dobar
jeste malo dugo
, ali kvalitetno
"
Isprdci evropske historijske kloake
Ko je u zadnje vrijeme tumarao po bespućima historijske zbiljnosti kod Srba, Hrvata i Bošnjaka, mogao je naići na prilično zanimljive velike fantazije i alternativne historije / istorije / povijesti kod ovih naroda.
Pa da idemo od samoga početka, od ameba… odnosno od Srba od kojih je po Jovanu I. Deretiću poteklo sve i svašta i u vaseljeni i na ovome dunjaluku. Ova zvijezda srbijanskih, republičkosprskih i sjevernokosovskih medija i javnosti tako unaokolo prosvjetljava da su Srbi ustvari esencija etnija, jezika, kulture, pisama ne samo Balkana, nego i Evrope i čitave Evroazije. Tri puta Srbi dolazaše sa vojskom do Indije, ali ih valjda monsuni zaustaviše. Tri – četiri stoljeća „cela Evropa“ je bila srpska, i ustvari je Evropa nastala raspadom Velike Srbije. Kakav Karlobag – Karlovac – Virovitica, to je samo skromna verzija one prave Velike Srbije sa linije Kolčester – Kopenhagen – Vladivostok. Etrurci su Rašani, tj. Srbi, pa je čitava Toskana ustvari Srpskana. Arijevci su Srbi, Asirci su Srbi, Nijemci su Srbi, Angela Merkel je Srpkinja. Logička konkluzija djela Jovana Deretića je sljedeća: I i II svjetski rat su ustvari bili I i II srpski rat, a napad NATO-a 1999. na Srbiju je ustvari bio samo napad Srba na Srbe, neka vrsta „rata protiv rata“, kako bi to zapisao (po Deretiću) avarizirani Srbin i istorik po imenu Franjo Tuđman. I tako po Jovanu I. Deretiću Srbi prevališe dugački put od Platonove Akademije i Aleksandrijske biblioteke do koncerta Cece na Marakani. A šta reći za Miroljuba Petrovića, toga ljubimca svih onih koji ne žele da su potomci primata, nego da su potekli od jednog prilično smušenog para koji je živio u nevjenčanoj vezi tamo daleko u jednom vrtu. Nema toga kamena koji Miroljub nije prevrnuo u svojoj ruci kako bi dokazao da je veliki potop na vrh Ararata izbacio jednu drvenu lađu punu kućnih ljubimaca. Miroljub je čak bio spreman da svoju tezu dokaže, i usput da se bori za srpstvo, tako što je planirao dići brane u Nizozemskoj. Logička konkluzija kaže da je Miroljub Petrović spreman da potopi i Srbiju, i Republiku Srpsku i Zajednicu općina sjevernog Kosova i Crnu Goru, samo kako ne bi Srbima vladali potomci „majmunolikih primata“. Onda se pojavljuje i jedan Rus po imenu Anatolij Kljosov koji reče da su Srbi najstariji narod i da potiču od jednog od Nojevih sinova. Logička konkluzija koja slijedi iz djela Anatolija Kljosova je sljedeća: Srbi su potekli od Nojevog sina, Noje nije postojao, znači nije imao sina i samim tim Srbi ne postoje. Ako su Srbi postojali prije ameba, onda me logička konkluzija navodi na pomisao da su se Srbi iz višećelijskog organizma preobrazili u jednoćelijski organizam. Međutim, moguće je da su se Deretić, Petrović i Kljosov prevarili u svojim računicama, jer ne bi trebalo isključiti mogućnost i da su Srbi ustvari stariji od prvobitnog Velikog praska, odnosno da su oni Higgsov bozon koji tako uporno traže u CERN-u.
Kada je Konan Barbarin (nedvojbeno iz Posušja) još hodao po ovoj zemlji, desi se usudbena povjestica i sa dalekih obzora Međuzemlje izađoše horde uljudbenih Harahvata, a na njihovom čelu kultivirani srednjoeuropljani Tomislav Grgo Antičić, admiral Davor Domazet – Lošo i počasni vodnik počasnog blajburškog voda Zlatko Hasanbegović. Dođoše iz dalekog Avganistana i donesoše civilizaciju Evropi, a sebi stolnu zemlju udariše ispod i iznad Dinare. I kada zapuše vjetar sa Dinare, ima da otpuše sve odrođene Hrvate (posebice one fuj jugourbane Balkance koji ne slušaju cajke, ne oblače se kao darkeri, ne mjere visinu kukuruza i ne idu na narodne hepeninge lupanja ćiriličnih tabli) sve do iza Teherana i Persepolisa. I sinovi i kćeri hrvatski ne odrecite se sna o hrvatskoj Persiji, hrvatskom Avganistanu i hrvatskom Beludžistanu. I zato danas bojne hrvatske u okviru NATOa (ustvari hrvatske euroameričke alijanse) brane hrvatski Avganistan od hrvatskih talibana koji žele da na tom praiskonskom hrvatskom tlu uspostave hrvatski islamski emirat. Po ovome logička konkluzija navodi da su talibani sa tim „genima kamenim“ ustvari ono pravo starčevićevsko hrvatsko cvijeće, a ne one BH Muje „suncokreti“ koji samo žele doći do putovnice. I neka zato Thompson (misli se na Marka Perkovića, sina Theosa, a koji nije Isus) otpjeva „e moj narode paštunski“. Vice Vukojević bi na taj koncert mogao da pozove i odabrane glazbeno – scenske grupe i sastave iz čuvenog NDH kazališta „Jasenovac“ i njegove lokalne podružnice „Gradiška Stara“, a njegov ljubuški zemljak Nino Raspudić bi mogao izvesti na čistom italijanskom jeziku (koji je ustvari hrvatski zapadnojadranski dijalekt srodan čakavskom) perfomans iz Danteovog „Pakla“. Ima da se u tome paklu konačno izvrši i revizija II svjetskog rata. Tako bi se i onaj ruski carski oficir čerkeskih postava, a jevrejskog porijekla rodom iz Poljske i nedvojbeno pripadnik austrougarske masonsko-boljševičke lože, i koji je ukrao identitet časnom zagorskom mužeku po imenu Joža Broz, izbriše iz reda Harahvata. Onako kako nas je fino učio film „Jozef“.
I na kraju dođosmo do Bošnjaka, i tu nas dočeka Semir Sem Osmanagić, najveći od najvećih, spasitelj (veći od Isusa) koji dođe sa dalekih zapadnih horizonata da nas izvuče iz bijede i donese milijarde dolara. I bude riječ i nastadoše piramide iznad Visokog i otkri se historijska sudba tobejarabi estakvirulah naroda. Prije 29.000 godina, dok je svuda vladao mraz, snijeg i hladnoća ledenog doba, postojaše u srcu Bosne jedna topla oaza koju je napajala energija velike centrale koja se krije ispod trave, busenja i ilovače Visočice, kao i merhametluk naroda koji tu živješe. To bijahu preci tobejarabi estakvirulah naroda graditelji piramida, i imađoše Star Gate (isti kao onaj kroz koji je prolazio Kurt Rasel) na vrhu centrale Visočice. I tako, u međuvremenu osnivanja sumerske i egipatske civilizacije, jezdiše Bošnjaci kosmosom od jedne crne rupe do druge crne rupe. I bijahu svi zdravi, jer negativni joni lijeće sve od ebole do hemoroida, ako ne vjerujere Semiru, pitajte Torabija. Ima i da reis emeritus prosvjetli negativne jone, kako bi što više ljudi ušlo u tunele spasa koji odvode u onu drugu dimenziju gdje nema puno rada i pameti. Ali urota masonskih jednookih sve gledajućih anti Bošnjaka, ljudi u crnom, komunjara, Amerike, Jevreja, Srba, Hrvata i ostalih ćafira izbrisa sjećanje na te kosmičke Bošnjake i ostavi sadašnje njihove potomke u bijedi i jadu. I tako nestadoše bošnjački džedaji… rahmet im duši. Na braniku historijske istine je i Ibrahim Pašić koji prvo reče Bošnjaci su Iliri, zatim Bošnjaci su Goti i na kraju Bošnjaci su Tračani. Vulfilina Biblija je nikakav dokument za rekonstrukciju gotskog jezika u odnosu na npr. Povelju Kulina bana sa svojih 26,6 % gotskih riječi. I ove teze o samoidentitetu samo pomažu iliro – gotsko – tračanskim Bošnjacima, koji su inače i genetski praslavenski prastanovnici Bosne i Hercegovine, da odbrane svoj bogumilsko – muslimanski identitet pred najezdom napušenih Bosanaca, inače još iz drevnih vremena njihovih najvećih neprijatelja i tako sačuvaju amanet Tvrtka I i Mehmeda II El – Fatiha. Samo neka su ljiljani skupa sa polumjesecom i zvijezdom. Pored Bosanaca, po Pašiću trački Bošnjaci najviše mrze i Bugare, taj mongolskoslavenskovizantijski narod koji je otjerao pretke Ibrinih Bošnjaka sa plodnih ravnica Trakije gdje je rađala tako sočna crvena paprika. Uostalom, kako to nedavno izreče jedna naša uvažena i mudra glava, Bošnjaci su bili za osmanskog vakta i vladari svijeta. Na kraju krajeva zar za to nije dovoljan dokaz da se Sulejman prezivao Osmanović, ono Osmanli je samo ataturkovska propaganda. Uostalom, taj zlotvor Ataturk je namjerno izbrisao sjećanje na bošnjačko – osmanovićevsku imperiju, i da njega nije bilo danas bi turski ministar Ahmet ponosno nosio prezime Davutović (a ne Davutoglu), a Redžep Tajib bi bio Erdoganović i zvali bi ga Redžo. A i u modernom turskom inače ima više hiljada bošnjakizama, koji su ostali kao sjećanje na to slavno doba i koje zapjenjeni ataturkovci nisu uspjeli da izbace iz jezika naroda. Naravno, Bošnjaci imaju i svoga Isusa u liku muftije Zukorlića, koji na križu, na koji ga postaviše Pilat i bošnjački Juda, podnosi i otplaćuje sve grijehe čovječije kako se to lijepo reče na nedjeljnoj propovijedi Svjetskog bošnjačkog kongresa.
Ono što jedino molim Boga jeste da ti raznorazni Deretićevi, Petrovićevi, Kljosovi Srbi, Antičićevi, Hasanbegovićevi, Thompsonovi, Raspudićevi Hrvati i Semovi, Ibrini i muftijini Bošnjaci jednom za svagda ostave na miru one druge Srbe, Hrvate, Bošnjake, Bosance i ostale koji su za razliku od njihovih uzvišenih porijekla, potekli samo od onih Austrolopiteka i Homo Erectusa sa istočnoafričkih savana. Njima njihova bajka ili noćna mora, nama naša stvarnost.
Moj je mač moje pero, moj je štit moje mastilo.
Prof. dr. sc. Salmedin Mesihović
covjek koji je razvio teze svemirske mitomanije 
