Forum Klix.ba

Faletići, skladište naoružanja i opreme Teritorijalne odbrane na starogradskom području , INFORMACIJE o sa područja Starog Grada su objavljene unutar tekstova, odnosno pojasnjenja kroz neke događaje od 1991 do 1992. godine. Knjiga generala A RBIH Stjepana Šibera. Link : http://bs.scribd.com/doc/85775477/Stjep ... ina#scribd


1991/1992 godina:

Behudin Bašović je rođen 25.09.1963. godine u Prijepolju. Građevinski inžinjer. Bio je komandir Interventnog voda Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Stari Grad - Sarajevo. Poginuo je 14.05.1992. godine u sarajevskom naselju Vraca. Posthumno je 1994. godine odlikovan ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“.
http://sarajevskiheroji.blogger.ba/arhi ... 2/2404372/

NSP hvala puno za slike i clanke

Strana broj 77. http://www.fes.ba/files/fes/pdf/publika ... ersion.pdf


4.7.1992. Oslobođenje.

Stan bolan od 30 kvadrata, majku im jebem klosarsku!
Cika Gaga, lahka ti zemlja bosanska.

pirpa wrote:

Naletih na grupu iz ''podrinjske'' na Boriji 1992, a svakako je to starogradsko područje pa ću objaviti. Davno sam negdje pročitao , a iz vakta austrougaskog, nešto u smislu '' ko drži Boriju-e njegovo je i Sarajevo'' u smislu strateške važnosti.

Važan događaj koji bi se trebao obraditi na temi.
Bistrik 1992

Čolina kapa

Iznad Boguševca

Lapišnica

Opservatorija





Vrh Čoline kape

Gornja stanica trebevićke žičare



Ramo Biber je ubijen 2 marta 1992. godine, u 42-oj godini života, kao radnik javnog komunalnog preduzeća GRAS na obezbjeđenju trebevićke žičare.

'' Dana 2. marta, 1992. godine, rahmetli Ramo se nalazio na gornjoj stanici trebevićke žičare, u društvu sa strojarom žičare Abdulahom Rizvanovićem. Oko 14 sati, njih dvojica su primijetili veću grupu nepoznatih naoružanih ljudi kako opkoljavaju stanicu, a trojica su odmah pokušala ući u objekat tražeći da je Ramo i Abdulah predaju njima i istu napuste. Bili su to vojnici u maskirnim uniformama i u bijelim kombinezonima. Prema riječima Abdulaha Rizvanovića, bili su to pripadnici specijalne vojne jedinice iz Rajlovca i bili su naoružani automatskim oružjem. Uvidjevši da su opkoljeni i da im prijeti opasnost po život, Ramo i Abdulah su skočili iz stanice i pojurili kroz šiblje i šumu trasom žičare prema gradu, a za njima je odjekivala rafalna paljba spomenutih četničkih terorista.

Svjedočenje Abdulaha Rizvanovića:
“Bilo je oko dva sata popodne. Baš smo pili kafu, pratili vijesti. Ostali smo iz prve smjene raditi zbog barikada i u jednom trenutku ugledah naoružanog čovjeka kako mi kroz prozorsko staklo, vrlo drsko, daje znak da izađem. Istovremeno vidjeh još dvojicu vojnika, ali i čuh Ramu kako mi govori da on vidi druge vojnike. Kao po komandi, instinktivno, naglo smo izjurili iz te prostorije i počeli trčati. Iza nas začula se gromoglasna rafalna paljba, dovikivanje, psovke, a mi smo i dalje trčali, trčali, padali, kotrljali se. Odjednom, Ramo je posrnuo, pa je opet ustao i u jednom času skrenuo je korak ulijevo. Dalje ne znam ništa više nego to da sam, činilo mi se, u sekundi uspio sjuriti do mjesne zajednice Mahmutovac. Poslije se ustanovilo da je Ramo bio ranjen u leđa i stomak, a, očito, dokrajčen je pucnjem u sljepoočnicu”.

Ramo je pronađen mrtav u blizini trećeg stuba trebevićke žičare.
http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ ... boravljeni

31.07.1992.

Koliko kontam, osnovni preduslov je bio deminiranje prohodne staze cca 5 metara, pa sve ostalo nakon toga u dva pravca. Je li bio ostvaren taj preduslov?

.

i poslije svega ovog kad vidim odnos drzave (grada) prema ovim herojima.... JEBEM LI TI DRZAVO BOSNO MAJKU I SVIM LJUDIMA KOJI TE VODE

9.6.1992