Forum Klix.ba

Ih, kod nas je godinama bilo - ko prvi na spavanje ide u dječiju sobu, drugo mora da se bori sa krakatim čudovištem za malo prostora u krevetu. Nevjerovatno je koliko prostora treba jednom 3-godišnjaku.
A znaš, ni ja prvom nisam dala cuclu na početku (tablice, pedijatri, stomatolozi ..... ). Kupila jednu za nedaj bože - Avent, naravno. Za drugog se nisam dvoumila - čim sam skontala da me diže po noći radi cuclanja probala sam dati dudu - Babylove - naravno Prihvatio je ko sestru najrođeniju.

A da znate samo koliko me grizla savjest prema ovom drugom bebanu - sav je secondhandiran, niti sam mu titrala, ni poseban režim kupanja, ni tablice a kako vrijeme odmiče skontala sam da je on bolje prošao. Dobio je relaksiranu mamu - oslobođenu frustracija što se tiče beba. Ovaj stariji jadničak sada trpi frustracije druge vrste (osnovna škola - disciplina, urednost, ponašanje ....). Miša mu, nikako da ubodem.

nista....sve ste fulale s prvim djetetom
nema veze, naucicete s drugim
moja rodica zivi u holandiji. ona kaze da tamo i pedijatri preporucuju da se beba pusti malo da place i da se ti periodi postepeno produzavaju.
i tako...kaze, prvi dan plak'o 15 min, drugi dan 10, treci dan 5, cetvrti dan skont'o nema fajde

Alhemicarkaa wrote: Evo, sad se pitam zašto se toliko opirem da spava otpočetka sa mnom u krevetu? Svakako je u neka doba prebacim kod sebe.
Uostalom, kao da će čitav život provesti sa mnom u krevetu, sve neka pravila postavljam, a iskreno za ovo nemam pojma čemu služi.

vidjeces kad joj bude 2 godine a i dalje nece u krevetac. onda ces se pitati sto to ranije nisi regulisala
prijateljski savjet: krevetac pod moranje, sto prije, to bolje
nek' place, prije ce se umoriti
a da...nije majcino srce od kamena....znam, znam...ali poslije majcin mozak bude od krompir pirea

Super je to u teoriji, u praksi nema šanse da to provedem. Mislim da neću moći ni sa drugim djetetom, ako ga budem imala. Nema šanse da slušam bebin plač i sjedim mirno. Naročito u toj situaciji. Zamisli šta je njoj sve u glavi, možda je strah, mislim, nije to plač što sam joj uzela daljinski, ona leži u mraku i nikog pored nje. Pokušava plačem nekoga zovnuti i niko se ne javlja. Nema šanse.

otherside wrote: a da...nije majcino srce od kamena....znam, znam...ali poslije majcin mozak bude od krompir pirea

Zašto ja mislim da će mi biti lakše kad joj mognem objasniti riječima moraš u krevet

ja sam fino iscitala Cry it out metodu i sinoc blazu formu primjenjivala na bebana - rezultat je naspavana mama

Alhemicarkaa wrote:Super je to u teoriji, u praksi nema šanse da to provedem. Mislim da neću moći ni sa drugim djetetom, ako ga budem imala. Nema šanse da slušam bebin plač i sjedim mirno. Naročito u toj situaciji. Zamisli šta je njoj sve u glavi, možda je strah, mislim, nije to plač što sam joj uzela daljinski, ona leži u mraku i nikog pored nje. Pokušava plačem nekoga zovnuti i niko se ne javlja. Nema šanse.

ok, ti to vidis tako...
ja sam isto tako razmisljala s prvom curicom i sad imam razmazeno i svojeglavo deriste s kojim se puno teze boriti nego s tvojom sada.
sa drugom curicom razmisljam ovako: da, ona place, zove me...ali ja joj necu cijeli zivot biti pri ruci, otici cu na posao, moram se istusirati, oprati kosu, napraviti nesto za rucak, raspremiti stan,...
plac je njen jedini oblik komunikacije i ne mozes od nje ocekivati nista drugo.
tako da sada podnesem mirno to sto ona odplace nekoliko minuta, udjem koji put u sobu, smirim je, pomilkim, pricam joj ali je ne dizem iz kreveta. na kraju svega ovoga, ona obicno zaspi.

Rekoh ti ja da su mi ove moje svabe rekle da moram pustiti da place. surova majka. ono, pustis ga 3 minute, pa 5, pa 7, pa sve tako. pa to traje po 3 sata. dijete promuklo, mama se isplakala, niko nije spavo ni danju ni nocu, jer se on onda budi cijelu noc svakih pola sata da provjeri je li sam. pokusavala ja nekoliko dana, nije se nista promijenilo. meni se cini da to kod neke djece jednostavno ne pali.
ja uvecer kad krenemo spavati, podojim ga i onda moram ustati, da tata legne s njim da bi mogao zaspati. dok ja lezim pored njega, tako ga neka euforija i sreca spopadne, da se uopste pored mene ne moze smiriti - stipa me, grli, mazi, udara i rukama i nogama, totalno poblentavi. cim tata legne, smiri se i zaspi za 2 minute doduse, mama je inace malo zivac, a tat onako, zen

i da, ovaj ne place, ono kao kad place sto je gladan ili mu se spava. ovaj bas urla, onako ko da tersa, bez suza vristi. al dzaba, traje satima. ujutro kad ustanemo, samo dok odem da se umijem, on blagi nervni slom dozivi i ovo me fakat smori. ne plac, vec to sto ne mogu odmaknuti 3 koraka od njeg.

znam...sve sam to prosla i vjeruj mi, nista se samo od sebe ne promjeni.
kako ti sad vristi, tako ce ti vristati i sa godinu, dvije...a ti ces se nadati da ce kad odraste (i ozeni se ) biti razumniji.
uvijek postoji rjesenje ali niko ne kaze da je lagano i ugodno.
naravno da dijete najvise voli da se prisloni uz mamu ili tatu, ne vidim nista neobicno u tome.
na nama je da ih odgajamo i usmjeravamo.
ali, kao sto rekoh, s drugim ce vam se sve samo kazati

ma ja poslije ovog necu smjeti pozeljeti drugo

otherside wrote:nista....sve ste fulale s prvim djetetom
nema veze, naucicete s drugim
moja rodica zivi u holandiji. ona kaze da tamo i pedijatri preporucuju da se beba pusti malo da place i da se ti periodi postepeno produzavaju.
i tako...kaze, prvi dan plak'o 15 min, drugi dan 10, treci dan 5, cetvrti dan skont'o nema fajde

Ja sam ovo morala uraditi sa prvom bebom. Kad je imao mjesec dana muž zaglavi u bolnici zbog upale pluća. Ostanemo nas dvoje sami a on spava samo na rukama. Pa i po danu je slabo trpio horizontalni položaj. Skontala sam da je u obostranom interesu da se nauči da spava sam. Trebalo nam je jedno 7 dana - s tim da ga nisam ostavljala da plače po 15 minuta već po 3-4-5 pa onda odem utješim, pa opet ..... . Po danu sve radim samo u ruke ne uzimam dok nije stvarno potrebno. I eto, upalilo je - ali to je lako sa bebom od mjesec dana a ovi od 7-8 mjeseci su mudriji. Sjeti se alhemičarkinog pisma bebe ....

putujucidzindas wrote:ma ja poslije ovog necu smjeti pozeljeti drugo

Hoćeš, hoćeš ..... zaboravi se to .... zaboravila si već i porod, zar ne?

safran wrote:

putujucidzindas wrote:ma ja poslije ovog necu smjeti pozeljeti drugo

Hoćeš, hoćeš ..... zaboravi se to .... zaboravila si već i porod, zar ne?

ma ja na carski, nisam ga se sjecala ni prije 7 mjeseci

nista, ja evo odlucujem svecano da pocinjemo danas s naduravanjem, pa ko bude jaci posebno zbog tog sto sad vise ne place na nacin na koji je prije plakao, sad tersa 100%.
bojim se i tog sto cu uskoro mozda morati na posao, a on ne zna ni za kog drugog, samo za mamu

Yoooo, ovih carica što se foliraju .....
Ma polako dzindas - ništa radikalne mjere - postepeno ali čvrsto - uspjećeš.

putujucidzindas wrote:ma ja poslije ovog necu smjeti pozeljeti drugo

tako sam i ja govorila

ja nisam karakter, zato ću se valjda do 7. godine buditi zapišana. Zna se kakav ustaješ kad sa djecom spavaš.

yellow cat wrote:ja nisam karakter, zato ću se valjda do 7. godine buditi zapišana. Zna se kakav ustaješ kad sa djecom spavaš.

djes zena ja neko jutro s malim u krevetu osjetim neku toplinu kako se siri niz bok, u kojoj je on pozi bio to nemogu ni objasniti, onda je doslo da iznenadnog zahladjenja nije mi dugo trebalo da shvatim sta je to

evo malo sam izucavala problem nocnog budjenja (vidi se na mi nedostaje umni rad ) i nasla sam vrlo zanimljiv clanak.
Pokusati cu da vam ukratko napisem razlog - meni bar zvuci vrlo zanimljivo.
Cesti nocni podoji od cetvrtog mjeseca starosti djeteta kvare prirodni bioloski ritam organizma. U toku dana je nasa temperatura visocija nego u noci i luce se drugaciji hormoni. Preko dana smo navikli primati hranu u pravilnim intervalima ali u noci se zeludac ne otvara i mi ne osjecamo glad. Kad povecamo obroke u noci povecamo temperaturu i pocnu se luciti drugi hormoni od onih koji nam pomazu da bolje spavamo tako da umjesto kvalitetnog nocnom spavanja imamo osjecaj da samo "dremnemo" kao po danu. Radi toga se desava situacija da se beba probudi 8-10 x za noc i da je zaista gladna i svaki put trazi kratki podoj. Medjutim tu nastaje problem jer onda nije dijete dovoljno gladno preko dana i ne jede dovoljno tako da po noci ponovo trazi siku.

Postoji 7 metoda kako da se odnauci beba nocnom hranjenju. Posto je moja bebana jos mala meni se ovaj cini mozda naj bolji. Jednostavno odredim hranjenje na svaka 3-4 sata. Kad se beba probudi mimo taj trenutak, dobije flasicu sa cajem. To ce je zavarati ali nece i nahraniti. Svaku noc pravimo sve blazi i blazi caj dok nedodjemo do ciste vode. Fazon je u tome sto tim cajem odnosno vodom dijete ne nahranimo tako da ce traziti vise hrane preko dana.

tek sad vidim koliko sam gresaka u tekstu napravila...

vanad wrote:Postoji 7 metoda kako da se odnauci beba nocnom hranjenju. Posto je moja bebana jos mala meni se ovaj cini mozda naj bolji. Jednostavno odredim hranjenje na svaka 3-4 sata. Kad se beba probudi mimo taj trenutak, dobije flasicu sa cajem. To ce je zavarati ali nece i nahraniti. Svaku noc pravimo sve blazi i blazi caj dok nedodjemo do ciste vode. Fazon je u tome sto tim cajem odnosno vodom dijete ne nahranimo tako da ce traziti vise hrane preko dana.

Ja sam probala dvije varijante.

Nisam nikad ni razmisljala o tom da treba prestati dojiti po noci, dok nisam vidjela dvogodisnjeg sina od prijatelja, sa sve i jednim pokvarenim zubom, navodno sve od nocnog dojenja. dotad mi je bilo normalno da, kad god se po noci budi - naravno da se budi da jede, nema mu sta drugo faliti

Onda sam naisla upravo na ovo gore. Napravili caj i kad se probudio, pokusali mu dati, ma nema sanse. nece i nece. pokusali to par noci, nista ne pomaze.

drugi put sam odlucila da cu ga samo pokusati umiriti kad bi se probudio. Dojio je nedavno svakih sat vremena po noci. ova metoda je kao, pokusaj da se produzi vrijeme izmedju podoja, dok se ne pomjeri skroz do jutra. i tako bih ja, kad zaplace, jednom ga smirim, sljedeci put doji, pa sljedeci smirim i tako ukrug, do 2 ujutro, kad bi se on totalno probudio i poceo se igrati, pricati i smijati. onda tako sve do 5, a onda krene plakanje pola sata.

ja odlucih da zasad ne pomjeram podoje.

vanad wrote:tek sad vidim koliko sam gresaka u tekstu napravila...

ja neki dan pravila neke dokumente na engleskom. covjece, nikako se s mozgom sastaviti sto ti je taj zivot mama malih beba

pa dobro, zato je metoda 7 Ja cu pokusati ovu sa cajem...kazu sto je starija beba to je teze. Ovu stariju sam oducila tako sto sam otisla iz sobe a tata ostao pa smirivao. Ali tad je njoj bilo cca 9 mjeseci. Ne bih i ovaj put cekala tako dugo. U svakom slucaju ja nisam cula da neka beba koja je na AD ima problema sa budjenjem....Zato mi ovo i zvuci logicno.

vanad wrote:pa dobro, zato je metoda 7 Ja cu pokusati ovu sa cajem...kazu sto je starija beba to je teze. Ovu stariju sam oducila tako sto sam otisla iz sobe a tata ostao pa smirivao. Ali tad je njoj bilo cca 9 mjeseci. Ne bih i ovaj put cekala tako dugo. U svakom slucaju ja nisam cula da neka beba koja je na AD ima problema sa budjenjem....Zato mi ovo i zvuci logicno.

hajde daj nam te ostale metode, da vidim sta bih jos mogla pokusati nama je definitivno mnogo bolje otkad ga tata uspavljuje.
malci od mog brata, obojica su na AD-u bili. do 3. godine se budili 2x poslije ponoci, pili po punu flasicu mlijeka, jednom ustaje mama, drugi put tata