ExNihilo wrote: ↑08/10/2020 12:47
bandit_mo wrote: ↑08/10/2020 12:42
ExNihilo wrote: ↑08/10/2020 12:38
Možda nam otvorim nekih tema u narednom periodu da probamo obnoviti staru slavu pa se priključite.
Evo ja bih iznijela svoju problematiku, ako može... Doduše, nova sam pa je možda već prožvakana
Hajd da čujemo.
Uvod:
Odrasla sam u obitelji ateista, koji ni protokol u vidu vjenčanja, krštenja, misa nisu nikad obavljali. Radio se samo zabavni paganski

dio: jelke, pokloni, bojanja jaja i prejedanja par puta godišnje.
Ja sam osobno još tvrđih stavova od mojih roditelja, i pri izboru partnera bilo je presudno da je ateist. Oba puta
Dobijem pomladak, bojim ja jaja s njm, bez ikakakvog spominjanja religije. Dakle, opet samo zabavni dio.
No, dijete ko dijete, odrasta u velikog ekstroverta kojem je najbitnije da je okružen prijateljima i da radi što i oni. Prelomim osobne stavove, i imajući djetetvu doborbit na prvom mjestu, upišem sad u prvom razredu njega na školski vjeronauk. Da se ne odvaja od djece, da ne bude izlorian, etiketiran, bla bla.
Razumom mi je jasno, da je mog odgoj jači od školska 2 sata propagande, ali mi nije svejedno. Želim balansirati da ne padne pod njhov utjecaj, a da opet ne pričam svašta ružno pa da on ne prenese gdje ne treba, npr na satu vjeronauka. Gdje je ta ravnoteža?
Ne znam je li se tko još imao slične nedoumice...