Forum Klix.ba

Leo_alfa wrote:Da ne kvarimo temu...

Edouard wrote:Sam naslov Ateizam mudre misli i tekstovi klasični je primjer oksimorona.
Dakle, dva nespojiva pojma: ateizam i mudre misli hoće ih se povezati u novu značenjsku cjelinu.
E, a to nikako ne ide zajedno, kao ni drveno željeo.
Ateizam kao društveni fenomen teška je novovijeka zabluda, pa kao takvog nemoguće ga je povezivati s mudrim mislima i tekstovima.
Da ne bude nesporazuma, naravno da čovjeka koji je ateist može se povezivati s mudrim mislima, ali ne radi njegovog ateizma, već naprosto što je čovjek; ako je u zabludi u jednoj stvari, ne znači da je i u drugima.

harač wrote:"Znam ja odlično: ljudski život je Sibir,
a bog je bunda kroz koju minusi ne prolaze.
Al šta ću kad volim cvokotati. U cvokotu je
ljudska istina ponajdublja." (Marko Vešović, "Ateist")

Leo_alfa wrote:

pussysmoke wrote:

I am an atheist, out and out. It took me a long time to say it. I've been an atheist for years and years, but somehow I felt it was intellectually unrespectable to say one was an atheist, because it assumed knowledge that one didn't have. Somehow, it was better to say one was a humanist or an agnostic. I finally decided that I'm a creature of emotion as well as of reason. Emotionally, I am an atheist. I don't have the evidence to prove that God doesn't exist, but I so strongly suspect he doesn't that I don't want to waste my time.

Moralni argument

Sada dolazimo do kasnije faze argumentacije o postojanju boga, koju ću nazvati dobom intelektualnog opadanja. U pitanju je dokaz koji postavljaju teisti, a zove se moralni argument za postojanje boga. U stara vremena postojala su tri intelektualna dokaza postojanje boga i sve ih je odbacio Imanuel Kant u svojoj Kritici čistoga uma. Ali čim se oslobodio ovih dokaza, on je izmislio novi, moralni dokaz. On je bio poput mnogih drugih ljudi: skeptičan u intelektualnim pitanjima, ali spreman da u moralnima doslovno veruje u maksime koje je posisao sa majčinim mlekom. To ilustruje ono o čemu govore psihoanalitičari – da na nas najjače deluju najraniji uticaji, a ne oni kasniji.

Kant je tako izmislio novi, moralni dokaz o postojanju boga i on je u raznim vidovima bio popularan tokom devetnaestog veka. Jedna njegova verzija kaže da ne bi bilo onoga što je ispravno ni onoga što je pogrešno kada ne bi postojao bog. U ovom trenutku me ne zanima da li ima razlike između onoga što je ispravno i onoga što je pogrešno. Ono što me zanima je sledeće: ako ste sasvim sigurni da postoji razlika između onoga što je ispravno i onoga što je pogrešno, vi se nalazite pred pitanjem – da li je ta razlika plod božije odluke ili ne?

Ako razlika između dobra i zla postoji po božijoj odluci, onda za samoga boga ne postoji razlika između onoga što je ispravno i onoga što to nije. Onda tvrdnja da je bog dobar prestaje da bude tačna. Ako hoćete da kažete, kao što tvrde teolozi, da je bog dobar, morate reći da ispravno i pogrešno imaju neko značenje koje je nezavisno od božije odluke, zato što su božije odluke dobre, a ne loše, nezavisno od same činjenice da ih je on stvorio. Ako to kažete, moraćete zatim reći da je ispravno i pogrešno nastalo ne samo božijim posredstvom, nego da su oni po svojoj biti, logički prethodili bogu. Mogli biste, ako biste hteli, reći da je postojaloviše božanstvo koje je naređivalo bogu koji je stvorio ovaj svet, ili zastupati mišljenje koje zastupaju neki gnostici, koje sam često smatrao prihvatljivim, da je zapravo ovaj svet kakvog mi poznajemo stvorio đavo u trenutku kada bog nije gledao.

nightvision wrote:ja sam davno rekao... religija je najvece zlo koje se desilo covjeku...