Hadži Makso Nikolić – Despić bio je autor više radova iz povijesti Sarajeva, a još više njih je napisano upravo o njemu. O tome kakva je ličnost bio Hadži Makso govori i podatak da su ga suvremenici zvali Babo (otac). Kao ugledna ličnost u doba Osmanlija je radio kao blagajnik u vezirovom konaku, a po okupaciji Austro-Ugarske više godina bio je činovnik u ekonomata bosanske vlade. Bio je vrlo progresivna ličnost za svoje vrijeme, a njegovo obrazovanje ponajviše je bilo bazirano na čestim putovanjima širom svijeta. Poznato je da je još prije Austro-ugarske okupacije više puta putovao u Beč, da je sa Petranovićem 1872. bio u Petrovgradu, te da je u dva navrata 1903. i 1907. išao u Palestinu, odnosno Jerusalem zbog čega je i dobio naziv «hadžija». Jedan od njegovih većih prijatelja bio je i čuveni Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, gradonačelnik Sarajeva i autor mnogih djela iz kulturne povjesti Bosne. Historija je sačuvala sjećanje na Babine priče sa brojnih putovanja kojim je on zabavljao svoje prijatelje po sarajevskim sijelima. Posebno važnim čini se činjenica da je ime Hadži Makse Despića- Babe vezano i za historiju našeg pozorišta. Naime na prvom katu Despića kuće u velikoj Sali održavane su prve moderne teatarske prestave kod nas. Pred oko 70-tak ljudi izvođene su istina amaterske predstave gdje su se kao glumci pojavljivali učitelji, učiteljice, ali i duga gradska inteligencija. Najčešće su izvođeni šaljivi i zabavni komadi, a publika koja su zapravo činili Despićevi gosti znala je bukvalno zakrčiti prostor sale u kojoj bi se znalo nagurati i preko 100 ljudi. Za funkcioniranje ovog teatra zasluge pripadaju i tadašnjem engleskom konzulu u Bosni W.R. Holmesu te Maksinom bratu Mići. Nažalost, nisu sačuvane kulise i zavjese koje su Makso i Mićo otkupili za svoje pozorište od spomenutog spomenutog konzula. Šteta ali ovaj prostor se danas rijetko koristi kada su u pitanju teatarski projekti izuzimajući to da je Festival MESS prije nekoliko godina u Despića kući organizirao izložbu teatarske fotografije Zijaha Gafića i Almina Zrne. Broj posjetitelja nije prebacio 10 ljudi!? To je ipak druga priča. Helem, Hadži Makso Nikolić Despić zvani Babo neizostavni je dio priče o šeher Sarajevu.
