Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Svaki companion mi je drag na svoj način. Čak i Martha koja mi je možda najmanji favorit, ali imala je dobrih
momenata. Ona je jedna od onih koja je pronašla svoj fazon, čak i nakon što je napustila Doktora.
dale cooper wrote:Svaki companion mi je drag na svoj način. Čak i Martha koja mi je možda najmanji favorit, ali imala je dobrih
momenata. Ona je jedna od onih koja je pronašla svoj fazon, čak i nakon što je napustila Doktora.
plus
mislim da sam je vidjela na balkonu u Star Warsu <3 prije unistavanja planeta
that would be awesome
dale cooper wrote:Svaki companion mi je drag na svoj način. Čak i Martha koja mi je možda najmanji favorit, ali imala je dobrih
momenata. Ona je jedna od onih koja je pronašla svoj fazon, čak i nakon što je napustila Doktora.
plus mislim da sam je vidjela na balkonu u Star Warsu <3 prije unistavanja planeta
that would be awesome
Ozbiljno? Nisam primjetio.
Usput rečeno, završio sam konačno sinoć Life On Mars. Moram priznati da sam pomalo razočaran krajem. Spoilers: Prvo što nije objašnjeno koji je razlog onako elaborirane i živopisne fantazije koju je Sam proživio
dok je bio u komi. A čitavo vrijeme u uvodu u svaku epizodu je bila ona rečenica "Now, maybe if I can work out the reason,
I can get home." Ispade da nije bilo posebnog razloga, osim same nesreće i tumora koji mu se stvorio na mozgu.
Ali opet, zašto 1973, zašto ona plejada likova? Druga stvar, malo mi se ne čini u skladu sa Samovim karakterom i načinom
kako se sve vrijeme borio da se vrati, da na kraju izabere fantaziju umjesto realnosti, smrt umjesto života. Shvatam da su producenti
htjeli sretan kraj za Sama i da na kraju bude sa Annie, ali mi nekako previše izgleda defetistički.
Hmm ja sam to gledala na drugi način osim dream logic momenata, ja sam to sve gledala na kraju kao simbolizam...moderni ljudi su izgubili joie de vivre, te je za sreću potrebno da "ubiješ" tog sebe, opterećnog propisima, poslom, konzumerizmom itd
Hmm ja sam to gledala na drugi način osim dream logic momenata, ja sam to sve gledala na kraju kao simbolizam...moderni ljudi su izgubili joie de vivre, te je za sreću potrebno da "ubiješ" tog sebe, opterećnog propisima, poslom, konzumerizmom itd
To je lijepo objašnjenje i gledanje na stvari, mada producenti i nisu ostavili puno prostora za takvo kreativno razmišljanje
u samoj seriji. Meni je kako sam rekao na kraju izgledalo kao da se Sam prepustio i kao da više nije imao razloga da
se bori, kada se konačno oporavio i vratio nazad. By the way, šta se desilo sa Mayom? Znam da se epizodu prije kao
oprostila sa njim dok je bio u komi. Ali zar ona nije isto nastradala u pilotu?
Čuj, ne mogu reći da i ja ne bih izabrao isto kao i Sam da sam se probudio u onako sivom i beživotnom "realnom" svijetu.
Ali da je sama ta činjenica depresivna, jeste.
dale cooper wrote:Čuj, ne mogu reći da i ja ne bih izabrao isto kao i Sam da sam se probudio u onako sivom i beživotnom "realnom" svijetu.
Ali da je sama ta činjenica depresivna, jeste.
Gene je lik za anale. Sad bih na pivkanu sa njim.
i ja bih na jednu ljutu
čovjek jednostavno skvizable
dale cooper wrote:Čuj, ne mogu reći da i ja ne bih izabrao isto kao i Sam da sam se probudio u onako sivom i beživotnom "realnom" svijetu.
Ali da je sama ta činjenica depresivna, jeste.
Gene je lik za anale. Sad bih na pivkanu sa njim.
i ja bih na jednu ljutu čovjek jednostavno skvizable
Ja ba, ispod one tvrde vanjštine, krije se duša od čovjeka, veliki medo.
Ponekad mi je Sam išao na živce pokušavajući ga promjeniti.
Ja ne bih imao ništa protiv da se vrati Russell. Gatiss, iako je imao dobrih epizoda, u zadnje vrijeme mi je
bio više miss nego hit. Više ga volim kao glumca. Pametan je ovo Moffatov potez, već se dobrano
počeo trošiti. Previše projekata, i teško se na sve fokusirati sa istim žarom. A Doctor Who je ionako naporan
full time job.
Ja ne bih imao ništa protiv da se vrati Russell. Gatiss, iako je imao dobrih epizoda, u zadnje vrijeme mi je
bio više miss nego hit. Više ga volim kao glumca. Pametan je ovo Moffatov potez, već se dobrano
počeo trošiti. Previše projekata, i teško se na sve fokusirati sa istim žarom. A Doctor Who je ionako naporan
full time job.
Peter Harness bi mozda dao još bolji štih..malo sam gledala Jonathan Strane & Mr Norrel..ima lik skilla
Ja ne bih imao ništa protiv da se vrati Russell. Gatiss, iako je imao dobrih epizoda, u zadnje vrijeme mi je
bio više miss nego hit. Više ga volim kao glumca. Pametan je ovo Moffatov potez, već se dobrano
počeo trošiti. Previše projekata, i teško se na sve fokusirati sa istim žarom. A Doctor Who je ionako naporan
full time job.
Peter Harness bi mozda dao još bolji štih..malo sam gledala Jonathan Strane & Mr Norrel..ima lik skilla
Hmmm, vidim da je pisao Kill The Moon. Solidna epizoda. Bilo kako bilo, svježa krv će sigurno goditi seriji.
The modern age is sleek and minimalism is the height of fashion for many. Often you hear people asked to sum things up in a single sentence, or perhaps even a single word. If asked to sum up Hartnell’s Doctor a word that most people would leap for is difficult, but to do so would be reductionist and deny us greater insight into his character and the character of the actor who played him.
The first Doctor (The original you might say) was the most contradictory and fallible. His many faults and whims, rather than repelling, made him endlessly fascinating and relatable. He could be erratic and almost cruel at times, yet he was the flawed hero who at times needed the moral guidance of two school teachers and his young granddaughter. For reasons unknown, he was in exile from his own people, and still he craved the company of those close to him. He fought for the oppressed and tried to right wrongs wherever and whenever he found them. As a new and truly unique alien character he was the catalyst for innovation in the form or regeneration and became an anchor for fifty-two years of British science fiction history.