Bloody wrote:
Ja sam uvijek sanjala o tome da ce se na nasoj politicko-drustvenoj sceni pojaviti neki hrabar covjek,ciste savjesti i proslosti kojeg cemo zvati nasim Viesenthalom,i vjerujem da smo ga imali danas se ne bi desavale ovakve stvari.
To je poštena i dobra želja. Ali da bismo imali Vizentala moramo prvo naći i imenovati agresora, žrtvu, pobjednika i poraženog, dobre i loše momke. Nažalost, kratkovidošću ili namjerom naše (bošnjačke) politike čist oslobodilački rat pretvoren je u sukob triju strana (odlazak u Ženevu i sjedanje za sto s Karadžićem i Bobanom kao ravnopravnim partnerima/protivnicima), građansko je kleknulo pred nacionalnim (Izetbegovićevo ratno odustajanje od platforme Predsjedništva BiH (multietničke i građanske BiH) i pristajanje na tronacionalni koncept države), a zatim i Dayton koji crno na bijelo definira BiH kao državu podijeljenu na dva entiteta i tri naroda. U to se sve nekako uklopilo i odbijanje Holbrukovog prijedloga da se zabrani rad SDS-u i tu smo gdje smo. Rezultat ovih brojnih pogrešnih (ili namjernih) odluka našeg rukovodstva je gubitak statusa žrtve i pobjednika i pretvaranje u jednu od tri etničke, zaraćene strane. Zato danas nemamo niti možemo imati ni Hitlera ni Branta ni Vizentala. Ali to je propuštena prilika i prošla priča. Problem oko Nerdina i svega što je ta priča izrodila je nesposobnost bošnjačke politike da ni dvadeset godina nakon rata iskonstruira svoj nacionalni koncept, da osmislli svoje političke ciljeve i dugoročnu strategiju organiziranja funkcionalnog društva bar na dijelu teritorije koju kontrolira, da odluči želi li svoju, nacionalnu državu ili ostaje pri konceptu jedne, multietničke, da se veže za evropski progresivne snage i zadrži naklonost, simpatije i veze ostvarene tokom agresije. Bošnjaci tumaraju i lijevo i desno, bez vodstva, plana i vizije, pa tako tumara i narod koji osiromašen i zapušten lako pada pod utjecaje onih koji koncept i viziju očito imaju. Nerdin je samo pojedinačna manifestacija takvog stanja, a slučajeve poput njegovog uvijek će koristiti sve strane za ostvarivanje svojih političkih ciljeva, to je očekivano i to ne treba da čudi. Ne čudi ni izostanak oglašavanja Izetbegovića, bošnjački izabranog predstavnika, jer on, i cijelo to društvo oko njega, očito nema odgovor na sva ova pitanja pobrojana iznad, već šutke, kao dijete, zatvara oči pred problemom i izazovima misleći da će tako, sklopljenim očima, nestati mrak oko njega. S ''Nerdinom'' on čas koketira, čas mu se sklanja, čas deklarativno prijeti, a isto tako nekako se postavlja i prema Dodiku i Čoviću, red udvaranja, red prijetnje, red saginjanja. Da ne duljim, nije Nerdin problem, problem je apsolutno pogubljen i nekompetentan bošnjački vrh koji nema ni snage ni znanja da obavi posao koji je trebao biti obavljen odmah nakon rata, a definira se kratko - ko smo, gdje smo, šta želimo i gdje idemo. Veliki je to posao, ogroman, ali jednom, kad se ovo zakuca, stižu svi odgovori, a nestaju problemi koje nose i Nerdin i Dodik i Čović ...
