Imam dugogodišnja prijateljstva sa muškarcima i zaista vjerujem u njih, ALI, uistinu morala sam da branim ta prijateljstva da zaista to i ostanu u pravom smislu.
Primijetila sam, a pravila sam se da ne vidim, u pojedinim situacijama da očigledno imaju i druge primisli, osim prijateljstva.
Recimo kada drugar iz djetinjstva, znači kao brat, u jednom momentu ljubomorno reaguje kad me neki drugi
drug posjeti, baš naleti na kafu.
Ili u drugom slučaju kada je dugogodišnji, porodični prijatelj, jedno vrijeme bio neću reći zaljubljen, ali imao je drugačije emocije prema meni, ali se trudio da to prikrije zbog okolnosti. Dok ga nije prošlo. Naravno da sam svo vrijeme znala za ta osjećanja, ali mi je isuviše bilo stalo do tih ljudi kao do prijatelja. Nikad nisam povrijedila njihova osjećanja.
Stalo mi je do njih kao do najrođenijih, volim ih i poštujem. Dragocjeni su mi.
Samo sam strpljivo čekala da ih prođe i prošlo je.
Kroz takve periode smo odnjegovali još prisnija prijateljstva, kada možemo povjeriti jedno drugom bilo šta i pomoći u bilo kakvoj situaciji, bez stida i zatezanja. Prijateljstvo do daske.
Zbog svega vjerujem u muško-ženska prijateljstva, ali treba proći kroz mnoge testove. Da je lako, nije, ali vrijedi.
