Dosta zanimljiva tema, ali je ova cijela priča malo šira od običnih namještanja. Fudbalski savez bivše nam države bio je država u državi, prepun mešetara i hoštaplera kojim bi se ovi današnji divili - jedina razlika je što su tadašnji mešetari bili gospoda za ove sitne kokošare koji danas ore regionalnim fudbalom. Šta se tad sve dešavalo je za nepovjerovati. Jugoslovenska liga je bila toliko moćna kada je riječ o suhom talentu da ovi današnji klinci to nikad neće moći razumijeti. Svaki klub je imao najmanje 5 vrhunskih igrača, sad mi imena prolaze kroz glavu - ludilo. A reprezentacija? Suhi prosjek... Nemoguće je da jedna zemlja sa takvim igračima ne bude redovni učesnik velikih takmičenja uz najmanje nekoliko medalja, ali zato se kriv savez. Kad se sjetim jbt, Cobo Janjuš ubjedljivo najbolji golman kojeg sam u životu gledao - ne u Jugi već generalno u svijetu - niti jedan nastup u reprezentaciji, al' zato su branili Olja Petrović, Petar Borota, Ranko Stojić, ona krava od golmana Dragan Pantelić iz Niša - frajer je bio totalna krampa, a glavešine iz saveza čak sredile da frajer brani za reprezentaciju SVIJETA
Rizah Mešković ni minute u reprezentaciji, Edhem Šljivo je 70-ih godina bio ubjedljivo najbolji vezni igrač lige, igrač današnjeg vremena, a nije nastupa sakupio dok nije otišao u Lijež, pa kasnije u Keln čini mi se. Tek tad ga pokojni Toza Veselinović pozvao u reprezentaciju. Al' hvala bogu, Kule Aćimović bio je standardan u reprezentaciji
Pa onda forsirali Šurjaka, cijela država se ismijavala s likom- frajer isto električni zec, krampa klasična, a na njegovoj poziciji igrao Sećerbegović iz Slobode - vrhunski igrač, ni minute u reprezentaciji. Vaha bio najbolji jugoslovenski špic al' nije mog'o meda pored Duleta Savića koji je bio klasični seljački igrač. Pape tek zaigrao standardno 78/79 u reprezentaciji, nije bio ni na radaru a 2 godine bio najbolji igrač lige, kasnije ga zvali u reprezentaciju novinara i uvalio na JNA 2 komada. Inače, to je zanimljivo - reprezentacija
NIKAD nije pobijedila reprezentaciju novinara, uvijek bi popušili po 2-3 razlike. Toliko o izboru igrača
Pa kakvih je igrača bilo od crnoj gori - Guza Vujović, Ante Miročević...haos...Makedonci do Pančeva nisu imali reprezentativca, recimo jedan Vasil Ringov nije mogao prismrditi reprezentaciji a bio svjetski igrač. Uvijek kupo-prodaja preko reprezentacije, frka u javnosti o tome hoće li na prvenstva ići stranci ili domaći, ko treba da se proda, kome je otkucala 28. godina. I Osim je bio isti, da se razumijemo - njemu Deki Savićević nije igrao, al' mu zato igrao onaj isprdak Brnović, igrala ona krampa Spasić, čak zvao i Dragana Jakovljevića iz Sarajeva u reprezetnaciju koji nije bio ni 8. igrač Sarajeva
lik zabi gol žabarima i ode u Nant kod Ćire, koji se naravno ugradio - priča se da je uzeo 400.000 dolara. O selektorima da ne pričam...jedina zemlja gdje se formirala ''selektora komisija''
sjedile u njoj one krepaštine Miljanić, Ćirić, Elzner i još neko, čini mi se da je i Fuko Muzur bio tu negdje, čuvali jedni drugima leđa i mešetarali. Niko nikad neće znati količine novca koje su se oprale u tom savezu. Odgovorno tvrdim, tadašnja Jugoslavija je u svakom trenutku imala jednu 50 igrača od kojih da su vođeni najbolji, uvijek bi bila u samom svjetskom vrhu. Namještanja i sve ostalo u ligi je samo produžena ruka toga, glavne pare su se vrtile oko reprezentacije.
ja se sjećam one sezone kad je Pančev bio najbolji strijelac i ganjao rekord Santrača , i trebala mu 2 gola u zadnjem kolu da ga prestigne, a nama trebala pobjeda za opstanak. Naravno, bilo je 3:2 za Sarajevo uz 2 gola Pančeva
