Zašto je potrebna religija?

[šatirana_ljubičica]

@Ljubicice...a zasto i ti nama ne kazes kad si i kako postala vjernica?

Reći ću naravno, samo pitajte, ako vas zanima.
Pa ja sam dijete koje je odgajano po religioznom osnovu, ali sam bez obzira na to, htjela da ''pronađem sebe'' tako da sam u fazi mladost-ludost, imala raznih pokušaja pronalaska.Kad sam dosta toga izanalizirala, shvatila sam da je Islam moje utočište, najviše mi se srce smirivalo tu.
Da, imala sam i faza kada sam se pitala da li Bog uopšte postoji, pa sam išla u tom smjeru, međutim, moje srce bez obzira na sve do čega sam dolazila, mi nije dozvolilo da negiram Boga.
Moram napomenuti da moj odgoj nije bio u smislu-tjeranja da se praktikuje vjera-čak suprotno (nisam bila prisiljena ni na šta nikad) osim što sam prisustvovala religijskim obredima, jer su u porodici užoj i široj isti uvijek praktikovani.

Izvini ali moras nekako razumjeti da "srce" nema uticaj na tvoje "odluke" i "stavove",
mozak ima (jer tvoj mozak si ti) a ono sto ljudi smatraju "srcem" je jos samo jedna u nizu hemijskih reakcija u mozgu.

Dobro, onda taj dio u mozgu koji ljudi smatraju srcem mi nije dao.

[Dozer]

@Ljubicice, da li ti je poznat eksperiment s majmunima?
Ako jeste, onda iz njega vrlo lako mozes shvatiti "kako" i "zasto". Ako ne znas za to, mogu ukratko opisati. Poenta je da ljudi rade ono sto vide, a da pri tome uopste nemaju pojma zasto to rade.

Da li bi, po tebi, neko mogao postati vjernikom neke od danasnjih religija ukoliko mu niko nikada nije spomenuo boga na bilo koji nacin ili nije vidio druge ljude da rade nesto vezano za to?

[Bujrum majstore]

Naravno, covjek je trenutno najnaprednija copy-paste masina koja postoji na ovoj planeti.

[šatirana_ljubičica]

@Ljubicice, da li ti je poznat eksperiment s majmunima?
Ako jeste, onda iz njega vrlo lako mozes shvatiti "kako" i "zasto". Ako ne znas za to, mogu ukratko opisati. Poenta je da ljudi rade ono sto vide, a da pri tome uopste nemaju pojma zasto to rade.

Da li bi, po tebi, neko mogao postati vjernikom neke od danasnjih religija ukoliko mu niko nikada nije spomenuo boga na bilo koji nacin ili nije vidio druge ljude da rade nesto vezano za to?

Da, mogao bi.Ne bi mogao znati koji su rituali, ali da vjeruje u Boga, mogao bi.
I da, taj eksperiment sa majmunom ostavi za majmune, ljudi su ljudi.

[Dozer]

Da li bi nam mogla pojasniti na koji nacin bi on dosao do te spoznaje, da "shvati" da postoji Allah recimo?
A eksperiment je sa majmunima (mnozima), ne majmunom. I vidim da ne znas o cemu se radi u tom eksperimentu. Naravno, ovo nije u uvredljivom tonu ni za koga, pogotovo jer znamo da se na majmunima danas testiraju mnogi lijekovi, ali i svasta drugo jer su inteligentni primati, kao i mi, i najslicniji su upravo - nama.

Da ti opisem eksperiment? Vjeruj da ces iz njega puno toga nauciti, i istovremeno shvatiti da si slicne situacije do sada vidjela medju ljudima nebrojeno puta.

[šatirana_ljubičica]

Da li bi nam mogla pojasniti na koji nacin bi on dosao do te spoznaje?

Pa kada bi se samo osvrnuo oko sebe i pogledao sebe i razmislio o svemu...vrlo lahko.

[Dozer]

Vrhunski odgovor... nema sta. A ja te i pitam to upravo jer se sasvim dovoljno osvrcem oko sebe. I nikako da vidim to sto mi ti upravo sugerises...

Moze li neki konkretniji odgovor?

[šatirana_ljubičica]

Vrhunski odgovor... nema sta. A ja te i pitam to upravo jer se sasvim dovoljno osvrcem oko sebe. I nikako da vidim to sto mi ti upravo sugerises...

Moze li neki konkretniji odgovor?

Pa za vas i nema pravih odgovora osim tih vaših.Zato se i ne trudim, ovo nikad ne može biti normalan razgovor sa normalnim tonom, tj.priča o iskustvima o različitim pogledima a da ne bude prepucavanje i prikrivreno provociranje.

p.s. očigledno se ne osvrćeš kako treba, slab ti domet

[Bujrum majstore]

Vrhunski odgovor... nema sta. A ja te i pitam to upravo jer se sasvim dovoljno osvrcem oko sebe. I nikako da vidim to sto mi ti upravo sugerises...

Moze li neki konkretniji odgovor?

Pa za vas i nema pravih odgovora osim tih vaših.Zato se i ne trudim, ovo nikad ne može biti normalan razgovor sa normalnim tonom, tj.priča o iskustvima o različitim pogledima a da ne bude prepucavanje i prikrivreno provociranje.

p.s. očigledno se ne osvrćeš kako treba, slab ti domet

Nemoj tako.
Vjeruj da dajes pogresan odgovor jer govoris iz svoje perspektive tj. sa informacijama koje si dobila u zivotu a vezane su za ideju Boga, religiju itd.
Covjek te pita sta ti mislis kako bi neko dosao do te ideje bez informacija koje danas vladaju o Bogu.

P.S. da me ne shvatis pogresno, ranije je bilo price o tome sta bismo bili i kako bismo razmisljali prije 1400 ili 2000 godina
i ja sam rekao za sebe da bih 99% bio vjernik, ono 1% sam ostavio reda radi, mozes uzeti 100%.

[šatirana_ljubičica]

Vrhunski odgovor... nema sta. A ja te i pitam to upravo jer se sasvim dovoljno osvrcem oko sebe. I nikako da vidim to sto mi ti upravo sugerises...

Moze li neki konkretniji odgovor?

Pa za vas i nema pravih odgovora osim tih vaših.Zato se i ne trudim, ovo nikad ne može biti normalan razgovor sa normalnim tonom, tj.priča o iskustvima o različitim pogledima a da ne bude prepucavanje i prikrivreno provociranje.

p.s. očigledno se ne osvrćeš kako treba, slab ti domet

Nemoj tako.
Vjeruj da dajes pogresan odgovor jer govoris iz svoje perspektive tj. sa informacijama koje si dobila u zivotu a vezane su za ideju Boga, religiju itd.
Covjek te pita sta ti mislis kako bi neko dosao do te ideje bez informacija koje danas vladaju o Bogu.

Naljutio me, zato što neće da normalno razgovaramo, jer ton kojim on to pitanje postavlja, mi se ne sviđa jer vrlo dobro raspoznajem dobronamjeran i suprotan.Žao mi je ali, tako je.
Ja sam se ponudila da razgovaramo bez da jedne druge ubjedjujemo, mislite da je meni eto životna misija da nekoga od vas okrenem u vjeru?! Ma dajte ljudi, smiješno.
Voljela bih da razgovaramo, da razmjenjujemo neka iskustva, onako.. čisto da se bolje upoznamo.
Ne moramo gledati da nam svako pitanje bude provokacija iliti ''šukanje'' onome drugom.
Kako vi, tako i ja.
I uvijek imam osjećaj da me ispitujete sa nekim podsmijehivanjem, kao da sam ja nazadna, kao da sam samim tim što sam vjernica manje vrijedna u vašim očima pa se tako i obraćate, a tražite uvijek suprotno-poštovanje i poštovanje.
Mene baš briga šta ćete misliti o meni ali kad već razgovaramo, razgovarajmo kulturno.

[Dozer]

@ljubicice
Vidis...ja apsolutno ni u jednom momentu nisam imao namjeru da te provociram, na bilo koji nacin. Znao sam da ces spominjanje majmuna shvatiti kao provokaciju, ali to ipak nije to, nego se zaista radi o klasicnom eksperimentu. Opet ti nudim opis, ukoliko te zanima, naravno.

Ali, evo jedan primjer (koji se cak vec desio 2 ili 3 puta), pa mi ti reci da li sam u pravu ja, ili si to ipak ti.

Imas godinu dana (uzimam tebe, ali moze biti bilo ko, jasno), tek si prohodala i pomalo propricala, i roditelji te poveli na ljetovanje na, recimo, Havaje. Avion se srusi u nekakvu dzunglu, ti nekako prezivis, ali si sama.
Nemas pojma ni o cemu oko sebe, ne znas da je drvo - drvo, trava - trava, majmun - majmun, itd. Nemas s kim ni da pricas, ni da te nahrani, ni presvuce...nista.
Na koji bi nacin ti u takvoj situaciji spoznala boga, s obzirom da nemas apsolutno nikakvo znanje o svom okruzenju u kojem si se nasla?
Sta bi jela, pila? Kako bi naucila da pricas bilo sta drugo osim vec naucenog "mama, tata, seka, braco" i sl.?
Ako bi te "usvojila" npr. gorila (postoji slucaj, kao i za vucicu), da li bi naucila :gorislki: jezik, ili bi, ipak, nekako uspjela nauciti ovaj svoj? Da li bi jela lisce, koru drveta, voce i sve ono sto ti "majka" daje, ili bi okrenula simpanzu na raznju?

Nadam se da razumijes poentu ovoga... Bez namjere vrijedjanja, zaista.

[Bujrum majstore]

Naljutio me, zato što neće da normalno razgovaramo, jer ton kojim on to pitanje postavlja, mi se ne sviđa jer vrlo dobro raspoznajem dobronamjeran i suprotan.Žao mi je ali, tako je.
Ja sam se ponudila da razgovaramo bez da jedne druge ubjedjujemo, mislite da je meni eto životna misija da nekoga od vas okrenem u vjeru?! Ma dajte ljudi, smiješno.
Voljela bih da razgovaramo, da razmjenjujemo neka iskustva, onako.. čisto da se bolje upoznamo.
Ne moramo gledati da nam svako pitanje bude provokacija iliti ''šukanje'' onome drugom.
Kako vi, tako i ja.
I uvijek imam osjećaj da me ispitujete sa nekim podsmijehivanjem, kao da sam ja nazadna, kao da sam samim tim što sam vjernica manje vrijedna u vašim očima pa se tako i obraćate, a tražite uvijek suprotno-poštovanje i poštovanje.
Mene baš briga šta ćete misliti o meni ali kad već razgovaramo, razgovarajmo kulturno.

Ja kao prvi ne mislim da ti je misija da nekoga okrenes na vjeru.
Zatim, vjeruj da ono sto ti smartras provokacijom ili "sukanjem" nije ono sto ti se cini,
rekao bih da je vise fokus na onome o cemu se prica pa i mali dasak ironije ili sarkazma
mozes promumaciti kao provokaciju al to jednostavno nije ok, kakav bi bio svijet i dijalog bez ironije ili sarkazma,
naravno u nekim eticki adekvatnim normama.
I za kraj, jos mu nisi odgovorila na pitanje.

[apsidejzi]

Drugim rijecima, ja (a i ostali koji to tvrde) sam u pravu kada kazem...

Ti si u pravu jer ti to kazes

[šatirana_ljubičica]

@ljubicice
Vidis...ja apsolutno ni u jednom momentu nisam imao namjeru da te provociram, na bilo koji nacin. Znao sam da ces spominjanje majmuna shvatiti kao provokaciju, ali to ipak nije to, nego se zaista radi o klasicnom eksperimentu. Opet ti nudim opis, ukoliko te zanima, naravno.

Ali, evo jedan primjer (koji se cak vec desio 2 ili 3 puta), pa mi ti reci da li sam u pravu ja, ili si to ipak ti.

Imas godinu dana (uzimam tebe, ali moze biti bilo ko, jasno), tek si prohodala i pomalo propricala, i roditelji te poveli na ljetovanje na, recimo, Havaje. Avion se srusi u nekakvu dzunglu, ti nekako prezivis, ali si sama.
Nemas pojma ni o cemu oko sebe, ne znas da je drvo - drvo, trava - trava, majmun - majmun, itd. Nemas s kim ni da pricas, ni da te nahrani, ni presvuce...nista.
Na koji bi nacin ti u takvoj situaciji spoznala boga, s obzirom da nemas apsolutno nikakvo znanje o svom okruzenju u kojem si se nasla?
Sta bi jela, pila? Kako bi naucila da pricas bilo sta drugo osim vec naucenog "mama, tata, seka, braco" i sl.?

Spoznala bih da ima neka veća sila, a kako bih je zvala ne znam.

[šatirana_ljubičica]

Naljutio me, zato što neće da normalno razgovaramo, jer ton kojim on to pitanje postavlja, mi se ne sviđa jer vrlo dobro raspoznajem dobronamjeran i suprotan.Žao mi je ali, tako je.
Ja sam se ponudila da razgovaramo bez da jedne druge ubjedjujemo, mislite da je meni eto životna misija da nekoga od vas okrenem u vjeru?! Ma dajte ljudi, smiješno.
Voljela bih da razgovaramo, da razmjenjujemo neka iskustva, onako.. čisto da se bolje upoznamo.
Ne moramo gledati da nam svako pitanje bude provokacija iliti ''šukanje'' onome drugom.
Kako vi, tako i ja.
I uvijek imam osjećaj da me ispitujete sa nekim podsmijehivanjem, kao da sam ja nazadna, kao da sam samim tim što sam vjernica manje vrijedna u vašim očima pa se tako i obraćate, a tražite uvijek suprotno-poštovanje i poštovanje.
Mene baš briga šta ćete misliti o meni ali kad već razgovaramo, razgovarajmo kulturno.

Ja kao prvi ne mislim da ti je misija da nekoga okrenes na vjeru.
Zatim, vjeruj da ono sto ti smartras provokacijom ili "sukanjem" nije ono sto ti se cini,
rekao bih da je vise fokus na onome o cemu se prica pa i mali dasak ironije ili sarkazma
mozes promumaciti kao provokaciju al to jednostavno nije ok, kakav bi bio svijet i dijalog bez ironije ili sarkazma,
naravno u nekim eticki adekvatnim normama.
I za kraj, jos mu nisi odgovorila na pitanje.

Na koje pitanje?

[Bujrum majstore]

Spoznala bih da ima neka veća sila, a kako bih je zvala ne znam.

Spoznao sam je i ja, to nije sporno, sve je veca sila od covjeka, voda, vazduh, Majka Priroda,
zakoni fizike, zakoni Univerzuma itd.
A ljudi su kroz istoriju na raznorazne nacine objasnjavali te sile, tacno u skladu sa znanjem i shvatanjem.

[Bujrum majstore]

Naljutio me, zato što neće da normalno razgovaramo, jer ton kojim on to pitanje postavlja, mi se ne sviđa jer vrlo dobro raspoznajem dobronamjeran i suprotan.Žao mi je ali, tako je.
Ja sam se ponudila da razgovaramo bez da jedne druge ubjedjujemo, mislite da je meni eto životna misija da nekoga od vas okrenem u vjeru?! Ma dajte ljudi, smiješno.
Voljela bih da razgovaramo, da razmjenjujemo neka iskustva, onako.. čisto da se bolje upoznamo.
Ne moramo gledati da nam svako pitanje bude provokacija iliti ''šukanje'' onome drugom.
Kako vi, tako i ja.
I uvijek imam osjećaj da me ispitujete sa nekim podsmijehivanjem, kao da sam ja nazadna, kao da sam samim tim što sam vjernica manje vrijedna u vašim očima pa se tako i obraćate, a tražite uvijek suprotno-poštovanje i poštovanje.
Mene baš briga šta ćete misliti o meni ali kad već razgovaramo, razgovarajmo kulturno.

Ja kao prvi ne mislim da ti je misija da nekoga okrenes na vjeru.
Zatim, vjeruj da ono sto ti smartras provokacijom ili "sukanjem" nije ono sto ti se cini,
rekao bih da je vise fokus na onome o cemu se prica pa i mali dasak ironije ili sarkazma
mozes promumaciti kao provokaciju al to jednostavno nije ok, kakav bi bio svijet i dijalog bez ironije ili sarkazma,
naravno u nekim eticki adekvatnim normama.
I za kraj, jos mu nisi odgovorila na pitanje.

Na koje pitanje?

Na pitanje dal bi neko mogao biti vjernik i vjerovati u Boga (ima vise religija i pravila, pazi)
bez informacija o Bogu koje danas postoje.

[šatirana_ljubičica]

Odgovorite vi meni sad na jedno pitanje: susrećete se sa emocijema, svakodnevno u svakom trenutku.
Posmatrajući vaše logične i realističke stavove (ogoljene do kosti) interesuje me gdje svrstavate emocije, s obzirom da su one vrlo često neobjašnjive.Naravno da i one kao i sve potiču iz mozga, ali me zanima konkretno kako kroz prizmu ateizma gledate na njih?Nisu li vam malo čudne, nisu logične i racionalne?
Jer iskreno, ateisti mi ne djeluju kao neki emotivci, čak mislim da ste poprilično hladnokrvni, smireni, ravna linija...a i kako ne bi bili, kad ste uvjereni da je ovo sve samo proces....koji završi.
Bez provokacije, koja je vaša nit, i ako je nemate, šta vas vodi kroz život ljudske vrste?

[Dozer]

@Ljubicice

Spoznala bih da ima neka veća sila, a kako bih je zvala ne znam.

Iskreno, mislim da ne bi spoznala apsolutno nista po tom pitanju, pogotovo ne u smislu boga, kao sto to ne bi mogao spoznati niko u gore opisanoj situaciji.

U prirodi, pa cak i medju dokazano inteligentnim primatima, "veca sila" je samo onaj koji je veci i jaci. Ne postoji nikakva druga "veca sila", pogotovo ne ona koja se tice bilo kakvog boga.
Da nije tako, onda bi i gorile vjerovale u boga i klanjale i molile, zar ne? A oni to ne rade, valjda toliko znamo...

Isto tako, u opisanoj situaciji gdje postajes clan obitelji gorila, ni ti ne bi mogla spoznati nista vise od onoga sto znaju gorile, odnosno ponasala bi se identicno njima (kao i ja ili bilo ko drugi u istoj situaciji).

Ali, evo, ja cu tebi odgovoriti na tvoje pitanje, iako ti moja izbjegavas u sirokom luku.
Odgovaram iz glave, licno misljenje i stav, ne citam nigdje nista.
Emocije su ljudski izraz upravo za, opet dokazane, hemijske reakcije koje se kod ljudi desavaju u odredjenim situacijama tipa zaljubljivanja (koje se moze razloziti na cijelu masu manifestacija), empatije, straha, apatije, itd.
Medjutim, dokazano je da i mnoge zivotinje imaju emocije, pa cak i da ih ispoljavaju na slicne ili cak identicne nacine kao i ljudi.
Kako zivotinje to mogu, a nisu spoznale boga, odnosno nisu vjernici?

[Bujrum majstore]

Odgovorite vi meni sad na jedno pitanje: susrećete se sa emocijema, svakodnevno u svakom trenutku.
Posmatrajući vaše logične i realističke stavove (ogoljene do kosti) interesuje me gdje svrstavate emocije, s obzirom da su one vrlo često neobjašnjive.Naravno da i one kao i sve potiču iz mozga, ali me zanima konkretno kako kroz prizmu ateizma gledate na njih?Nisu li vam malo čudne, nisu logične i racionalne?
Jer iskreno, ateisti mi ne djeluju kao neki emotivci, čak mislim da ste poprilično hladnokrvni, smireni, ravna linija...a i kako ne bi bili, kad ste uvjereni da je ovo sve samo proces....koji završi.
Bez provokacije, koja je vaša nit, i ako je nemate, šta vas vodi kroz život ljudske vrste?

Emocija je malo teza za objasniti na forumu, treba dosta experimenta i sustinske egzistencijalne analize
da bi neko iole shvatio sta je "emocija" i sta se desava u mozgu u tim "emotivnim" momentima.
Al mislim da je za tvoje pitanje mnogo bitniji jedan sustinski faktor vrste emocija o kojima ti pricas a to je
da je razmjer emocije reciprocan razmjeru razuma, slicno kao sa egom.
Mozda zvuci strasno al tako je, pogledaj oko sebe ljude i analizirajj kada ko i kako reaguje na sta.

[šatirana_ljubičica]

@Ljubicice

Spoznala bih da ima neka veća sila, a kako bih je zvala ne znam.

Iskreno, mislim da ne bi spoznala apsolutno nista po tom pitanju, pogotovo ne u smislu boga, kao sto to ne bi mogao spoznati niko u gore opisanoj situaciji.

U prirodi, pa cak i medju dokazano inteligentnim primatima, "veca sila" je samo onaj koji je veci i jaci. Ne postoji nikakva druga "veca sila", pogotovo ne ona koja se tice bilo kakvog boga.
Da nije tako, onda bi i gorile vjerovale u boga i klanjale i molile, zar ne? A oni to ne rade, valjda toliko znamo...

Isto tako, u opisanoj situaciji gdje postajes clan obitelji gorila, ni ti ne bi mogla spoznati nista vise od onoga sto znaju gorile, odnosno ponasala bi se identicno njima (kao i ja ili bilo ko drugi u istoj situaciji).

Opet ti stavljaš u istu ravan čovjeka i životinju.
Jel moguće da tako malo cijeniš svoj razum koji je glavni faktor po kojem se razlikuje ljudska vrsta od ostalih živih vrsta.

[šatirana_ljubičica]

Odgovorite vi meni sad na jedno pitanje: susrećete se sa emocijema, svakodnevno u svakom trenutku.
Posmatrajući vaše logične i realističke stavove (ogoljene do kosti) interesuje me gdje svrstavate emocije, s obzirom da su one vrlo često neobjašnjive.Naravno da i one kao i sve potiču iz mozga, ali me zanima konkretno kako kroz prizmu ateizma gledate na njih?Nisu li vam malo čudne, nisu logične i racionalne?
Jer iskreno, ateisti mi ne djeluju kao neki emotivci, čak mislim da ste poprilično hladnokrvni, smireni, ravna linija...a i kako ne bi bili, kad ste uvjereni da je ovo sve samo proces....koji završi.
Bez provokacije, koja je vaša nit, i ako je nemate, šta vas vodi kroz život ljudske vrste?

Emocija je malo teza za objasniti na forumu, treba dosta experimenta i sustinske egzistencijalne analize
da bi neko iole shvatio sta je "emocija" i sta se desava u mozgu u tim "emotivnim" momentima.
Al mislim da je za tvoje pitanje mnogo bitniji jedan sustinski faktor vrste emocija o kojima ti pricas a to je
da je razmjer emocije reciprocan razmjeru razuma, slicno kao sa egom.
Mozda zvuci strasno al tako je, pogledaj oko sebe ljude i analizirajj kada ko i kako reaguje na sta.

Daj mi molim te primjer iz ateističkog ugla gledanja.

[Bujrum majstore]

Odgovorite vi meni sad na jedno pitanje: susrećete se sa emocijema, svakodnevno u svakom trenutku.
Posmatrajući vaše logične i realističke stavove (ogoljene do kosti) interesuje me gdje svrstavate emocije, s obzirom da su one vrlo često neobjašnjive.Naravno da i one kao i sve potiču iz mozga, ali me zanima konkretno kako kroz prizmu ateizma gledate na njih?Nisu li vam malo čudne, nisu logične i racionalne?
Jer iskreno, ateisti mi ne djeluju kao neki emotivci, čak mislim da ste poprilično hladnokrvni, smireni, ravna linija...a i kako ne bi bili, kad ste uvjereni da je ovo sve samo proces....koji završi.
Bez provokacije, koja je vaša nit, i ako je nemate, šta vas vodi kroz život ljudske vrste?

Emocija je malo teza za objasniti na forumu, treba dosta experimenta i sustinske egzistencijalne analize
da bi neko iole shvatio sta je "emocija" i sta se desava u mozgu u tim "emotivnim" momentima.
Al mislim da je za tvoje pitanje mnogo bitniji jedan sustinski faktor vrste emocija o kojima ti pricas a to je
da je razmjer emocije reciprocan razmjeru razuma, slicno kao sa egom.
Mozda zvuci strasno al tako je, pogledaj oko sebe ljude i analizirajj kada ko i kako reaguje na sta.

Daj mi molim te primjer iz ateističkog ugla gledanja.

Sorry, treba vise vremena, ne mogu ti ja to ovako odjednom objasniti, ima jako puno materijala online pa citaj kad stignes,
psiha, racio, individualni interes jedinke u svemu, zasto se reprodukujemo itd.

[šatirana_ljubičica]

Emocija je malo teza za objasniti na forumu, treba dosta experimenta i sustinske egzistencijalne analize
da bi neko iole shvatio sta je "emocija" i sta se desava u mozgu u tim "emotivnim" momentima.
Al mislim da je za tvoje pitanje mnogo bitniji jedan sustinski faktor vrste emocija o kojima ti pricas a to je
da je razmjer emocije reciprocan razmjeru razuma, slicno kao sa egom.
Mozda zvuci strasno al tako je, pogledaj oko sebe ljude i analizirajj kada ko i kako reaguje na sta.[/quote]


Daj mi molim te primjer iz ateističkog ugla gledanja.[/quote]
Sorry, treba vise vremena, ne mogu ti ja to ovako odjednom objasniti, ima jako puno materijala online pa citaj kad stignes,
psiha, racio, individualni interes jedinke u svemu, zasto se reprodukujemo itd. [/quote]

Kako ne znaš u par rečenica reći suštinu, zašto je tako komplikovan proces shvatanja, zar ne bi trebalo biti clear and clear na šta se ateizam uvijek poziva, crno na bijelo, otkud sad ta komplikacija, trebam proučavati ateizam ako hoću neku informaciju, pa to ko kad ljudi žele da konvertiraju u Judaizam, treba se pripremiti za bar micvu.

[Dozer]

@Ljubicice

Opet ti stavljaš u istu ravan čovjeka i životinju.
Jel moguće da tako malo cijeniš svoj razum koji je glavni faktor po kojem se razlikuje ljudska vrsta od ostalih živih vrsta.

Nemoj me razocarati, i ozbiljno govorim, ovime sto mi pokazujes da uopste ne razumijes o cemu pricam...

Opet te pitam - da li bi iko, ijedno dijete starosti od godinu dana ili manje, moglo racunati na razum koji spominjes u gore opisanoj situaciji?
Odmah cu ti reci - nedavno pronadjeni djecak koji je sa manje od godinu dana nestao ispred kuce i kojeg je "odgojila" vucica, a kojeg su nasli lovci nakon 5-6 godina kada su lovili upravo tu vucicu, nije znao progovoriti ni rijec, bojao se ljudi, hodao je vise kao vuk nego kao covjek (na sve 4), bio potpuno go (pa da je bar k'o Tarzan navukao nesto medju noge...ali nije), i ustanovljeno je da se i hranio kao vuk - onim mesom koje mu je "majka" donosila.
Imas o ovome na netu, pa nadji.
A sta mislis, da li je to dijete imalo pojma o bogu? Naranvo da nije. Pa nije znalo ni da je covjek, a ne da "postoji" bog...

Poenta - razum, kojim se mi tek tako hvalimo i koji je "od boga", ipak to nije ni izbliza. I to sto mi nazivamo "razum" je, ipak, jos nesto sto ucimo, a taj razum determinisu upravo naucene stvari u zivotu, zivotna iskustva, mogucnosti, spoznaje, itd.
Samim tim, i proces razmisljanja je i te kako vezan upravo za zivotna iskustva i naucene stvari o svemu i svacemu.
U suprotnom, nismo nista inteligentiji i sposobniji za bilo sta od, recimo, kisne gliste.
A ako ovo znamo, kao sto znamo, onda je i sasvim jasno da smo mi produkt prirodne evolucije, a ne boga.