@safran, u potpunosti se slažem sa Vama, kada sam govorila o djeci koja prave ispade nisam mislila na djecu uzrasta od 1,5 -2 godine, djece tog uzrasta još ne znaju šta mogu, a šta ne, normalno je da ponekad naprave ispad, ali taj ispad u startu se mora sankcionisati, jer ako olahko pređemo preko toga djete će imati sve više zahtjeva i priređivati nam sve veće scene. Do roditelja je da im objasne i da im dokažu da to više ne smiju raditi, da je takvo ponašanje neprihvatljivo i da znaju šta mogu, a šta ne.
Sjetih se kada sam prije par godina povela sestričnu kojoj su bile 4 godine u mesaru. Ona je ugledala sudžuku i tražila je da joj kupim.Pokušala sam da joj objasnim da ne treba to da jede i da joj neću kupiti. Međutim ona je bila toliko uporna, počela je plakati, da sam ja na kraju upitala mesara: "Imate li neku ljutu, paprenu sudžuku?" koju sam joj kupila. Kada smo došli kući narezala sam joj nekoliko komada i ponudila da jede. Nakon prvog zalogaja rekla da je ljuta i da joj se ne sviđa, međutim ja sam bila uporna i objasnila sam joj da mora sve pojesti, jer je to tražila i da ubuduće više nikada ne traži da joj roditelji ili bilo ko drugi kupe ono što ona želi, ako to odrasli ne žele. Nakon toga nikada nije plakala i tražila da joj se kupi ono što vidi, nego bi upitala da li je to za nju?
Djeca su mala mudra stvorenja i oni će vas non-stop ispitivati dokle mogu da idu sa svojim zahtjevima i koje ponašanje je prihvatljivo, a koje ne. Tačno znaju gdje je granica i uvijek nastoje da je pređu, da bi Vas ispitali koliko ste dosljedni i koliko ste popustljivi. Ako nemam djece to ne znači da Vas ne razumijem i ne shvatam da je danas roditeljstvo jedno od najtežih zanimanja. Jednostavno živimo u vremenu kada se pogled na život dosta razlikuje od pogleda koje smo mi imali kao djeca. Ja sam odrasla u ratu , u opkoljenom Sarajevu, nagledala sam se previše smrti i tuge za deset života i sjećam se da mi je najsretniji dan bio kada sam dobila paket od tetke iz dijaspore u kojem je bilo osim osnovnih živežnih namirnica i velika Milka (omot čuvam i dan-danas) i tegla Nutele na kojem je pisalo moje ime. Današnjoj djeci je to smješno, ali mi moramo iznaći načine kako vaspitati djecu, ne samo zbog škole i nastavnika nego zbog same djece.
A što se tiče nastavnog kadra koji radi u školi, nismo svi isti, nisu svi rođeni da budu učitelji (sigurno i kod vas u firmi većina kolega savjesno obavljaju posao, a ima ih onih koji samo dođu da im zarade još jednu dnevnicu), ali većina ih je predana svom radu i pokušavaju da ga obavljaju na što bolji način. Desi se i da nastavnici pogriješe, ali ko je nepogrešiv? Ko nikada nije napravio grešku na poslu? Najgore je što odmah bacaju drvlje i kamenje po nastavnicima, a svi znamo da uvijek ima više faktora koji će dovesti do greške. Vi ne znate kakvo je ponašanje Vašeg djeteta u školi, kada je zatvoreno u četiri zida sa još dvaadesetak djece koja dolaze iz različitih porodica, sa različitim modelima vaspitanja. Učitelj često bolje poznaje djecu nego roditelj, jer mi vidimo kakvo je dijete u odnosu na drugu djecu, kako reaguje kada ga kritikujemo, kada ga pohvalimo, kada ga druga djeca izazivaju zbog nove frizure, odjeće, kako se snalazi kada se nađe u neočekivanim situacijama, ko mu je simpatija....
Sve pohvale i čestitke zato što ste tražili stručnu pomoć
jer učitelji često zbog obimnog NPP, mnogobrojnih zahtjeva u radu, nisu u mogućnosti da odgovore na sve izazove ovog poziva. Čas traje 45 min. često je gradivo obimno, dosta djece nemaju stečene radne navike, a ako se tome pridoda struktura razreda (gdje imate više djece sa kojim morate raditi individualno), teško da učitelj može odmah odgovoriti na sve zahtjeve .Pedagog je osposobljeno stručno lice koje treba da pomogne nastavniku i roditelju da djeca koja imaju problema u nastavi prevaziđu te probleme i da ih osposobi da samostalno rade. (Ne znam koji je Vaš problem, ali ste napravili pravi potez kada ste se obratili pedagogu).
@Dozer nažalost kao i u svakoj drugoj oblasti tako i kod nas u obrazovanju ima onih koji su došli preko "štele", koji su zalutali u obrazovanje, ali nije to baš tako ni jednostavno, niti mogu svi raditi taj posao. Prvo što konstantno imamo nadzore stručnih organa. Na časove nam dolaze savjetnici, direktori, pedagozi, koji nas ocjenjuju.. ne samo pismenost, nego i odnos prema učenicima, rad u sekcijama, stručnim organima, rad na stručnom usavršavanju itd... Ne znam šta je Vaša struka, ali zamislite da ste čitav život pod lupom i da Vas svake godine neko ocjenjuje.. ocjene su od naročito se ističe do nedovoljan. Ako dobijete dvije nedovoljne ocjene ostajete bez posla.
Nije baš sve onako kako novinri pišu, dosta je više drugih "srtučnjaka" u drugim oblasima koji su upisali i završili fakultete. Mislim da nema potrebe da govorim o privatnim fakultetima ili on-line stečenim diplomama. Sigurno ste čitali u sredstvima javnog informisanja ko su nam ministri, direktori.....
Nedavno sam pročitala članak (trenutno ne mogu da ga nađem) kako djeca ne vole škole, i gdje su dotični novinari bacali drvlje i kamenje po nastavnom kadru u našoj zemlji. Njih 3-4 novinara je pronašlo par primjera (u čitavoj BiH) gdje su se djeca žalila na nastavnike i na ocjene. Za primjer daju podatke kako je nast. engl. jezika ocjenila dječije radove na kojima su napisali imena ( a mogu se kladiti da te ocjene nisu išle u dnevnik, nego je samo htjela skrenuti pažnju da učenici trebaju ozbiljno shvatiti domaći rad), i kako je kadar neobrazovan. Svašta se piše u novinama i kada novinari žele nekoga ocrniti oni će iskopati i najmanju grešku i negativnost da urade ono što su naumili. Nadam se da ste Vi kao osoba koja ima bogatije životno iskustvo od mene, shvatili da dosta toga što novinari napišu nije "stvarna" istina, jer istina ima 2 lica, sve zavisi sa koje strane je gledaš.
Kritike prihvatam dobronamjerno, kako u radu sa djecom, tako i u životu.
.. . Bezgrešni bacite kamen ... 
.
