suspect_zero wrote: ↑25/10/2020 20:13
Ja imam osjećaj kao da nastavni kadar više zagovara online nastavu, valjda im tako guzici lakše.
Roditelji sa djecom odrade sve, oni samo pošalju sliku šta treba (slika koja je često jedva vidljiva) i stranicu u udžbeniku.
Odavno nemam respekt prema prosvjetnim radnicima a sada još manje

naime, završila se školska godina i mi došli po uvjerenja...učiteljica onako kao neofirno uputi kritiku za par roditelja čija su djeca kasnila sa slanjem zadaće

...radilo se o prvaćićima, znači roditelji kasne.
Ona je od druge polovine marta iz topline doma slala na viber zadatke i to je bilo sve, primala redovno platu, nije brinula o otkazu (ovi na državnoj sisi zaštićeni ko polarni medvjedi), primila regres.
Ovi roditelji koji su kasnili rade u realnom sektoru ( pekara, supermarketi, priv.apoteka....) ljudi nisu stizali, pješačili do posla jer prevoz nije radio, neki radili i duple
smjene.....
Prosvjetni radnici bi trebali da imaju više empatije prema socijalnoj realnosti, a i ljubavi prema tom poslu a ne da ga rade zato što nisu bili kapacitet da završe nešto teže.
Druže koji si imao kapacitet da završiš nešto teže od mog fakulteta

, s učenikom prvog pa možda i drugog razreda moraš raditi kod kuće čak i za vrijeme redovne nastave.
Problem je bio što neki roditelji učenika starijih razreda nisu shvatili da je
online nastava bila za učenike, a ne za roditelje pa su s djecom (i umjesto djece) radili zadaću i slali na platformu. Onda na društvenim mrežama traže platu nastavnika zato što su oni radili kao njihov posao. Ovo je pogrešno razmišljanje iz dva razloga. Prvo, ako učenik 4. razreda osnovne škole može 90% zadataka sam uraditi i iskomunicirati s učiteljicom, ne vidim zašto ne bi mogli i stariji. Drugo, kad djetetu treba pomoć oko učenja, bez obzira radilo se o online ili redovnoj nastavi, onda uskače roditelj kod kuće da uputi dijete (pod uslovom da poznaje gradivo). Opet, ne smije raditi umjesto djeteta pa makar dijete došlo u školu s totalno pogrešno urađenom zadaćom. Dalje je posao nastavnika. I pogrešno urađena zadaća je pokazatelj nastavniku. Nije valjda da se moram crtati osnovnu dinamiku rada učenika kod kuće?
Što se tiče online i redovne nastave u ovakvoj situaciji, ovo nije replika na citirani post, ali ću iskoristiti prostor. Kao nastavnik, plašila sam se početka školske godine u klupama jer nismo znali kako će biti organizovano sve do zadnjeg trena. Hoće li biti u grupama, hoće li svi učenici nositi maske i sl. Trenutno je sve dobro organizovano i škole su najsigurnija zona u državi što se tiče zaraze. Da se svi ponašaju kao djeca i nastavnici u učionici, korona bi do sad bila svedena na minimalan broj slučajeva. Problem je izvan škole, dakle, prijevoz učenika autobusima, ponašanje građana u drugim zatvorenim prostorima i sl.
Online nastava je zadnje nužno zlo koje se treba iskoristiti (ne mislim ovdje na online nastavu od samo dvije sedmice). Takođe, ne mogu da vjerujem da će država radije poslati djecu da rade od kuće, ograničiti rad kafića, frizerskih salona, prodavnica i drugih objekata umjesto da jednostavno kažnjava pojedince koji ne poštuju mjere i doprinose zarazi. Zašto bi se bilo šta zatvorilo ako svi nose maske i drže disnancu?