumac u duši. Otac nije krio veliko razočaranje što nije dobio sina i naslednika, tako da je u ćerkama Simon i mlađoj Hani tražio muške crte, pa je jednom prilikom zadovoljno pohvalio Simonu rečima: "Imaš mozak muškarca". Ipak, Žorž de Bovoar preneo je kćerkama i ljubav prema umetnosti, pozorištu i književnosti i mnogo je ulagao u njihovo obrazovanje tvrdeći da samo to može da ih izvuče iz siromaštva.

Ostatak ... http://www.novosti.rs/vesti/zivot_+.303 ... -Pol-Sartr

[piupiu]

Omaž za Karima ...

Karim Zaimović, dječak i strip

Karim Zaimović danas bi imao četrdeset godina. Prije nekoliko tjedana umro mu je otac, klasik bosanskoga slikarstva, Mehmed. Malo prije toga, izašlo mu je prvo hrvatsko izdanje knjige priča “Tajna džema od malina”, u pomalo bizarnoj nakladi Matice hrvatske iz Bizovca, ali iza koje stoji strip entuzijast Vjekoslav Đaniš. Iako je u Hrvatskoj objavljena petnaestak godina prekasno, “Tajna džema od malina” mogla bi biti i zapažena od ovdašnjega zvaničnog čitateljstva, da ne kažem kritike. I izlazak knjige i očeva smrt očekivani su događaji u životu jednoga četrdesetogodišnjaka, pisca i zainteresiranog opservatora kulturnih i društvenih zbivanja. Ali Karim Zaimović je već šesnaest godina mrtav.

Za kulturno i književno Sarajevo, rat je uokviren s dvije smrti. Započeo je smrću Milana Milišića, čija je knjiga “Volile su me dvije sestre skupa” objavljena u sarajevskoj Svjetlosti, pretposljednje mirnodopske sezone. Oko njegova stradanja u jezi i strahu okupili su se njegovi sarajevski pjesnički prijatelji, pa su se sjetili i toga da je Milišić po majci Sarajlija, i da mu u gradu živi blizak rod.

Rat je završen smrću Karima Zaimovića. Bio je već kolovoz 1995, znalo se da je već gotovo, granate su nekako prorijedile, i samo se čekalo, kao u onoj pjesmi Grigora Viteza, da dođe onaj koji će pronijeti vijest o miru. Geler koji ga je ubio, kažu, nije bio veći od zrna riže. Imao je dvadeset četiri godine, a njegova je smrt doista potresla ono Sarajevo. Nije to bila nekakva metafora, nije Karim bio simbol, nego je bio stvaran i živ, pritom još skoro dijete, jer je način njegova pojavljivanja na kulturnoj mapi Sarajeva bio neobičan, preran, dječji ...

Ostatak Jergovićevog teksta ... http://www.jergovic.com/subotnja-matine ... k-i-strip/

Tajna džema od malina u SARTRu

U sarajevskoj, nimalo veseloj, tmurnoj i neobećavajućoj teatarskoj situaciji kao mali biljur ukazuje mi se predstava Tajna džema od malina, Sarajevskog ratnog teatra SARTR. Neobična, u najboljem stilu postmodernizma ispisana proza prerano preminulog pisca i novinara Karima Zaimovića donosi iznimno intrigantnu storiju u kojoj se od početka predstave napravljene po dramatizaciji Zaimovićevog romana, propituju podaci Pedra Paname, odnosno njihova istinitost, o najezdi džinovskih pacova u Sarajevu, kao posljedice neslavnog eksperimenta nacističke jedinice Klingsor. U storiji se prepliću prizori predratnog i ratnog Sarajeva, pa potom se prostor dramatskog širi, sa širenjem stilizacijskog okvira Zaimovićeve književne magije, da bi cijela stvar poprimila elemente kozmopolitsko-nadrealnog, sa neobičnim likovima Nje, Slikara–nakaze sa Alifakovca Jakoba Esalovića, Pijaniste–amatera– vampira-poručnika Iršfica, Strip scenariste i nevidljivog čovjeka Amira Amrića ...

Završni dio predstave, što smatram posebnom vrjednošću ovog ostvarenja, pravi je i istinski omaž Karimu Zaimoviću u kojem je Ermin Bravo u završnom prizoru čak i odjeven poput Zaimovića, a govorom, glasovnim modulacijama, pa čak i stasom ne imitira već živi ovaj lik, koji nije teatarska stilizacija već živi, životni kliktaj omažne akcentuacije u odnosu na kompletan teatarski misterij izveden od strane iznimno ujednačenog ansambla. Teško je izdvojiti glumačku partituru, ali pored zrelog Ermina Brave razbokorena igra Snežane Alić, njene precizne glumačke prelaznice stilskog karaktera, govorna i pjevna akcentuacija kao i zrelost igre Albana Ukaja i Jasenka Pašića ovoj predstavi pribavljaju jarki epitet kompletnog teatarskog događaja! … http://www.tacno.net/kultura/omaz-za-ka ... je-teatra/

[MaD_ProfessoR]

Predivni Jeff Buckley o Nusratu Fatehu Ali Khanu




... riječju i pjesmom ...

Jeffrey Scott Buckley (17. studenog 1966. - 29. svibnja 1997.), zvan Scotty Moorhead, poznati je američki pjevač, skladatelj i gitarista.

Prepoznatljiv po svom eteričnom glasu, Buckley se smatrao jednim od najperspektivnijih izvođača svoje generacije, pogotovo nakon izlaska njegovog vrlo popularnog debi albuma Grace iz 1994.g. Na vrhuncu svoje karijere, Buckley se utopio 1997. kada je u večernjim satima otišao na rijeku Wolf River Harbor[1]. Njegov rad i glazbeni stil bili su jako cijenjeni kod kritičara i ostalih glazbenika.

Buckleyevom velikom uspjehu najviše doprinose skladbe, poput naslovne teme ili "Lover, You Should've Come Over", "Dream Brother", "So Real", "Eternal Life" i njegovo osebujno slaganje folka, bluesa i rocka određenu sugestivnim falsettom. Grace mu je donijela podizanje vrijednosti pred ostalim glazbenicima, uključujući i Buckleyev veliki uzor Led Zeppelin, kada je Jimmy Page izjavio da je to jedan od najboljih albuma desetljeća. I Robert Plant je komentirao album sa najboljim ocjenama[12]. Bob Dylan proglasio je Buckleya najboljim skladateljem desetljeća, a David Bowie rekao je za Grace da je jedan od deset albuma koji bi ponio na pusti otok. Lou Reed je izrazio interes za budući rad sa Buckleyem, dok su Paul McCartney, Thom Yorke, Matthew Bellamy, Chris Cornell, Neil Peart, U2 i Elton John izrazili veliko poštovanje i priznanje na njegov glazbeni rad.

29. svibnja 1997. dok je njegov bend planirao nastaviti rad na svom drugom albumu u pomoćnom studiju u Memphisu, Buckley je otišao na rijeku Wolf River Harbor (pritoka rijeke Mississippi), u svojim teškim čizmama, komplet odjeći i slušajući svoju omiljenu skladbu od Led Zeppelina "Whole Lotta Love", kako bi plivao. Kako nije dolazio, tražit ga je otišao Keith Foti, član sastava. Kada je našao radio i njegovu gitaru kraj rijeke, Foti je zaključio da je Buckley nestao. Unatoč tome što je bila noć krenulo se na spašavanje i traženje izgubljenog Buckleya. Traženje se nastavilo i sljedeći dan dok nije počela padati jaka kiša. Vjerovalo se da je Buckleya povukla pod vodu jaka struja i izazvala nesvjesticu kod njega. Tri dana kasnije na mokro i pjegavo tijelo naletio je jedan turista u riječnoj marini gdje su ga valovi izbacili na obalu.

Posthumno su mu izdati materijali u pripremi za drugi studijski album My Sweetheart, the drunk, kao i sa turneja održanih 1995.-1996. na albumima Mystery White Boy, Live at L'Olympia, itd.. Nusrata Fateha Ali Khana zvao je 'svojim Elvisom'.

.. i Nusret i Bukley = <3

vanvremenska

[piupiu]

Nusrat Fateh Ali Khan ... kralj Qawwalija ...

Nevjerovatno kako se o Nusretu kod nas malo pisalo i piše. Ne znam da li se radi o nekom teološkom problemu ili je nešto drugo u pitanju, uglavnom ...

Nusrat Fateh Ali Khan je najveći pakistanski muzičar svih vremena. Poznat širom svijeta Nusrat je rođen 13. 10. 1948 u Faisalabadu, ovaj izvrsni umjetnik čiji glas doseže šest oktava umro je 16. 8. 1997. u Londonu od srčanog zastoja.

Najpoznatiji je izvođač Qawwali muzike, tj. vrsti sufijske muzike popularne u Južnoj Aziji. Nusratova porodica 600 godina izvodi Qawwali pjesme, no Nusrat je lansirao Qawwali u svijet. Uglavnom je pjevao na Urdu i Punjabi jezicima,iako ga se može čuti i na perzijskom, Hindi i Bradž jezicima. Karijeru je počeo još davne 1965., a njegov prvi veliki hit u Pakistanu bio je "Haq Ali Haq".

Prema Guinessu, Nusrat ima najveći broj snimljenih albuma od svih Qawwali umjetnika - sve ukupno 125. U Augustu 2010., CNN ga je uvrstio među 20 najznačajnijih muzičara u poslijednjih 50 godina. Pored tih titula, dobitnik je i brojnih nagrada: 1987. za doprinos pakistanskoj muzici, 1995. UNESCO-ve nagrada za muziku, 1996. na filmskom festivalu u Monterealu za veliki doprinos filmskoj muzici i još mnogo drugih.

[MaD_ProfessoR]

Nismo ni sa svojim naslijeđem načisto, kamoli sa pakistanskim

vjerujem da bi i većini zapadnjaka ostao nepoznat da nije bilo kolaboracija sa nekim muzičarima i producentima, prvenstveno Peterom Gabrielom.

[piupiu]

Rodriguez ... nije znao da je slavniji od Elvisa ...

Toplo preporučujem dokumentarac o Rodriguezu, nagradjen Oskarom 2013. ... a i njegovu muziku ... nevjerovatna životna priča, prodao je milione ploča, a o tome nije ništa znao ... fanovi su mislili da je mrtav ...

Dokumentarni film “U potrazi za Šećernim čovjekom” (engl. Searching for Sugar Man) je dobitnik 85. godišnje nagrade filmske akademije Oscar. Potrebno je naglasiti kako je to prvi dokumentarac u povijesti koji je osvojio ovako značajnu nagradu, a da je sniman djelomično na iPhone 5 mobilnom uređaju.

Redatelj Malik Bendjelloul je izjavio kako im je prilikom snimanja ponestalo sredstava potrebnih za snimanje i produkciju dokumentarca, te su bili prisiljeni snimati na iPhone mobilnom uređaju.

Za snimanje su koristili iPhone kameru na mobitelu i “8mm vintage camera” aplikaciju, te nakon što su snimili jedan dio, iznenadili su se kvalitetom. Nisu mogli vjerovati kako su snimke dobro ispale, te su odlučili neke prijašnje dijelove dokumentarca ponovo snimiti na iPhone-u.

Dokumentarac prati priču dvojice muškaraca iz Južnoafričke Republike koji istražuju što se dogodilo s njihovom glazbenom ikonom iz 1970-ih za kojeg se vjerovalo da je odavno počinio samoubojstvo.

U potrazi za Sixto Rodriguez-om, željeli su saznati što se dogodilo s njihovim omiljenim pjevačem i otkriti cijelu istinu vezanu uz njegov nestanak. Njihova potraga odvest će ih neobičnim putevima, a na kraju, otkriti će više nego što su se ikada nadali ...

[piupiu]

70. godina Radio Sarajeva ... razne emisije i sjećanja ...

Šteta što ove emisije, kao i druge emisije BHRT-a i Dramskog i dokumentarnog programa Federalne, nisu na You Tubeu ... pa, mogu samo postaviti neke linkove. Tamo ima predivnih emisija o istoriji Radio Sarajeva, radio-drama, emisija o emisijama, književnicima, umjetnicima ... ove postavljene su iz serijala sjećanja na emisije Radio Sarajeva od početka do danas ...



O Omladinskom programu ...

http://www.bhrt.ba/70-godisnjica-radio- ... 5-03-2015/

Sarajevo 202

http://www.bhrt.ba/bhr1-emisije/radio-sarajevo-202/

Top lista Nadrealista

http://www.bhrt.ba/70-godisnjica-radio- ... 8-04-2015/

Zabavni, humoristički i programi za selo (ova je genijalna, ima Mome i Uzeira i raje, pa kako su otkrili Hanku Paldum, Hašima Kučuka Hokija, o emisiji Selo Veselo ... ima super anegdota - na pr kako je jedan fratar morao promijeniti vrijeme mise, jer su župljani slušali Selo Veselo od 9-11 ujutro ... )

http://www.bhrt.ba/70-godisnjica-radio- ... i-za-selo/

Obrazovni i dječiji program (ova je o Ligi mladih lingvista i ostalim fantastičnim dječijim programima ...)

http://www.bhrt.ba/70-godisnjica-radio- ... i-program/