jefferson wrote:
Uuuujij

kvalitetan šuk
Samo sto ima i do ovog sto prica lobiranja. Ne samo preko aJpaka .plus i evangelisticki fundamentalisti.malo židovska pamet i lova.svega pomalo ne?
Pa to je politika. Evangelistima je Izrael religijsko pitanje, AIPAC ih podsjeti kroz TV reklame, pisma itd za koga bi trebali glasati. Naravno kandidati koji idu na izbore u takvim zajednicama znaju sta trebaju reci da ih AIPAC pogura. Tako su kansidati radili na Floridi. Popljuju Castra i kubanske lobisticke organizacije odmah otvore novcanik. AIPAC je potrosio vise na podrucja gdje su evangelisti nego Jevreji.
Ipak da je AIPAC toliko mocan Obama nikad ne bi prosao primarne izbore unutar demokratske partije a ne postao predsjednik.
Pa postavlja se pitanje sta tacno AIPAC gura i ko njima odgovara. Oni za razliku od mnogih drugih lobi organizacija imaju prometa na obje strane politike. To ih i cini uspjesnijim od drugih.
Na primjer, ovdje se postavlja pitanje da li je njima vise odgovarala Clinton od Trumpa? Tesko je reci da Clintonovi i Demokratski establisment nisu pod njihovim uticajem. Mislim da su i odnosi izmedju raznih lobija malo komplikovaniji nego sto se misli. Ljudi ne kontaju da ne postoji samo jedna strana koja trazi isto i nije AIPAC jedini igrac.
Sad bezze evo proguglah Koch i AIPAC, kontam oni im glavni lobisti, kad ono izlaze clanci da jedni druge uopste ne podnose, cak su valjda Kochovi protivnici neke izraelske politike. Onda mi izleti clanak o Haimu Sabanu (ako se ne varam, to je onaj neki producent cije se ime pojavljuje u nekim blockbusterima) i metuzalem Sheldon Adelson, kako su osnovali svoj neki lobi, IAC u vezi Izraela.
Malo se tu pojednostavljuju stvari. I ja ih pojednostavljujem, priznajem, ali neki ljudi fakat zamisljaju svijet ko male djokice. Ono tipa sastanu se glavesine u zadimljenoj sobi i pomjeraju figurice na sahovskoj tabli svijeta.
Case in point, Trump, Obama i Clinton. Najlakse je reci sve je to isto. Mozda i jeste, iz perspektive zabe, jbg.
Sto se tice Trumpa, ja bih kao i sto se tice ostalog u vezi njega i odnosa drugih prije nazvao reakcijom, a ne planom. Kad je postao ozbiljan kandidat, tek onda su se za njega zagrijali ozbiljniji igraci. Kad je postao predsjednik, e onda se pocelo gledati kako na njega uticati najlakse. To se vidi i u odnosima sa Merkelovom, sa May, sa Macronom, sa Xijem, pa i sa Putinom. Na kraju i sa Izraelom i Saudijcima. Ne bih rekao da su svi bili spremni za odnos sa njegovom administracijom. I naravno, metodom najmanjeg otpora, preko Jareda, Saudijaca i Izraela, doslo se do ovakve politike. Premjestila se ambasada, ponistio sporazum sa Iranom. Da je neko drugi u pitanju, onda bi se moglo govoriti o nekom majstorskom potezu Izraelaca, ali za Trumpa, ovo je bilo najlakse. Malo udri o teroristima, malo o Iranu i bum.
Sta drugo ocekivati od rodjenog Njujorcanina koji je cijeli radni vijek proveo radeci sa kojekakvim sumnjivim likovima iz industrije nekretnina i kockarnica, od kojih su mnogi jevreji.
A sto je najmsjenije, Trump o njima ima stereotipna razmisljanja, "moj jevrej", itd.