far rider wrote:jalle wrote:LoveIsGone wrote:Izgleda na ovu temu se baš mora uključiti. Ja također malo više čitam forum nego što pišem, jer ima tema koje me zanimaju samo informativno i takva je većina tema.
Ja sam završio dvije godine fakulteta u roku ovdje i tada sam imao dosta sitnih nekih životnih dilema, ali i problema preko kojih sam uspješno prelazioo i mislio da to ne utiče puno na mene, ali ustvari izjeda čovjeka to iznutra, malo po malo.. Mislio sam da ću imati snage odreagovati na pravi način i završiti odmah i treću godinu što je bio jedini ispravni put, ali nisam to uradio, nego sam jednostavno izgubio motivaciju i manje više ali prestao učiti, prestao se time zanimati. Naravno, nije fakultet jedino što me zanimalo tada ali fakultet je donosio ključni mir od porodičnog do društvenog, jer vežeš se za nešto i to funkcioniše.
Moraš se na neki način osjećati korisnim, a vjerujem da uvijek možeš biti više korisan i onda kada to nestane i ti to shvatiš automatski se lošije osjećaš. Duboko u sebi čovjek zna da je taj neki put ispravan.
Ipak čitava ta situacija, kao da sam zaledio fakultet

kada prođe otkrije i neke pozitivne stvari, jer vidiš kako uvijek može gore, možeš sam sebi napraviti problem i osjećati se znatno lošije i ne želiš da ti se to ponovi i naravno radiš sve u tom pravcu da ideš naprijed. Mislim da ako čovjek stagnira, ako je u nekoj apatiji može ići samo nazad, jer ta stagnacija je automatski korak nazad.
Tako da je jedina opcija u životu ići naprijed. Ja sam to uvijek i znao, kao što bi i svi je li trebali znati, ali jednostavno se jedan period nisam mogao pokrenuti i to uraditi. Kao da sam želio sebe mučiti.
Akcija je jedini pravi pokretač. Kada čovjek to shvati i uradi, jednostavno osjećaš da si sazrio i ostaviš to iza sebe uz pouku. Meni je iskreno trebalo jako puno vremena da sebi objasnim jednostavne stvari, ali jebiga tvrdoglav
Nije mi samo jasno zašto čovjeku mora do guše doći da bi nešto skontao. I to je kako navikneš da shvataš stvari..
U principu je sve kako ti želiš da ti bude.
ps. ovaj post nije o fakultetu, fakultet je služio kao primjer. Mislim jeste, ali nije...

Respect

duboko si ušao u problem i to mi se sviđa.
Masa raje danas ima površno razmišljanje o svemu , to mi se gadi.
dodat ču i neki svoj komentar na ovu temu kada stignem.
Pa et i nije baš (ušo duboko u problem) čovjek samo kaže da moraš funkcionisat.. stisni zube, progutaj lične probleme duboko u sebe i guraj dalje. Ali nažalost taj put ne vodi nikudam. Mi nažalost živimo u takvom sistemu gdje čovjek uvjek mora fonkcionisat.. od dijetinjstava, škole, faxa, posla, familije. Ono što progutaš u sebe izletit će kad tad ponovo na vidik u bilo kojoj formi. Svi se ljudi rode kao originali, većina (bolje rečeno svi) umru kao kopije. Ako ima ikakav izlaz iz tog neljudskog funkcionaisanja i gutanja onda je to zdravo socialno okruženje gdje čovjek može razvit zdrav identiet i postat stabilna ličnost. To je nažalost kod nas u Bosni veliki problem jer nam to fali.
Inspiracija je jedini pravi pokretač.

Mnoge stvari u životu ćeš morati potisnuti i preći preko njih i nastaviti živjeti prema nekom patternu koji si sam sebi zacrtao. Svjestan da je život takav može čovjeku pomoći da ono što je nekada rješio sam sa sobom više ne povlači i nigdje ne izlijeće. Ti pišeš da ono što progutaš u sebe, izletit ce kad tad u bilo kojoj formi.. e to nužno ne mora biti tačno, jer mi kao ljudi i ne možemo skroz kontrolisati kakve nam sve misli padaju na pamet i dolaze u glavu, ali ipak možemo kontrolisati koliko dugo se te misli zadržavaju i šta radimo sa njima, da li poduzimamo neke akcije, prebacujemo se na neka druga razmišljanja itd..
Što se tiče zdravog socijalnog okruženja, slažem se ja sa tobom da u takvom okruženju je puno lakše opstati, ali ko te pita? Zadatak svakog od nas je da napravi najbolje od situacije u kojoj se nalazi, od života u Bosni i Hercegovini u kojoj smo trenutno, jer sve ostalo je samo izgovor. Postoji izlaz iz neljudskog funkcionisanja i on se nalazi u nama samima, jer koliko god neko htio misliti suprotno i govoriti kako je ovdje ama baš sve loše, treba biti realan i reći da ima ljudi (bez obzira što to nije neki velik procenat) koji žive ovdje čitav svoj život i sretni su, organizovali su svoj život prema prioritetima, imaju svoj neki unutrašnji mir (što je dugoročno i najvažnije).
Najlakše je sve svaliti na državu u kojoj živiš i apatičnu okolinu u kojoj se krećeš itd.. jer ti i ovdje možeš sebi kreirati to zdravo socijalno okruženje, postaviti prioritete u životu, okružiti se pozitivnim ljudima, imati dobre odnose sa najbližima i sve to daje mir koji je jači od svega negativnog što čovjeka može poremetiti...
Igraš sa kartama koje su ti podjeljenje... To da bi u nekoj prosperitetno bogatoj Zapadnoj zemlji bio možda duhovnija ličnost, to može biti tačno, ali i ne mora.. ništa nije garant da ćeš se osjećati dobro na kraju dana, osim ako sam znaš kako zaista želiš da se osjećaš.
edit: Inspiracija jeste pokretač, ali džaba insanu sva inspiracija ovog svijeta da nešto uradi i sva kreativnost koju posjeduje, ako nije spreman djelovati, to pokazati, pokrenuti se.. Možeš biti najveći genije na svijetu, ali ako to ne znaš ispoljiti, osjećat ćeš se mnogo lošije nego što bi se mogao osjećati.