zagortenej wrote:Biće zanimljivo pratiti kako će saffovci halaliti sultanu na iznenadnom preokretu i podršci assadu.
Predlažemo tezu
briga oko ummeta ili
ujedinjenje ummeta 
Bas da vidimo kako ce oni i mnogi drugi ovaj ponizavajuci poraz pretvoriti u veliku pobjedu.
Erdogan je progutao vagon krastavih zaba. To je opet pokazatelj da ima kakve-takve politicke mudrosti i da zna kada se treba povuci.
Turska je 'Arapsko proljece' docekala sa velikm ocekivanja a zavrsilo je ili zavrsava sa katastrofom. A dobro je krenulo. Egipat i Libija su pali lako. Muslimansko bratstvo, prirodan saveznik Erdogana, ideoloski bliska organizacija AKP, dodje na vlast. U Siriji krenulo odlicno. Da je pala Sirija pao bi Irak. Erdogan bi na vlasti imao bliske skupine kojima bi se mogao nametnuti kao lider. Uticaj Irana bi bio suzbijen. Erdogan bi postao jedan od lidera islamskog svijeta.
MB izgubi vlast u Egiptu i Libiji. U Siriji I Iraku pobijedise igraci Irana. Sirijski Kurdi izronise i zazuese gotovo cijelu granicu sa Turskom. I to sirijski Kurdi koji gotive PKK. Iracki Kurdi isto tako uduplali teritorij. Erdo iz ocaja zakuhao sa Rusima koji su dosli srusiti snove. Mislio je da ce ih Amerika podrzati. Vec od ranije ima sukob sa Izraelom. Zakuhao sa Sirijom i Irakom. Zakuhao sa Libanom i naravno Iranom. Zakuhao sa zapadom.
Vojni udar je pokazao Erdoganu da je itekako ranjiv. Ekonomija je pocela padati. I tada je shvatio da se mora odreci ponosa za dobro drzave. Sljedbenici nisu narocito inteligentni, lako ce ih prefarbati. Pade Rusima na koljena. Izraelu isto. Iranu isto. Egiptu salje pozitivne signale...
Kost u grlu je Sirija koja je trebala brzo pasti i sve bi bilo potpuno drugacije. Erdo je rezonski postupio, snazno je podrzao dzihad u Siriji. Da je uspio, iscupao bi Siriju, Irak i Libanon iz ralja Irana, te postao apsolutni lider i prva zvijezda na BI. Svi pamte njegovu poruku sa pocetka rata u Siriji: 'uskoro cu sa bracom klanjati dzuma namaz u Emevijskoj dzamiji u Damasku'. Toliko je bio samouvjeren jer je prije Sirije palo sve kao iz sale. Iran uvidio koliko je sati i maksimalno se mobilizovao. Rusi uletise. Amerika neodlucna. Erdogan bijesan i nemocan.
Da je podrzao Asada, nista se ne bi desilo. Asad bi za par mjeseci ugusio pobunu. Turci bi imali dobre odnose sa Sirijom, Libanom, Irakom i Iranom. Imali bi ekonomski rast, imali bi dobre odnose sa svima. Jbg. Rizik. Sada imaju milione izbjeglica. Imaju terorizam. Imaju rat na istoku zemlje. Imaju lose odnose sa mnogim zemljama. Ekonomski stagniraju ili tonu. Moraju se ponizavati Rusima i Irancima, sto se opet ne svidja Amerikancima i Evropljanima, sto je opet problem. Kakav god potez povuku imaju odredjene posljedice. Oni se sada trude da negativne posljedice maksimalno ublaze. Izmedju dvije lose opcije biraju manje losu. I to je pozitivno iz njihove tacke gledista. Pokazatelj politicke mudrosti. Ipak im sila i nacionalni ponos nisu oduzeli moc racionalnog sagledavanja i razmisljanja. Sada su procijenili da trebaju odjebati zapad i o Siriji pregovarati sa Rusijom i Iranom, zemljama pobjednicama u sirijskom ratu. Cilj je sve ovo zavrsiti sa sto manje stete. Sirijski Kurdistan vide kao ogromnu prijetnju. Toliko su zabrinuti da duz cijele granice dizu ogroman zid. Da stvar bude gora, Kurdi uzivaju direktnu podrsku 'kej nato alaj' Amerike. Jedina opcija je bila da Basharu Asadu ponude izvinjenje i upletu se u mrzu sa Rusijom i Iranom. Pusto Turci mole i traze savez, na njima je da povuku prve korake.
I tada se Turska zvanicno odrekla dzihada u Siriji.
Turska je od Asada, Rusije i Irana trazila da im pomognu sa Kurdima. Posto im je pregovaracka pozicija ocajna, morali su pristati na sve sto suprotna strana trazi. Tada su se odrekli pobunjenika. Pomoc iz Turske je zaustsvljena. Turska je dobila dozvolu da udje u Siriju i sama se bori protiv Kurda, jer Asad, Rusi i Iranci sa tim ne zele nista imati.
Tu se Asad nasao u win - win poziciji. Erdogan za njega radi dupli posao. Gasi pobunu i bori se protiv Kurda. Erdogan je izvukao hiljade boraca iz Alepa da se bore za njega. Dogovoriju je predaju u najtvrdjim bastionima revulcije u Damasku. Na kraju pade centar pobune - Alep, kao iz sale. Turska nastavlja pregovore sa Rusijom i Iranom. Salju poruku da je Alep oslobodjen od militanata koje su oni podrzavali. Amerike i drugova nema na tim pregovorima. Sigurno da su ljuti zbog toga. Vidjet cemo rasplet... Tesko ce Amerika dozvoliti totalni poraz u Siriji. Za sada im je jedini adut Sirijski Kurdistan.