Page 7 of 31

#151 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 25/03/2015 21:45
by Gabrielo
nightvision wrote: EDIT: Kao odgovor dezurnim moralistima i dusebriznicima moram reci da je daleko manje sebicno nemati djecu nego ih praviti zato da bi zadovoljio neku svoju potrebu za osjecajem srece koju ti donosi vec sam pogled na potomstvo.
Posebna prica su ovi sto prave djecu da ne bi ostali sami pod starost. To se ono bas zove planiranje unaprijed. I takvi mi se ljudi posebno gade jer su u pravilu najveci sljam i olos koji postoji.
Image

#152 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 25/03/2015 21:52
by Gabrielo
kiki-miki wrote:
nightvision wrote: Posebna prica su ovi sto prave djecu da ne bi ostali sami pod starost. To se ono bas zove planiranje unaprijed. I takvi mi se ljudi posebno gade jer su u pravilu najveci sljam i olos koji postoji.
Ovo je nažalost itekako prisutno.Uopšte ljudi ne razmišljaju o toj djeci.
Image

#153 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 25/03/2015 21:58
by Gabrielo
Nema problema. Svako ima pravo na izbor.
Ali smijesno je citati sta pisete i kako se tjesite i trazite opravdanja.

#154 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 26/03/2015 01:03
by Ljakan
nightvision wrote: Takodje imao sam priliku gledati kako to isto dijete postaje sebicno i oholo i djubre.. I ma koliko i sta uradis za njega uopste nije bitno...
svi mi s godinama postajemo sebicni i gledamo malo vise sebe nego druge.druga je stvar sto to vecina ne priznaje i prave se idealni.ako nekog vremenom nisi "vaspitao" ne znaci da je on los ili da je greska u nekom od roditelja.on-ona je jednostavno odabrao-la takav put i to je sve.neka svako zivi svoj zivot kako on hoce a ne kako bi drugi zelio.

#155 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 26/03/2015 08:54
by colt
.

#156 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 26/03/2015 08:56
by colt
nightvision wrote:Imao sam priliku biti ukljucen u odrastanje djeteta koje me zvalo tatom iako to nisam bio. Takodje imao sam priliku gledati kako to isto dijete postaje sebicno i oholo i djubre.. I ma koliko i sta uradis za njega uopste nije bitno... Nemam svoje djece i ne zelim da ih imam, pomalo zbog toga, a pomalo i zato sto prvo treba naci zenu s kojom se covjek moze usuditi praviti djecu, sto je samo po sebi nemoguca misija u danasnji vakat.

EDIT: Kao odgovor dezurnim moralistima i dusebriznicima moram reci da je daleko manje sebicno nemati djecu nego ih praviti zato da bi zadovoljio neku svoju potrebu za osjecajem srece koju ti donosi vec sam pogled na potomstvo.
Posebna prica su ovi sto prave djecu da ne bi ostali sami pod starost. To se ono bas zove planiranje unaprijed. I takvi mi se ljudi posebno gade jer su u pravilu najveci sljam i olos koji postoji.
Kad NE ŽELIŠ djecu (osobe koje su veoma malom procentu), u pravilu nemaš ni žene, jer žene ne žele takve likove (ja u svom životu nisam upoznao nijedno žensko koje ne planira da ima djecu).Takvi likovi su nevjerovatno sebični jer ne žele ništa što bi ih sputavalo u njihovim željama.

Primjer iz mog komšiluka za osobu koja sad nije među živima, ali prenijeću njegovo iskustvo koji mi je tad prenio. Lik je razmišljao da mu niko dugoročno ne treba, pa ni djeca.Sve koga je imao, to je bilo dok mu ne dosadi i sve je radio u tom nekom svom interesu. Imao je braću koji ih je tad odjebao jer su mu bila smetnja u njegovim avanturističkim željama .Kako je bio stariji (od 40-te pa nagore), sve je bio usamljeniji uprkos novcu koji je sa novcem mogao birati društvo. U zadnjim decenijama njegovog života skoro da nikog iskrenog nije imao.Bio je sam na svijetu, kao da je pao sa neba.Nije imao više braće je su mu ranije preminula i naravno i djeca od te braće ga po zasluzi nisu ni posjećivala. S vremenom nije imao više ni prijatelje, jer da je imao, ne bi bio sam u 4 zida (kako sam primijetio) . . .S obzirom da sam i ja tad bio neoženjen (tad bio u tridesetim), čovjek sa svim tim iskustvom mi je savjetovao da ne živim njegovim životom jer džabe ti sav novac ovog svijeta, kad nikog svog nemaš.Sve jedno vuče za drugim.Ako ne želiš nešto, ne možeš imati ni to. Dakle, s obzirom da sam se našao prozvanim u boldiranom, nije stvar u ekonomskom osloncu, nego u emotivnom. Čovjek je umro a da ga bukvalno niko nije mogao ni sahraniti jer s obzirom da je bio kakav je bio, nikog nije bilo briga za njim.

#157 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 26/03/2015 09:57
by SaraFina
dobar osjecaj wrote:
SaraFina wrote:
dobar osjecaj wrote: A inace, zna se, svi zivimo u idilicnom, perspektivnom, savrsenom vremenu bez raznih ratova, trovanja raznim hemikalijama, izmisljenog i stvarnog nacionalizma okruzeni desavanjima i ljudima medju koje svi jako rado zelimo donositi nove jedinke na svijet.
Čovječanstvo nikad nije bilo na većem stupnju razvoja, uprkos svemu što si pobrojala.
Ako misliš da jeste, kada?
Inace sam komentarisala jasno vidljivo jednostrano vidjenje zasto neko ne bi zelio danas radjati djecu. Nije sve pitanje utjehe. Postoje ljudi koji imaju drugacije potrebe i drugacije zivotno iskustvo radi kojeg ne zele nastavljati dio licnog razocarenja brinuci se u kakav svijet donose bice za koje ce snositi odgovornost. Meni je sasvim prihvatljivo da je tebi sa tvojim zivotnim iskustvom ovaj svijet i mogucnosti najbolji koji mozes zamisliti. Nije nam svima zivot samo ono sto mozes izguglati u par sekundi.
Ja nigdje nisam osudila ljude koji ne zele imati djecu, naprotiv moj prvi post na ovoj temi je pun razumijevanja iako se ne slazem sa stavom.
A naučne studije pokazuju da su ove godine vrhunac dostignuća čovječanstva u mnogim bitnim segmentima. Zato jednostavno ne kontam u što su ljudi razočarani konkretno?
U svoje neralne vizije nekog boljeg svijete koje nemaju ni 1% šanse za ostvarivanje u narednih stotinjak godina.
Razumijem da ima i takvih i slazem se u potpunosti da za njih nije odgoj djece.
I to ne sada, nego ni u nekim novim izmišljenim svjetovima koji bi bili po njihovim standardima.
Zašto???
Jer bi uvijek našli zamjerku i izliku.

#158 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 26/03/2015 10:03
by SaraFina
nightvision wrote:Imao sam priliku biti ukljucen u odrastanje djeteta koje me zvalo tatom iako to nisam bio. Takodje imao sam priliku gledati kako to isto dijete postaje sebicno i oholo i djubre.. I ma koliko i sta uradis za njega uopste nije bitno... Nemam svoje djece i ne zelim da ih imam, pomalo zbog toga, a pomalo i zato sto prvo treba naci zenu s kojom se covjek moze usuditi praviti djecu, sto je samo po sebi nemoguca misija u danasnji vakat.

EDIT: Kao odgovor dezurnim moralistima i dusebriznicima moram reci da je daleko manje sebicno nemati djecu nego ih praviti zato da bi zadovoljio neku svoju potrebu za osjecajem srece koju ti donosi vec sam pogled na potomstvo.
Posebna prica su ovi sto prave djecu da ne bi ostali sami pod starost. To se ono bas zove planiranje unaprijed. I takvi mi se ljudi posebno gade jer su u pravilu najveci sljam i olos koji postoji.

Dijete postalo oholo djubre a na svijetu teško pronaći medju milijardu zena jednu vrijednu preprodukcije?

:-) :-)

#159 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 27/03/2015 12:39
by nightvision
SaraFina wrote: Dijete postalo oholo djubre a na svijetu teško pronaći medju milijardu zena jednu vrijednu preprodukcije?

:-) :-)
Da, tako je. Jel' treba da ti nacrtam? Zamisli osobu koja je guzicom pozatvarala vrata gdje god je moglo? Jel' ti to tesko?
A za tih milijardu zena koje spominjes ne mogu nista reci. Ja pricam o nasim domacim zen(k)ama kojih dakako ima puno spremnih za reprodukciju ali i puno manje onih koje ti nece zabiti noz u ledja.

#160 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 27/03/2015 13:02
by vjetropirka
i ja ne želim da imam djecu .. ne zato što sam sebična, već jednostavno mislim da postoje žene koje su rođene da budu majke ..ja nisam jedna od njih :-)

#161 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 27/03/2015 13:33
by The BEN10
nightvision wrote:
SaraFina wrote: Dijete postalo oholo djubre a na svijetu teško pronaći medju milijardu zena jednu vrijednu preprodukcije?
Da, tako je. Jel' treba da ti nacrtam? Zamisli osobu koja je guzicom pozatvarala vrata gdje god je moglo? Jel' ti to tesko?
A za tih milijardu zena koje spominjes ne mogu nista reci. Ja pricam o nasim domacim zen(k)ama kojih dakako ima puno spremnih za reprodukciju ali i puno manje onih koje ti nece zabiti noz u ledja.
De ba, hoćeš reći sad na osnovu svog iskustva, koje je opet nama ovdje predočeno totalno subjektivno i bez uvida u priču one druge strane, da je pogrešno imati dijete!? Koliko je pijanica i ološa koji su tukli ženu i djecu, tretirali ih kao stoku spremno reći da je super odgajalo djecu a oni im vratili loše!? Ja ih znam koliko hoćeš.

#162 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 27/03/2015 13:51
by ultima_palabra
colt wrote:
nightvision wrote:Imao sam priliku biti ukljucen u odrastanje djeteta koje me zvalo tatom iako to nisam bio. Takodje imao sam priliku gledati kako to isto dijete postaje sebicno i oholo i djubre.. I ma koliko i sta uradis za njega uopste nije bitno... Nemam svoje djece i ne zelim da ih imam, pomalo zbog toga, a pomalo i zato sto prvo treba naci zenu s kojom se covjek moze usuditi praviti djecu, sto je samo po sebi nemoguca misija u danasnji vakat.

EDIT: Kao odgovor dezurnim moralistima i dusebriznicima moram reci da je daleko manje sebicno nemati djecu nego ih praviti zato da bi zadovoljio neku svoju potrebu za osjecajem srece koju ti donosi vec sam pogled na potomstvo.
Posebna prica su ovi sto prave djecu da ne bi ostali sami pod starost. To se ono bas zove planiranje unaprijed. I takvi mi se ljudi posebno gade jer su u pravilu najveci sljam i olos koji postoji.
Kad NE ŽELIŠ djecu (osobe koje su veoma malom procentu), u pravilu nemaš ni žene, jer žene ne žele takve likove (ja u svom životu nisam upoznao nijedno žensko koje ne planira da ima djecu).Takvi likovi su nevjerovatno sebični jer ne žele ništa što bi ih sputavalo u njihovim željama.

Primjer iz mog komšiluka za osobu koja sad nije među živima, ali prenijeću njegovo iskustvo koji mi je tad prenio. Lik je razmišljao da mu niko dugoročno ne treba, pa ni djeca.Sve koga je imao, to je bilo dok mu ne dosadi i sve je radio u tom nekom svom interesu. Imao je braću koji ih je tad odjebao jer su mu bila smetnja u njegovim avanturističkim željama .Kako je bio stariji (od 40-te pa nagore), sve je bio usamljeniji uprkos novcu koji je sa novcem mogao birati društvo. U zadnjim decenijama njegovog života skoro da nikog iskrenog nije imao.Bio je sam na svijetu, kao da je pao sa neba.Nije imao više braće je su mu ranije preminula i naravno i djeca od te braće ga po zasluzi nisu ni posjećivala. S vremenom nije imao više ni prijatelje, jer da je imao, ne bi bio sam u 4 zida (kako sam primijetio) . . .S obzirom da sam i ja tad bio neoženjen (tad bio u tridesetim), čovjek sa svim tim iskustvom mi je savjetovao da ne živim njegovim životom jer džabe ti sav novac ovog svijeta, kad nikog svog nemaš.Sve jedno vuče za drugim.Ako ne želiš nešto, ne možeš imati ni to. Dakle, s obzirom da sam se našao prozvanim u boldiranom, nije stvar u ekonomskom osloncu, nego u emotivnom. Čovjek je umro a da ga bukvalno niko nije mogao ni sahraniti jer s obzirom da je bio kakav je bio, nikog nije bilo briga za njim.
Crnjak pravi, jbt...

#163 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 27/03/2015 13:54
by madner
Realno, niko odje ne bi tipkao da su roditelji tako razmisljali. :D

#164 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 27/03/2015 14:10
by vjetropirka
madner wrote:Realno, niko odje ne bi tipkao da su roditelji tako razmisljali. :D
možda smo se "omakli" :lol:

#165 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 27/03/2015 20:33
by alijagoro
sherbett wrote:Od nas sedmoro djece, nas 6 se omaklo :mrgreen:
Samnom je sve pocelo :oops:
Sebicni roditelji ti bili :oops: :D

#166 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 27/03/2015 20:36
by Ridjobrki
vjetropirka wrote:
madner wrote:Realno, niko odje ne bi tipkao da su roditelji tako razmisljali. :D
možda smo se "omakli" :lol:
Kao što je i sterilnost nasljedna. :D

#167 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 27/03/2015 20:45
by Sunny-7
madner wrote:Realno, niko odje ne bi tipkao da su roditelji tako razmisljali. :D
:lol: :lol: :thumbup:

#168 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 27/03/2015 20:47
by Sunny-7
vjetropirka wrote:
madner wrote: D
možda smo se "omakli" :lol:
Ma neka nas, a hoce nas i nafaka :lol: :lol: :lol:

#169 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 27/03/2015 20:48
by sha_ba
rekla bi svasta, ali necu... pocela mi tekma :mrgreen:

#170 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 27/03/2015 23:04
by The Realist
george wrote:I ja sam jedna od ovih koji misle da zelja da uljepsas svoj zivot djecom, okrunis svoju ljubav ili produzis svoj genetski kod jesu rezultat sebicnosti u istoj mjeri u kolikoj su i oni koji takvo nesto ne zele sebicni. Naime stvar je sto su to odluke kroz koje i jedni i drugi pokusavaju da budu sretni, odnosno da zive u skladu sa svojim potrebama.
Sto rekao neko dati SVOJU platu na SVOJE dijete ni meni nije znak nesebicnosti vec jednostavno prioriteta. Isto tako je pomalo smijesno stavljanje svih ljudi koji ne zele djecu u ladicu neodraslih, nezrelih, zeljnih lagodnog zivota i jefnitih zadovoljstava. A naspram toga su tu roditelji koji jedini posjeduju licencu za duboke emocije, nesebicnost i razumjevanje zivotnog smisla.
Ne znam zašto ovu temu uzeh čitati, ali ovo može napisati samo neko ko nema djecu, ili ako ima djecu onda nešto tu ne štima.

Prioriteti su pelene, hrana, higijena, odjeća i ponekad da si nešto priušti ekstra.

Ali kada ti čuvaš za nešto novac i onda prolazeći pored trgovine iz čista mira kažeš, pa hej, ovo bi možda on/ona voljela i to kupiš, ili onako odlučiš potrošiti novac na dijete tako da ga odvedeš u igrano, sok, kolač, kupiš igračku, iako ih ima mali milion, to je ljubav iz koje proizilazi ta nesebičnost.

Ne ulazim u to ko šta želi, nije moj problem, ali ja kao otac mogu sigurno reći da većinu stvari koje uradim za svoje dijete radim iz ljubavi, a ne iz potrebe djeteta, jer osnovno sve ima.

#171 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 27/03/2015 23:17
by alijagoro
sherbett wrote:
alijagoro wrote:
sherbett wrote:Od nas sedmoro djece, nas 6 se omaklo :mrgreen:
Samnom je sve pocelo :oops:
Sebicni roditelji ti bili :oops: :D
Ma jos vijek su, sad im vracamo sve to :mrgreen:
Sa puno unuka nadam se :D

#172 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 28/03/2015 00:32
by S4mpion
The Realist wrote:
george wrote: Sto rekao neko dati SVOJU platu na SVOJE dijete ni meni nije znak nesebicnosti vec jednostavno prioriteta.
Ne znam zašto ovu temu uzeh čitati, ali ovo može napisati samo neko ko nema djecu, ili ako ima djecu onda nešto tu ne štima.

Prioriteti su pelene, hrana, higijena, odjeća i ponekad da si nešto priušti ekstra.

Ali kada ti čuvaš za nešto novac i onda prolazeći pored trgovine iz čista mira kažeš, pa hej, ovo bi možda on/ona voljela i to kupiš, ili onako odlučiš potrošiti novac na dijete tako da ga odvedeš u igrano, sok, kolač, kupiš igračku, iako ih ima mali milion, to je ljubav iz koje proizilazi ta nesebičnost.

Ne ulazim u to ko šta želi, nije moj problem, ali ja kao otac mogu sigurno reći da većinu stvari koje uradim za svoje dijete radim iz ljubavi, a ne iz potrebe djeteta, jer osnovno sve ima.
Šefe, nije prioritet samo "odjeća, pojest i popit", prioritet je i usrećiti dijete, pružit mu pažnju. Izjava je OK. Ne radi se o nesebičnosti, već o prioritetima.

#173 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 28/03/2015 01:53
by pussysmoke
.

#174 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 28/03/2015 02:08
by ćiribiribela
pussysmoke wrote:Da su svi brakovi nastali iz ljubavi, nisu. Da su sva djeca nastala iz ljubavi, nisu. Ali sve one žele da se "ostvare kao majke". Ovo kad čujem žao mi je djeteta koje će da rodi. Praviš dijete da se ostvariš kao majka i to je nesebičnost? Smiješno! A svi su idealni za produženje vrste. Kao dokaz tome imamo društvo koje je na rubu propasti, a samo zato što se "ostvariše majke i očevi". Rodiše "ljude" koji se tako nazivaju samo zbog svog izgleda. Pojedini opet nesebično prave djecu da ne bi bili sami pod stare dane i to je neka ljubav? Zanimljivo poimanje ljubavi. Sebičnost u svom najosnovnijem obliku.
Ako nemaš djecu onda ne znaš šta je najveća sreća na svijetu?! Subjektivno. Sveznalački. Kako za koga. Nismo svi isti i ne želimo svi isti život.
Jednostavno zbog toga što se zelim ostvariti kao majka i mislim da je to jedna od najljepših i najtezih zivotnih uloga
Nemati pojma o nečemu je jedno, ali živjeti u zabludi je sasvim druga stvar.

Nesebično je usvojiti dijete. Nesebično je svaki mjesec izdvojiti određenu sumu novca i odnijeti u dom za nezbrinutu dijecu, ako već ne možeš usvojiti dijete.
Rađaju se djeca i zato što familija to očekuje. Šta će ljudi reći?! Samo još jedan u nizu razloga zbog kojih ljudi prave djecu. Pa onda shvatiš da veoma mali broj djece nastao iz pravih razloga.
Biološki sat? Pa zar je uopšte potrebno komentarisati?

Ni sam ne znam šta da mislim o ljudima kojima je svrha života reprodukcija. Tajna je otkrivena. Daj da svi napravimo po jedno pa možemo na onaj svijet, jer smo ispunili ono što se traži od nas. Imbecilno!
Šta je sa onima što prave djecu da bi sačuvali brak? Mizeran je to brak ako djecu praviš da ga sačuvaš. Žao mi je te djece, a žao mi je i tih ljudi. Valjda bolje i ne znaju. Na kraju krajeva oni i nisu krivi, sve je to rezultat društva, naslijeđe koje prenose upravo ta i ostala gore navedena djeca. Pa nije ni čudo.
Ako ne želiš djecu onda si sebičan. A partner ti je objekat.
Generalno je riječ o ljudima koji su na granici neke sociopatije - jako teški, samoživi ljudi koji su uvijek sebi na prvom mjestu i kojima ni njihov partner nije subjekt nego objekt u životu. Hajd' što neće djecu ali u takvim odnosima je njihov partner i sluga i igračka i mati i dijete i sve drugo više nego partner.
Hvala ti što si mi rekao šta je meni moja supruga i šta sam ja njoj. Da nisi ne bi ni znali. Ne bi znali koliko smo sebični. Hvala još jednom. Hvala što si svoju nesebičnost podijelio sa nama.

I svi vole svoju djecu. Baš svi. Svakodnevno na ulici vidimo primjere te ljubavi. A sve mi nešto govori da kako vrijeme prolazi djeca su sve više zanemarena i ljudi ih prave iz pogrešnih razloga, ali zato na sav glas daju do znanja da oni vole svoju djecu. Šteta što je ta ljubav u većini slučajeva prošarana fizičkim i psihičkim nasiljem, pa se pitamo što je neko djete odraslo u nastranog, alkoholičara, narkomana, nasilnika, silovatelja, lopova, dilera, lažova... Od silne ljubavi koju roditelji dadoše. Pa kažu nije sve do roditelja. Dobro, nije sve. Ali šta onda jeste? Kada dijete poraste i postane doktor, profesor, naučnik... roditelji se hvale, sve je divno. Kada postane kriminalac, u 90% slučajeva su krivi svi drugi osim roditelja. Dvostruki aršini na svakom koraku. A i ti roditelji su bili djeca.
Zazeljela bi ti djecu iste sekunde kad bi nasla muskarca. Ovu pricu da ne zele djecu furaju zene koje nemaju musko pored sebe pa se tjese.
Reče muškarčina. Junak. Heroj ulice. On zna. On je nekad bio žena pa se sjeća zašto nije želio djecu i sjeća se lažnog muškarca sa kojim je bio. Njegovo iskustvo u tijelu žene je neprocjenjivo. Muškarčina kojeg žene mole da ih oplodi. Sine...
Djeca su pozitivna energija u zivotu..
ljudi koji ne zele djecu su egoisti, sebicnjaci..
To je to. Pozitiva. Nafaka. Nemaš djecu, nemaš pozitivnu energiju. Toliko je pozitivne energije u ovom postu da je to nevjerovatno. I njega je isto tako neko odgajao, ne odgojio, odgajao.
A te brige koje dolaze uz djecu su najslađe brige na svijetu!
Naravno. Slažem se u potpunosti. Ništa ljepše nego kada djete krene u školu i pređe kućni prag, sunčan dan, a na samo dvadesetak metara od ulaza čuje se škripa kočnica i nečiji vrisak. Od sreće silne ne znaš šta bi. Da li je živo ili je pijani kreten ubio vašu sreću?! Pa kaže brige koje dolaze uz djecu su najslađe. Sinko, nije sve u vezanju pertli i pisanju zadaće, ima tu još dosta toga što te zabrine, pa ne znaš kako se zoveš. Olako se sve to shvata.

Sve se ovo olako shvata i tuđi životi se gledaju površno. Pola onih koji imaju djecu ne znaju da vode računa ni o sebi, ali daj da se familija širi i da se vrsta produži. Nemojte razočarati familiju, komšije, prijatelje, da ne kažu da je mlada jalova.
A ako pravite djecu da vam nije dosadno? Električna stolica bez suđenja i gubljenja vremena.
Lahko je SVOJU platu trošiti na SVOJE dijete. :mrgreen:

Kad je u pitanju tuđe dijete, nema interesa da se tuđem djetetu da ljubav, briga i pažnja koja se daje svom djetetu. Tu sebičnost dolazi do izražaja.
Svaka čast! Ovdje je dosta toga rečeno, a što mnogi "roditelji" ne shvataju i nikada shvatiti neće. Nažalost.

Najbolji post koji sam procitala u ove dvije godine. :thumbup:

#175 Re: Život i brak bez potomaka?

Posted: 28/03/2015 03:21
by Matzan
Ljudi pokušavaju napraviti nauku od biološkog nagona za produženjem vrste.