Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[¤ jelena ¤]

Bolna.

I jedna sjetna i lijepa od onih koje čekaju...





.... i intervju sa Bekimom Sejranovićem.

http://www.nedeljnik.rs/nedeljnik/porta ... o-je-bila/

ajjj Simonov, Šerbedžija i Sejranović....

Volim Sejranovića, baš... još sam u potrazi za njegovim Haklberi Finom, ali ostalo je.... Doduše, nisam objektivna pa mi nemojte vjerovat


Evo nam jednog dokumentarca, ako neko nije gledao, tiče se ovog njegovog posljednjeg romana...

[¤ jelena ¤]

šta vrijedi formalno-pravna sloboda, ako postoji ekonomska prinuda? (retoričko pitanje)

još jedna knjiga na listi želja:
http://www.oslobodjenje.ba/kun/umjetnos ... iju/174360

Uuuu, dobro zvuči, hoš mi je pozajmit na čitanje, kad je kupiš? Neće završit ko ona izgubljena Mehmedinovićeva zbirka, obećavam.

meni je prva asocijacija na njegove stihove - zemlja

Za koju mi zemlju je pasti
Kad ja sav pripadam zemlji.
I sve nedužne žrtve sahranjene su u meni.

ZEMLJA IZ OČIJU

Mi ni suza više nemamo.
Kad netko od nas
u tuđini ode,
nama umjesto suza
zemlja na oči navrije.

I dok na lijesu čitamo
konačnu adresu boravka,
čini nam se
da cijelu domovinu
lopatama nabacamo,
ne možemo muke svoje
zatrpati -
Tolika se neka praznina
u nama provali.

Da...zemlja je baš čest motiv u njegovim pjesmama...

Zemlja

Zemlja je svugdje zemlja
Ako se po tome sudi
Možda će i ljudi
Svugdje biti ljudi.

Oprosti im Gospode, ne znaju sto rade,
no ipak od krvavog ne uzmicu cilja.
Oprosti i meni, gresnom kad uzdahnem
Da Bog da im zemlja kosti izbacila.

Pade mi na pamet ova....

PROFESOR POVIJESTI

Tražeći metaforu za zlodjela
počinjena u ratu,
profesor povijesti nikako nije mogao
pronaći riječ
kojom bi opisao zlo.

- Zvijeri! - dobacivali su učenici -
To su bile zvijeri!

- Ne, djeco. To su bili ljudi.
Zvijeri to nikada učinile ne bi.
To su bili ljudi.
Ljudi su to bili...

Dugo je sa stidom ponavljao u sebi.

[medvjed23]

da, kad se o malicioznosti radi, zvijeri ne mogu ni primirisati ljudima..
sjajna..

[medvjed23]

a jeleni ću posuditi knjigu ako je kupim, pa sad.. nek ona konta kolike su šanse da do posudbe dođe
podsjetnik na semezdina mi nije trebao deprimirajuće je što ni do danas nisam osmislio nikakav plan povrata knjige

malo malo poznatih pjesnika:

Sve na svom

Sinoć sam se borio s tišinom
u kući punoj svijeta
Knjige na policama su, kao i uvijek,
beskorisno šutjele

Ima nešto lijepo u tome
kada čovjek samome sebi ništa ne dokazuje
kada nikome ne govori
koliko vrijedi;
kad se stvari ili znaju ili ne znaju
same po sebi

Umrla je u snu
u bijelom je ležala nasred sobe
u kući punoj svijeta
a ja sam se borio s tišinom

Smrt

jesu li sretni mostovi koje ne odabere niko
da se sa njih baci
ili konopci
tablete raspoređene na svakih osam sati
(nikada odjednom)
ili žileti iskorišteni nepotrebno
neokznuti tugom
ni životom

BJESNILO

Sve su priče ispričane,
nova priča nama treba,
da smislimo novu priču,
treba smislit nova slova.

I pođosmo smišljat slova,
al' za to novi glas nam treba,
pa stadosmo šuštat, stenjat,
skičat, lajat, urlat, revat.

I zavijat, jecat, kukat,
režat, cvrčat, i jaukat,
hroptat, hroktat, i mjaukat,
siktat, kevćat, i cijukat.

Ne smislismo nova slova,
i padosmo premoreni,
ostasmo i bez svog glasa,
al' bar znamo jezik zvijeri.

BEZ PROMAŠAJA

Kad udarna igla jezika
sabije riječi u pucanj,
nisu potrebne oči,
a ni ruke,
da bi se pogodila meta
okačena na aorti.

MRTVA PJESMA

Jutros me tuga pogodila
I nebo sunce krije,
Mrtvu sam pjesmu porodila,
Ni riječ joj živa nije.

Nisam je dovoljno ljubila,
Branila od sebe i ljudi
Još nerođenu ubila,
Perom u nevine grudi.

Pa nek' se i to dogodi,
Svemu kraj jednom dođe
Smrt samo jednom pogodi,
Sve što postane i prođe.

I kad me na odar postave
Dok zadnju odjeću mi kroje,
Neka mi pod glavu ostave
I mrtve pjesme moje.

Mrtvo sa mrtvim nek' ide,
Zemljica majka sve prima,
Da se ni pjesme ne vide,
Ne bijah sretna sa njima!

[Challenger__]

Da ne čitam, dugo je, šta kaže Ruža u toj studiji, otkud ovo u Istri?

Istri, sjevernodalmatinskim otocima i Kvarneru. Na ovome upravo ona (ispravno) insistira jer oponira ili u najmanju ruku uslovno prihvata pojam "Istarske ljestvice" koja ne egzistira samo u Istri (neka od najbitnijh istraživanja su obavljena na sjevernodalmatinskim otocima) ali je u Istri, u najmanje izmjenjenoj formi, "najistrajnije i tvrdokorno opstajala", prkoseći vremenu i migracijama stanovništva.

Otkud sve ovo u Istri (i okolini)? Odgovor: ni danas se to za sigurno ne zna a ona samo intepretira i pokušava da pod svjetlo kritike stavi neke teze kao npr. određena forma starocrkvenih napjeva, pa muzička skala iz Male Azije (današnja zapadna Anadolija, ondašnja Vizantija koja je do 11. vijeka vladala sjevernodalmatinskim gradovima), do teza o istočno-turkmenistanskom porijeklu (J. Slavenski).

Skala je enigma prve vrste, a opširniji odgovor ću napisati kada ne budem fokusiran na neke druge stvari (fudbal i slično).


Pozzz.

[medvjed23]

dok ne prođe fudbal i sl. ja ću metnuti još koju

MOGO BI SNIJEG

Noć je bistra ko rasol.
Nema nam maknuti -
nigdje.

Otišao je ko je mogao.
Onaj ko nije
s ostalima koji nisu
kuka o ogrjevu.

Ovim starijima bi godila nostalgija
da ih malo ugrije;
da ih utješi
Ali, gdje ćeš to!?
Nostalgija je korumpirana
i dođe ti isto kao i sadašnjost.

Mogo bi snijeg
ili rat -
jedno od tog.

TAPŠANJE

Mog su Mehu
Svi tapšali po ramenu
Kad je ranjen granatom
Na prvoj liniji
Odbrane grada
A sada nema nikog
Da kaže Mehi
Stani bolan
Kud si navro
Nije za invalida
Da prti balvane
Ljepše ćemo ti mjesto naći
U kancelariji
S klimom
Kraj onih što su rat proveli
U podrumu
Čuvajući guzice
Za koga?

Nit vikenda nit praznika
Nit providnog danka
Nit odmora nit regresa
Nit Prvoga maja
Cijele godine udarnički
Ko volovi
Bez odmora bez predaha
Od sabaha do akšama
I prekovremeno
Po mjesečini
Ako ustreba
Za narod svoj
Za partiju našu
Za državu napaćenu
Za svjetski mir i demokraciju
Za rmu Karić i sinovi
Za gazdu Karić Safeta
Za ženu njegovu Mersu
Za sinove mu Edu i Dinu
Punicu Razu,svastiku Almasu
I cijelu mnogobrojnu rodbinu
U zemlji i u svijetu
Za njegovog ljubimca
Pit bull terijera Rexa
Što po kavezu željeznom
Vuče muda
Ko u konja

JEZIK

Sanjala sam da mi je sedam godina.
Učenica sam letećeg razreda
govorimo sve jezike
samo ne svoj, maternji.
Ko posumnja da leti,
propada,
kroz oblak
i čeka da ga ostali spase
kao što učenika spasi poslanik.

Zadano nam da isklešemo jezik
onako kako se klešu barokni anđeli ili bista sveca.
Riječ po riječ,
oblak po oblak
i stigosmo do mature.
Sve uredno složeno i zapisano.
I baš kad smo trebali progovoriti,
jedan posumnja.

ŽIVOT NEMA REPRIZU

Non omnia sis!-
Pokušavaš to zapamtiti dok ideš prema uglu
Da bi te sugovornici poštovali.

Čekaš autobus, pališ cigaretu...
I prezireš ljude oko tebe.
Stavljaš ruku u džep,
Igraš se bakrenim novčićima,
Stišćeš ih u šaci
Cupkaš nogom

Autobus liči na konzervu sardina.
Teško se uguravaš među stisnute putnike
U strahu od džeparoša
Naslanjaš torbu o rebra.

Proživjet ćeš taj dan,
Jednak ostalim,
Ali uvečer kada opet sjedneš za stol u kafani
Kopkat će te misao
Da li baš sve mora biti ovako
Može li nekako drugačije?!

VANI JE NOVEMBARSKI PETAK

Vani je novembarski petak
U mom stanu učmala nedjelja,
Božji dan.
(Praznina probija prsa)
Zraka je sve manje
Ali prozore ne otvaram.
Svježina izvana boli
A treba trunuti do kraja
Do raspada.
Vani je sunčani petak,
Ljudi su sretni i mirišu na ribu.

[medvjed23]

i na kraju moja dva favorita:

*BLAGO BUKOVSKOM

Ako ikome zavidim
to je Bukovski
koji je to gad, majko moja,
sa pijanim očima
i pijanim pjesmama
a vi u žiriju, vi, vi ste mu dali slavu,
vi muškarčine
koji drkate dok čitate Bludnog sina
njegovog
i tupa tupa.
Onda, naravno, nagrada
prvo mjesto njemu
a moja pjesma o zvijezdama na plavetnom nebu
biva odbačena već od prvog stiha.
Šta treba da radim
hajde recite-
umjesto
zvijezde titraju
da pišem
jaja titraju
pa da me prozovu kurvom
ili da u kratkoj biograji priložim fotograju
svog golog međunožja.
A?
Aaaaa, to bi vam se dopalo
A?

Pa ne može žensko na jebenom Balkanu
pisati ko Bukovski,
svi vi to dobro znate.

Ma džaba vama vaše prvo mjesto
dajte ga Bukovskom,
odoh ja
neću da budem kurva.

o vojni i ženskom jeziku

Vele da je imao jednom jedan
koji je u sedam vojni bio na
zemlji i na moru i da je konjima
gažen bio, kopljem boden, da je
preživio brodolom i da je kroz njega
grom u zemlju ulegnuo i da je tamnice
dopao i iz nje dan ugledao, a nije
mjesec dana ništa u usta stavio
osim vode. I vele da se poslije sedme
vojne oženio i da ga je jezik ženin
iste godine pokrio crnom zemljom.

ako nekoga interesuje, ima toga još..
ovdje: http://musacazimcatic.org/

[¤ jelena ¤]

btw, znam za neke od ovih mladih i nešto starijih pjesnika...ima ih i iz mog grada, čak i u ovom tvom užem izboru...


ali, ali... sad me muči jedno....ufff...vrlo nametljivo pitanje i haman pa skroz-naskroz nerješiv problem:


kako ću ja sad otkrit ko je naš međed, među svim ovim ostalim,

nebitnim

pjesnicima? (naizgled retorsko pitanje )

[medvjed23]

super stvar je ovaj konkurs.. jedna od zaista rijetkih prilika za kakvu-takvu afirmaciju neafirmisanih.. nadam se da će organizator naći novac za printanje zbirki..

a moja forumska anonimnost je odavno otišla k vragu.. tako da, ako nekoga interesuje koje pjesme su moje, poslaću mu ime i prezime

[¤ jelena ¤]

Mislim da sam te skontala. Doduše, nisam baš 100% sigurna, ali nekih.... 90-99% jesam.
Uglavnom, ako su obje pjesme ljubavne, a šifre kultne... onda nisam fulala.

Kako god, što brže printano izdanje vam želim....

A ako bude i sljedeće godine, učestvovaću i ja - ovog puta sigurno.
-------------------------

malo muzike...

[Banksy]

Da ne čitam, dugo je, šta kaže Ruža u toj studiji, otkud ovo u Istri?

Istri, sjevernodalmatinskim otocima i Kvarneru. Na ovome upravo ona (ispravno) insistira jer oponira ili u najmanju ruku uslovno prihvata pojam "Istarske ljestvice" koja ne egzistira samo u Istri (neka od najbitnijh istraživanja su obavljena na sjevernodalmatinskim otocima) ali je u Istri, u najmanje izmjenjenoj formi, "najistrajnije i tvrdokorno opstajala", prkoseći vremenu i migracijama stanovništva.

Otkud sve ovo u Istri (i okolini)? Odgovor: ni danas se to za sigurno ne zna a ona samo intepretira i pokušava da pod svjetlo kritike stavi neke teze kao npr. određena forma starocrkvenih napjeva, pa muzička skala iz Male Azije (današnja zapadna Anadolija, ondašnja Vizantija koja je do 11. vijeka vladala sjevernodalmatinskim gradovima), do teza o istočno-turkmenistanskom porijeklu (J. Slavenski).

Skala je enigma prve vrste, a opširniji odgovor ću napisati kada ne budem fokusiran na neke druge stvari (fudbal i slično).


Pozzz.

Hvala

OT Nekidan čitam, veliki Ranko Rihtman se vratio iz Izraela... U Istru.

[medvjed23]

Mislim da sam te skontala. Doduše, nisam baš 100% sigurna, ali nekih.... 90-99% jesam.
Uglavnom, ako su obje pjesme ljubavne, a šifre kultne... onda nisam fulala.

da.. pjesme su kao ljubavne.. mislim, nema u njima socijalno-političkih momenata ni ničega..

Kako god, što brže printano izdanje vam želim....

nadam se da će do printanja doći, jer izostanak istog bi me deprimirao i dotukao..

zaintrigirala me tvoja izjava da su u zbirci zastupljeni pjesnici iz tvog grada otvorila je neka zanimljiva pitanja
no ovim

A ako bude i sljedeće godine, učestvovaću i ja - ovog puta sigurno.

si na ista odgovorila
----------------------------------------------------------
To je moment smione samoće,
kad osjeća se vječnost samotna i kobna,
i kad nam biva jasno
da naš je put - put crn, i da se vije
po garištima, močvarama, maglama i tmini.
O, na našem putu mi idemo, od vremena na vrijeme,
ovjenčani omamom i ženom,
al pada sve,
i sami hodamo,
a sve po čađi i paljevini vonja,
i gorčina u srcu nas guši,
i sve je ugar crn, i močvara i smrt.

[Challenger__]

OT Nekidan čitam, veliki Ranko Rihtman se vratio iz Izraela... U Istru.

Ništa manji Braco Dimitrijević, kada dođe iz Pariza, dođe kući - u Dubrovnik.

[¤ jelena ¤]

Mislim da sam te skontala. Doduše, nisam baš 100% sigurna, ali nekih.... 90-99% jesam.
Uglavnom, ako su obje pjesme ljubavne, a šifre kultne... onda nisam fulala.

da.. pjesme su kao ljubavne.. mislim, nema u njima socijalno-političkih momenata ni ničega..

To što nema političko-socijalnih elemenata, ne znači da nema ničega, mada to taman tako izgleda zato što ti elementi neuporedivo bolje prolaze kod žirija, iako pjesme koje se bave tom tematikom uopšte nisu bolje od onih pjesama, koje se, recimo, ne bave direktno strahotama rata.
Meni je npr. ovogodišnja drugoplasirana bolja od prve, ali prva se dotiče mnogo strašnijih ratnih momenata, a samo ih dotiče...
dok u drugoj ima i filozofije i refleksije i posljedice rata, koja nije jeziva i jaka kao što je to ubijanje, smrt, logor, ali je jednako strašna
jer je neizbrisiva i mnogo toga povlači i ruši za sobom.

E, što se tiče tvojih pjesama... više mi se svidjela ova iz '16. Prva strofa me blago nasmijala, druga vratila u djetinjstvo, treća sjetno podsjetila na tu blesavu naviku čuvanja opipljivih uspomena na neke lijepe trenutke, koji se ionako nikad ne mogu zaboraviti, a četvrta me rastužila...
i sve to kroz stalno prisutan osjećaj melanholije, svojstvene boemštini medvjeđeg tipa.

Ovo, naravno, pod uslovom da je pjesma o kojoj govorim uopšte tvoja.... a ako ipak nije....

e, onda te je neko dobro isplagirao i da sam na tvom mjestu ja bih ga tužila.

nadam se da će do printanja doći, jer izostanak istog bi me deprimirao i dotukao..

Hajdebogati šta te ima deprimirat... ja pretpostavljam da su velike šanse da će vam zbirka biti printana, jer na tom konkursu je učestvovalo dosta afirmisanih pjesnika, što je ipak važna stvar za organizatore i to bi trebalo biti zabilježeno printanim izdanjem.

zaintrigirala me tvoja izjava da su u zbirci zastupljeni pjesnici iz tvog grada otvorila je neka zanimljiva pitanja
no ovim

A ako bude i sljedeće godine, učestvovaću i ja - ovog puta sigurno.

si na ista odgovorila

Bilo ih je četvoro najmanje i svi su već uveliko afirmisani pjesnici. Neki pišu već decenijama, imaju iza sebe nekoliko izdatih knjiga proze i poezije, priličan broj nagrada iz zemlje i regiona, a i važni su kulturni radnici....da se tako izrazim... kako u svom gradu, tako i u cijeloj BiH.

Neki od njih su: Žarko Milenić, Mirjana Đapo, Suvad Alagić i najmlađi od njih Ernad Osmić, čiju si pjesmu citirao u jednom od svojih postova.

Eto, ukratko o njima - što je ujedno i skroz on topic jer pišemo o savremenim bosanskohercegovačkim pjesmicima, kulturi i to....


A ja nisam učestvovala na ovom konkursu, ali jesam na... sjećaš se da smo o tome nešto već pisali

...pa ćemo vidjeti...

[medvjed23]

sad bi nekad trebali objaviti rezultate.. ja sam bio pripremio neke pjesme za printanje i slanje, al u kopirnici se nešto poremetilo, pa najbolja nije mogla stati u dokument i.. poslao sam neke od kojih ne očekujem ništa.. votevr..

tebi želim da osvojiš nagradu i kupiš nam svega..

to što sam pričao o ljubavi, politici i printanju je zapravo hint za moju šifru al skontala si me i bez toga
a inače, skloniji sam introspekciji nego političkim analizama..

drago mi je ako ti se svidjela pjesma

[¤ jelena ¤]

Šuti i ja sam se pogubila oko slanja.... bože!

Fala, fala.... biće votke i krofni u izobilju - ako i samo ako...

Što se šifre tiče, moram obnovit gradivo, ali čim sam Njega vidjela sve mi je bilo jasno...

Jeste, baš je sjetna i ostavlja traga.


E, evo da i ja postam svog favorita...drugoplasiranog:



RAVNODUŠNOST

Rat je u mene usadio osjećanje ravnodušnosti
Prema svemu onom čemu se normalan svijet
iščuđava.

Ovdje, na Gamla Stanu, među besprijekorno
Povučenim arhitektonskim linijama, ta
Ravnodušnost postoji kao svijest o ruševinama.

I zaista, ne mogu se oprijeti davno stečenoj navici da
U svakoj formi vidim sliku njenog uništenja.

Neodvojivom mi se, tako, od doživljaja arhitekture
prikazuje
Misao o njenom uništenju, koja, zapravo, hoće reći
kako

Svakoj rušiteljskoj namjeri na putu stoji samo
Naivno uvjerenje arhitekte da je onoga trenutka
Kada dobije formu, njegova ideja konačna.

[medvjed23]

ako se dobro sjećam, autora drugoplasirane pjesme su na fejsu žestoko napali zato što "otima" prostor mlađim pjesnicima al dobro se držao, nije dao na sebe

a kada obnoviš gradivo, vidjećeš da je On otišao u park kad nije bilo sunca ni ničega, pa kao naslonio ruku na klackalicu da napravi balans između mršavog i debelog djeteta.. izostanak uspjeha u tome ga je deprimirao i dotukao..

evo, od 17. minute, pobjednice, stihom, likom i glasom:

[medvjed23]

bože dragi, izgleda kao pravo emo dijete <3 šteta što joj poetski senzibilitet nije na tom fonu

[¤ jelena ¤]

Cc...mahalušo!

Pa u pravu su, ali i nisu kad se pogleda malo šira slika.... evo sad ga malo bolje proguglah...
bilo je među kandidatima i starijih i takođe već afirmisanih pjesnika, prema tome

ko gubi ima pravo da se ljuti.

[medvjed23]

mahalušo, ja svoje mahalanje bar ublažim nekom konstrukcijom poput: ako se dobro sjećam..
ko biva, nisam ja na to obraćao preveliku pažnju, al eto, ostalo je, ipak, u nekom nejasnom sjećanju..
moraš ti još učiti..

a ne znam.. zaista je malo prilika za afirmaciju mladih pjesnika.. ne znam koliko je primjereno da se đuturumi tu miješaju.. al s druge strane, dobro je za ego kad ti se ime nađe u zbirci skupa sa nekim velikim i uvaženim

[¤ jelena ¤]

ufff al si ublažio....

Opet ja proguglah drugoplasiranog i vidjeh koje je godište...i

kao prvo, nije on đuturum a kao drugo pazi šta pričaš... bolje bi ti bilo da me ne ljutiš...sad... kad je veo anonimnosti skroz s tebe spao...

I naravno da je bolje to drugo...uostalom, ima i konkursa na kojima postoji starosno ograničenje, kao na primjer...

za sve pjesnike do 25, eventualno 30 godina pa eto prilike mlađahnima da se dokazuju.


on topic:

Kao što je već indirektno spomenuto, juče je bio rođendan Miroslavu Krleži i u to ime evo nam jedne zbirke njegove poezije...

http://newpolis.org/files/miroslav_krleza_-_poezija.pdf

[piupiu]

i na kraju moja dva favorita:

o vojni i ženskom jeziku

Vele da je imao jednom jedan
koji je u sedam vojni bio na
zemlji i na moru i da je konjima
gažen bio, kopljem boden, da je
preživio brodolom i da je kroz njega
grom u zemlju ulegnuo i da je tamnice
dopao i iz nje dan ugledao, a nije
mjesec dana ništa u usta stavio
osim vode. I vele da se poslije sedme
vojne oženio i da ga je jezik ženin
iste godine pokrio crnom zemljom.

ako nekoga interesuje, ima toga još..
ovdje: http://musacazimcatic.org/

Dobra, dobra!

[piupiu]

O jednoj kosti

Ovdje leži kost moje kosti
I truplo bez noge
I očne duplje iz kojih nekoć
Zjene mi gledaše rosu
A suze rosiše cvat
Ocvalog svijeta bio sam pjesnik
I rodih se opet pa
hučim iz šutnje svoje
Iz očne duplje iz koje nekoć
Gled’o sam kako spuštaju Nju
I gledah kako gugutava čeda
Plamenom mržnje se doje
Hudih i bijednih i krvožednih
I korak bih činio k njima
Al’ stopala su mi strula u prah
Jer ovdje leži kost moje kosti
I prst bez mišića
što uprijeti
njime Ja više ne znam,
a htio bih, znaš,
kroz bezdan, niz kavdak,
na onu čikmu
gdje nekad sam sjedio
mlad.

[medvjed23]

kraj je deprimirajući

[hadzinicasa]

O jednoj kosti

Ovdje leži kost moje kosti
I truplo bez noge
I očne duplje iz kojih nekoć
Zjene mi gledaše rosu
A suze rosiše cvat
Ocvalog svijeta bio sam pjesnik
I rodih se opet pa
hučim iz šutnje svoje
Iz očne duplje iz koje nekoć
Gled’o sam kako spuštaju Nju
I gledah kako gugutava čeda
Plamenom mržnje se doje
Hudih i bijednih i krvožednih
I korak bih činio k njima
Al’ stopala su mi strula u prah
Jer ovdje leži kost moje kosti
I prst bez mišića
što uprijeti
njime Ja više ne znam,
a htio bih, znaš,
kroz bezdan, niz kavdak,
na onu čikmu
gdje nekad sam sjedio
mlad.

uh. najezih se.