Šta je osnovna doktrina ateizma, kao vjerskog pokreta? Da ne postoji Bog. To je osnovno uvjerenje ateista. Ateisti tvrde da oni nisu nikakva vjera ili religija, već jednostavno da odbacuju nečije postojanje. Ovi koji vjeruju u Boga vama ne mogu dokazati da Bog postoji jer vi tražite empirijske dokaze, pa vi stoga kažete "nije na nama da dokažemo kako nešto ne postoji".
Međutim, šta ako su ti empirijski dokazi tu samo što su nemjerljivi za čovjeka kao biće? Šta ako mi ne možemo "izmjeriti" tu energiju ali je možemo vidjeti golim očima?
Da li su ptice na grani svjesne da ljudska rasa može letjeti u avionima? One isto tako mogu letjeti ali u svom mozgu sigurno ne mogu razumjeti zašto postoje metalne ptice koje lete 100 puta brže od njih, niti to mogu objasniti. Jednostavno vide svojim očima dokaz o postojanju neke više sile za koju nema objašnjenja, ali su svjesne da je ta sila prisutna, čim izbjegavaju avione. Neke doduše i ne kontaju pa se zalete pravo u motor
Tako ljudi isto, koji vjeruju onom što vide - planine, okeani, planete, zvijezde i sazvježđa, multiverzumi, vjeruju da je sve to nečija kreacija. Ljudska nije zasigurno. Mi smo svjesni postojanja svega što smo istražili. Ali za neke stvari nemamo objašnjenja. Imamo teorije, koje su na kraju krajeva, samo teorije. Ali i zakoni fizike prestaju da vrijede u mnogim slučajevima (npr Crne rupe).
Na ovoj temi ali i u globalu se raspravlja o tome kako je šta kreirano, i tu se možemo složiti da mnoge religije imaju kvazinaučni pristup tumačenja nekih pojava. Činjenica je da Svemir (i oni izvan njega, po nekim teorijama) postoje već eonima i da ljudsko poimanje vremena gubi smisao kada pričamo o tolikom vremenskom rasponu.
Po mom ličnom uvjerenju, postojanje materije i anti-materije nije moglo doći iz neke spontane pojave, već da je u pitanju neka kreacija za koju mi kao bića jednostavno nemamo kapacitet da razumijemo. Mi možemo teoretisati i objašnjavati neke pojave ali jednostavno nemamo tehnološki niti intelektualni kapacitet da proizvedemo dokaze za te brojne teorije. Matematičkim putem su neke stvari zaista objašnjene, ali i dalje nemamo empirijske dokaze za te pojave koje matematika prezentuje kroz formule.
I tu se vraćamo na početak, da li ti kao pojedinac vjeruješ u postojanje više sile ili vjeruješ da je sve slučajnost. Da li bi matematika imala ikakvog smisla da je sve ovo što vidimo skup slučajnih varijabli i neka razbacana materija? Da li bi se moglo bilo šta izmjeriti i staviti u neke formule da Svemirom vlada apsolutni, slučajni haos?
Kad dođemo do tog nivoa, koji je skoro pa metafizički, onda se tu više ne radi o objektivnosti već subjektivnosti, a u subjektivna ubjeđenja se ne treba ulaziti jer se ljudi na tom nivou uglavnom razilaze.