#151 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 08/02/2015 19:11
Forum Klix.ba
Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Page 7 of 20
#152 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 09/02/2015 18:14
Kad pokapa nocas sa mjeseca srebro,
I zadrhti u tami lisce, posred mirisljiva ruzicnjaka,
U gradu ovom zaspat cu drukcija, nego sto sam bila
Zagrliti ljubicasti san, nestvarnu tisinu i biti jaka.
O sakijo moj, reci mi, jesam li tvoja cudesna i jedina vila ?
O reci mi, niz cije lice, biserna ce suza da potece
I ko ce sjesti, na rub postelje, u ovo obecano vece
Kosu da sakupi, dok susti kao svila rasuta na jastuku
Preko cijeg lica preletjeti lagahni ce grc,
Kad tesku kao vjecnost, podigne sretnu, blagu ruku
I svijeca plam, jedne za drugom, treperave bude gasio
Na dlanovima toplim, donijevsi mi kristalnih kapi pun vrc.
O voljeni moj, raduj se
Zagrljaj mjesecine, bijase dodir tvoj koji me spasio
Shapat lahorasti tvoj, stisao oluju je ruzinih latica
U dubini bolna mi unutarnjeg srca
O voljena moja,
Shapnuo si
Ti si moje a ja tvoje svetiste
Mi sretni smo leptiri i djeca sunca
Kad sve prodje i postane prasina i pjena
Voljet cemo se Zauvijek
Ja tvoj covjek, ti moja zena.
#153 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 09/02/2015 18:19
HadiRa wrote:
Kad pokapa nocas sa mjeseca srebro,
I zadrhti u tami lisce, posred mirisljiva ruzicnjaka,
U gradu ovom zaspat cu drukcija, nego sto sam bila
Zagrliti ljubicasti san, nestvarnu tisinu i biti jaka.
O sakijo moj, reci mi, jesam li tvoja cudesna i jedina vila ?
O reci mi, niz cije lice, biserna ce suza da potece
I ko ce sjesti, na rub postelje, u ovo obecano vece
Kosu da sakupi, dok susti kao svila rasuta na jastuku
Preko cijeg lica preletjeti lagahni ce grc,
Kad tesku kao vjecnost, podigne sretnu, blagu ruku
I svijeca plam, jedne za drugom, treperave bude gasio
Na dlanovima toplim, donijevsi mi kristalnih kapi pun vrc.
O voljeni moj, raduj se
Zagrljaj mjesecine, bijase dodir tvoj koji me spasio
Shapat lahorasti tvoj, stisao oluju je ruzinih latica
U dubini bolna mi unutarnjeg srca
O voljena moja,
Shapnuo si
Ti si moje a ja tvoje svetiste
Mi sretni smo leptiri i djeca sunca
Kad sve prodje i postane prasina i pjena
Voljet cemo se Zauvijek
Ja tvoj covjek, ti moja zena.
jedno pitanje....ova riječ "sakijo" u petom stihu, otkuda ti, šta je#154 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 09/02/2015 18:33
al_akhisari wrote:
hvala al_akhisari
sakija je neko ko te poji dzennetskim sherbetom.
.
#155 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 09/02/2015 18:35
...zanimljiva riječ, moram priznati da ju do sada nisam "čuo"HadiRa wrote:al_akhisari wrote:
hvala al_akhisari
sakija je neko ko te poji dzennetskim sherbetom.
.
#156 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 09/02/2015 18:38
hmm., vidi se da se nisi druzio samnom ..al_akhisari wrote:...zanimljiva riječ, moram priznati da ju do sada nisam "čuo"HadiRa wrote:al_akhisari wrote:
hvala al_akhisari
sakija je neko ko te poji dzennetskim sherbetom.
.
#157 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 12/02/2015 10:06
#158 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 13/02/2015 21:49
hoces da ti pricam, odakle dolazim ?
znas, ponesose me, iznenada, krila bijelog galeba, onako ne suvise visoko.
gledah, sva ti u cudu , ispod nas vrela i strashna, kao sam oganj pustinja, a istovremeno, ljepsa no ukusna sofra primamljiva.
' ovdje me pusti, u bezdan da padnem ' rekoh galebu, ti si krasna pticica... ...
... i prizvah tako pamet nekada, ne , ne pitaj me, ne sjecam se koliko dana sam koracala i koje sluge i faraone, u pijesku sam sretala, nit se sjecam koja bijase godina.
... ...
dolazim ti mili veceras, do kosti ranjenih stopala, pa i dusa ova mi skrhana.
brizno cuvah od dusmana, za te, u krilo haljine , par ubranih maslina..
#159 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 14/02/2015 16:34
rekao je, slusaj, molim te samo slusaj i ne postavljaj pitanja !
zacudih se, isprva, sta hoce ponovo i kako misli da ne postavljam pitanja, kad sam ja rodjena neznalica i uvijek nesto pitam.
probat cu, rekoh sretna da ga ponovo vidim, pricaj.
gledala sam ga zanesena, odlutavsi odmah u caroliju koja je bila samo nasa.
znas, poce on glasom kao glazba, sutra idem da kupim neko auto, pa bih htio da podjes i ti sa nama. hitro je podigao prst da me zaustavi , jer sam vec bila zazinula, da se usprotivim i odbijem.
molim te, rece, ne odbij, vazno mi je tvoje misljenje.
ko je to mi ? upitah drhteci kao svijeca na vjetru, ti i ona ?
da, ona, ti i ja da idemo skupa.
Boze moj lijepi, rekoh, zaboravi me, ostavi me, zaboravi na sva moja misljenja i zelje, uzmi tu djevojku i zivi s njom, budite sretni vec jednom. uznemiris me uvijek do ganuca.
ti mislis da se toga davno nisam sjetio, rece glasom koji je grijao unutarnjim zarom, to je tako jednostavno uraditi i zbrka bi bila rijesena a ti sretna.
pa naravno, rekoh, zaboravi mene i birajte sta vas volja ! pozeljeh da me ne gleda u oci da ne primjeti kako su se u sekundi zatamnjele.
on tiho uzdahnu, obori pogled ispred sebe i rece blago, htio sam ti da odlucis koje da se kupi. htio sam da se osjecam sretan i slobodan kao da si uz mene kad sam na putu, jer bi to bilo po tvojoj volji, molim te podji s nama.
ponovo sam kopala po unutrici svojoj, da pronadjem onu drsku i bezobraznu sebe, da ga glatko odbijem i uvrijedim.
uzalud, te ruke, te oci, te molecive usne koje su stajale tu nadohvat ruke, pa trebala sam samo da se nagnem naprijed i padnem mu u zagrljaj, vukli me nevidljivi konci, orkan u meni divljao, uvrijedjena djevojcica vristala, sve istovremeno, tako blizu a tako daleko.
gledah ga jos trenutak i kao svijetlica sto slijedi grmljavinu, zabolje me vatreno i prolomi se u meni odluka. dobro poci cu , pristajem, izustih kao mrtva.
on zurno, kao da se plasi, pritisnu kratki poljubac na celo mi i dodade, nemoj da te iznenadi, ona ne zna nista o nama. pri tome razvuce njegove medne usne u blagi osmijeh i dobaci, radujem se odluci, doci cu sutra po tebe, nista ne brini.
...................
ona je bila jako lijepa djevojka. pristojna, fino gradjena, sa lijepim dugackim prstima. bila je vesela i lijepo se smijala.
kad me predstavio, njenim licem preletje jedva primjetan grc. osmjehnuvsi se rece, dogovarate li se to vas dvoje tajno, kako da me iznenadite.
susretose nam se pogledi i ja procitah bol u njegovim i osjetih one poruke koje srce salje.
ne razumijem, snadjoh se ja prva, sta si mislila time reci.
pa rekla bih, da te on posebno porucio, da bi te meni predstavio kao djevojku koja mu je slomila srce. zbog nje nije siguran da zeli samnom provesti ostatak zivota. njeno ime doziva nocu u snu. bira odjecu u bojama koje je ona voljela, donosi meni njeno najdraze cvijece. poludjela sam lagano zbog te osobe i raspitivala sam se dugo o njoj . saznala sam da je lijepa, no ti si ljepsa, ti ne mozes biti nikako ta o kojoj je on pricao.
ne , nisam ja ta, rekoh hrabro, ja sam samo jedna od prijateljica koja mu je bliska.
..
------------------------
ponekad nam pricaju kako je to kad se srusi svijet a mi klimamo glavom suosjecajuci, nekako misljenja da smo dozivjeli bespomocnost i istrpjeli isto. no tad sam vidjela crnju boju od crne koja je jecala, purpurnija od purpurne potekla je krv iz srca , sto mi ga ona probola jezikom kao sabljom...
( nastavit ce se )
zacudih se, isprva, sta hoce ponovo i kako misli da ne postavljam pitanja, kad sam ja rodjena neznalica i uvijek nesto pitam.
probat cu, rekoh sretna da ga ponovo vidim, pricaj.
gledala sam ga zanesena, odlutavsi odmah u caroliju koja je bila samo nasa.
znas, poce on glasom kao glazba, sutra idem da kupim neko auto, pa bih htio da podjes i ti sa nama. hitro je podigao prst da me zaustavi , jer sam vec bila zazinula, da se usprotivim i odbijem.
molim te, rece, ne odbij, vazno mi je tvoje misljenje.
ko je to mi ? upitah drhteci kao svijeca na vjetru, ti i ona ?
da, ona, ti i ja da idemo skupa.
Boze moj lijepi, rekoh, zaboravi me, ostavi me, zaboravi na sva moja misljenja i zelje, uzmi tu djevojku i zivi s njom, budite sretni vec jednom. uznemiris me uvijek do ganuca.
ti mislis da se toga davno nisam sjetio, rece glasom koji je grijao unutarnjim zarom, to je tako jednostavno uraditi i zbrka bi bila rijesena a ti sretna.
pa naravno, rekoh, zaboravi mene i birajte sta vas volja ! pozeljeh da me ne gleda u oci da ne primjeti kako su se u sekundi zatamnjele.
on tiho uzdahnu, obori pogled ispred sebe i rece blago, htio sam ti da odlucis koje da se kupi. htio sam da se osjecam sretan i slobodan kao da si uz mene kad sam na putu, jer bi to bilo po tvojoj volji, molim te podji s nama.
ponovo sam kopala po unutrici svojoj, da pronadjem onu drsku i bezobraznu sebe, da ga glatko odbijem i uvrijedim.
uzalud, te ruke, te oci, te molecive usne koje su stajale tu nadohvat ruke, pa trebala sam samo da se nagnem naprijed i padnem mu u zagrljaj, vukli me nevidljivi konci, orkan u meni divljao, uvrijedjena djevojcica vristala, sve istovremeno, tako blizu a tako daleko.
gledah ga jos trenutak i kao svijetlica sto slijedi grmljavinu, zabolje me vatreno i prolomi se u meni odluka. dobro poci cu , pristajem, izustih kao mrtva.
on zurno, kao da se plasi, pritisnu kratki poljubac na celo mi i dodade, nemoj da te iznenadi, ona ne zna nista o nama. pri tome razvuce njegove medne usne u blagi osmijeh i dobaci, radujem se odluci, doci cu sutra po tebe, nista ne brini.
...................
ona je bila jako lijepa djevojka. pristojna, fino gradjena, sa lijepim dugackim prstima. bila je vesela i lijepo se smijala.
kad me predstavio, njenim licem preletje jedva primjetan grc. osmjehnuvsi se rece, dogovarate li se to vas dvoje tajno, kako da me iznenadite.
susretose nam se pogledi i ja procitah bol u njegovim i osjetih one poruke koje srce salje.
ne razumijem, snadjoh se ja prva, sta si mislila time reci.
pa rekla bih, da te on posebno porucio, da bi te meni predstavio kao djevojku koja mu je slomila srce. zbog nje nije siguran da zeli samnom provesti ostatak zivota. njeno ime doziva nocu u snu. bira odjecu u bojama koje je ona voljela, donosi meni njeno najdraze cvijece. poludjela sam lagano zbog te osobe i raspitivala sam se dugo o njoj . saznala sam da je lijepa, no ti si ljepsa, ti ne mozes biti nikako ta o kojoj je on pricao.
ne , nisam ja ta, rekoh hrabro, ja sam samo jedna od prijateljica koja mu je bliska.
..
------------------------
ponekad nam pricaju kako je to kad se srusi svijet a mi klimamo glavom suosjecajuci, nekako misljenja da smo dozivjeli bespomocnost i istrpjeli isto. no tad sam vidjela crnju boju od crne koja je jecala, purpurnija od purpurne potekla je krv iz srca , sto mi ga ona probola jezikom kao sabljom...
( nastavit ce se )
#160 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 15/02/2015 01:25
not bad, uopće nije lose#161 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 15/02/2015 13:30
hvala ti al_akhisarial_akhisari wrote:
#162 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 15/02/2015 13:36
dragi
oslušni ovu patnju slatku
ovu čežnju za tvojim jagodicama nježnim, za prstima na koje je kanula kap meda
ako ti se čeznja učini ukusna, pomisli onda kako će biti lijepa stvarnost.. kad se jednom probudimo iz ovog sna u kome se tražimo dahom vjetra, zvukom osmijeha, otkucajem srca
i pogledaj ovo popadalo lišce zlatnih boja, kako šuškaju osluhni.. šuškaju kao šaputanje ljudi koje mimoilazimo, ljudi koji nam nista ne znače.. i zažmuri voljeni, pomisli samo, kako li je tek meni ugodno šaputanje tvoje, samo za mene , dok ga niko drugi ne čuje osim uho moje
i pričat ću ti o jeseni, sve do tad dok ne postaneš ono dijete u tebi, onaj moj dječak.. i kad prestanem pričati, shvatiti ćeš cijeli moj govor tebi.. ako se tad još budemo trebali, znaj da je to Ljubav
oslušni ovu patnju slatku
ovu čežnju za tvojim jagodicama nježnim, za prstima na koje je kanula kap meda
ako ti se čeznja učini ukusna, pomisli onda kako će biti lijepa stvarnost.. kad se jednom probudimo iz ovog sna u kome se tražimo dahom vjetra, zvukom osmijeha, otkucajem srca
i pogledaj ovo popadalo lišce zlatnih boja, kako šuškaju osluhni.. šuškaju kao šaputanje ljudi koje mimoilazimo, ljudi koji nam nista ne znače.. i zažmuri voljeni, pomisli samo, kako li je tek meni ugodno šaputanje tvoje, samo za mene , dok ga niko drugi ne čuje osim uho moje
i pričat ću ti o jeseni, sve do tad dok ne postaneš ono dijete u tebi, onaj moj dječak.. i kad prestanem pričati, shvatiti ćeš cijeli moj govor tebi.. ako se tad još budemo trebali, znaj da je to Ljubav
#163 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 15/02/2015 13:38
hadira pusti suplju, vrati nam zumbija!!! i to zivog!! 
#164 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 15/02/2015 13:46
sha_ba wrote:hadira pusti suplju, vrati nam zumbija!!! i to zivog!!
ama zumbi je slobodan kao ptica.. samo malo osamucen, pa ne nalazi puta nazad
#165 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 15/02/2015 17:53
haha, jel to i ti isces Otto, da budes osamucenOtto Skorzeny wrote:Pravda za zoombu! Svi smo mi zoomba! Lijepi stihovi lijepi
#166 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 15/02/2015 17:54
Jusufe lijepi moj
pa znas li
samo jedna kosulja mosusom Mirise..
kao sijenka zadrhtim, od straha
oci boje duge, nije rodila nijedna mati vise
poslije tebe..
evo bjezim od Smrti, prosec tvoga Daha..
pa te pozelim
noktima izgrebem neljubljeno lice
oci zatvorim, rukama pritisnem
ljepota da se tvoja iz njih ne izlije
utrne raskomadano srce .. pa vrisnem
ako me rodise samo da volim, neka se prospe i krv
na zivot sve sto mirise, neka se prolije.
#167 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 15/02/2015 18:26
Otto Skorzeny wrote:ma zao mi zoombe muska solidarnost HadiraHadiRa wrote:haha, jel to i ti isces Otto, da budes osamucenOtto Skorzeny wrote:Pravda za zoombu! Svi smo mi zoomba! Lijepi stihovi lijepi
haha, znam otto, ali:
#168 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 15/02/2015 18:46
da, upravo tako Otto, ljudi su pokvarljiva robaOtto Skorzeny wrote:Ja danas cijeli dan pjevam od Gibonija Andjeo u tebi
Ljudi se kvare, valjda si to naucila
ni on nije kakav ti se cini
potonulu ladju sakrit ces ispod jezika
usidrena tajna u tisini
volim i ja Gibbija..
evo ti stiha, u tom fazonu:
vjerovatno ti oprastam..
al ne ocekuj, za isto da molim
nema dalje milo.. dusa je gola do bola..
oprastam ti .. jer ja haman volim
ponekad mi, tako nedostajes..
i sama pomisao.. na te
ucini da protrnem
medj' dlanovima tvojim nestanem
pa krijem evo, i od sebe same .. ime sto ti spominjem..
samo.. kad mi zafalis..
#169 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 15/02/2015 22:18
Otto Skorzeny wrote:Gibo je majstor za muziku . Bas zna napisati i muziku i text
da, ovu mu volim, posebno
#170 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 15/02/2015 22:19
direktni wrote:Tek prelistah ovu temu. HadiRa
hvala ti direktni, cast mi je
ma jok, ne brini.. ja slijedim ionako samo svoje Srce
#171 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 16/02/2015 12:27
bijase jedna surova stvarnost
ljubav za opori svijet, i dvoje zaljubljenih pride
sto na krovu zgrade spavaju, zapleli ruke a raspleli kosu
trgnuli bi se tiho iz prvog dubokog sna, da se ponovo vide
bat tudjih koraka, ulicom kad bi utisao, oni u magli pili bi rosu
a dole, medju ulicama
stanuju gluha promaha i smrad
u polumraku vidi kriva tabla i kako se zove grad
tu uvehnuli su i zivot i sva carobna cvijeca
tu ne zive insani, ne, uz njih koraca sreca
tu pogled izmedju cudjenja i gadjenja caruje
tu ni tuga ne zalazi
cemu, pa tuga tu vec predugo stanuje.
#172 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 17/02/2015 00:11
Otto Skorzeny wrote:A nekad tisina lijeci bolje od rijeci . Tama bolje od svijetla . Kada kraj dodje i ljubav slomi se tisina je ta koja ranu lijeci .
Ne suze isplakane ni krici ni krv kad potece nego tisina koja se sudari sa samocom i kao vatra bljesne u tisini tame
Da tisina lijeci rane , u njoj sve prestaje i tuga postane osjecaj a ne rijec . A u tisini rijeci nema samo osjecaj samoce
fino skroz Otto
ovaj čudni život, ne uči se iz knjiga. koračamo lagano
dva naprijed, jedan nazad
pustimo, da susretnu nas i sreća i briga. pa ih toplo pozdravimo.
plakala bih, jutros.
zvijer sam sa istančanim sluhom. pokazuješ mi umjetnost gladovanja. znam, kob je to, nije to moda, sa krilatim perjem od srebra.
reci, osjećaš li da ima nešto, blago i neobjašnjivo, oko nas, zavlači se tiho u svaku poru, i ulazi pod rebra ?
ne, ja ne dozvoljavam, ovakve poput nas da prozovu srećnima
jer sreća je usud.. i ona mora biti kažnjena.
svejedno, to što je nevina.
----
a, otkad te ugledah
nebom, andjeli, rasipaju smaragde.
#173 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 17/02/2015 15:37
#174 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 17/02/2015 15:39
znas li
da me daljine bole
gledajuc kako drugi se vole
a tebe dugo vec nema
i usana tvojih sa kojih kaplje med
da me otmes od njih
ogrlicu bisernu na vrat polozis
od Srebrnih zvijezda sto slazes ih u red
kazes ljupka sam
a ostavljas me samu
necujne ti korake odnose Strasni drumovi
kao da ti nista ne znace
zguzvana postelja.. grc tijela, bljesak mjeseca u ocima
pod razbacanim jastucima nedosanjani Snovi
i kad se utopis u Moru.. u svojim ludim i pijanim Nocima
#175 Re: Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose
Posted: 17/02/2015 15:41
vjerujem ti..Otto Skorzeny wrote:Par zadnjih dana stalno mi je u glavi
ti volis plavooke insane ?