Postoje stvari u vjeri i vjerovanju (pa zato i jeste vjera!) o kojima se ne razmišlja nego se u njih - vjeruje, dakle prihvataju se bez obzira na ne/mogućnost njihove racionalizacije. Prilazi im se na način prijemčiv za njih, ne onim alatom koji ti tu ne može pomoći nego onim što je njima prikladno, ta i sam znaš o čemu pričam, ponajprije ti.Nurudin wrote:Hoćeš da kažeš da se o jasnim ajetima isto treba razmišljati? Pa dobro, ne branim ja to.arzuhal wrote:Šta po tebi znači razmišljati? O jasnim, očitim stvarima u svom životu ti ne razmišljaš? Ili? Recimo imaš izbor između dvije stvari, sasvim jasne. Da li razmišljašp o njima, o eventualnim posljedicama svog izbora?Nurudin wrote:Nema "namjere" u razumjevanju i razmišljanju. Namjera znači da ti već imaš ideju šta bi nešto trebalo značiti
i onda tražiš to u tome. Ti ćeš to, naravno i pronaći, iako to nema veze s tim.
Vrlo ti jasno piše i to puno puta "razmišljajte o ajetima mojim" . Naravno, nećeš razmišljati o ajetima koji su jasni jer
šta se tu ima razmišljati?
Nego ćeš razmišljati o onima koji su manje jasni.
Ali, ne lezi šejtane, tamo opet piše da oni koji razmišljaju o nejasnim ajetima su željni smutnje i svoga tumačenja.
Razmišljaš li kada o plodovima koje neke stvari donose a neke ne? O nekim jasnim i poznatim osjećajima, emocijama?
Ili nikada ne razmišljaš o stvarima koje su same po sebi jasne, nego samo stvarima koje ne poznaješ i koje su nejasne?
Međutim, govoriš li time da o ajetima koji su manje jasni i ne treba razmišljati? Moguće
Znači postoji dio Kur'ana o kojem ne treba razmišljati, samo o onom dijelu koji je jasan
Također, evo stvari koje su jasne a za razmišljanje su: jesu li Allahovi ajeti samo kur'anski ajeti ili se oni mogu odnositi i na druge stvari mimo riječi i rečenica iz Kur'ana i ranijih objava, recimo ajeti u prirodi, znaci? Ima li u prirodi, Drugoj Knjizi, ajeta koji su jasni i oni koji su manje jasni? Ona većina koja je jasna i ona manjina koja je manje jasna, pa onda oni željni smutnje slijede (pazi: slijede, u ajetu u suri Ali-Imran koji govori o manje jasnim ajetima se veli fejettebi'un, ne: razmišljaju) one manje jasne...I onda na njima grade neke teorije, pravila, zakone, utemeljuju vrijednosti...
U tom kontekstu možemo razmišljati o ajetima te izrugivanju tim ajetima, kada Allah kaže: ...i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama (el-Kehf, 56). Rugaju se i ismijavaju jasne ajete, odbacuju razmišljanje.
I tako dalje...

