“Otkud vama da nas je udarilo auto?” je tu noc rekla u bolnici Memicima, tj. Arijani i jos par clanova porodice i prijatelja koji su bili tu, cekali da Dzenan izadje sa operacije… Dakle, vise ljudi o tome moze posvjedociti.
To je vec bilo u noci 9.2., sutradan je u svojoj kuci objasnjavala sta se desilo, crtala mjesto zlocina, opisala sve u detalje. O tome ce svjedociti zasticeni svjedok Tuzilastva BiH, a vise ljudi je bilo prisutno.
Da bi 10.2. u kancelariji Hasana Dupovca kazala da ih je udarilo auto, ali da ostavlja mogucnost da au napadnuti od nekoga ko je bio sakriven iza drveta.
Nakon toga ce Esma (majka Alisina) u kuci Memica reci, da njih nije udarilo auto, jer bi Alisa to znala. Ona zna kako je to kad te udari auto, jer je nju udarilo kad je bila dijete.
Pa ce onda Zijo Mutap zvati dva dana, a tri puta, zaredom inspektoricu Hasanbegovic Sanelu, gdje ce izmedju ostalog reci da je Alisa prepoznala jednog od napadaca sa slike, te pitati kako ju MUP misli zastiti. Cini mi se sa je to bilo nekad oko 20.2.2016., ne znam sad napamet.
Nakon toga, 9.3.2016. godine, porodica Mutap salje prvi dopis medijima u kojem kazu:
Javnosti je malo poznato, da je ona također pretučena te kobne noći. Zadobila je povrede glave, potres mozga, povrede vrata, povrede leđa i povrede prstiju.
Ubica/e rahmetli Dženana Memića je pokušao ubiti i Alisu. Ona nije bila nijemi svijedok koji je posmatrao, kako se nagađa u medijima, nego je pronađena krvava i pretučena. Zbog čega i zbog koga se kriju takve informacije?
Amnezija o kojoj se toliko puno priča, jeste amnezija za koju su nam doktori rekli da je nastala usljed pretrpljene traume, šoka i straha i udaraca koje je primila. Nisu nikakve ''rupe'' kako se nagađa po većini medija, nego gubitak pamćenja, usljed pretrpljenog straha i traume, a sve one koji sumnjaju u ove podatke, neka se obrate psiholozima koji će im objasniti, upravo onako kako su i nama objasnili, s obzirom da je Alisa pod nadzorom psihologa.
Apsolutno nije istina da Alisa, niti bilo ko iz njene porodice nekoga štiti, niti da se nekoga boji, i naravno ne krije nikoga, jer mi želimo saznati ko je ubica rahmetli Dženana Memića, i ko je pokušao ubiti Alisu. Koji bi otac štitio nekoga ko je brutalno pretukao njegovu kćerku i počinio ubistvo?
I tako dalje, i tako redom…
Nakon hapsenja Ljube i Bekrije (EDIT: juli 2016.), Alisa se oglasava na svom facebook profilu i pocinje pisati o Dzenanu, na sta joj porodica i prijatelji Dzenana Memica pisu u komentarima da samo kaze sta se desilo, na sto ona i u komentarima govori kako je istina da je i ona pretucena, da nije bila saobracajna nesreca, i da isti pitaju dr. Zuju, koji ju je pregledao, te da ce on to potvrditi, ali da to treba dokazati.
Evo tog screenshota koji mozete naci na stranici “Pravda za Dzenana”:
U ovom trenutku je optuznica protiv Ljube i Bekrije za saobracajnu nesrecu vec podignuta, a uskoro nakon toga ce biti i potvrdjena, medjutim…
Alisa Mutap dolazi na rociste i jos postavlja i imovinsko-pravni zahtjev, a u iskazu pred sudom govori kako se ne sjeca nicega od momenta u kojem ju je Dzenan posljednji put pogledao, do momenta dolaska DKPT-a na lice mejsta. Ni rijeci vise o tome da je pretucena ili barem mozda pretucena.
Apsolutno nema sumnje u to da Alisa Mutap cijelo vrijeme tacno zna STA se i KAKO se dogodilo.
Jedino pitanje koje se, opravdano, postavljalo svih ovih godina je da li laze da bi zastitila nekoga (sebe, prikrila npr. svoju umjesanost ili prikrila svoju odgovornost u ovome, nekog njoj bliskog ili nekoga ko joj je za tu sutnju nesto ponudio) ili suti iz straha.
Medjutim, da je iz straha, ne bi sada dalje lagala, jer je i sama u zatvoru, a jasno je da drzavno tuzilastvo itekako ima mehanizme da je zastiti kao svjedoka. To najbolje vidimo po tome sto druga strana nema blage veze ko su zasticeni svjedoci i gdje se nalaze trenutno (ovi nezasticeni su naravno druga prica).
Svakako, uvijek postoji mogucnost da je nju i mimo toga strah reci istinu, ali se postavlja onda pitanje, zasto je u julu mjesecu 2016. godine osjecala sigurnost da pise o tome sta se desilo, ako je strah toliki.
Ovim tempom cemo i za jos 5 godina isto pisati.
