mobsterc wrote:Pa to sam i rekao, ili vjerujes ili ne, zasto pokusavas objasniti svojom logikom nekoga ko ti je navodno dao tu logiku. Moras biti pravo glup i ogranicen da to pokusas.
Ovo je vrlo jednostavan pristup, a eto vidis sta sam dobio kao odgovor od takve osobe, kada nema argumenata zasto to radi. Ako VJERUJES da taj neki bog sve moze, sto ne bi mogao 'oboriti' tebi sunce na glavu, ako ne vjerujes u njega, nemas potrebu ni da preispitujes njegove mogucnosti i traziti tu logiku (ogranicenu ljudskom). Uzivaj, zajebaji ove koji vjeruju, u to, u djeda mraza, ali cemu 'ozbiljno' pitanje kako jeleni mogu da voze po nebu kada to nije moguce?
Mada sam se s mnogo čim složio, po pitanju bezuslovnog vjerovanja... konstatovati da postoji neka "viša" ili "drugačija" logika je apsurdno... Ispada da ti tvrdiš kako bog djeluje sa nekom "višom" logikom, gdje su nemoguće stvari zapravo moguće?
I, prije svega, ja ne tvrdim da vjerujem u nešto što Kur'an navodi... već samo analiziram Kur'anske tvrdnje. Dakle, pristupam otvoreno, bez a priori tvrdnje da mi je "bog prema Kur'anu" nešto dao.
A moja pohvala tvog posta se odnosila na upit o smislenosti traženja bezuslovnih dokaza za nešto što po definiciji ne treba dokaze (vjera), ali dobro...
Usput, a o čemu, možda, malo više kasnije, sam Kur'an nalaže razmišljanje o dokazima postojanja Allaha, pa ide čak toliko daleko da tvrdi stvari tipa "zar ne vide da Allah"... i tako dalje... pa je sasvim normalno postaviti pitanje onima koji vjeruju u Kur'an kao Allahovu riječ, kao i onima koji ne vjeruju:
[quote]Zar ne vide kako Allah počinje stvaranje, potom ga ponavlja? Uistinu! To je Allahu lahko.[/quote]
Dakle, vi koji vjerujete, a i vi koji ne vjerujete, zar *
ne vidite* kako Allah počinje stvaranje? Zar je to uopšte pitanje vjerovanja? Zar nije *očito* da Allah ponavlja stvaranje? I td... Ovdje, a i na mnogo mjesta, sam Kur'an se poziva na - da upotrijebim tvoj (netačan) izraz - našu logiku, da bi nam neki dokaz podastro. Pa prema tome, sasvim je razumljivo da se o tome razmišlja, a ne samo slijepo vjeruje. Jer slijepo se vjerovati može i u bilo koje božanstvo bilo kada i niko nikada ne bi mogao reći da su ta vjerovanja išta besmislenija od vjerovanja koja Kur'an nalaže.
Tim više što sam Kur'an eksplicitno, zapravo, iznosi iste tvrdnje koje sam i ja iznio (tj. traženje dokaza i logičke koherentnosti za tvrdnje). Želiš dokaz? Na primjer (a primjera je mnogo, ali za sada samo ovaj):
[quote]Govore: “Allah je uzeo dijete.”10:68 Slava neka je Njemu! On je Neovisni! Njegovo je šta je na nebesima i šta je na Zemlji. Nema kod vas nikakav dokaz za ovo. Zar govorite o Allahu šta ne znate?[/quote]
Dakle, Kur'an se ovim ajetom obraća onima koji smatraju da Bog ima dijete (nebitno ko su sad ti koji u to vjeruju) i traži dokaz od njih za takvo vjerovanje. Zašto? Zašto uopšte postoji Kur'an onda, ako je "logika Stvoritelja nedokučiva stvorenjima"? Kako, uopšte, može bilo ko - musliman, jevrej, hinduista i bilo ko drugi - tvrditi da je nečije vjerovanje "logičnije" ili "manje logično", "vjerovatnije" ili "manje vjerovatno", ako se sva priča o tome može a priori odbaciti na temelju, po mom mišljenju a i koliko mi je poznato, lažnog argumenta ("logika Stvoritelja nedokučiva stvorenjima") baziranog na netačnoj premisi ("postoji više vrsta logika")?
Ispada, na kraju, po tvom mišljenju, kao i svih koji bi da slijepo slijede svoja vjerovanja, kako nemaš nikakav dokaz za netačnost bilo čijeg drugog vjerovanja. Samim time, kome je Kur'an namijenjen, ako - kako ti smatraš - Stvoriteljeva logika je nama nedokučiva, iako te sam Kur'an u tome opovrgava - na način da Kur'an jasno spominje *dokaze*. *Dokaze* za šta? Za netačnost vjerovanja u to da Bog ima dijete? Čak se u citiranom ajetu spominje "govorite o Allahu šta ne znate", implicirajući da se neke stvari mogu znati? A znanje je ipak stepenicu iznad slijepog vjerovanja...
Drugačije rečeno, zar može Kur'an ikome biti namijenjen, ako sam Kur'an nema nikakav dokaz niti za ijednu tvrdnju koju iznosi, jer, "vjerovanje ne traži dokaze", te shodno tome, oni koji vjeruju da postoji neki Stvoritelj i da je isti uzeo sebi dijete su u istoj mjeri u pravu po pitanju svog vjerovanja koliko su u pravu i oni koji vjeruju u tačnost citiranog ajeta? A zar to može biti? Zar tvrdnja "Allah je uzeo dijete" može u isto vrijeme biti tačna i Istinita kao i tvrdnja "Allah nije uzeo dijete"?
A Kur'an sa citiranim ajetima, ali i na mnoštvo drugih mjesta, izričito spominje stvari koje su definitivno van sfere pukog vjerovanja u nešto. Dokazi su ovdje vrlo bitna riječ, koja se obilato koristi u Kur'anu. A dokazi su tvrdnje sa logičkom koherencijom, provjerljive i jasno vidljive svakom ko želi da ih vidi.
A da ne ostane samo na intelektualnom nivou, prema Kur'anu jedan od poslanika je porušio kipove koji su do tada bili u blizini Kabe. Zašto? Zar to nije gušenje slobode mišljenja i izražavanja? Zar to nije ograničavanje religijskih sloboda neistomišljenika? Vjerovanje mnogih ljudi, pa čak i poslanika, nije bilo samo priča, već je bilo i konkretnih djela, a baziranih na tom vjerovanju i usmjereno protiv... vjerovanja drugih. Digresija, pa neću dalje.
///
Čitajući šta sam gore iznio, vidim da je sve malo haotično i nečitljivo. U osnovi, ono što želim da opovrgnem ovim postom (ne da je iznesen dokaz za tvrdnju koju opovrgavam, ali svejedno) jeste ta ideja o "logici Stvoritelja koja se razlikuje od logike stvorenja", te zaključku koji iz toga proizilazi - ono što, navodno, Allah je rekao ne treba da bude predmetom promišljanja, već isključivo slijepog vjerovanja. Što bi, možda, bilo sasvim uredu da sam taj Kur'an ne spominje dokaze (upotreba "naše" logike je potrebna da bi se isti shvatili), ne opovrgava drugačija vjerovanja i očekuje od nas da... prihvatimo kao tačne tvrdnje o netačnosti nekih vjerovanja (opet, poziva se i na dokaz; vidjeti drugi citirani ajet) i ne poziva nas na razmišljanje (koristeći "našu" logiku) o dokazima i drugom. Možda bi ovdje neko mogao reći kako su neke stvari, tj. tvrdnje u Kur'anu, predmetom vjerovanja, a druge mogu biti i predmetom razmišljanja. Ali, ko može reći da "zadržava nebo da ne padne na zemlju" nije stvar o kojoj treba razmišljati, već samo vjerovati? Zato jer po "našoj" logici to nema smisla?
Iz svega toga proizilaze i mnogi sporni zaključci. U Kur'an treba vjerovati, a nikako razmišljati o tome o čemu se vjeruje. Iako sam Kur'an spominje dokaze, poziva na razmišljanje ("zar ne vidiš"), iznosi tvrdnje o "tuđim" vjerovanjima nastojeći ih pobiti dokazima, kaže poslanicima da pozivaju u vjeru (a prelazak podrazumijeva napuštanje druge vjere, na osnovu "intuitivnog zdravog razuma" o validnosti tvrdnji) i td.
Uglavnom, haos.