Predaja koju je Armenija najavila u okviru sukoba u Karabahu za mnoge je bila potpuno iznenađenje i izazvala je oluju emocija i radosti među Azerbejdžancima i značajnu količinu nerazumijevanja onoga što se događa. Zaista, s jedne strane, Armenija, okupatorska zemlja, prepoznala je svoj poraz, a s druge strane, Nagorno-Karabah ne postaje punopravni dio Azerbejdžana.
Prije skoro mjesec dana, u svom intervjuu s Gulnarom Salimovom za „Dnevnik Evroazije“, rekao sam da sukob u Karabahu može imati tri rješenja. Najpovoljniji scenarij za Baku je potpuno oslobađanje teritorija, manje povoljan je pritisak međunarodne zajednice i zamrzavanje sukoba u određenoj fazi, a treći, najmanje povoljan scenarij je intervencija treće strane.
Kao rezultat, pokazalo se da se radi o križanju između drugog i trećeg. Sukob je, barem od danas, zamrznut, uz očuvanje oslobođenih teritorija za Azerbejdžan, a Rusija uvodi svoje "mirovnjake". Ali treba shvatiti da je ruski mirovnjak ekvivalentan ruskom intervencionistu.
Stoga, bez izravnog sukoba, Rusija provodi plan da za Jermeniju sačuva dio Nagorno-Karabaha, koji bi do Nove 2021. godine mogao postati teritorij vraćen republici.
Tokom proteklih mjesec i po dana, ruska strana je, putem svojih propagandnih navještaja, pokušala stvoriti uvjete za svoju intervenciju. To su insinuacije o sudjelovanju u sukobu na strani Azerbejdžana nekih turskih specijalnih snaga i sirijskih plaćenika, to su optužbe za napade azerbejdžanske vojske na civilnu infrastrukturu i crkve. Najnovija najegretantnija laž bila je širenje informacija o granatiranju ruskih graničara od strane Azerbejdžana.
No, čini se da je glavnu ulogu odigralo uništavanje ruskog udarnog helikoptera Mi-24 na granici Nahičevanske autonomije i Armenije, što bi moglo postati razlogom pune intervencije Ruske Federacije u sukobu. Nakon ovog incidenta Jerevan kapitulira, omogućavajući Bakuu da sačuva obraz kao strana koja je u potpunosti prevladala u ovom sukobu, a Rusija počinje prebacivati svoje snage i resurse u Nagorno-Karabah. Do sada je izvedeno više od 14 letova IL-76 iz Rusije u Jermeniju. Kao da je sav ovaj potencijal samo čekao red u hangarima, provodio noć na otvorenom i dijelio obroke hrane.
Takva brzina i spremnost za slanje trupa u regiju govori o unaprijed planiranoj operaciji, bilo vojnoj ili mirovnoj. Kontrolu nad raspoređivanjem ruskog kontingenta u Nagorno-Karabahu preuzeo je Nacionalni centar za upravljanje odbranom, što takođe dovoljno govori.
Dakle, vidimo situaciju koja je sasvim očigledna i predvidljiva. Rusija je postigla svoj cilj i rasporedila trupe u Nagorno-Karabah, što ni Turska ni Azerbejdžan nisu mogli spriječiti. To je uglavnom zbog toga što je u slučaju sukoba pune razmjere Baku napadnut ruskom kaspijskom flotilom, kojoj se azerbejdžanska vojska ne može suprotstaviti.
Podsjećam vas da Azerbejdžan nema na raspolaganju punopravne, moderne obalne protubrodske raketne sisteme. Pokušaj kupovine ruskih balističkih projektila balističkih raketnih sistema "Bal-E" nije okrunjen uspjehom, jer takav odnos snaga na kaspijskom mostobranu nije isplativ za Rusiju, a ukrajinski SCRC "Neptun" upravo ulazi u seriju. Zauzvrat, prisustvo krstarećih raketa Kalibr u službi ruske kaspijske flotile omogućava Moskvi da udara na Baku, a da nije u zoni azerbejdžanskog oružja.
Zapravo imamo sljedeću verziju pirove pobjede.
Azerbejdžan je pokazao koliko se efikasno njegova vojska može boriti na teškom terenu i teškom terenu. Azerbejdžan je, sa najmanje mogućih gubitaka, uspio nanijeti srušujuću štetu jermenskim formacijama i osloboditi, zapravo, trećinu Nagorno-Karabaha.
Jermenija je izgubila dio svoje teritorije i prisiljena je povući svoje trupe iz azerbejdžanskih trupa koje još nisu oslobođene. U Jermeniji se sprema politička kriza velikih razmjera, o čemu sam više puta pisao kao post factum poraz Pašinjske vlade i nesporazum unutar društva, kada su mladi i snažni momci spremni razbiti premijerov ured u Erevanu, a starci i 18-godišnji mršavi dječaci bore se u Karabahu. Jermenija započinje puni pomak u potpuno podređivanje Rusiji i zapravo ulazi u fazu Anschluss-a. Jermenija je prepoznala svoju nesposobnost da se bori ne samo na bojnom polju, već i na političkoj sceni, pretvorivši se u izopćenika u čijim je rukama krv civila u Ganji, Bardi i drugim gradovima i selima koja su bila pod vatrom jermenskih formacija.
U trenutnoj situaciji, Rusija zapravo dobija ogromnu dobit. Da, nije sudjelovala u sukobu u doslovnom smislu te riječi, ali je u potpunosti i službeno pokrenula svoje okupacione jedinice kako bi kontrolirala dio Nagorno-Karabaha koji Azerbejdžan ne kontrolira. Ono što je ranije radila potajno i preko svojih armenskih lutaka, sada će, kako kažu, usred bijela dana, ne skrivajući se. Štaviše, ova varijanta prisustva ruskih trupa u NK značajno povećava rizike i prijetnje Azerbejdžanu. Rusija je potvrdila svoj grabežljivi geopolitički, revanšistički interes da kontrolira regiju pod bilo kojim izgovorom.
Turska ... Uloga Turske u ovoj predstavi još nije potpuno jasna. Naravno, Ankara predstavlja ozbiljnu potporu Bakuu, a Nagorno-Karabah se može pretvoriti u drugi Idlib ili Tripoli, gdje su Rusi pretrpjeli poraz. Ali dok su ruski avioni skrivali sunce nad Gyumrijem, turski "mirovnjaci" im još ne stvaraju značajnu protutežu. Naravno, sve ima svoje vrijeme, ali to još jednom sugerira da je Rusija bila unaprijed pripremljena za trenutni tok događaja.
U jednom od svojih materijala napisao sam da je ruska intervencija u sukobu u Karabahu mogla započeti granatiranjem ruskog poljskog logora ili bombašem samoubica koji je automobilom napao rusku vojnu bazu. Štaviše, životi ruskih vojnika u kontekstu takvog scenarija nisu ništa i prihvatljiva žrtva. Pa, na osnovu svega navedenog, žrtve su se podnijele jučer.
Ali treba shvatiti da je u ovom slučaju Azerbejdžan pobjednik i niko drugi. Pobjednik je zato što je ne samo pokazao kako se može boriti i koliko je protivnik bio bespomoćan, već je, vrativši dio teritorija, nije dopustio sukob punih razmjera koji bi odnio desetine hiljada života i bacio regiju u krvnu kupku.
A onda ... Da vas podsjetim da je Rusija svojedobno povukla svoje "mirovnjake" sa Kosova, gdje ih je dosad istiskivala rizikujući vlastiti život. A kako Rusija slabi ekonomski, politički, kao i na međunarodnoj sceni, slabi i njezino "očuvanje mira".
Šteta je što Azerbejdžan neće dočekati Novu 2021. godinu u punom sastavu svojih teritorija i originalnih granica, ali to ne znači da neće ispuniti niti jednu od narednih godina kao takvu.
S druge strane, sporazumi koje su potpisale i Armenija i Rusija nisu ni vrijedni papira na kojem su potpisani. Stoga se trenutni tok događaja može dramatično promijeniti u bilo kojem trenutku.
.
