Republika Turska

[Point.]

Pa naravno da je sirijska pobuna volja naroda samo im je potureno kukavicije jaje u vidi pomoci dzihadista koji su ubili revoluciju bolje nego Assadove barel bombe

Bas to.


Nego, sta vam je Krstarica sunce vam vase?

[Djulizar]

Turskoj odgovara savez sa Rusijom i Kinom jer tako se moze lakse brinuti o turkofonima u Centralnoj Aziji i da se brine za Ujgure u Kini. Ujguri vec duze vremena imaju problema sa kineskim vlastima jer Kina ne dozvoljava post Ramazana niti klanjanje djeci. Turska moze posredovati oko tog problema i da doprinese miru izmedju Ujgura i kineskih vlasti. Turska moze dobro zastititi Ujgure i da Ujguri imaju mjesta u Kini kao muslimani.

[_BataZiv_0809]

Mislis da je volja naroda da jedan predsjednik, kojeg narod nije ni izabrao za tu funkciju nego tatica, sjedi ovoliko dugo na vlasti? I jos fol 3 mandata maksimalno, jel mu se ovih 16 godina racuna ili se 2012 krece od nule? On bi isao stopama svojih demokratskih pajdasa Putina i Erdogana, malo predsjednik (koja je u Turskoj cisto ceremonijalna funkcija, alo to ne sprijecava Brku da suvereno vlada gvozdenom pesnicom) malo premijer, pa opet 3 mandata predsjednik i to bi se vrtilo dok ne umre. Gdje tu volja naroda? Onda je i sirijska pobuna volja naroda. Ako je volja naroda da Assad ostane predsjednik, odakle onda pobuna, gradjanski rat koji traje 5-6 godina vec i podjeljena zemlja na hiljadu nekih frakcija?

Otkud znas da nije? Pa evo mi i 36 godina nakon smrti i dalje prizivamo Tita.

Predsjednik u Turskoj vise nije ceremonijalna funkcija, brko je promijenio ustav.

Putin svake izbore pomete, sta je problem?

I pobuna je volja jednog dijela naroda, to niko ne spori.

[japin_mutapi]

nasljedno predsjednistvo

[Haman2]

Turaska polako ali sigurno klizi ka anarhiji. Teroristicki napadi gotovo svakog mjeseca. Tesko je ocekivati da ce ovaj polednji biti stvarno poslednji. Zaso je Turska protiv Sirije, zasto mijenja saveznike itd. Evo jedan interesantan tekst.

TURSKA STRATEGIJA U SIRIJI Stein: Nema dokaza koji bi upućivali na to da je Turska ikada podržavala ISIL

21.12.2016. u 12:44

Turska još djeluje spremnom za suradnju s grupom nadajući se da će njen uspjeh na kraju dovesti do dolaska umjerenije grupe vođa, privlačnijih mnogo širem segmentu sirijskog društva


Piše: Aaron Stein, thebosniatimes.ba

U aprilu 2011. u Ankari su se sastali stariji članovi AKP-a kako bi razgovarali o nemirima u Siriji. Fokus sastanka bila je Sirija i kako bi vlada trebala odgovoriti na al-Assadovo nasilno gušenje antivladinih demonstracija. Za AKP su nemiri predstavili jedinstven niz izazova. Od 2002., Turska na prvom mjestu ima održavanje dobrih odnosa sa Damaskom uz tvrdnju da su područja sjeverne Sirije dio onoga što oni zovu „prirodno zaleđe“ Turske.

Na kraju, učesnici sastanka odlučili su oprezno podržati Assada, u isto vrijeme pozivajući ga na izdavanje političke koncesije za ponovni ulazak u politiku prognanog sirijskog Muslimanskog bratstva. Za razliku od demonstracija tokom Arapskog proljeća u Egiptu, kada je Turska pozvala predsjednika Hosnija Mubaraka da odstupi nakon samo 8 dana nemira, Ankara je, što se tiče sirijskog režima, podržavala njegov ostanak na vlasti, ali uz reformu. U ovu svrhu, predsjednik Recep Tayyip Erdogan je poslao dva savjetnika kako bi pokušali ubijediti Assada da napravi kozmetičke demokratske reforme čime bi umirio demonstrante. U aprilu 2011., poslao je šefa tajne službe Hakana Fidana da pokuša ubijediti Assada da neutralizira sve veću krizu. Nakon toga je u nekoliko navrata slao Ahmeta Davutoglua, tadašnjeg ministra vanjskih poslova, a potom i premijera. Uprkos svim ovim naporima, nijedan od njih nije urodio plodom. U septembru 2011., Turska je pooštrila veze s režimom i počela aktivnije sudjelovati u regionalnom nastojanju svrgavanja sirijskog diktatora.

Početno učešće Turske u ratu prošlo je kroz tri faze. Prvo je Ankara dozvolila sigurni tranzit oružja i boraca, od kojih su mnogi dezerteri sirijske vojske, u nekoliko sirijskih provincija. Ovi dezerteri, koji su postali poznati kao Slobodna sirijska vojska (FSA), dobili su utočište u Turskoj, i imali su dozvolu za operiranje iz specijalnog izbjegličkog kampa na granici Turske i Sirije (Kasnije su dobili dozvolu za uspostavljanje vojne pristunosti u pograničnim turskim gradovima.). Drugo, Ankara je jedva čekala organizirati opoziciju u egzilu i, istovremenu težila osnaživanju njene omiljene političke partije i saveznika, sirijskog Muslimanskog bratstva. Na kraju, ova je politika pomogla slomiti rastuće pobunjeničko savezništvo. Treće, u novembru 2011., Turska je počela zagovarati međunarodnu intervenciju u Siriji. Poput Francuske i arapskih vlada, Turska je podržavala stvaranje tampon-zone i zone zabranjenog letenja duž granice sa Sirijom čije bi osnivanje zahtijevalo uništenje sirijskih vazdušnih snaga i vojnih instalacija.

Ankara je predviđala da će pobunjenici koristiti ovu sigurnu zonu za uspostavljanje Assadove suparničke vlade u Damasku. Zauzvrat, ova bi vlada osigurala podršku lokalnih Sirijaca tako što bi pružala usluge. Na kraju, međunarodna zajednica bi je prepoznala kao službenu vladu Sirije. Ova su se nastojanja pokazala neuspješnim zbog američkog oklijevanja oko vojne intervencije i otpora zaljevskih zemalja (osim Katara) da podrže nastojanja Turske pri jačanju Muslimanskog bratstva.

Možda shvativši da njena granična strategija ne funkcionira, krajem proljeća 2012., turska tajna služba je počela s organiziranjem pobunjeničke ofanzive na grad Alep. U sklopu bitke za Alep, pobunjeničke brigade unutar FSA počele su se oslanjati na sirijski ogranak al-Qaede Jabhat al Nusra i njihove samoubilačke napade na punktove pod kontrolom sirijskog režima. U podršci ovim nastojanjima, Turska i Katar su na kraju došli direktno do Nusre, vjerujući da će pobunjenička grupa biti korisna u postizanju konačnog cilja: zbacivanju Assada. Turska je također vjerovala da je moguće 'ublažiti' grupu i da će al Nusra biti dobar suradnik kao „sirijska grupa“ koja se bori protiv režima za budućnost svih Sirijaca.

To jeste, al-Nusra bi bila dobra protuteža kurdskoj Partiji demokratske unije (PYD) u većinski kurdskim područjima u sjevernoj Siriji. PYD ima veze sa Radničkom partijom Kurdistana (PKK), koja od 1984. pruža krvavi otpor turskoj državi. Turska je, tako, dobila loše vijesti kada je u julu 2012. Assad povukao skoro sve vojne jedinice iz tri većinski kurdska područja – Afrina, Kobanea i Jazire – kako bi ojačao svoje druge vojne snage. PYD je uskoro proglasila autonomiju u svim trima mjestima, a kao odgovor, Turska je navodno dozvolila FSA-i i snagama al-Nusre korištenje njene teritorije za napad na periferiju Jazire u novembru 2012. Slično, 2014., Turska je dozvolila al-Nusri i drugim pobunjeničkim brigadama da koriste njenu teritoriju za napad na Kasab, grad s armenskom većinom u sjeverozapadnoj Siriji.

Iz ovih je razloga Ankara odbila međunarodne pokušaje da al-Nusru proglase terorističkom grupom u decembru 2012. U to je vrijeme Turska radila s grupom na združivanju svojih osvojenih dijelova u Alepu, kao i pritiskanju PYD-a da povuku svoje zahtjeve za autonomiju i pridruže se sirijskom nacionalnom vijeću uz podršku Turske. Turska je uspijevala održati podršku ovoj politici do početka 2014., ali pod povećanim američkim pritiskom je al-Nusru formalno imenovala terorističkom organizacijom iako je i dalje održala svoje odnose s grupom.

S druge strane, nema dokaza koji bi upućivali na to da je Turska ikada podržavala ISIL, kada se njen vođa, Abu Bakr al-Baghdadi, odvojio od al-Nusre 2013. A ipak, nema ni osporavanja da je Ankara indirektno pomagala grupi dok su se njeni članovi borili pod zastavom al-Nusre i dozvoljavajući stranim borcima prijelaz njene teritorije na putu u Siriju.

Zapravo, ISIL se nije slagao oko svega kad je riječ o turskim interesima u Siriji. Grupa se sukobila s pobunjenicima širom sjeverne Sirije, koje podržava Turska, a turska vojna akcija blizu Alepa je pomogla Assadovom režimu da napadne grad. Turska vjeruje da ISIL surađuje s Assadovim režimom. U tandemu, ISIL pomaže Assadovom režimu da održi iluziju kako se bori protiv terorizma.

Fokusirajući se na ovu vezu, Turska je pozvala međunarodnu zajednicu da Assada konačno otjeraju s vlasti. Tako bi faktori koji održavaju ISIL bili eliminirani. To bi omogućilo stvaranje koherentnije sirijske opozicije i, konačno, preuzimanje vlasti u Damasku. Ovakvo shvatanje konflikta navodi da bi zbacivanje Assada također rezultiralo manjom podrškom Turske al-Nusri.

Dotad, Turska još djeluje spremnom za suradnju s grupom nadajući se da će njen uspjeh na kraju dovesti do dolaska umjerenije grupe vođa, privlačnijih mnogo širem segmentu sirijskog društva.

(TBT, FA, Prevela Jasmina Drljević)

[Point.]

Mislis da je volja naroda da jedan predsjednik, kojeg narod nije ni izabrao za tu funkciju nego tatica, sjedi ovoliko dugo na vlasti? I jos fol 3 mandata maksimalno, jel mu se ovih 16 godina racuna ili se 2012 krece od nule? On bi isao stopama svojih demokratskih pajdasa Putina i Erdogana, malo predsjednik (koja je u Turskoj cisto ceremonijalna funkcija, alo to ne sprijecava Brku da suvereno vlada gvozdenom pesnicom) malo premijer, pa opet 3 mandata predsjednik i to bi se vrtilo dok ne umre. Gdje tu volja naroda? Onda je i sirijska pobuna volja naroda. Ako je volja naroda da Assad ostane predsjednik, odakle onda pobuna, gradjanski rat koji traje 5-6 godina vec i podjeljena zemlja na hiljadu nekih frakcija?

Otkud znas da nije? Pa evo mi i 36 godina nakon smrti i dalje prizivamo Tita.

Predsjednik u Turskoj vise nije ceremonijalna funkcija, brko je promijenio ustav.

Putin svake izbore pomete, sta je problem?

I pobuna je volja jednog dijela naroda, to niko ne spori.

Nemozes porediti Tita i Assada nikako. Tito nije naslijedio stolicu nego se za nju borio i primio svabski geler kao sjecanje.

Pa brko promijenio naravno, da demokratski vlada do preseljenja na Vjecna Lovista.

Putin pomete izbore, ali pomete i konkurenciju time sto zavrse u tvorza za kojekakve optuzbe o utaji poreza, korupciji, mitu a ponekad zarade i dozu plutonijuma. Sve demokratsko i po zakonu, jelda?

[_BataZiv_0809]

Nemozes porediti Tita i Assada nikako. Tito nije naslijedio stolicu nego se za nju borio i primio svabski geler kao sjecanje.

Pa brko promijenio naravno, da demokratski vlada do preseljenja na Vjecna Lovista.

Putin pomete izbore, ali pomete i konkurenciju time sto zavrse u tvorza za kojekakve optuzbe o utaji poreza, korupciji, mitu a ponekad zarade i dozu plutonijuma. Sve demokratsko i po zakonu, jelda?

Poenta price je da je Sirija prosla politicku i ustavnu reformu pod Bašarom. Koja je to jos od arapskih diktatura prosla? Katar? Kuvajt? Saudija? Emirati?

Je li trebalo ranije? Vjerovatno. Je li moglo? Dabogda.

Demokratija se stvara, ne uvodi dekretom.

Propast revolucije ti ipak govori da je vise ljudi za njega nego protiv.

O Putinu nek sud daje narod koji ga je izabrao, a ne Al Lažira

[Point.]

Nemozes porediti Tita i Assada nikako. Tito nije naslijedio stolicu nego se za nju borio i primio svabski geler kao sjecanje.

Pa brko promijenio naravno, da demokratski vlada do preseljenja na Vjecna Lovista.

Putin pomete izbore, ali pomete i konkurenciju time sto zavrse u tvorza za kojekakve optuzbe o utaji poreza, korupciji, mitu a ponekad zarade i dozu plutonijuma. Sve demokratsko i po zakonu, jelda?

Poenta price je da je Sirija prosla politicku i ustavnu reformu pod Bašarom. Koja je to jos od arapskih diktatura prosla? Katar? Kuvajt? Saudija? Emirati?

Je li trebalo ranije? Vjerovatno. Je li moglo? Dabogda.

Demokratija se stvara, ne uvodi dekretom.

Propast revolucije ti ipak govori da je vise ljudi za njega nego protiv.

O Putinu nek sud daje narod koji ga je izabrao, a ne Al Lažira

Kakvu reformu ako ce i dalje ostati predsjednik 3 mandata sto je 12 godina jel i dobije 88% glasova. To nije vidjelo reforme, osim na papiru.
Arapi nisu ni spremni ni sposobni za bilo kakve politicke reforme, sve se svodi na diktaturu i nasilnu vlast. Pogledaj Irak poslije Saddama i Egipat nakon Mubaraka.

[_BataZiv_0809]

Arapi nisu ni spremni ni sposobni za bilo kakve politicke reforme, sve se svodi na diktaturu i nasilnu vlast. Pogledaj Irak poslije Saddama i Egipat nakon Mubaraka.

Pa dobro ako je tako sta onda hoces ti od mene

[times12]

Pa naravno da je sirijska pobuna volja naroda samo im je potureno kukavicije jaje u vidi pomoci dzihadista koji su ubili revoluciju bolje nego Assadove barel bombe

Bas to.


Nego, sta vam je Krstarica sunce vam vase?

Srpski forum.

www.krstarica.com tj. forum.krstarica.com
Izvesni "Mingo III" po stilu pisanja podseća na Djulizara, najverovatnije je ista osoba.

[Point.]

Arapi nisu ni spremni ni sposobni za bilo kakve politicke reforme, sve se svodi na diktaturu i nasilnu vlast. Pogledaj Irak poslije Saddama i Egipat nakon Mubaraka.

Pa dobro ako je tako sta onda hoces ti od mene

Gajbu pive

[Point.]

Pa naravno da je sirijska pobuna volja naroda samo im je potureno kukavicije jaje u vidi pomoci dzihadista koji su ubili revoluciju bolje nego Assadove barel bombe

Bas to.


Nego, sta vam je Krstarica sunce vam vase?

Srpski forum.

http://www.krstarica.com tj. forum.krstarica.com
Izvesni "Mingo III" po stilu pisanja podseća na Djulizara, najverovatnije je ista osoba.

Cuj, prvi put cujem. Znaci zajebant neki.

[_BataZiv_0809]

Gajbu pive

More, a ti neko meso reguliši

[Point.]

Gajbu pive

More, a ti neko meso reguliši

Moze srnetine?

[japin_mutapi]

realno ovaj atentator uopšte ne izgleda kao isilovac ili nusralijanac
biće da je gulenovac

[Acid25]

realno ovaj atentator uopšte ne izgleda kao isilovac ili nusralijanac
biće da je gulenovac

Tenks Obama!

“I think there is no doubt that when any foreign government tries to impact the integrity of our elections … we need to take action,” Obama said. “And we will – at a time and place of our own choosing.

“Some of it may be explicit and publicised; some of it may not be.”

[Grean]

Is America’s goal the division of Turkey?

With the return of terrorist explosions to the streets of Turkey and the targeting of security officers and innocent civilians alike in Istanbul, there are suggestions that that someone is taking aim at the country’s security. The next target will be the Turkish economy via politic means. In short, the goal is clearly not just to kill security personnel and civilians, but the implementation of a plan targeting Turkey as a whole. The parties behind this plan make no distinction between the state and the government. The ruling Justice and Development Party (AKP) may be in charge but it is not really accepted by democratic states, and it is, after all, the people who elected the parliament, government and prime minister.

Why is Turkey being targeted in this way? It has been facing many challenges over the course of the past three years or so, beginning with the environmental protests in Taksim Square, which were transformed into political protests that attempted to bring down the ruling AKP, unsuccessfully. Soon after, the AKP was targeted in both presidential and parliamentary elections in 2013, 2014 and 2015, in which the people stood by the party despite the best efforts of those who are against democracy in Turkey. The voters backed President Recep Tayyip Erdogan against many opposition parties in coalition with the Gülenist movement and in spite of all the US and European voices trying to discredit the AKP.

None of the failures to hijack the elections prevented Turkey’s enemies from trying to change the political course of the country through a military coup in July. The failure of the takeover attempt has not deterred them from trying to impose regime change. Now, though, the efforts are focused on trying to damage the economy. The US and Europe have scared off foreign investors making it difficult for Turkey to recover, even as an attack on the Turkish Lira saw its value plummet. Nevertheless, the attempts to bring the country down through an economic coup have also failed. Erdogan encouraged the people to buy more liras and gold and not to invest in other currencies. He pointed out that the targets are the Turkish people themselves and they responded in an uncompromising and admirable way.

Such a popular and government response shows that the majority of the people are aware that the battle is with Western states which would like Turkey to remain at the mercy of their decisions both economically and politically, rather than be valued military partners within NATO. This sort of situation was accepted by previous Turkish governments throughout the 20th century, when the country was in need of the West for economic, military and political support. Although its predecessors in government may have agreed for Turkey to be a tool in the hands of the West, the AKP does not share this political philosophy, hence the Western response to induce a power shift in Turkey. The evidence for this includes the numerous attempts to bring Erdogan down.

The main struggle now is for Turkey to retain its right to make its own independent political decisions. The fight is not Erdogan’s, despite the role that America is playing in Turkey, or whether the interference comes from political parties, the Gülen movement, Daesh or terrorists affiliated with the PKK, all of whom have some connection to the Iranian Revolutionary Guards Corps.

The cooperation between these groups helps America and European countries which have targeted Turkey without exposing themselves as blatant enemies of the state. Documents from Wikileaks, however, showed that in 2014 Hillary Clinton met with four former US ambassadors to Ankara and allegedly stated her concerns over Turkey’s slow but sure adoption of Islamist principles and the need for several steps to be taken in order to protect US national interests. In another set of US deliberations, Clinton also said that the problem with Turkey is the way in which Erdogan is seen within the Turkey-US relationship, as well as the manner in which he himself views the same relationship. Clinton allegedly stated that, “America needs Turkey more than Turkey needs America.” American analysts apparently believe that work must be done to foster sentiments that oppose those promoted by Erdogan. Among the steps suggested are internal operations such as the military coup, carried out by allies of the US within Turkey, including domestic organisations, even if this threatens the stability of Turkey and leads to its division.

Suspicions about Western sincerity when condemning the Istanbul bombings on 10 December, which killed 38 innocent civilians and wounded dozens of others, arose because the West condemned the attacks but not the organisations which carried them out. White House spokesperson Ned Price said that the US stands in complete solidarity with Turkey, its NATO ally, and condemns terrorist action that threatens the stability of Ankara or Washington. However, he did not condemn the Kurdistan Workers’ Party (PKK), which is believed to have carried out the attacks. In the past, Turkey has condemned those who have attacked the US and placed them on the terrorist watch list. Why has the US not done the same for Turkey? It is perhaps more pertinent is to ask why the US is still arming and funding these terrorist groups. If they claim to represent the Kurdish people in Turkey, they are also guilty of exploiting wars in the region.

An analysis of such aggression against Turkey, including the latest military coup attempt, could prove that the US is implementing its plan for the dissolution and division of the Republic of Turkey. The US is using these terrorist political organisations and the pro-coup groups to achieve its objective. Washington has done the same thing in Iraq, Syria, Yemen, Libya and other places, and believes that its plan for Turkey will also succeed. It has found allies in Turkish groups that have the same aims, but do they not see that they are merely playing the role of traitors and US stooges? Do their members and supporters know that they are acting on behalf of the enemies of Turkey? The US-led invasion in 2003 did not lead to peace, stability and freedom for Iraq, so why would America’s efforts give the Turks anything other than death and destruction?

Translated from Alkhaleejonline, 13 December 2016
https://www.middleeastmonitor.com/20161 ... of-turkey/

Nakon citanja ovog teksta Erdogan i ne izgleda paranoidan kako mi se cinilo u zadnje vrijeme.

Ako je pola od ovog istina bit ce mu tesko odrzati se na vlasti sa obzirom koje sile su kontra Turske a u prvu ruku kontra njega i njegove partije ali nece ni njima biti lako jer on ima podrsku u narodu kakvu nije imala ni jedna vlada jos od vremena Ataturka.

[GAU8]

Is America’s goal the division of Turkey?

With the return of terrorist explosions to the streets of Turkey and the targeting of security officers and innocent civilians alike in Istanbul, there are suggestions that that someone is taking aim at the country’s security. The next target will be the Turkish economy via politic means. In short, the goal is clearly not just to kill security personnel and civilians, but the implementation of a plan targeting Turkey as a whole. The parties behind this plan make no distinction between the state and the government. The ruling Justice and Development Party (AKP) may be in charge but it is not really accepted by democratic states, and it is, after all, the people who elected the parliament, government and prime minister.

Why is Turkey being targeted in this way? It has been facing many challenges over the course of the past three years or so, beginning with the environmental protests in Taksim Square, which were transformed into political protests that attempted to bring down the ruling AKP, unsuccessfully. Soon after, the AKP was targeted in both presidential and parliamentary elections in 2013, 2014 and 2015, in which the people stood by the party despite the best efforts of those who are against democracy in Turkey. The voters backed President Recep Tayyip Erdogan against many opposition parties in coalition with the Gülenist movement and in spite of all the US and European voices trying to discredit the AKP.

None of the failures to hijack the elections prevented Turkey’s enemies from trying to change the political course of the country through a military coup in July. The failure of the takeover attempt has not deterred them from trying to impose regime change. Now, though, the efforts are focused on trying to damage the economy. The US and Europe have scared off foreign investors making it difficult for Turkey to recover, even as an attack on the Turkish Lira saw its value plummet. Nevertheless, the attempts to bring the country down through an economic coup have also failed. Erdogan encouraged the people to buy more liras and gold and not to invest in other currencies. He pointed out that the targets are the Turkish people themselves and they responded in an uncompromising and admirable way.

Such a popular and government response shows that the majority of the people are aware that the battle is with Western states which would like Turkey to remain at the mercy of their decisions both economically and politically, rather than be valued military partners within NATO. This sort of situation was accepted by previous Turkish governments throughout the 20th century, when the country was in need of the West for economic, military and political support. Although its predecessors in government may have agreed for Turkey to be a tool in the hands of the West, the AKP does not share this political philosophy, hence the Western response to induce a power shift in Turkey. The evidence for this includes the numerous attempts to bring Erdogan down.

The main struggle now is for Turkey to retain its right to make its own independent political decisions. The fight is not Erdogan’s, despite the role that America is playing in Turkey, or whether the interference comes from political parties, the Gülen movement, Daesh or terrorists affiliated with the PKK, all of whom have some connection to the Iranian Revolutionary Guards Corps.

The cooperation between these groups helps America and European countries which have targeted Turkey without exposing themselves as blatant enemies of the state. Documents from Wikileaks, however, showed that in 2014 Hillary Clinton met with four former US ambassadors to Ankara and allegedly stated her concerns over Turkey’s slow but sure adoption of Islamist principles and the need for several steps to be taken in order to protect US national interests. In another set of US deliberations, Clinton also said that the problem with Turkey is the way in which Erdogan is seen within the Turkey-US relationship, as well as the manner in which he himself views the same relationship. Clinton allegedly stated that, “America needs Turkey more than Turkey needs America.” American analysts apparently believe that work must be done to foster sentiments that oppose those promoted by Erdogan. Among the steps suggested are internal operations such as the military coup, carried out by allies of the US within Turkey, including domestic organisations, even if this threatens the stability of Turkey and leads to its division.

Suspicions about Western sincerity when condemning the Istanbul bombings on 10 December, which killed 38 innocent civilians and wounded dozens of others, arose because the West condemned the attacks but not the organisations which carried them out. White House spokesperson Ned Price said that the US stands in complete solidarity with Turkey, its NATO ally, and condemns terrorist action that threatens the stability of Ankara or Washington. However, he did not condemn the Kurdistan Workers’ Party (PKK), which is believed to have carried out the attacks. In the past, Turkey has condemned those who have attacked the US and placed them on the terrorist watch list. Why has the US not done the same for Turkey? It is perhaps more pertinent is to ask why the US is still arming and funding these terrorist groups. If they claim to represent the Kurdish people in Turkey, they are also guilty of exploiting wars in the region.

An analysis of such aggression against Turkey, including the latest military coup attempt, could prove that the US is implementing its plan for the dissolution and division of the Republic of Turkey. The US is using these terrorist political organisations and the pro-coup groups to achieve its objective. Washington has done the same thing in Iraq, Syria, Yemen, Libya and other places, and believes that its plan for Turkey will also succeed. It has found allies in Turkish groups that have the same aims, but do they not see that they are merely playing the role of traitors and US stooges? Do their members and supporters know that they are acting on behalf of the enemies of Turkey? The US-led invasion in 2003 did not lead to peace, stability and freedom for Iraq, so why would America’s efforts give the Turks anything other than death and destruction?

Translated from Alkhaleejonline, 13 December 2016
https://www.middleeastmonitor.com/20161 ... of-turkey/

Nakon citanja ovog teksta Erdogan i ne izgleda paranoidan kako mi se cinilo u zadnje vrijeme.

Ako je pola od ovog istina bit ce mu tesko odrzati se na vlasti sa obzirom koje sile su kontra Turske a u prvu ruku kontra njega i njegove partije ali nece ni njima biti lako jer on ima podrsku u narodu kakvu nije imala ni jedna vlada jos od vremena Ataturka.

Ma ovo ko da je Erdogan sam pisao...

ALi ko ce ga znati, istina je kao uvijek negdje izmedju.

[Kikibombona]

Da i ovdje prenesem.

ISILovska gamad pali dva zarobljena turska vojnika. Psihopate, sadisti, do srzi bolesni ljudi. Zaista ne kontam kako se ovakvo zlo moglo pojaviti. Historija ne pamti gore sadiste, sociopate.

Ovi bolesnici se mogu vojno poraziti. Bice to uskoro. Kako poraziti ideologiju?

ISIL objavio snimak na kojem su zapalili dva zarobljena Turska vojnika, vjerujte mi da ne želite vidjeti video
video je i na redditu NSFW, molim vas da ne postavljate ni linkove ni fotografije samog čina , najgore od svega je što oni još i zvuk snimaju, a u pozadini neke ilahije, sjeme im se zatrlo da Bog da.

Prije 2-3 dana su spalili cetiri civila radi navodnog spijuniranja za kurdsku vojsku u Siriji. Spalili su ih tako sto su ih zavezali, okacili na metalnu konstrukciju i pustili da se zivi peku i umiru u vatri. To je samo jedna u nizu bolesnih egzekucija. Igraju se kao da se radi o nekom horor filmu. Sve to uredno snimaju profesionalnim kamerama i sa radoscu dijele sa ostatkom svijeta.

[Horcrux]

Da i ovdje prenesem.

ISILovska gamad pali dva zarobljena turska vojnika. Psihopate, sadisti, do srzi bolesni ljudi. Zaista ne kontam kako se ovakvo zlo moglo pojaviti. Historija ne pamti gore sadiste, sociopate.

Ovi bolesnici se mogu vojno poraziti. Bice to uskoro. Kako poraziti ideologiju?

ISIL objavio snimak na kojem su zapalili dva zarobljena Turska vojnika, vjerujte mi da ne želite vidjeti video
video je i na redditu NSFW, molim vas da ne postavljate ni linkove ni fotografije samog čina , najgore od svega je što oni još i zvuk snimaju, a u pozadini neke ilahije, sjeme im se zatrlo da Bog da.

Prije 2-3 dana su spalili cetiri civila radi navodnog spijuniranja za kurdsku vojsku u Siriji. Spalili su ih tako sto su ih zavezali, okacili na metalnu konstrukciju i pustili da se zivi peku i umiru u vatri. To je samo jedna u nizu bolesnih egzekucija. Igraju se kao da se radi o nekom horor filmu. Sve to uredno snimaju profesionalnim kamerama i sa radoscu dijele sa ostatkom svijeta.

Procitas to i onda procitas ovo http://forum.zijad-ljakic.com/index.php ... &Itemid=94, jer odavde ti ljudi crpe 'dozvole' za takve stvari. Nisam ni jednu vjersku glavu cuo da napadne sve te nabrojane argmente i kaze slusajte nije to tako zato, zato zato... Ili ipak mozda jeste? Trebalo bi zasebno otvoriti temu o tome....

[Point.]

Da i ovdje prenesem.

ISILovska gamad pali dva zarobljena turska vojnika. Psihopate, sadisti, do srzi bolesni ljudi. Zaista ne kontam kako se ovakvo zlo moglo pojaviti. Historija ne pamti gore sadiste, sociopate.

Ovi bolesnici se mogu vojno poraziti. Bice to uskoro. Kako poraziti ideologiju?

ISIL objavio snimak na kojem su zapalili dva zarobljena Turska vojnika, vjerujte mi da ne želite vidjeti video
video je i na redditu NSFW, molim vas da ne postavljate ni linkove ni fotografije samog čina , najgore od svega je što oni još i zvuk snimaju, a u pozadini neke ilahije, sjeme im se zatrlo da Bog da.

Prije 2-3 dana su spalili cetiri civila radi navodnog spijuniranja za kurdsku vojsku u Siriji. Spalili su ih tako sto su ih zavezali, okacili na metalnu konstrukciju i pustili da se zivi peku i umiru u vatri. To je samo jedna u nizu bolesnih egzekucija. Igraju se kao da se radi o nekom horor filmu. Sve to uredno snimaju profesionalnim kamerama i sa radoscu dijele sa ostatkom svijeta.

Joj sta bih uradio ovom jednom kozojebu da ga se docepam. Bolesnijih kurvinih sinova nema na planeti.

[Kikibombona]

Joj sta bih uradio ovom jednom kozojebu da ga se docepam. Bolesnijih kurvinih sinova nema na planeti.

Citam sta pisu ljudi. Video je nevjerovatno jeziv, prosto nezamislivo. Svakakvih je bolesnika bilo. Ovo je prvi put da se monstrum hvali svojim zlodjelima, da sve to organizuje kao horor predstavu, snima sa nekoliko kamera da se vidi svaki pokret i ton. To je neka posebna kategorija sadizma, sociopatije ili cega vec. Al Kaida je za ove bolesnike veoma humana.

Umjesto da covjecanstvo napreduje, da bude humanije, desi se ovakva bolest, nezabiljezena do sada...

I kako je iskorijeniti, pitam se?

Taj narod dole ce nakon rata imati teroristicke napade a Evropa ce biti povremeno posjecena. Sve dok ideologija ne nestane...

[Truba]

jesi ghledao onaj novi iz palmire

ono je dno dna...znaci produkcija im raste kako postaju sve vece zvijeri

borci isila by aldzazira

[Point.]

Joj sta bih uradio ovom jednom kozojebu da ga se docepam. Bolesnijih kurvinih sinova nema na planeti.

Citam sta pisu ljudi. Video je nevjerovatno jeziv, prosto nezamislivo. Svakakvih je bolesnika bilo. Ovo je prvi put da se monstrum hvali svojim zlodjelima, da sve to organizuje kao horor predstavu, snima sa nekoliko kamera da se vidi svaki pokret i ton. To je neka posebna kategorija sadizma, sociopatije ili cega vec. Al Kaida je za ove bolesnike veoma humana.

Umjesto da covjecanstvo napreduje, da bude humanije, desi se ovakva bolest, nezabiljezena do sada...

I kako je iskorijeniti, pitam se?

Taj narod dole ce nakon rata imati teroristicke napade a Evropa ce biti povremeno posjecena. Sve dok ideologija ne nestane...

Napalm bombom. Skupiti ih na jedno mjesto pa gruhati dok im se kosti ne pretvore u prah. Neki dan citam otac kozojeb salje u smrt dvije svoje kcerke od 9 i 7 godina sa bombama u smrt negdje u Damakusu. Pa sta je to u ljudima da ovako razmiljaju? Ja ne mogu shvatiti da ljudi koji sebe nazivaju muslimanima ovako rade drugim muslimanima? Ovakve stvari me salju od vjere svakim danom.

[haos1]

Užas.