Vehabizam, porijeklo i posljedice

[Smrcak15]

Presudio im za izdaju države prema zakonu druge države (stari zakon), a u isto vrijeme mu se objavljuje najnoviji update zakona od Allaha
A kad je Omer čitao Toru, rekao mu, da je Musa živ, morao bi slijediti mene.

da, presudio im je pa hajmo reci iz razloga ne nametanja islamskih zakona drugima.

sad ko nesto je problem ovo, sto im je Muhammedov prijetelj presudio po zidovskom zakonu , svetoj knjizi....ma bjazi ba

[zagortenej]

Presudio im za izdaju države prema zakonu druge države (stari zakon), a u isto vrijeme mu se objavljuje najnoviji update zakona od Allaha
A kad je Omer čitao Toru, rekao mu, da je Musa živ, morao bi slijediti mene.

da, presudio im je pa hajmo reci iz razloga ne nametanja islamskih zakona drugima.

sad ko nesto je problem ovo, sto im je Muhammedov prijetelj presudio po zidovskom zakonu , svetoj knjizi....ma bjazi ba

pa ako je Muhamed poslan da olakšava, a ne da otežava, i ako bi po islamskom zakonu bila blaža kazna....

[Idemedosumom]

Možda je Muha zaprijetio Sadu Ibn Muazu, ako ne donose takvu presudu, da će onda on lično ispaštati.

Na taj način svoje zle postupke opere preko Tore. Ugodno s korisnim.

[JVC]

da, presudio im je pa hajmo reci iz razloga ne nametanja islamskih zakona drugima.

sad ko nesto je problem ovo, sto im je Muhammedov prijetelj presudio po zidovskom zakonu , svetoj knjizi....ma bjazi ba

Smrcak please nemoj da valjas gluposti. Dio iz Starog zavjeta koji znam da koristis kao argument po kojim im je sudeno je bio poseban slucaj u povijesti, a ne stalno pravilo po kojem su Zidovi radili tokom rata. Istina je da Sad bio taj koji im je presudio. Medutim, to je bio i Muhamedov plan cijelo vrijeme. Ali eto, i iz dole navedenog opet im nije sudeno po "zakonu" iz Tore.

Kada dođeš pod koji grad da na nj navališ, najprije mu ponudi mir. Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata svoja, sav narod što se nađe u njemu podvrgni tlaki neka za te radi. Ponovljeni zakon 20:10-11

[dadinjo33]

Možda je Muha zaprijetio Sadu Ibn Muazu, ako ne donose takvu presudu, da će onda on lično ispaštati.

Na taj način svoje zle postupke opere preko Tore. Ugodno s korisnim.

Ma znao je Dzibril sto nema vakta za cekanje da se Muhamed okupa. A i poslije pokolja bespomocnih jevreja koji su se predali je takodje dosla bozanska potvrda da je to bas bogougodno i potrebno bilo. Sto kaze Smrle "kad Allah naredi da ozenis curicu...nema tu mogucnosti da se odbije".

[Smrcak15]

Presudio im za izdaju države prema zakonu druge države (stari zakon), a u isto vrijeme mu se objavljuje najnoviji update zakona od Allaha
A kad je Omer čitao Toru, rekao mu, da je Musa živ, morao bi slijediti mene.

da, presudio im je pa hajmo reci iz razloga ne nametanja islamskih zakona drugima.

sad ko nesto je problem ovo, sto im je Muhammedov prijetelj presudio po zidovskom zakonu , svetoj knjizi....ma bjazi ba

pa ako je Muhamed poslan da olakšava, a ne da otežava, i ako bi po islamskom zakonu bila blaža kazna....

pa ima nekad i granica do koje se oalaksava, nemoze se vjecno olaksavati a samo belaj za belajom, nekad se problem sasijeca u korjenu, a ne pustati da on raste , ono malo skreses sa strane ali ono i dalje raste li raste i pravi zbunj probleme u bocnjaku, fino ga izcupas iz korjena i gotova stvar.

ja apsolutno ne vidim ikakav problem sa Benu Kurejza kada se postavi u kozu Muhammeda i vosjek koja je branila grad od neprijatelja, samo se zamisli da si ti u njihovoj kozi bio kao sto je Allah opisao njihovo tesko stanje

Allah govori o teskoj situaciji muslimanske vojske oja je branila grad , ispred Medine pa kaze:

9.O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, a i vojske koje vi niste vidjeli* – a Allah dobro vidi šta vi radite –
10.kad su vam došle i odozgo(Musrici iz mekke) i odozdo(zidovi iz grada), a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali –
11.tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti gore uznemireni,
12.kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: “Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali!”
13.kad su neki među njima rekli: “O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se vratite!”, a drugi među njima su tražili dopuštenje od Vjerovjesnika i govorili: “Kuće su naše nezaštićene!” – a nisu bile nezaštićene, već su se oni htjeli izvući.

[Nurudin]

Ma nije im presudio ni po kojem starozavjetnom zakonu, jer prekidanje ugovora sa Muhamedom i to nakon što je već
protjerao neka jevrejska plemena, nije nikako "oko za oko" . Taj zakon je da ide glava za glavu, a Jevreji nisu ubili muslimanima
nikoga, pa je ta presuda mimo svih zakona. Vjerovatno ju je ovaj Jevrej donio u nekom dogovru sa Muhamedom ili pod nekim
pritiskom, uglavnom nije utemeljena ni na kojem zakonu.
Zanimljivo je i zašto je Muhamed protjerao jedno pleme Jevreja iz Medine, prije ovog događaja , a koji objašnjava kontekst situacije.
Naime, nakon što se sukobio sa tim plemenom, pa su onda imali neki poirbeni ručak, Muhamed je naglo ustao i otišao, kasnije
tvrdeći da mu je Džibril rekao kao ovi planiraju atentat na njega, pa je prekinuo pregovore i odlučio da ih protjera.
Jedini svjedok za navodni atentat i to kao alibi za prekid sporazuma (koji se desio od strane Muhameda), mu je bio melek Džibril.
Nakon toga je razumljivo što mu ostala jevrejska plemena nisu vjerovala.

[Smrcak15]

Možda je Muha zaprijetio Sadu Ibn Muazu, ako ne donose takvu presudu, da će onda on lično ispaštati.

Na taj način svoje zle postupke opere preko Tore. Ugodno s korisnim.

a mozda ovo a mozda ono, a mozda ovo a mozda ono, samo nagadjanja neka.

a evo hipoteticki da je zaprijetio da im sudi po njihovoj knjizi, jeli to nesto pogrijesio, sto im je sudjeno po njihovom zakonu

sta mislis da nas muslimane zarobi neka vojska, i dodje general vojske i kaze necemo vam suditi po nasoj svetoj knjizi nego cemo suditi po Kuranu , vasoj svetoj knjizi, pa mi uglas kao eto da se bunimo sto nam sudi po nasoj knjizi

Na taj način svoje zle postupke opere preko Tore. Ugodno s korisnim

znaci zlo je kazniti smrtnom kaznom za izdaju drzave?????? nisam to znao stvarno

[dadinjo33]

Sjo šanera, naglo usto i postupio po povjerljivoj dojavi

[Smrcak15]

da, presudio im je pa hajmo reci iz razloga ne nametanja islamskih zakona drugima.

sad ko nesto je problem ovo, sto im je Muhammedov prijetelj presudio po zidovskom zakonu , svetoj knjizi....ma bjazi ba

Smrcak please nemoj da valjas gluposti. Dio iz Starog zavjeta koji znam da koristis kao argument po kojim im je sudeno je bio poseban slucaj u povijesti, a ne stalno pravilo po kojem su Zidovi radili tokom rata. Istina je da Sad bio taj koji im je presudio. Medutim, to je bio i Muhamedov plan cijelo vrijeme. Ali eto, i iz dole navedenog opet im nije sudeno po "zakonu" iz Tore.

Kada dođeš pod koji grad da na nj navališ, najprije mu ponudi mir. Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata svoja, sav narod što se nađe u njemu podvrgni tlaki neka za te radi. Ponovljeni zakon 20:10-11

neznas druze, neznas

Tora, BIblija
Ponovljeni zakon 20,12 Ako li neće da sklopi mir s tobom, nego se odluči za boj s tobom, onda ga opsjedni!
Ponovljeni zakon 20,13 Kad ti ga preda u ruke Gospod, Bog tvoj, onda pobij sve muško u njemu oštricom mača!
Ponovljeni zakon 20,14 Ali žene i djecu i stoku i s, što se inače nalazi u gradu, sav plijen, uzmi za sebe! Možeš slobodno raspolagati plijenom svojih neprijatelja, što ti ga dade Gospod, Bog tvoj.

[Smrcak15]

Ma nije im presudio ni po kojem starozavjetnom zakonu, jer prekidanje ugovora sa Muhamedom i to nakon što je već
protjerao neka jevrejska plemena, nije nikako "oko za oko" . Taj zakon je da ide glava za glavu, a Jevreji nisu ubili muslimanima
nikoga, pa je ta presuda mimo svih zakona. Vjerovatno ju je ovaj Jevrej donio u nekom dogovru sa Muhamedom ili pod nekim
pritiskom, uglavnom nije utemeljena ni na kojem zakonu.
Zanimljivo je i zašto je Muhamed protjerao jedno pleme Jevreja iz Medine, prije ovog događaja , a koji objašnjava kontekst situacije.
Naime, nakon što se sukobio sa tim plemenom, pa su onda imali neki poirbeni ručak, Muhamed je naglo ustao i otišao, kasnije
tvrdeći da mu je Džibril rekao kao ovi planiraju atentat na njega, pa je prekinuo pregovore i odlučio da ih protjera.
Jedini svjedok za navodni atentat i to kao alibi za prekid sporazuma (koji se desio od strane Muhameda), mu je bio melek Džibril.
Nakon toga je razumljivo što mu ostala jevrejska plemena nisu vjerovala.

neznas, evo ti dokaz

Tora, Biblija
Ponovljeni zakon 20,12 Ako li neće da sklopi mir s tobom, nego se odluči za boj s tobom, onda ga opsjedni!
Ponovljeni zakon 20,13 Kad ti ga preda u ruke Gospod, Bog tvoj, onda pobij sve muško u njemu oštricom mača!
Ponovljeni zakon 20,14 Ali žene i djecu i stoku i s, što se inače nalazi u gradu, sav plijen, uzmi za sebe! Možeš slobodno raspolagati plijenom svojih neprijatelja, što ti ga dade Gospod, Bog tvoj.

[Nurudin]

Zanimljivo da mu Džibril nije ništa rekao kad se kasnije zaista desio pokušaj atentata na njega.
Nakon što je pobio ove muškarce i porobio žene, odlučio je ručati sa ekipom kod jedne od žena čijeg je muža netom
ubio, pa im ova stavila otrov u pečenje. Kad je jedan od njih progutao zalogaj i pao u smrtnoj agoniji, tek tad se "javio Džibril"
i Muhamed je ispljunuo zalogaj. Nešto je kasnio Džibril

[Nurudin]

Ma nije im presudio ni po kojem starozavjetnom zakonu, jer prekidanje ugovora sa Muhamedom i to nakon što je već
protjerao neka jevrejska plemena, nije nikako "oko za oko" . Taj zakon je da ide glava za glavu, a Jevreji nisu ubili muslimanima
nikoga, pa je ta presuda mimo svih zakona. Vjerovatno ju je ovaj Jevrej donio u nekom dogovru sa Muhamedom ili pod nekim
pritiskom, uglavnom nije utemeljena ni na kojem zakonu.
Zanimljivo je i zašto je Muhamed protjerao jedno pleme Jevreja iz Medine, prije ovog događaja , a koji objašnjava kontekst situacije.
Naime, nakon što se sukobio sa tim plemenom, pa su onda imali neki poirbeni ručak, Muhamed je naglo ustao i otišao, kasnije
tvrdeći da mu je Džibril rekao kao ovi planiraju atentat na njega, pa je prekinuo pregovore i odlučio da ih protjera.
Jedini svjedok za navodni atentat i to kao alibi za prekid sporazuma (koji se desio od strane Muhameda), mu je bio melek Džibril.
Nakon toga je razumljivo što mu ostala jevrejska plemena nisu vjerovala.

neznas, evo ti dokaz

Tora, Biblija
Ponovljeni zakon 20,12 Ako li neće da sklopi mir s tobom, nego se odluči za boj s tobom, onda ga opsjedni!
Ponovljeni zakon 20,13 Kad ti ga preda u ruke Gospod, Bog tvoj, onda pobij sve muško u njemu oštricom mača!
Ponovljeni zakon 20,14 Ali žene i djecu i stoku i s, što se inače nalazi u gradu, sav plijen, uzmi za sebe! Možeš slobodno raspolagati plijenom svojih neprijatelja, što ti ga dade Gospod, Bog tvoj.

Zna se kojih su deset zapovijedi, a to gore je vjerovatno priča iz SZ o osvajanju Jerusalema.
Osim toga, čak i na to da se pozivao, fino piše "ako neće mir" , a iz cijele priče se vidi da su muslimani bili upravo ti koji su napadali
i progonili starosjedioce Jevreje.

[asurbanipal]

Mozes li to ovdje postaviti o tim zlocinima.

Treći dio:


U arapskim izvorima ova bitka je poznata pod imenom „Napad na Benu Kurejza“, ali također i kao „Masakr Benu Kurejza“. Opsada i masakr koji je uslijedio poslije predaje, odigrao se 627. godine. Poslije 25 dana opsade, kada je postalo jasno da se ovo jevrejsko pleme ne može odbraniti u svojim utvrdama i kućama, njihov vođa Ka’b ibn Asad je tražio od Muhameda da pregovaraju sa Abu Lubaba ibn Abd al-Munirom, jednim od vođa arapskog plemena Benu Avs (Aus), tradicionalnim prijateljima plemena Benu Nadir. Prema arapskom istoričaru Ibn Ishaku: „Abu Lubaba je osjećao žaljenje za jevrejske žene i djecu koja su plakala i kada su ga pitali za savjet šta da rade on im je sugerisao da se bezuslovno predaju ili će u protivnom, pokazavši im gestikulaciju rukom, biti zaklani“. Sljedećeg jutra, po njegovom odlasku oni se predadoše, a muslimani zauzeše njihova utvrđenja i radnje, i potom pobiše sve muškarce. Pomenuti Ibn Ishak dalje kaže (strana 686.) da je potom Abu Lubab rekao: „Da sam znao da će se ovo desiti, ne bih se pomakao sa ovog mjesta i govorio neistinu u ime Allaha i njegovog Poslanika. Potom je otišao u džamiju i vezao se za stub i rekao: „Neću otići sa ovoga mjesta dok mi Allah ne oprosti ono što sam učinio“. Muhamed je (kasnije, o.a.) rekao da mu je bilo oprošteno pošto je primio otkrovenje“.

Ono što je uslijedilo po predaji ovog jevrejskog plemena poznato nam je iz više arapskih i muslimanskih izvora.

Po predaji Benu Kurajza sljedećeg jutra, Muhamedu su pristupile vođe arapskog plemena Benu Avs (Aus) i založili se za njegovu blagost prema njima. Muhamed ih je zatim pitao da li bi oni bili zadovoljni ako jedan od predstavnika njihovog plemena bude izabran da odredi sudbinu Benu Kurejza. Oni su to prihvatili sa odobravanjem. I on tada izabra među njima Sa’d ibn Mu’adha, jednog od njihovih lidera. Muhamedov izbor ovoga čovjeka je bio veoma značajan i uopšte nije bio slučajan! Kako nam prenosi arapski istoričar Ibn Ishak, Sa’d je bio veoma poznat po svojoj reputaciji neprijateljstva prema Jevrejima. Primio je islam 622. godine kada je Muhamed došao u Medinu. U važnoj Bici kod Bedra 624. godine, vođenoj između arapskih plemena iz Meke (protivnika Muhameda) i muhamedovih pristalica iz Medine, teško je ranjen i jedva je ostao živ. Pomenuti istoričar Ibn Ishak kaže (strana 679) da je tada izjavio: „O Allahu, pošto ti odlučuješ o ishodu rata između nas i njih, podari mi mučeništvo i ne dozvoli da umrem dok ne doživim ono što želim da vidim sa Benu Kurejza“. Ibn Ishak ga opisuje i kao „...čovjeka nagle naravi“ (strana 675). U rukama tog i takvog čovjeka je bila njihova sudbina, a Benu Kurejza su to prihvatili verujući da je to u rukama njihovih tradicionalnih saveznika, plemena Benu Avs.

Arapski istoričar Ibn Sa’d u djelu svoje knjige „Kitab al-Tabakat al-Kubra“ („Knjiga osnovnih izvora“) kaže: „Poslanik Allahov, blagoslovio ga Allah, odredi Sa’d ibn Mua’dha da odluči o njihovoj sudbini. A on dade sljedeći nalog:
„Oni koji su dorasli za brijanje (odrasli muškarci) da budu ubijeni, a žene i djeca dati u robove i podijeljeni. Odmah zatim Poslanik Allahov, blagoslovio ga Allah, reče: “Ti si to odlučio u potvrdu suda Allahova, iznad sedam nebesa“. Poslanik Allahov, blagoslovio ga Allah, vrati se u utorak 7-og dana Zu-I-hidždže. Zatim naredi da se oni dovedu u Medinu gdje su iskopani rovovi na trgu. Poslanik Allahov, blagoslovio ga Allah, sjede sa Pratiocima (ashabima), dok su njih dovodili u malim grupama. A onda su im odrubljivali glave“.

I perzijski istoričar i teolog Al-Taberi bilježi ovu okolnost da su svi muškarci koji su dospjeli do punoljetstva ubijeni („Istorija“, tom 8., poglavlje „Pobjeda islama“, strana 38).

I u „Sahih al-Buhari“ (tom 4, knjiga 52, hadis 280), jednoj od šest hadiskih kanona islama (”Kutubus-Site”) iz sunitske kolekcije, koju je sakupio perzijski musliman Muhamed ibn Ismail al-Buhari, u naraciji Abu Said al-Khudrija, o ovome piše: „Kada je pleme Benu Kurejza bilo spremno da prihvati Sa’da (Sa’d ibn Mu’adha, o.a.), Allahov Poslanik posla po Sa’ada, koji je bio blizu. Sa’ad dojaha na magarcu, i kada dođe, Allahov Poslanik mu reče: „pristupi svome vođi“. I Sa’ad priđe i sjede pokraj Allahova Poslanika koji mu reče: „Ovi ljudi (Jevreji plemena Benu Kurejza, o.a.) su spremni da prihvate tvoj sud. Sa’ad reče: „Presuđujem da njihovi borci budu ubijeni, a da njihova djeca i žene budu uzeti kao zarobljenici“. Poslanik na to primjeti i reče: „O Sa’ade! Ti presudi njima kako bi presudio i gospodar Allah“. Skoro istovjetan tekst, također u naraciji Abu Said al-Khudrija, dat je na još jednom mjestu u pomenutoj „Sahih al-Buhari“, i to u tomu 5, knjiga 58, hadis 148.

Kao i ranije citirani istoričar Ibn Sa’d, i istoričar Ibn Ishak u svojoj knjizi „Osnivanje zajednice“, na strani 689, ovome opisu dodaje i sljedeću rečenicu: „Ti si to odlučio u potvrdu suda Allahova, iznad sedam nebesa“. Inače, Ibn Ishak daje i sljedeći opis ovih događaja, pa kaže: „I onda se oni predadoše, i Poslanik (Muhamed, o.a.) ih dade zatočiti u Medini u četvrti al-Harith, a žene u četvrti al-Najar. Zatim Poslanik izađe na trg u Medini i dade iskopati rovove na njemu. Onda posla po njih i dade da im se posijeku glave u ovim rovovima, kako su oni dovođeni u grupama. Među njima su bili i neprijatelji Allaha, Hajaj bin Akhtab (Hadžadž ibn Ahtab, vođa jevrejskog plemena Benu Nadir, koji se poslije „Bitke kod rovova“u aprilu 627. godine, sakrio u Medini kod sunarodnjaka iz plemena Benu Kurejza, o.a.) i Ka’b bin Asad (Ka’b ibn Asad, vođa jevrejskog plemena Benu Kurejza, o.a.) njihove vođe. Bilo ih je 600 ili 700, mada neki kažu i 800 ili 900. Kako su izvođeni u grupama pred Poslanika oni su pitali Ka’ba šta misli da će biti učinjeno sa njima. A on im odgovori: „Zar nikada nećete shvatiti? Zar ne vidite da stalno odvode grupu po grupu i da se niko ne vraća? Boga mi to znači samo smrt! Bićemo odvođeni dok Poslanik (Muhamed, o.a.) ne pobije sve nas“. Hajaj ibn Akhtab je izveden vani odjeven u ogrtač sa cvijetovima na kojem su bile rupe veličine vrha prsta, sa svake strane, tako da ga niko više ne bi mogao koristiti, dok su mu ruke bile vezane užetom opasanim oko njegova vrata. Kada je ugledao Poslanika reče: „Tako mi Boga, ne zamjeram sebi što sam bio tvoj protivnik, jer oni koji napuste Boga (ovdje misli na svoga Boga, svoju jevrejsku vjeru, o.a.) biće zaboravljeni“. Zatim priđe ostalima i reče: „Božije zapovijedi (ovdje misli na zapovijedi unutar jevrejske vjere, o.a.) su jedine ispravne. Ove poruke i proglas, o masakru Sinova Izraela su zapisane“. Zatim kleknu i odsjekoše mu glavu“.

Broj od 600 do 900 ubijenih pripadnika plemena Benu Kurejza pominje i perzijski istoričar i teolog Al-Taberi (838.- 923.g., koji citira ranijeg arapskog
istoričara Ibn Ishaka) u svojoj knjizi „Istorija“, tom 8., poglavlje „Pobjeda islama“ (strana 35), kao i arapski istoričar i Muhamedov biograf Ibn Hišam (umro 833.g.) u svojoj knjizi Al-Sira al-Nabavija („Život Poslanika“).

Već pomenuti srednjovjekovni arapski istoričar Ismail ibn Kathir (1301.– 1373.g.) u svom radu „Tefsir“ („Tefsir ibn Kathir“, tumačenje Kur’ana), također nam pominje detalj o kopanju jama u koje će biti bacani pogubljeni Jevreji, pa on zapisuje sljedeće: „Onda Poslanik Allahov naredi da se iskopaju jame, i oni iskopaše zemlju, i oni ih dovedoše sa rukama vezanim iza leđa, i odsjekoše im glave. Bilo ih je između sedamsto i osamsto. Djeca koja još bijahu nedorasla i žene su uzeti kao zarobljenici, a njihov imetak zaplijenjen“.

I više drugih hadiskih izvora na više mjesta, pominje ovo ubistvo, odnosno masakr odraslih zarobljenih muškaraca jevrejskog plemena Benu Kurejza. Tako nam perzijski islamski učenjak Abu Davud, sakupljač hadisa i autor četvrte, od šest glavnih zbirki sunitskih hadisa – „Sunan Abu Davud“, u knjizi 38, hadis 4398, u naraciji jevrejskog adolescenta Atija al-Kurazija, kaže: „Bio sam među zarobljenicima Benu Kurajza. Oni (ovdje misli na ashabe Muhameda, o.a.) su nas ispitivali i oni kojima je počela rasti brada su bili ubijeni, a oni kojima nije, nisu. Ja sam bio među onima kojima brada još nije bila rasla“.

Još nekoliko hadiskih naracija i zapisa jasno i direktno govore o ovome. Šta više, način i ton njihovog zapisa često se u današnje vrijeme koristi kao
„poklik“ za anti-Jevrejske stavove i mržnju. Pa tako u „Sahih Muslimu“, poglavlje 16, knjiga 41, hadis 6985, u naraciji Ebu Hureira, piše: “Allahov Poslanik, počivao u miru, reče: „Ne smije biti pauze dok borba muslimana protiv Jevreja traje, i dok ih muslimani ne pobiju, dok se Jevreji sakrivaju iza stijene ili drveta, a stijena i drvo ne kažu: „Muslimani, sluge Allahove, evo Jevreja iza mene, dođite i ubijte ga. Ali drvo Garkad neće to reći, jer
je to drvo Jevreja”. Iz iste knjige (41) više hadisa opisuje ovaj isti poklik: hadis 6981 u naraciji Ibn Omera, kaže: „Allahov Poslanik, počivao u miru, reče: Borićete se protiv Jevreja, i ubijaćete ih dok čak i stijena ne kaže: „Dođite 'vamo, muslimani, ovdje je Jevrej (koji se sakriva iza mene), ubijte ga“, hadis 6982 u naraciji Ubejdulaha, kaže: „Evo Jevreja iza mene“, hadis 6983 u naraciji Abdulah bin Omera: „Allahov Poslanik, počivao u miru, reče: "Vi i Jevreji borićete se jedni protiv drugih dok i stijena ne progovori: „Evo Jevreja iza mene, dođi i ubij ga“, hadis 6984 u naraciji već pomenutog Abdulah bin Omera: „Allahov Poslanik, počivao u miru, reče: "Jevreji će se boriti protiv vas, i vi ćete ostvariti pobjedu nad njima sve dok i stijena ne bude rekla: „Muslimani, ovdje je Jevrej iza mene, ubite ga“.




Drvo garkad je arapski naziv za drvo i bilje latinskog imena licijum iz porodice pupavki (velebilje).
U pomenutim muslimanskim hadisima je opisano kao „drvo Jevreja“


I u hadiskoj kolekciji „Sahih al-Buhara“, u tomu 4, knjiga 52, hadis 176, u naraciji Abdullah bin Omera, piše: „Allahov Poslanik reče: „Vi (misli se na muslimane, o.a.) ćete se boriti sa Jevrejima, sve i dok se neki od njih ne budu sakrili iza stijenja. A stijenje će izdati njih rekavši: „O Abdullahu (slugo Allahov, o.a.)! Evo Jevreja koji se krije iza mene. Ubij ga“. I hadisa 177, iz iste 52 knjige, sadrži skoro istovjetan tekst, samo u naraciji Ebu Hurejrea, kao i knjiga 56, hadisa 791, u naraciji Abdulah bin Omera.

U hadisima se nigdje ne pominje broj ubijenih pripadnika plemena Benu Kurejza, osim što navode da žene nisu bile ubijene, osim jedne. Ova okolnost jasno je navedena u hadisu „Sunan Abu Davud“, u knjizi 8 - „Džihad“ („Kitab al-Džihad“ – /Knjiga o svetom ratu – Borba na Allahovom putu/), hadis 2665, u naraciji Aišinoj (Aiša bint Ebu Bakr /612– 678.g./ jedna od žena, ujedno i omiljena žena Muhamedova, nosila je titulu Umm-ul-Muminin – „Majke vjerujućih“ /muslimana/), gdje piše: „Ni jedna žena od Benu Kurejza nije bila ubijena, osim jedne. Ona je bila sa mnom, govoreći i smijući se iza leđa i svom snagom iz stomaka, dok je Poslanik Allahov (počivao u miru) ubijao njen narod sabljom (odsjecao im glave, o.a.). Iznenada jedan čovjek prozva njeno ime: „Gdje je taj i taj?“. Ona odgovori: „Ja sam ga ubila“. Ja je upitah: „Što si to uradila?“. A ona odgovori: “Osjećala sam ushićenje da to učinim“. Tada ovaj čovjek (musliman, o.a.) uhvati nju i odrubi joj glavu. Neću nikada zaboraviti kako se glasno smijala, znajući da će biti ubijena“. Kako nam prenosi arapski istoričar Ibn Ishak u biografiji o Muhamedu, ona je tokom opsade od strane muslimana, bacila sa grudobrana mlinski kamen, koji je ubio jednog od muslimanskih napadača, Kalal bin Suwaida. Zato, kada su je prepoznali, bila je i ubijena zajedno sa jevrejskim muškarcima. Ovo je zapisano i u knjizi perzijskog istoričara i teologa Al-Taberija, „Istorija“, tom 8, poglavlje „Pobeda islama“ (strana 36 i 41).

Više muslimanskih izvora navodi da je neposrednu egzekuciju zarobljenih Jevreja vršilo i nekoliko ličnih Pratilaca (Ashaba) Muhameda, među kojima i njegov rođak i zet Ali ibn Ebu Talib (596.- 661.g.), kao i Al- Zubair al- Avvam (594- 656.g.), također rođak Muhamedov, kasnije jedan od najuspješnijih vojnih zapovjednika „Rašidun armije“, istoimenog halifata iz vremena halifa Ebu Bakra i Omera).




Detalj sa minijaturnog crteža pod naslovom „Poslanik, Ali i ashabi u masakru zarobljenika jevrejskog plemena Benu Kurejza“, minijatura iz 19. vijeka, autor naslova Muhamed Rafi Bazil, sada se čuva u Britanskoj biblioteci (naslovna strana knjige „Naslijeđe džihada“, autora Andrewa Bostoma)

[Smrcak15]

Zanimljivo da mu Džibril nije ništa rekao kad se kasnije zaista desio pokušaj atentata na njega.
Nakon što je pobio ove muškarce i porobio žene, odlučio je ručati sa ekipom kod jedne od žena čijeg je muža netom
ubio, pa im ova stavila otrov u pečenje. Kad je jedan od njih progutao zalogaj i pao u smrtnoj agoniji, tek tad se "javio Džibril"
i Muhamed je ispljunuo zalogaj. Nešto je kasnio Džibril

Jos samo Moj vrli Nurko kad bi ti znao o kojem slucaju je to rijec dobio bi aplauz od mene a ne da te Ovako
moram cijelo vrijeme u intelektualnom smislu

Nakon što je pobio ove muškarce i porobio žene, odlučio je ručati sa ekipom kod jedne od žena čijeg je muža netom
ubio, pa im ova stavila otrov u pečenje.

crnjo, slucaj sa otrovanom ovcom se desio na Hajberu a ne kad je smrtna presuda bila na Benu kurejza.

odlučio je ručati sa ekipom kod jedne od žena čijeg je muža netom ubio,

nije on odlucio ruati kod nje nego je on donijela to kao "poklon"

Kad je jedan od njih progutao zalogaj i pao u smrtnoj agoniji, tek tad se "javio Džibril"
i Muhamed je ispljunuo zalogaj. Nešto je kasnio Džibril

niti je dzibril dolazio niti je Muhammed ispljunuo poslije smrti Bishr bin El berra Ma'rur

kada je Muhammed zagrizao bilo je gorko , ispljunuo i rekao joj, "to mi govori da je meso zatrovano"
Pa kad je Zejneba priznala , pitao je sta te neavelo da to uradis, i rekla je Pomislila sam, ako je Muihammed samo vladar oslobodit cu ga se, a ako je poslanik ostat ce ziv jer ce biti obavijesten da ne jede.

Pa joj Muhammed oprostio ovaj cin. ali kad je umro Bishr zbog trovanja tim mesom, naredio je da je ubiju zbog njegove smrti.

[dadinjo33]

Bijednicki cin muslimanske vojske. Posebno je potresan opis provjere da li je jevrejskim djecacima pocela rasti brada kao razlog i kriterij za klanje. A posebno je od niskog karaktera Muhamedovo sokoljenje svojih vojnika tokom odlucivanja o sudbini jevreja i tokom same egzekucije putem prenosenja podrske od "Allaha i Dzibrila". "Bog" je fakat cesto utociste hulja. Jevreji su u tom dogadjaju ispali dostojanstveni, a muslimani zadnji kokosari i zlocinci.

Dosle divlje izbjeglice i posvadjale medinske komsije i pobile starosjedilacke jevreje.

[arzuhal]

Rekla-kazala

[Smrcak15]

Ma nije im presudio ni po kojem starozavjetnom zakonu, jer prekidanje ugovora sa Muhamedom i to nakon što je već
protjerao neka jevrejska plemena, nije nikako "oko za oko" . Taj zakon je da ide glava za glavu, a Jevreji nisu ubili muslimanima
nikoga, pa je ta presuda mimo svih zakona. Vjerovatno ju je ovaj Jevrej donio u nekom dogovru sa Muhamedom ili pod nekim
pritiskom, uglavnom nije utemeljena ni na kojem zakonu.
Zanimljivo je i zašto je Muhamed protjerao jedno pleme Jevreja iz Medine, prije ovog događaja , a koji objašnjava kontekst situacije.
Naime, nakon što se sukobio sa tim plemenom, pa su onda imali neki poirbeni ručak, Muhamed je naglo ustao i otišao, kasnije
tvrdeći da mu je Džibril rekao kao ovi planiraju atentat na njega, pa je prekinuo pregovore i odlučio da ih protjera.
Jedini svjedok za navodni atentat i to kao alibi za prekid sporazuma (koji se desio od strane Muhameda), mu je bio melek Džibril.
Nakon toga je razumljivo što mu ostala jevrejska plemena nisu vjerovala.

neznas, evo ti dokaz

Tora, Biblija
Ponovljeni zakon 20,12 Ako li neće da sklopi mir s tobom, nego se odluči za boj s tobom, onda ga opsjedni!
Ponovljeni zakon 20,13 Kad ti ga preda u ruke Gospod, Bog tvoj, onda pobij sve muško u njemu oštricom mača!
Ponovljeni zakon 20,14 Ali žene i djecu i stoku i s, što se inače nalazi u gradu, sav plijen, uzmi za sebe! Možeš slobodno raspolagati plijenom svojih neprijatelja, što ti ga dade Gospod, Bog tvoj.

Zna se kojih su deset zapovijedi, a to gore je vjerovatno priča iz SZ o osvajanju Jerusalema.
Osim toga, čak i na to da se pozivao, fino piše "ako neće mir" , a iz cijele priče se vidi da su muslimani bili upravo ti koji su napadali
i progonili starosjedioce Jevreje.

mozda ovo mozda ono, standardna prica

Osim toga, čak i na to da se pozivao, fino piše "ako neće mir"

pa da imalo poznajes situaciju iz detaljnih opisa nebi se brukao Ovako

kada je Muhammed saznao na krsenje ugovora od strane benu kurejza, poslao je Sad ibn Muaza, Sad bin Ubdeta, Abdullaha bin revahha i huvat bin Dzubejra u izvidnicu da vide jeli stvarno prekrsen ugovor. rekvsi im: Idite i provjerite da li je tacna vijest koja je dosla do nas? Ako je tacna , meni signal posaljite, a ne objavljujte javno pred narodom. A Ako je vijest lazna , onda je glasno obznanite , nka narod cuje"
Kada se problizise , muslimani vidjese da je stanje gore nego sto su ocekivali, docekali su ih sa psovkama, i mrznjom, a napadali su i poslanika, pa rekose, Ko je Poslanik Allahov? nema primirja izmedju nas i muslimana, a nema ni ugovora. Tad su se vratili Muhammedu sa sifrom Adlun i Karetun, to je tajna sifra bila da je ugovor prekinut.

[Smrcak15]

Bijednicki cin muslimanske vojske. Posebno je potresan opis provjere da li je jevrejskim djecacima pocela rasti brada kao razlog i kriterij za klanje. A posebno je od niskog karaktera Muhamedovo sokoljenje svojih vojnika tokom odlucivanja o sudbini jevreja i tokom same egzekucije putem prenosenja podrske od "Allaha i Dzibrila". "Bog" je fakat cesto utociste hulja. Jevreji su u tom dogadjaju ispali dostojanstveni, a muslimani zadnji kokosari i zlocinci.

Dosle divlje izbjeglice i posvadjale medinske komsije i pobile starosjedilacke jevreje.

tako sto su prekrsili ugvoor o branjenju grada i pridruzivanje neprijateljskoj vojsci.....covjece vi pricate na osnovu svojih nekih tamo zamisli, uopste ne sudite po onome sto pise u historijskim knjigama, nemoj te se brukati bezveze ako ne poznajete ove historijske zapisane stvari.


da stoji da su muslimani pobili zidove zato sto su zidovi, to bi bilo neodbranjivo sa logicke strane.....

[Idemedosumom]

Rekla-kazala

Što bi, zaboga, oni lagali?

[dadinjo33]

Rekla-kazala

Rece ponosno i odvec inteligentno najveci i najtvrdokorniji, uz Smrcka, kao Smrckov pobocnik, branitelj istinitosti i bozanstvenosti dogadjaja opisanih kao rekla-kazala koji ukljucuju muslimanska vadjenja ociju, genocidna smaknuca, seks sa djecom od 9 godina, rece forumasu koji predlozi da se te sramotne rekla-kazala price izbace kao zlo kojim se truju odrastajuce generacije muslimanske omladine, pozivajuci se, taj forumas, tj. ja i na to da je te morbidne sadisticke postupke i lako izbaciti zato sto su, izmedju ostalog, u rekla-kazala pricama od kojih se svaka moze osporiti ili mushafom ili drugim hadisima.

Nije, arzo, toliko ni bitno sta je tacno bilo, jer se to sa ove distance ni ne moze utvrditi nego sta islamska dogma uzima i naucava da je bilo.

[asurbanipal]

Bijednicki cin muslimanske vojske. Posebno je potresan opis provjere da li je jevrejskim djecacima pocela rasti brada kao razlog i kriterij za klanje. A posebno je od niskog karaktera Muhamedovo sokoljenje svojih vojnika tokom odlucivanja o sudbini jevreja i tokom same egzekucije putem prenosenja podrske od "Allaha i Dzibrila". "Bog" je fakat cesto utociste hulja. Jevreji su u tom dogadjaju ispali dostojanstveni, a muslimani zadnji kokosari i zlocinci.

Dosle divlje izbjeglice i posvadjale medinske komsije i pobile starosjedilacke jevreje.

tako sto su prekrsili ugvoor o branjenju grada i pridruzivanje neprijateljskoj vojsci.....covjece vi pricate na osnovu svojih nekih tamo zamisli, uopste ne sudite po onome sto pise u historijskim knjigama, nemoj te se brukati bezveze ako ne poznajete ove historijske zapisane stvari.


da stoji da su muslimani pobili zidove zato sto su zidovi, to bi bilo neodbranjivo sa logicke strane.....

Nigdje ne piše da su prekršili ugovor. Naveo sam ti i izvore koji govore da se to pleme u najblažu ruku ponašalo neutralno. Čak su davali i materijal muslimanima prilikom kopanja rovova u toku Bitke na hendeku. Upravo ti to radiš, donosiš vlastite konstrukcije i zaključke, tj. izmišljaš.

[Smrcak15]

Bijednicki cin muslimanske vojske. Posebno je potresan opis provjere da li je jevrejskim djecacima pocela rasti brada kao razlog i kriterij za klanje. A posebno je od niskog karaktera Muhamedovo sokoljenje svojih vojnika tokom odlucivanja o sudbini jevreja i tokom same egzekucije putem prenosenja podrske od "Allaha i Dzibrila". "Bog" je fakat cesto utociste hulja. Jevreji su u tom dogadjaju ispali dostojanstveni, a muslimani zadnji kokosari i zlocinci.

Dosle divlje izbjeglice i posvadjale medinske komsije i pobile starosjedilacke jevreje.

tako sto su prekrsili ugvoor o branjenju grada i pridruzivanje neprijateljskoj vojsci.....covjece vi pricate na osnovu svojih nekih tamo zamisli, uopste ne sudite po onome sto pise u historijskim knjigama, nemoj te se brukati bezveze ako ne poznajete ove historijske zapisane stvari.


da stoji da su muslimani pobili zidove zato sto su zidovi, to bi bilo neodbranjivo sa logicke strane.....

Nigdje ne piše da su prekršili ugovor. Naveo sam ti i izvore koji govore da se to pleme u najblažu ruku ponašalo neutralno. Čak su davali i materijal muslimanima prilikom kopanja rovova u toku Bitke na hendeku. Upravo ti to radiš, donosiš vlastite konstrukcije i zaključke, tj. izmišljaš.

ne pise u tvojim izvorima , naravno da ne pise, jer sisas informacije odande gdje ti mute razum. i kako ces onda znati.

[asurbanipal]

ne pise u tvojim izvorima , naravno da ne pise, jer sisas informacije odande gdje ti mute razum. i kako ces onda znati.

Da, Buhari, Ebu Davud, Ibn Kesir, Ibn Hanbel, Al-Taberi, Ibn Ishak, Ibn Sa'ad, Ibn Hišam, Aiša bint Ebu Bekr, svi su oni mutonoše razuma.

[kiligonzales]

Opet o plemenu Benu Kurejza

Sta bi na kraju?