Baby Blue wrote:Citala sam ovu temu, pa zaobilazila... procitah zadnjih nekoliko strana i... onako iskreno, dusa me zabolila, kao i svaki put kad ovo citam
Kako to obicno biva, pa i s ovom temom, dvije ultra radikalne snage bodu se rogovima, argumenta ni na mapi, prica o djeci i vjeronauci u vrticima se svela na odlicno sredstvo manipulacije da se pokaze sva bistrina i dubokoumno razumijevanje problema. Koliko me boli kad mi neko vrijedja vjeru, jos vise me boli kad vidim kako se od moje vjere pravi nakaza, kako se zloupotrebljava i sto je najgore, u ovom slucaju, preko ledja djece.

Jadna nasa djeca kad ih ni sami ne stedimo u sitnosicarskim prepucavanjima, jeftinim politickim potkusurivanjima a samo sa svrhom da pokazemo i dokazemo ko je gazda i cija se mora slusati.
Konkretno, jasno i glasno - ne podrzavam uvodjenje vjeronauke u vrtice. Ne zato sto sam komunjara, jer nisam, ne zato sto ne vjerujem, jer vjerujem, ne zato sto se plasim sta ce reci 'oni drugi'

, jer me nije briga sta ko prica. Nisam za tu ideju iz prostih, objektivnih razloga. Djecu treba pustiti da budu djeca! Cista, neiskvarena, neproracunata, nevina, sretna u svojoj masti, igri i bezbriznosti. Od svih ljudi na ovoj temi, Mirci ubode pravu stvar. Poslanik (s.a.w.s.) je, prema hadisu, rekao, parafraziram: Pustite djecu da uzivaju u svojoj igri do 7.-e godine. Zvati sebe muslimanom, sljedbenikom Muhammeda (s.a.w.s.) i njegovog sunneta, a raditi po svom misleci da je to pametnije i bolje i ne ide bas skupa. Vjerujem kako ima onih koji ce sad reci 'to ne znaci da ih ne treba do 7-e godine nicemu uciti'. I doista ne znaci. Ali to mi otkriva jedan drugi fenomen. Cini mi se da su mnogi roditelji u ovome nasli svoj spas, skinuli odgovornost sa sebe samih. Djeca se prvenstveno odgajaju u kuci. Ako se u porodici prakticira vjera, dijete usvaja taj model ponasanja. I tu ne morate ni drzati predavanja, samo ce dijete doci i pitati sto ovo, kako ono i sl. Vjerovatno nece razumjeti mnogo toga, ali ce usvajati. Ne znam kako je organiziran koncept vjeronauke u vrticima, al znam kako je u skolama. Ako je i priblizno tome...

Vidim spominje se kako se djeca nece odgajati da piju alkohol, da se drogiraju i sl.

E haj vi meni sad onako iskreno recite jel vas neko u mrskoj, sekularnoj, komunistickoj skoli tome ucio?! Jeste li ikad imali nastavnika ili profesora koji je takvo sta makar i precutno podrzavao?! Citate li vi kakve nebuloze pisete?! Pokusavam shvatiti, al mi i ne ide bas. Ili ste podobro zaboravili kapacitet 5-ogodisnjeg djeteta (o mladjim da i ne pricamo), ili nemate djece, ili sami niste isli na vjeronauku u tim godinama. Dijete od pet godina jos uvijek zivi u masti, jos uvijek (potajno ili ne) vjeruje da je Crvenkapica zaista pricala s vukom, da carobne vile postoje i da se bundeve pretvaraju u kocije

. Isto tako, nimalo ne sumnjam da ce djeciji mozak shvatiti i prihvatiti da je Allah dz.s. pretvorio Musaov (a.s.) stap u zmiju, ili da je Ejub (a.s.) 70 godina zivio u blagostanju pa sve izgubio, ili da je Isa (a.s.) pricao u kolijevci. Hoce, shvatice oni sta im pricate, ali nece shvatiti poentu. Poentu opomene, poentu iskusenja i poentu dokaza Bozijeg postojanja. U tom uzrastu ih mozete uciti sta je dobro sta nije, mozete traziti da to usvoje, al opet ne mozete traziti da razumiju. Ambijent obdanista, pa ni ambijent skole nije ambijent u kojem se djeci priblizava vjera. Djetetu od 5 godina je daleko zanimljivije otici u dzamiju, izgubiti se u moru sarenih tespiha, zagledati se u lijepe ornamente, izgubiti se u mistici marama na glavama djevojaka, zena, popeti se na munaru, prskati se oko sadrvana, 'ukrasti' koju ruzu iz harema i popratno upoznavati tu atmosferu, ponasanje, zajednicko klanjanje, nego da razmisljaju o necemu sto im se pokusava isteoretisati. Zasto ih opterecavati u tim godinama preko mjere?
Druga stvar, hajmo ispostovati volju ovih roditelja koji zele da njihova djeca imaju vjeronauku u skoli, sta cemo s drugom djecom? Sta cemo s djecom ciji roditelji su druge vjere, ciji roditelji nisu vjernici i ne pridaju tome znacaj? Jesmo li svjesni okruzenja u kojem egzistiramo? Pricamo o djeci, o bicima koja ne mogu razumjeti stvari oko sebe na nacin na koji mi mozemo ma koliko im pokusali objasniti, o bicima koja su daleko senzibilnija, osjetljivija i ranjivija negoli odrasli! Nije li najveca vjerovatnoca da ce druga djeca zeljeti vidjeti o cemu se radi, zasto oni ostaju u drugoj prostoriji za vrijeme tog casa? Vremenom se gube zajednicke teme medju ovom djecom. Hocemo li se prije ogrijesiti o tu djecu, nego sto cemo svojoj uciniti uslugu?! Pravimo li vecu korist ili stetu ovakvim cinom? Hocemo li drugoj djeci stvoriti osjecaj manje pozeljnih, manje vrijednih u tom drustvu, hocemo li ih odmah etiketirati kao drugacije, stvarati im odredjene frustracije? Djeciji mozak je krhka stvar. Osjecanja iz djetinjstva nas uveliko mogu odrediti u zivotu. Kakvo drustvo i okruzenje stvaramo za ubuduce? Nije bas tako bezazleno igrati se ovim stvarima.
Ovi koji se pozivaju na vjeronauku u vrticima u drugim drzavama, je li to smatrate pozitivnim? Kako je to biti u sredini gdje vase dijete manjina, ne prilagodjava se, odudara, etiketirano je, vi to ne zelite a izbor je ili - ili? Nije prijatno, jel de? Zasto onda taj model primjenjivati tamo gdje su 'nasi' vecina? Osveta? Pokazatelj da i mi imamo svoju teritoriju nad kojom drzimo punu kontrolu?! STA?! Islam je prelijepa vjera, i svako ko je i u jednom momentu osjetio svu njenu snagu i ljepotu zna da nema ljepseg osjecaja. Islam je pristojna vjera, umjerena, tolerantna i razumna. I islam se uistinu zivi, nije to nikakva filozofija, to je sam zivot. Zasto od islama pravite nakaradu? Zasto tako jeftino trgujete svojom vjerom? Zasto se podjednako ne zalazete za uvodjenje ekologije u skole? To nam je jedan od prijeko potrebnih predmeta sto prije, jer mnoge generacije su nam propustile nauciti nesto o tome, a posljedice koliko god sada bile vidljive za 5 godina ce biti jos gore. Odgovor znamo i vi i ja.
Da se ne vracam i ne citiram, neko ispisa o komunizmu i kako u komunizmu nisi mogao biti na funkciji ako si vjernik. Istina. Rezim je bio a-religijski, nisi mogao biti sef partije i deklarisani vjernik bilo koje vjere. Ne govori li nam to nesto o nama samima? Izbor je postojao, samo nije moglo i jare i pare. Kome je vjera bila vazna, funkcije i partija mu nisi ni trebali. A koja je to razlika danas? Koliko ljudi je naglo postalo ultra-giga-mega vjernicima samo da bi sada bili na funkciji (ne govorim samo o vjernicima islamske vjeroispovijesti, kod sve tri dominirajuce konfesije je tako)? I po cemu je takva politizacija i manipulacija vjerom bolja od komunisticke zabrane upliva vjere u drzavno?
Vjernici danas mogu biti sretni, jer su dobili slobodu da zive svoju vjeru i da se to njihovo pravo postuje, ali im niko nije dao monopol nad njom niti pravo da je iskoristavaju za sitne interese i zapisavanje teritorije. Svako zamjera 'onim drugima' na tome, a svi se takmice ko ce vise. Po cemu je onda iko bolji od onih drugih? Razmisljamo li o prostoru, vremenu i okruzenju u kojem zivimo? Imamo li objektivnu svijest o tome? Pitam se koliko bi vjernika (osvrcem se na muslimane) danas istinski prihvatilo da zivi u serijatu i po serijatu? Da se za kradju odsjecaju ruke, da sve zene hodaju pokrivene, da nema alkohola ni za bajram ni bez bajrama, da nema kredita za stanove i auta? Koliko bi ih bilo spremno zivjeti sunnet pa bratu muslimanu posuditi bruku para da moze kupiti sebi stan, auto, ili mu ponuditi pola svoje kuce ako nema gdje? Koliko bi ih bilo spremno komsiji svaki dan u ime Boga odnijeti rucak, oprati prozore ili sta vec treba? Itd., itd., sve ostale duznosti i obaveze koje islam nalaze, a koje su primjer najljepseg sto covjek moze dati od sebe. Malo je takvih, sigurno, a obzirom kakvi su ljudi danas ne znam dal bih se i ja pouzdano osjecala sigurnom kad bi mi ovakvi ljudi vladali i u serijatskoj drzavi. Al to ni ne mora, vazno je preko djecijih ledja prebijati ono sto moze. Tuzno
I za @jednu mamu: vidim prozva zena Mircerku za samopromotivne aktivnosti na humanitarnim akcijama. Mozda se Mirci i samopromovise, pa i ako. Ja bih licno radila na promociji svakog politicara samo kad bi htjeli odvojiti svakog mjeseca 1000KM od onih 7000 za pomoc drugim ljudima. O tome ZASTO neko nesto radi covjek ne moze suditi, jer nijedan covjek ne moze biti siguran u nijjet drugog covjeka, stavise, lakse je pogrijesiti i ogrijesiti se negoli biti u pravu. Ne vodi svakoga u zivotu 'nek ne vidi lijeva ruka sta je desna dala'. Ali rekoh, i ako se samopromovise, makar se vide konkretni rezultati. Nego, pitam se, kako onda ti mozes dopustiti da jedna Mirci pored tebe zive sve to radi i animira toliko ljudi da pomognu? Kako te nije podstakla da se takmicis s njom, da je preteknes, da budes bolja u tome, i jos pokazes kako se to radi bez samopromocije?
