Tokom borbenih dejstava, snage FSA 27. avgusta 2012. godine, obaraju jedan Mi-8TV. Od
prenosnih raketa Z-V pobunjenici su raspolagali sa raketama Strela, da bi ubrzo zatim iz Turske
dobili 14 kompleta raketa FIM-92A Stinger koje je po licenci proizvela turska kompanija
Raketsan. Međutim, isporuka stingera pobunjenicima dovelo je do negodovanja SAD i zemalja
Zapada, te su isporuke prekinute. Do sad nije potvrđeno nijedno obaranje od strane reketa
Stinger. Tako da se s pravom može postaviti pitanje - gde su rakete završile?
GLOBALNE IGRE VELIKIH
Od početka Sirijske krize u nju su umešane i velike sile Zapada i Istoka. Može se slobodno
reći da je Sirija ona karta koja nedostaje kako bi se sklopila mapa nove podele sveta koju od
1945. godine igraju Amerikanci i Rusi. Kako se ta igra igrala, može se videti iz bliske prošlosti
kad su po prvi put tokom Kubanske krize dve velike sile dogovorile podelu svojih interesnih zona.
Kako se odnos snaga menjao, tako bi teg na vagi prevagnuo čas na jednu čas na drugu stranu. Ne
treba zaboraviti da je SSSR iskoristio nastalu priliku posle američkog poraza u Vijetnamu, te da
je celu jednu deceniju on diktirao svetske odnose u skladu sa svojim interesima. Za to vreme
SAD su se oporavljale od poraza u Vijetnamu. Počevši od 1986. godine, odnos snaga je bio na
ravni, da bi posle pada Berlinskog zida, teg na vagi prevagnuo na stranu SAD. Međutim, posle
završetka Hladnog rata i ponovnog vraćanja Rusije na svetsku pozornicu vaga počinje da se
niveliše. Ako je Rusija pustila niz vodu Libiju i Gadafija jer joj je ovaj ostao nešto dužan,
Asadova Sirija dobila je njenu otvorenu podršku, što mu omogućuje da opstane na vlasti ali samo
dotle dok je to interes Rusije. Otvorenom podrškom Kine i Rusije, blokirano je nekoliko
rezolucija zahvaljujući čime je sprečena otvorena vojna intervencija druge sile (SAD) u Siriji, što
nije urađeno u Libiji jer je to bio i interes Rusije (da se sa vlasti makne Gadafi). Američkim
forsiranjem arapskog proleća, međutim, došlo je do iznenadnog gubitka kontrole nad situacijom.
Tako da se „proleće“ prelilo i na Tursku iako Erdogan to negira, a opasno su ugroženi i Liban i
Jordan. Zbog nastale situacije, ugroženim se osetio i Izrael čija avijacija sada neometano patrolira
vazdušnim prostorom Libana, dok je Jordan zatražio pomoć od SAD, a ovih dana treba da se
održi i vojna vežba američke i jordanske armije u Jordanu. Za tu priliku iz SAD trebaju da stignu
u Jordan američki lovci F-16 i RS Patriot. Za to vreme Rusija igra perfidnu igru tvrdnjom da će
da isporuči Siriji lovce MiG-29M/M2 i RS S-300. Međutim, poznato je da Siriji ova sredstva
trenutno ne trebaju, već da joj pre svega treba tehnika za KoV i jurišni avioni poput štrumovika
Su-25, koji bi neprestano podržavali snage u ofanzivi. Za sad trenutno ne postoji opasnost od
otvorene intervencije Izraela, te zbog toga joj i ne trebaju novi lovci i RS S-300 (jer za ta borbena
sredstava pretpostavka je da u ovom trenutku, ona nema ni obučeno ljudstvo). Jedina opcija
predstavlja da Rusi dopreme RS S-300 u svoju pomorsku bazu u Siriji i to sa svojim posadama,
kako bi parirali Amerikancima u Jordanu. Ali, to za sad nije realno, jer kako se situacija odvija
izgleda da su Veliki odlučili da Asad pobedi, a da su pobunjenici pušteni niz vodu, da se lagano
dave u vrtlogu globalnih igara Rusije i SAD. Šta je tačno, videćemo?
Ovo je tekst koji je rađen za portal Tango six, koji ovih dana treba biti objavljen.
preuzeto sa mcm
prvi dio teksta je zanimljiv.
vec im poslani laki PV sistemi, zapad zaustavio, sad najavljuju naoruzavanje. pitam se sta ce im dostaviti.