Forum Klix.ba

karanana wrote:i ja sam cuo da je bilo 200 poginulih na poljinama sto je nevejrovatan broj, veliki broj od prijateljske vatre u povlacenju nazad prema barama. na spomeniku je ja mislim oko 100 imena.
onda je to dan sa najvecim gubicima jer su gubici bili veliki i na trebevicu, hrasnom i zuci. mislim da je bila tabela sa gubicima po danima i tako nesto i ispada za 8.6. a eto bilo je nekog uspjeha na pocetku ali sve neorganizovano. vjerovatno je poslije toga nestala sva nada u neku skoru deblokadu i oslobadjanje.

karanana wrote:i ja sam cuo da je bilo 200 poginulih na poljinama sto je nevejrovatan broj, veliki broj od prijateljske vatre u povlacenju nazad prema barama. na spomeniku je ja mislim oko 100 imena.
onda je to dan sa najvecim gubicima jer su gubici bili veliki i na trebevicu, hrasnom i zuci. mislim da je bila tabela sa gubicima po danima i tako nesto i ispada za 8.6. a eto bilo je nekog uspjeha na pocetku ali sve neorganizovano. vjerovatno je poslije toga nestala sva nada u neku skoru deblokadu i oslobadjanje.

Creasy wrote:
Kao prvo, nije mi namjera da provociram, već da diskusijom pokušamo otkriti što više istinitih detalja... Poštujem sve žrtve rata, nevezano sa koje su strane.
Dakle, jednom prilikom sam razgovarao sa srpskim borcima koji su bili 08.06.1992. na Poljinama i na Žuči. Tada sam čuo da je na Poljinama izginulo na stotine muslimana (između ostalih i Alija Prazina) i da su danima poslije ležali na livadi, jer njihova tijela niko nije mogao izvući. Međutim, ono što mi je ostalo u sjećanju je da su po priči ovih srpskih vojnika, muslimanski borci jurišali bezglavo, neobazirući se na veliki broj njih koji je padao pokošen... odnosno da su po svojoj prilici, neki od njih bili drogirani. Tada sam mislio da pretjeruju s pričom, ali kad sam odgledao ovaj video što je neko postavio, zapitao sam se da li je zaista bilo tako. Obratite pažnju na borca ARBiH na kraju snimka (od 3:41), koji diže ruke... pa prosudite sami.
Opet ponavljam, nemam namjeru da provociram, već samo istine radi. A moderator ako smatra da je provokacija, nek izbriše ovaj moj post.

aldinjo wrote:

karanana wrote:i ja sam cuo da je bilo 200 poginulih na poljinama sto je nevejrovatan broj, veliki broj od prijateljske vatre u povlacenju nazad prema barama. na spomeniku je ja mislim oko 100 imena.
onda je to dan sa najvecim gubicima jer su gubici bili veliki i na trebevicu, hrasnom i zuci. mislim da je bila tabela sa gubicima po danima i tako nesto i ispada za 8.6. a eto bilo je nekog uspjeha na pocetku ali sve neorganizovano. vjerovatno je poslije toga nestala sva nada u neku skoru deblokadu i oslobadjanje.

Zar ova pogibija ljudi na Poljinama nije bila 31. jula 1992. godine? Ili dan prije toga?

Sarajmen wrote:Znaš koliko me zaboli za bilo kojeg ''komandanta'' iz tog vremena, pa i za čika Jovu kojeg ne citiram. Operacija je bila ''provaljena'' . Pomiješali ste dva različita događaja pa sam reagovao, pošto čika Jove nema da to uradi.

Dozer wrote:Da...cinjenicno stanje.
Na pocetku niko nije imao pojma o ratu, o tome sta moze metak ljudskom tijelu, sta granata/geler, sta detonacija. Islo se ala Bosko BUha i Sirogojno, na juuuriiiiiissssssss... A to je, naravno, nigdje veze s pamecu.
Kako obicna raja nisu imala pojma o svemu tome, tako je isto bilo i sa "komandantima"i "komandirima", koji takodjer nisu bili nista vise od obicne raje, samo su, eto, dobili "cin", a ratno iskustvo se kod 99% svih nas ogledalo u ganjanju sa cepelinima po kojekakvim gradjevinama, kad smo bili djeca...

Sto se tice "navikavanja", i to je cinjenica. Koliko god smo (bar ja) u pocetku imali nekakve treme, strahove kad zaroka (neki su imali i napade panike), nakon 2-3 mjeseca to je jednostavno samo od sebe iscezavalo. Nakon godinu dana, rokanje bilo gdje, s bilo kim i cim, nije bilo nista drugacije od pojesti lanc paket - obicna stvar.
Iskustvo je, naravno, igralo tu veliku ulogu, pa su se oni koji su imali malo vise rokanja u rukama i nogama, i mozgu, neuporedivo bolje, brze i lakse snalazili i prolazili kroz sve to od, recimo, onih koji su bili staticni, odnosno drzali jednu liniju dugo vremena, pa se onda odjednom obreli negdje gdje nikad nisu bili.

Ovi prvi, s vise rokanja na vise razlicitih lokacija i terena, takodjer su (po mom nekom iskustvu i vidjenju) neuporedivo lakse sve to svarili nakon svega. Ima i medju njima (nama) onih sa PTSP-om, sto tihim, sto "bucnim", kao i onih koji su pukli k'o livade, ali je taj broj prilicno manji od broja onih koji su na nekoj liniji samo cekali da ih nesto oplete odnekud. Opet, po licnom iskustvu i saznanjima kroz kontakte s ljudima.

karanana wrote:Otiso bi danas gore ali moze li neko ukratko kako doci do gore? Najdalje sto sam u buca potoku bio je prva krivina nakon zraka kod one praonice. Kuda dalje do gore? Pravo, dokle?

Filter wrote:

karanana wrote:Otiso bi danas gore ali moze li neko ukratko kako doci do gore? Najdalje sto sam u buca potoku bio je prva krivina nakon zraka kod one praonice. Kuda dalje do gore? Pravo, dokle?

pitaj ljude po mahali. nije komplikovano ali ti ne bih znao objasniti, uvijek idem po osjecaju zadnji put sam bio prije par godina. nije daleko od zraka, mozda kilometar. sad su ko malo sredili cestu, ali kad izadjes iz kuca ti je opet makadam. kod pravoslavnog groblja ostavi auto i tu su ti odmah kuce zivkovica, tj ono sto je ostalo do njih.

karanana wrote:Otiso bi danas gore ali moze li neko ukratko kako doci do gore? Najdalje sto sam u buca potoku bio je prva krivina nakon zraka kod one praonice. Kuda dalje do gore? Pravo, dokle?

PM72 wrote:Da dam svoj skromni doprinos temi iako nisam u ratu bio na Žuči.Hvala Bogu. Imao sam priliku,nije da nisam,ljeta 1993 u vrijeme one najgore ofanzive.Pokupe nas u stanicu i oforme neki šatro odred policije a u njemu pomješano nekoliko stanica.U taj.tzv. odred ušli su većinom mladi policajci koji su imali vatreno iskustvo - čitaj budale ko je nisu razmišljale glavom nego guzicom.

Nabiju nas u neku salu u CSB-u i čekaj.Dali nam municije,bombi,tromblona a čim smo dobili cigare i to po nekoliko kutija Marlbora,znao sam da smo ga "popušili".Kombiji i minibusi spremni a Žuč gori.Niko ne govori gdje idemo a znam da nećemo na sunčanje.Probijene linije,izginuli Vikićevci i to 16 njih.Pa šta će s nama biti ako su stradali Vikićevci - pomislih uz konstataciju-jadna nam majka.Nekakav tup osjećaj u stomaku,suha usta što hoće reći da je pečen brav i kanister Kole - ne bi okusio ništa.E to je strah,drugovi moji lijepi,ko ga okusio nije.

Nije nas brinula borba prsa u prsa,toga se nismo bojali i bili smo spremni na tako nešto.Nego valja ti samo doći do linija na Žuči a pada po pet granata u sekundi.Mnoge jedinice koje su išle gore bile su desetkovane upravo dolaskom do prvih linija,zasipali su sve dolazne puteve i livade.Da je nama doći do rova pa ćemo lako - kontali smo tada.A ja sam govorio - ako je odbrana grada spala na nas 50 - jebaji ga. Srećom,došle su elitne jedinice među kojima i Dozer pa se linije stabilizovala i ne poslaše nas.Mi smo ispali kao rezerva "elitnim" jedinicama a ja se zezao da smo "litna" jedinica jer je par njih stalno bolio stomak.


Tek prošle godine sam imao priliku da detaljno upoznam Žuč i linije oko Golog brda.Zajebano je i sada doći do same kote,makadamski put vodi od Buća Potoka pa do same kote i jedino terensko auto sada može doći na to mjesto.Ono što me začudilo jeste ogroman prostor i plato pod samim brdom Žuč,ja sam to zamišljao dosta manje.Pošto sam Alpašinsko haustorče imao sam predstavu u glavi da dođeš do smetljišta i iza su rovovi.Nikad tamo nisam bio niti sam imao potrebe.Malo morgen.Imaš se dobro nahodati od smetljišta,prvo strmina pa nekakav potok i onda uzbrdo pored nekih kuća (Živkovići) pa Baroševa vikendica (bio komadant kasarne Maršal Tito) i onda počinje Golo brdo i desno od njega kota 850.Pogled fantastičan i na jednu i na drugu stranu.Sve na dlanu i tek onda skontah što je to bilo strateško mjesto.

Samo Golo brdo liči na ćelavu glavu ,okolo grabići i hrastići a sama kota bez travke.Vidim neke ,tranšeje,rovove i bunkere (prema Smetljištu) i preko puta -nepunih 25 metara opet rovovi koji obaraju prema Vogošći.Kontam,to su naši rovovi a gdje su bili četnici? Pošto je to sve deminirano može se obići.Dođem do tih rovova koji obaraju prema Vogošći i gledam ostatke konzervi.Zahrđale su ali se može pročitati Carnex,29 novembar...sve krmetina,naresci.Osmotrim malo bolje te rovove i vidim da je to iskopano profesionalno (kopale jadne Bošnje a oficiri komandovali),pronađem čizme JNA i skontam da su to u stvari bili četnički rovovi udaljeni od naših nepunih 25 metara.

Tek tad sklopim u glavi sliku i raspored linija.Naša strana brda je bila sva isječena,ljudi spašavali živote sjekući drva i sad su to sve mali šumarci.Četnička linija bila je profesionalno odrađena,svakih 15 metara bunker povezan cik-cak tranšejom i bajte za smještaj iza linije ojačane betonskim pločama.Šuma i sad čitava i vidi se mreža tranšeja koja vodi u brežuljke ispod Golog brda ,u pravcu Vogošće.Naši bunkeri niđe veze,vidi se da su iskopani na brzinu sa mnoštvom jama u tranšejima takozvanim vučijim jamama za koje su mi pričali da su ih naši borci kopali u jeku najžešćih granatiranja.Samo da glava uđe a guzica neka viri u tranšeji.

Kompletna linija od Golog brda do brežuljak iznad zvano kota 850 je omeđena takvim tranšejima i rovovima.Nigdje nema veće udaljenosti od 40 metara između rovova zaraćenih strana.Valjalo je to izdržati i preživjeti.


Tek kad sam to pregledao shvatio sam koliku su žrtvu,napor,inat i htjenje pružili borci sa Žuči. Ja im kapu skidam i vječno im zahvaljujem.Mene bilo naprosto sramota mog ratnog puta kad skontam šta su ti ljudi preživjeli i kakve su imali uslove.Jbg-a tako mi grah pao.

Nekako s proljeća wrote:

Od 29:20

Nekako s proljeća wrote:
Vala, u pravu si. Evo da se izvadim sa istim ali nešto kraćim snimkom.