zagortenej wrote:arzuhal wrote:zagortenej wrote:Onima koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika ummijja..... (Mlivo). mlivo je tu riječ mudro ostavio neprevedenu

Možda nije preveo jer je riječ bremenita značenjem, kao i inače arapski te ostali semitski jezici sa svojim semantičkim dubinama i slojevima. Pridjev
ummijj, koji se obično i naprosto prevodi kao
nepismeni, dolazi od riječ
umm,
majka, pa bi se
ummij u smislu spomenute
nepismenosti opisno prevelo kao
čist, kao od majke rođen, od bilo kakvog stečenog znanja (u smislu neke ideologije, religije, filozofije i nečeg sličnog, konvencionalnog), odnosno sačuvan i pripravljen, kao prazna posuda, u koju će se uliti božanska Objava.
da, to bi moglo biti značenje riječi ummijj. ali takav je postao nakon boravka u pećini hira, i tad je i počela Objava.
On je tako pripravljen, sačuvan za Posljednju riječ. Recimo 94-ta kur'anska sura govori o toj vrsti priprave, pripreme. Božji poslanik nije prije Objave bio ni idolopoklonik, ni kršćanin, ni Jevrej, ni Jehovin svjedok (dobro, njih nije ni bilo tada), ni filozof, ni...Bio je sačuvan od svih ljudskih (dakle historijskih, toku vremena i promjenama podložnih) konstrukcija koje su, više-manje, zamele, u međuvremenu, čiste i jasne riječi ranijih poslanika, salavatullahi alejhim ve selamuh.
Recimo, kako nas vjera uči, sva djeca se rađaju u
fitri, u prirodnoj pripravljenosti (hajdegerijanski kazano) i za ispravno i čisto vjerovanje, u prirodnoj okrenutosti ka vjeri, a onda ih socijalno okruženje, počev od roditelja, naprave ovim ili onim sljedbenikom neke
određene religije ili nekog učenja, svjetonazora, i sl. Muhamed, alejhi-selam, je ostao u toj primordijalnoj, prvobitnoj čistoti sve do pećine Hira, sačuvan od samog Stvoritelja za taj čas.
Naime, zna se desiti (to je jedan od fenomena koji su mi bili interesantni pa sam više obraćao pažnju na to) da se kod čovjeka koji napušta jedan sistem vrijednosti i prihvata novi, da (i ova riječ mi je baš odvratna u ovom kontekstu, ali mnogima stvar čini jasnijom) konvertiraju, da prihvate drugu vjeru, drukčije učenje i sl. pojave unutarnji konflikti određenih starih i novih vrijednosti, bio toga čovjek svjestan ili ne, pa se onda pokušavaju nekako pomiriti, pronaći neki kompromis.
Da pojednostavim: zna se desiti kod ljudi (i kod čitavih naroda!) da prihvataju neku drugu vjeru (ili nešto slično, ne mora biti samo vjera, može to biti novi koncept življenja, društveno uređenje, itd) ali da nisu ''raskrstili'' sa onim pređašnjim, što iz neke ljubavi stare, što iz navike, što iz bilo kojeg razloga. Tada se dešava da takvi pojedinci
unose te stare vrijednosti (zadržati formalno neki stari običaj nije nikako u istom rangu kao uvesti i zadržati staru vrijednost, neko načelo, neki princip vjerovanja ili vrednovanja) u sistem novih vrijednosti - falsficirajući ga tako, mijenjajući suštinu same te nove promjene, praktično zadržavajući stvar kakva je i bila.
Ove riječi kao
sistem vrijednosti i sl. samo uvjetno koristim kada govorim o vjeri naravno, samo da budem što jasniji.
Recimo (ovo sad bezazleno samo neke primjere) neki običaji koje su zadržali Slaveni kod prihvatanja kršćanstva ili islama. Naprimjer, kod Srba imamo krsne slave kao koncesiju slavenskom paganstvu (slavljenje određenog božanstva iz panteona slavenske mitologije ili dobrog duha, zaštitnika porodice i ognjišta), nijedan drugi pravoslavni narod ih nema. Ovo navodim samo kao primjer zadržavanja određene, više-manje, vrijednosti (ili forme) kod neke skupine ili pojedinca. Islamska feministkinja Amina Vedud je prije islama bila i kršćanka i budistkinja, a nakon prihvatanja islama je zadržala jogu i neke tehnike koje je koristila i prakticirala prije islama a da nisu pripadajuće samom islamu nego nekoj drugoj tradiciji. Svi običaji koji i ukoliko nisu u suprotnosti sa islamom, sa suštinom učenja islama - ne smetaju, naravno. Ali postoje vrijednosti koje nemaju šta tražiti u novom poretku (za islam mogu samo reći uslovno
novom). Ovo, dakle, samo navodim usput kako bih istaknuo suštinu o kojoj govorimo (ne da bih raspravu odveo u tom smjeru).
Poslanik, alejhi-selam, nije imao takvih (konkretno i specifično) religijski i filozofski utemeljenih, određenih vrijednosti s kojima bi on sada samjeravao ono novo što mu dolazi (Objava), s čime se susreće, a što ljudi obično rade - porede ''staro'' s ''novim'', kompariraju, analiziraju i zaključuju. On je bio sačuvan od takvih
određenih sistema vrijednosti (osim, dakako, onih univerzalnih vrijednosti) od strane Stvoritelja za Posljednju objavu, čist za Riječ Božiju
srca čistog kao od majke rođenog i grudi proširenih za tu zadaću.
Allahumme salli 'ala sejjidina muhammedin
'abdike we resulike-n-nebijji-l-ummiji
ve 'ala alihi ve sellim teslimen kesira! 