dobar joj satkaranana wrote:ko je desna?
lijevu ne bih ni shchapom. samo bi je zaposlio da mi donjom vilicom kisnicu skuplja.
nemoj biti takav........sta ima veze ...da mi jaja ceska moze dat rukukaranana wrote:ko je desna?
lijevu ne bih ni shchapom. samo bi je zaposlio da mi donjom vilicom kisnicu skuplja.
Mister Yes wrote:Nomo wrote: bog koji hoda zemljom . pero lukovic , bogadan bogadnovic i srdja popovic ( pokoj im njihovim velikim dusama ) , zene u crnom , janja bec i njegovo velicanstvo ,, Feral Tribune ,, Neka se klanja ko kome hoce ali ja se u ime Boga klanjam njima ! Amin !Apsolutno. Ljudi koji smognu snage kritikovati "svoje" su jedini koji mogu donjeti pomirenje na ove prostore. Svako da krene od svoje bašće. To je jedini način
drag_gost wrote:Cek @Nomo, ti hoces da kazes da svi Srbi trebaju osjecati kolektivnu odgovornost?
Sve jasno. Zasto bi se Srbi kao narod osjecali prozvanima? Da li se ti osjecas prozvanim kada neki Bosanac ili Hercegovac u Hrvatskoj napravi neko zlodjelo? Ili ako si prijeklom iz recimo Sandzaka, kada neki Sandzaklija u Crnoj Gori ubije nekoga?Nomo wrote:drag_gost wrote:Cek @Nomo, ti hoces da kazes da svi Srbi trebaju osjecati kolektivnu odgovornost?
iskreno govoreci ne mislim da su svi Srbi isti . i danas bi za neke svoje prijatelje Srbe glavu dao . kolektivna krivica ne postoji . O odgovornosti bi se dalo razgovarati . Tacno znamo ko , kada i koliko ljudi je osudilo ono senlucenje i genocid i logore po Bosni . Da ne nabrajam . Od Pere Lukovica preko bogdana bogdanovica do zena u crnom . Moji su heroji i idoli Gojko Beric Marko Vesovic jovan Divjak . Oni su moji Bogovi . njima se klanjam . Srbi kao narod od 9 miliona ljudi su malo napravili i malo prave u odnosu na kosmicku nepravdu i epsku tragediju koju su srpski fasisti napravili bih muslimanima .
Nomo wrote: ...Moja avlija je cista u tvojoj leze kosti monstruzno ubijenih ljudi i djece.
Krivicu ne, ali odgovornost da, apsolutno.drag_gost wrote:Cek @Nomo, ti hoces da kazes da svi Srbi trebaju osjecati kolektivnu odgovornost?
Narodi će snositi odgovornost ako nastave da razvijaju kulturu poricanja zločina
Naravno da je krivnja uvijek samo individualna. Međutim, imajući u vidu da je njemački filozof Karl Jaspers već 1946. godine, odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, napisao „Pitanje krivice“, a da mi ni 16 godina nakon našeg posljednjeg rata nemamo adekvatne političke i intelektualne odgovore na ono što se desilo, smatram da treba postaviti pitanje odgovornosti. Riječ je o političkoj i moralnoj odgovornosti, kao i o onoj koja, kako je Jaspers govorio, pripada metafizičkoj ravni.
Nerzuk Ćurak: Postoji važna, fundamentalna razlika između krivice i odgovornosti. Krivica se vezuje za kriminalnu radnju i za kaznu koja slijedi kao sankcija. Međutim, ako bismo postjugoslovensku istoriju sveli samo na pitanje individualnih krivica, koje utvrđuju Haški tribunal i nacionalni sudovi, mi ćemo promašiti temu. Ne možemo zatvarati oči pred evidentnom kulturom poricanja zločina koja je jedna od najvećih prepreka za uspostavljanje kulture mira.
Naknadno opravdavanje onoga što se desilo ponovo podstiče kulturu nasilja.
U srpskom društvu postoji dubinska podjela između konzervativne i progresivne Srbije. Unutar konzervativne Srbije postoji autentična kultura poricanja koja je zasnovana na literarnoj koncepciji historije i to je ono što onemogućava prihvatanje istine o onome što se desilo. Kada kažem literarna koncepcija historije, mislim na pokušaje da se mitološkim konstrukcijama preoblikuje realnost. Time se dolazi do takvih relativizacija koje bi u radikalnoj varijanti, ne libim se ni to misliti, za 20-30 godina trebalo da uvjere javnost kako nije bilo opsade Sarajeva ili da su oni, koji su bili u Sarajevu, ustvari bili na brdima sa kojih se pucalo. Sa pričom o podjednakoj odgovornisti svih strana u ratu, sa balansiranjem i ekvidistancom nećemo nigdje doći. Postoji uzrok svih tih dešavanja i ja, uz svu neutralnost i pokušaj da budem nepristrasan, ne mogu prihvatiti da je Bosna i Hercegovina bila generator i okidač nasilja koje se desilo na prostoru bivše Jugoslavije. Izgradnja mira u našoj regiji podrazumijeva priznavanje konflikta, priznavanje činjenice da rat nije bilo rezultat nikakvog hira nego strukturalnog nasilja koje je bilo okidač za direktno nasilje. U Srbiji se mora promijeniti obrazac mišljenja o drugima. Morao bi prestati pogani govor o tome kako su građani Sarajeva sami sebe granatirali na Markalama. Za mene bi najveći doprinos demistifikaciji kulture poricanja bio kada bi se u čitankama u Srbiji našla činjenica da je zločin na Markalama bio povod za međunarodnu vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini.
U nekom utopijskom ključu, ja bih se vrlo rado odrekao svega što je rat proizveo. Prihvatiti rezultate nasilja je stvar realpolitike, ali sa moralne tačke gledišta ne može se prihvatiti ono što je proizvedeno nasiljem. Mislim da je upravo grčevito čuvanje ratnog plijena razlog mnogih nesporazuma zbog kojih mi još uvijek živimo u postkonfliktnim društvima koja nikako da izađu na zelenu granu. I dalje stojim na stanovištu da uvijek treba poći od toga šta je uzrok. Po mom uvidu, ključni uzrok je u velikosrpskoj politici i ja do dan danas postavljam pitanje na koje još nisam dobio zadovoljavajući odgovor - zašto je srpska konzervativna kulturna, intelektualna, politička i vojna elita uništila zemlju kojom je vladala. To ostaje još veća nepoznanica kada se ima u vidu da se je začajan dio naroda i građana Jugoslavije identificirao s tom zemljom, bez obzira na tu fluidnu srpsku dominaciju. To je ipak bila dobra zemlja. Ispostavlja se da je to bio naš istorijski maksimum, jer sve što se poslije pojavilo - i pored demokracije i višepartijskog sistema - bilo je slabije od te države.
Za pomirenje u regionu najvažniji je porast pravednosti. Pravednost bi trebalo da jača u svim centrima bivše Jugoslavije, ali bi nukleus morao biti u Beogradu, jer je Beograd bio okidač nasilja i raspada zajedničke države. To se, naravno, može relativizirati, kao što se to sada i čini, ali znate, kad vam iz stomaka dolazi poruka da je to tako, onda je to nešto čemu ima smisla vjerovati.
Nerzuk Ćurak
Vrlo vrijedan link:
http://www.oslobodjenje.ba/index.php?id=21672
black point wrote:… jeste … bila je rulja, svita, sa bakljama, kao na lov na vještice … a da bile su i bradonje, IDIL ono u onim crnim uniformama, bile su i vehabije, znate one u kratkim hlačama i vjerom u jednog jedino Boga, bile su tu one pokrivene žene sa zarovima, bili su tu i navijači Želje i Sarajeva, u duksevima i palijama u rukama, bili su tu i invalidi bez nekih dijelova tijela, bile su tu i majke Srebrenice sa krvavim očima i dugim, žednih krvi, očnjacima … bio je tu Suljo i Mujo, Momo i Uzejir … e BA bio je i Vučko, zna Nele koji je vučko, garant on mu pozna bližnje rođake (vukove) jer voli brda i šume oko Sarajeva (mislim na Neleta), bio je i Juka i Caco, i Ćelo je bio … ma svi su došli da mlate tojagama Neleta … stao je cijeli svijet … Sarajevo je taj trenutak željelo samo da linčuje jednog Neleta kojeg je NEKO istjerao iz grada, a on onako jadan jedva čekao da se vrati u njega makar i znao da će mu prijetiti smrću, a POSRAO SE NA SVOJ GRAD, KAO ŠTO SE MI SEREMO NA NELETA … e imali smo pametnijeg posla od vrebanja malog polutana, seljačića koji je guzicu prodao drugom gradu i ideologiji i Draganu Dabiću … imali smo pametnija posla moj Nele, gledao sam seriju 2 i pol muškarca i pio pivo … ipak svijet se više ne vrti oko tebe pakaš jedan …
Haj sad zdrao i FAJRONTAL ZA SVA VREMENA
BOSNA4EVER
Jasan stav. Da li samo pripadnici te nacije trebaju osjecati odgovornost ili i religije?Banksy wrote:Krivicu ne, ali odgovornost da, apsolutno.drag_gost wrote:Cek @Nomo, ti hoces da kazes da svi Srbi trebaju osjecati kolektivnu odgovornost?
Svojom voljom i ručicom se prije 25 godina biralo one koji su slali tenkove na svoje susjede, svojom ručicom se i danas biraju četnički vojvode, svojom ručicom se na ovom forumu pišu upisi kojima se poriču i relativiziraju počinjeni zločin i pravda ovaj fašistički sluga o kojem drobimo 50 stranica.
Nijednog trenutka prekinut, čvrst i pravolinijski kontinuitet kolektivno izabranih, aminovanih i činjenih zločina, agresije, poricanja i relativiziranja apsolutno podrazumijeva i kolektivnu odgovornost.
Narodi će snositi odgovornost ako nastave da razvijaju kulturu poricanja zločina
Naravno da je krivnja uvijek samo individualna. Međutim, imajući u vidu da je njemački filozof Karl Jaspers već 1946. godine, odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, napisao „Pitanje krivice“, a da mi ni 16 godina nakon našeg posljednjeg rata nemamo adekvatne političke i intelektualne odgovore na ono što se desilo, smatram da treba postaviti pitanje odgovornosti. Riječ je o političkoj i moralnoj odgovornosti, kao i o onoj koja, kako je Jaspers govorio, pripada metafizičkoj ravni.
Nerzuk Ćurak: Postoji važna, fundamentalna razlika između krivice i odgovornosti. Krivica se vezuje za kriminalnu radnju i za kaznu koja slijedi kao sankcija. Međutim, ako bismo postjugoslovensku istoriju sveli samo na pitanje individualnih krivica, koje utvrđuju Haški tribunal i nacionalni sudovi, mi ćemo promašiti temu. Ne možemo zatvarati oči pred evidentnom kulturom poricanja zločina koja je jedna od najvećih prepreka za uspostavljanje kulture mira.
Naknadno opravdavanje onoga što se desilo ponovo podstiče kulturu nasilja.
U srpskom društvu postoji dubinska podjela između konzervativne i progresivne Srbije. Unutar konzervativne Srbije postoji autentična kultura poricanja koja je zasnovana na literarnoj koncepciji historije i to je ono što onemogućava prihvatanje istine o onome što se desilo. Kada kažem literarna koncepcija historije, mislim na pokušaje da se mitološkim konstrukcijama preoblikuje realnost. Time se dolazi do takvih relativizacija koje bi u radikalnoj varijanti, ne libim se ni to misliti, za 20-30 godina trebalo da uvjere javnost kako nije bilo opsade Sarajeva ili da su oni, koji su bili u Sarajevu, ustvari bili na brdima sa kojih se pucalo. Sa pričom o podjednakoj odgovornisti svih strana u ratu, sa balansiranjem i ekvidistancom nećemo nigdje doći. Postoji uzrok svih tih dešavanja i ja, uz svu neutralnost i pokušaj da budem nepristrasan, ne mogu prihvatiti da je Bosna i Hercegovina bila generator i okidač nasilja koje se desilo na prostoru bivše Jugoslavije. Izgradnja mira u našoj regiji podrazumijeva priznavanje konflikta, priznavanje činjenice da rat nije bilo rezultat nikakvog hira nego strukturalnog nasilja koje je bilo okidač za direktno nasilje. U Srbiji se mora promijeniti obrazac mišljenja o drugima. Morao bi prestati pogani govor o tome kako su građani Sarajeva sami sebe granatirali na Markalama. Za mene bi najveći doprinos demistifikaciji kulture poricanja bio kada bi se u čitankama u Srbiji našla činjenica da je zločin na Markalama bio povod za međunarodnu vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini.
U nekom utopijskom ključu, ja bih se vrlo rado odrekao svega što je rat proizveo. Prihvatiti rezultate nasilja je stvar realpolitike, ali sa moralne tačke gledišta ne može se prihvatiti ono što je proizvedeno nasiljem. Mislim da je upravo grčevito čuvanje ratnog plijena razlog mnogih nesporazuma zbog kojih mi još uvijek živimo u postkonfliktnim društvima koja nikako da izađu na zelenu granu. I dalje stojim na stanovištu da uvijek treba poći od toga šta je uzrok. Po mom uvidu, ključni uzrok je u velikosrpskoj politici i ja do dan danas postavljam pitanje na koje još nisam dobio zadovoljavajući odgovor - zašto je srpska konzervativna kulturna, intelektualna, politička i vojna elita uništila zemlju kojom je vladala. To ostaje još veća nepoznanica kada se ima u vidu da se je začajan dio naroda i građana Jugoslavije identificirao s tom zemljom, bez obzira na tu fluidnu srpsku dominaciju. To je ipak bila dobra zemlja. Ispostavlja se da je to bio naš istorijski maksimum, jer sve što se poslije pojavilo - i pored demokracije i višepartijskog sistema - bilo je slabije od te države.
Za pomirenje u regionu najvažniji je porast pravednosti. Pravednost bi trebalo da jača u svim centrima bivše Jugoslavije, ali bi nukleus morao biti u Beogradu, jer je Beograd bio okidač nasilja i raspada zajedničke države. To se, naravno, može relativizirati, kao što se to sada i čini, ali znate, kad vam iz stomaka dolazi poruka da je to tako, onda je to nešto čemu ima smisla vjerovati.
Nerzuk Ćurak
Vrlo vrijedan link:
http://www.oslobodjenje.ba/index.php?id=21672
Ne bih bistrila pojedinačne sudbine, ni tvoje, ni moje, ni bilo čije. Svi smo svašta preturili i svakome je njegova muka najveća.drag_gost wrote:Jasan stav. Da li samo pripadnici te nacije trebaju osjecati odgovornost ili i religije?Banksy wrote:
Vidis, ja kao neko ko je izgubio mnogo u zimu 93' na brdu Zuc ne osjecam potrebu da dozivim izvinjenje od srpskog naroda, niti mislim da treba neko da mi se izvine. Svakako da bi osjecaj odgovornost krucijalne mase znacio na globalnijem nivou moralni, ekonomski i vjerovatno svaki drugi bitniji "...ini" napredak, ali ne mislim da bi "zagrijavanje hladne vecere" ista donijelo pozitivno, osim mozda moralne satisfakcije - globalno. Mnogo Sarajlija svih imena je bilo na pravoj strani koji pripadaju toj naciji i oni ne mogu biti dio te "kolektivne odgovornosti".
U konacnici gledajuci kategoriju koja je prilicno zakazala, uspavana i izmrtvljena, ali i dalje veoma postojana - moral, krivicu osjecamo za svoje postupke i postupke nasih najblizijih, osjecaj odgovornosti drugog naroda nam nece nista donijeti. Takodjer, ni pozivanjem na odgovornost.
I dok ce Nele doci i otici, podijeliti Sarajlije, spojiti Jugonostalgicare, zagrijati nacionaliste, valja nama svima zivjeti i nauciti zivjeti sa nama samima. U Sarajevu, pola Bosanci, pola Hercegovci, malo bogati - vise fukarli.
Sa tim se vec slazem, za kolektivnu odgovornost nisam, ali za priznavanje - neporicanje itekako! Istinit, otvoren dijalog i priznavanje je put ka naprijed. Ovako se vrtimo u krug.Banksy wrote:Ne bih bistrila pojedinačne sudbine, ni tvoje, ni moje, ni bilo čije. Svi smo svašta preturili i svakome je njegova muka najveća.drag_gost wrote:Jasan stav. Da li samo pripadnici te nacije trebaju osjecati odgovornost ili i religije?Banksy wrote:
Vidis, ja kao neko ko je izgubio mnogo u zimu 93' na brdu Zuc ne osjecam potrebu da dozivim izvinjenje od srpskog naroda, niti mislim da treba neko da mi se izvine. Svakako da bi osjecaj odgovornost krucijalne mase znacio na globalnijem nivou moralni, ekonomski i vjerovatno svaki drugi bitniji "...ini" napredak, ali ne mislim da bi "zagrijavanje hladne vecere" ista donijelo pozitivno, osim mozda moralne satisfakcije - globalno. Mnogo Sarajlija svih imena je bilo na pravoj strani koji pripadaju toj naciji i oni ne mogu biti dio te "kolektivne odgovornosti".
U konacnici gledajuci kategoriju koja je prilicno zakazala, uspavana i izmrtvljena, ali i dalje veoma postojana - moral, krivicu osjecamo za svoje postupke i postupke nasih najblizijih, osjecaj odgovornosti drugog naroda nam nece nista donijeti. Takodjer, ni pozivanjem na odgovornost.
I dok ce Nele doci i otici, podijeliti Sarajlije, spojiti Jugonostalgicare, zagrijati nacionaliste, valja nama svima zivjeti i nauciti zivjeti sa nama samima. U Sarajevu, pola Bosanci, pola Hercegovci, malo bogati - vise fukarli.
Ono što želim reći, i što mislim da Ćurak gore pocrtava, je da kolektivna odgovornost ne podrazumijeva samo biranje zločinaca i amin počinjenih zločina, već, što je stoput gore, kontinuitet poricanja i relativizacija što je izvrstan temelj za realizaciju nekih budućih sličnih djela koja se u takvom ambijentu neminovno nametnu i izrode kao nešto sasvim prirodno i očekivano, ako ne u prvoj, onda već u drugoj generaciji, sigurno. Dakle, s počinjenim ćemo još i lako, no kontinuitet i poricanje su ono što potvrđuje tu kolektivnu komponentu.
Izvinjenje je danas malo kome važno, no vidjeti da postoji svjesnost o počinjenom bi bila jako dobro došla.
Mislim da nema potrebe da na ovoj temi dužimo o ovome. Vidjela sam tvoj post, pa instinktivno odgovorila. Nastavićemo nekad, negdje drugo. Pozdrav.
Kad procitamo neke od ovih komentara (a pravo stanje stvari se moze vidjeti na klix-u), onda nam je jasno sto je covjek na vrijeme sbris'o iz Sarajeva. Mnogi bi ga i danas razapeli, a da ne pricamo u toku rata. Covjek je sa svojim Nadrealistima predvidio vecinu dogadjaja u BIH, pa tako i realnu opasnost za sebe.
Al što ovog Bošnju ulizicu subjekt ulizivanja Ladno odyebaNiko ne moze zaboraviti rodni grad,a ono sto smo prezivjeli 90tih donijelo je nove ljude,nova pravila.Koje multietnicno Sarajevo koliko ima ostalih,dovoljno je vidjeti komentare na Klix pa ti bude jasnije zasto se ljudi ne vracaju u svoje gradove!Dino i njegova pjesma o Aliji,izjave i ode u Beograd i napuni tri Arene,a ovaj dosao popit pivu i to ne smije?
Drugim rječima "pizdite za nama koliko hoćete, zadržite vaše Sandžaklije, ko vas yebe. Nezavisna Srb Republjika sta da li mi treba da prihvatimo neke koji su pucali na nas ili cete vi da odlucujete ko je gdje dobro dosao? malo mrgen, obnovite srpske kuce koje ste porusili u okolini Tuzle, prestanite slaviti 15. maj dana pokolja mladih vojnika JNA. I sto je najvaznije necete vi sigurno postavljati bilo kakve uslove, vi nama apsolutno ne trebate, mi svejedno idemo svojim putem slobode i nezavisnosti.Nikada nisam , a niti cu , na ovom portalu opsovati jer za sada nije " smece " kao Klix i mnogi drugi , ali sta se desava po Sarajevu , mislim po pricama mojih poznanika iz Sarajeva , da bi oni sutra prihvatili sve koji nisu pucali na Sarajevo a rijesili se Sandzaklija i sarajevskih kriminalaca !
zateznistub wrote:Mislim da je ipak bolje da se vrnemo Haninim slikama i sisama uopste, ovo nglabanje o srbima i drugima ne vodi nikuda...
Piiiccciiii
Ma vista, chmoljo je raja...samo je lejdi tersmO k3 wrote:zateznistub wrote:Mislim da je ipak bolje da se vrnemo Haninim slikama i sisama uopste, ovo nglabanje o srbima i drugima ne vodi nikuda...
Piiiccciiii
Koje sam vidio dvije slike od hane juce
Nisam ih smjeo staviti
naravno da se ne osjecam prozvanim niti odgovornim i totalno indifirentno kada neki sandzaklija ubije nekoga . to je pojednicani cin . individualna odgovornost . takodje ratni zlocini u ratu su bili pojedinacni i izolovani . motivi su bili razni . koristoljublje , osveta ili nesto trece . genocid i konclogori su nesto drugo . biti zrtva i biti agresor su dvije razlicite stvari . biti naouruzan tenkovima topovima haubicama sijacima smrti prtuavionslim mitrealjezima i imati lovacku pusku su sasvim razlicite stvari . ubiti zarobljenika ili ubiti civila u sarajevu od strane pripadnika branitelja grada je ruzno i za osudu ali se to ne moze porediti sa ubistvima cijelih gradova . prijedor , srebrenica , zvornik , visegrad . onaj ko nije ubijen taj je prosao konlogor i danas lize rane u svedskoj . onaj sarajlija kojeg nije potrefio snajper potrefila ga granata . onaj ko je izbjegao granatu ubili su nekog u familiji . onaj ko nikog nije izgubio nosi traumu do kraja zivota . cijeli narod je bio pred istrebljenjem a u tome se dobro uspjelo . srbi su kolektivno glsali za karadjica i za milosevica . preko 90 % . 20 godina poslije rata podrzavaju genocidnu tvorevivinu i negirju genocid . mijenjaju karakter rata , lazu , napadaju povratnike , prijete , masovno podrzavaju otjepljenje . to je kolektivna odgovornost . definitivno . moja avlija je cista kao prvi snijeg . pojedinacni zlocini iza kojih ne stoji politicka i vojna elita , iza kojih ne stoji akademija i akademski dio drustva , iza kojih ne stoje novinari , iza kojih ne stoji IVZ , iza kojih ne stoji niti jedna institucija cak ni komunalno poduzece ne mogu uprljati moju avliju . genocid je napravila SANU , SPC uz pomoc intelektualaca , politicara koje je narod birao , novinara , tv , radia , expres politike , NIN a , Politike , Duge , profesora , a egekutori si bili vojnici , policajci , dobrovoljci . planiran genocid , logistika bageri , kamioni , sanitet , izinjerija sve isto kao kod hitlera . 20 godina poslije rata u njemackoj su se svi ogradili i osudili to . placa se ratna odsteta i danas . mogu ja roman napisati . kolektivna odgovornost postoji . ona je vec odavno tu .drag_gost wrote:Sve jasno. Zasto bi se Srbi kao narod osjecali prozvanima?Nomo wrote:drag_gost wrote:Cek @Nomo, ti hoces da kazes da svi Srbi trebaju osjecati kolektivnu odgovornost?
iskreno govoreci ne mislim da su svi Srbi isti . i danas bi za neke svoje prijatelje Srbe glavu dao . kolektivna krivica ne postoji . O odgovornosti bi se dalo razgovarati . Tacno znamo ko , kada i koliko ljudi je osudilo ono senlucenje i genocid i logore po Bosni . Da ne nabrajam . Od Pere Lukovica preko bogdana bogdanovica do zena u crnom . Moji su heroji i idoli Gojko Beric Marko Vesovic jovan Divjak . Oni su moji Bogovi . njima se klanjam . Srbi kao narod od 9 miliona ljudi su malo napravili i malo prave u odnosu na kosmicku nepravdu i epsku tragediju koju su srpski fasisti napravili bih muslimanima .Pitam jer si napisao ovome gore:Da li se ti osjecas prozvanim kada neki Bosanac ili Hercegovac u Hrvatskoj napravi neko zlodjelo? Ili ako si prijeklom iz recimo Sandzaka, kada neki Sandzaklija u Crnoj Gori ubije nekoga?
Svako za sebe odgovara i pripadnost nekom dijelu plemena ili plemenu mi ne daje odgovornost za svaku jedinku u istom.
Nomo wrote: ...Moja avlija je cista u tvojoj leze kosti monstruzno ubijenih ljudi i djece.
