A dalo bi se tu jos svasta reci i napisati...
Jos jedna dobrinjska scena

Noc, neki je datum ljeta '92, D1...odjednom pocinje prastati na lijevoj strani, na D4. Izlijecemo na liniju (cuj "izlijecemo", a mi spavamo u linijskoj zgradi, samo s druge strane

), gledamo na D4...fakat frca. Kontamo - vidi cetalja, krenuli u napad u po noci... Ali, nije da nismo ocekivali i tako nesto pa ako nista drugo, a ono bar neke diverzante, i zato smo ranije pripremili plan pozicija, ko sta pokriva i odakle, ko sta radi, ko gdje ide i s kim. Naravno, posto se radilo o bliskim zgradama (svega nekih 50-ak metara ceste izmedju), u taj prostor smo ranije pobacali svega i svacega, najvise sudja - sto staklenog, sto metalnog, sto keramickog. Toliko je tog krsa bilo po cesti da ni macka nije mogla proci, a da ne zakaci nesto i ne proizvede zvuk

.
I odmah se pokrecemo, svako leti na svoje predvidjeno mjesto, montiramo se i cekamo. Ima nas svukuda, od same frontalne ivice zgrade (a zid je od siporexa

), pa do krova gdje su bili pripremljeni molotovljevi koktelici. Oni nisu bili radi nekakve paljevine necega, nego najvise radi osvjetljavanja prostora jer nismo imali svjetlecih raketica. Ja zauzimam poziciju na stepenistu i kroz razbijeno stubisno usko staklo pokrivam sam cosak njihove zgrade i njenu kompletnu vertikalu sa svim prozorima, ali i parking iza i vidim sve niz cestu skoro do danasnjeg TOM-a. Ima malo mjesecine tako da nije bio totalni mrak. I to mi je odmah i bilo cudno - napad po mjesecini? Koji imbecil moras biti da radis nesto takvo...?
Frcanje na D4 je trajalo nekih 10-ak minuta, i onda je utihnulo. Tu i tamo se samo sporadicno cuo po neki pojedinacni pucanj ili kratki rafal, ali ono masovno je stalo. U tom momentu neko iznad mene je vidjeo jednog kako pretrcava iza zgrade koju gledam i utrcava u parking (to su one natkrivene garaze) koji i ja vidim, na nekih od 130 do 150m, ali ne vidim mu desni cosak. U parkingu im je bio bunker sa sijacem, koji mogu nazrijeti, a i tacno znam gdje je i kako je postavljen. Nakon par sekundi vidim bljesak sijaca i cuje se rafal, pa drugi, pa treci... i tu ubacim 3-4 komada pravo prema plamenu. Kako poceh ja, tako pocese i svi ostali, pa se odmah ponovi maloprijasnja zvucna prica sa D4. Ne vidi se nigdje niko tamo, onaj sijac vise ne puca, a sve mi se cini da od tamo, u stvari, niko vise uopste ne puca. Kontam...ovo je neka zajebancija, nema ovdje nikakvog napada.
Dreknem ovima oko mene, koji me mogu cuti, da prestanu pucati. Nas dio je opet u tisini, ali sredina i desni cosak zgrade i dalje drze ritam

.
Opet kontam...proslo par minuta kako je sve pocelo, a nigdje dogovorenog osvjetljenja od koktelica. Sprintam na krov, verem se uz one metalne fiksirane lotre, a cijelo vrijeme kontam - mjesecina, vidjeli su ga na krovu i povalili...
Izbacim glavu gore, laktove na ivice otvora da se mogu izbaciti gore ako zatreba, gledam okolo...nema ga nigdje...
Pocnem ga dozivati poluglasno...nista. Kontam...nema druge, haj' gore i trazi ga medju dimnjacima. U tom momentu mi se ucini kao da vidim neki slabi bljesak iza jednog od dimnjaka, malo se fokusiram na taj dio - jeste, nesto bljeska... Zovnem ga malo glasnije, kad cujem ono nervozno "sta je?!". Reko', nema napada haveru, haj' dole. On me valjda nije razumio najbolje jer desna strana jos puca, pa cujem "@ebem ti mater i upaljac...!!". Skontam ja da sreco cijelo vrijeme pokusava upaliti koktelice, ali mu se ispraznio upaljac, jedva gori, pa taman da upali onu krpu, a on se ugasi.
Pocnem se cerekat, opet ga dozivam, govorim da to ostavi i da dodje do mene, da se ne verem i ja. Eto ga, dosunja se, psuje, mlati s onom flasom i sav nervozan - daj mi upaljac! Ma, reko', ne treba ba, nema nikakvog napada. Haj' dole, to spakuj nazad i nek' ceka sljedecu priliku.
Na kraju, nije ni bilo nikakvog pravog napada, nego su oni valjda vidjeli neka kretanja kod nas na D4, pa opleli, nasi odmah uzvratili, i to je to. Niko se nigdje ni pomakao s mjesta nije.
A koktelici...ne bi me iznenadilo da te flase i danas stoje ustekane na krovu one zgrade, jer mi smo nakon 2-3 dana otisli, dosla nam smjena, a znam da se niko nije po njih penjao.
