Kad smo vec kod prenatih zivotinja e'o jedan vic.
Zivjeli Mujo, Fata u jednoj kucici, imali kokoske i tako to...
I jedan dan legne Mujo malo da odspava, taman kad je zaspo dodje neki covjek sav bijelom iznad njega, trznu se Mujo:
Ko si ti, sta hoces?
- Ja sam Azrail, doso sam da ti uzmem dushu.
Mujo: Sta, hoces reci da cu umrijeti?
Azrail: Da hoces.
Mujo: Pa mozes li me ikako postediti, tek sam se ozenio, ja i Fata, kuca, volimo se, lijepo nam.
Azrail: Na zalost ne mogu, jedino sto mogu da te reinkarniram u neku zivotinju, da ostanesh na svijetu.
Konta Mujo, ma bolje i to, nego da ide na drugi svijet, sta ce...
Mujo: Nego mozes li ti mene ostavit ovdje ko kokoksu da budem blizu Fate, da je mogu gledati svaki dan a i ona ce me hraniti ako nishta drugo..
Konta Azrail... -Ma moze, nije problem.
I tako pretvori on njega u kokoshu, dodje Mujo ko kokoshka u kokoshinjac, kad eto ti njemu prilazi pijetao.
- Sta je, ti si nova ovdje?
Mujo: Jesam.
pjetao: I kako se osjecas.
Mujo: Ma sve je super samo se nekako cudno osjecam ko da ce neshto izaci iz mene.
pjetao: Ma nishta se ne brini to je jaje.
Kad nakon nekog vremena, izadje jedno jaje, tad se u Muji probudishe osjecaji koje nikad do tad nije osjetio, neka ljubav majcinska prema jajetu, ljepota.
Kad opet isti osjecaj, josh jedno jaje...
Taman da josh jedno jaje izadje iz Muje, kad u tom trenutku cuje se vrisak Fate:
BUDI SE MAJUNE JEDAN IZASRA MI SE PO KREVETU!!!
