exampLe. wrote:Kao što je gore rečeno, čovjek se treba naoružati znanjem i onda prevagnuti ili na jednu ili na drugu stranu, to je najbolje i najispravnije riješenje.
A dobro... mada mislim da znanje nije nužno direktni uzrok vjere. Nekada da, nekada ne. Za mene je "vjera" prvenstveno duboki unutarnji stav - DA, VJERUJEM U BOGA i još važnije od toga -
VJERUJEM BOGU, a to za mene znači:
-vjerujem da postoji neko transcendentalno Biće koje je Stvoritelj svega
-vjerujem da taj Bog sve stvorio iz svoje Mudrosti i ljubavi.
-vjerujem da taj Bog želi i čini svima dobro pa tako i meni
-vjerujem da svaki život ima smisao
-vjerujem da svaka bolest ima smisla
-vjerujem da svaka nepravda ima na kraju pravdu
-vjerujem da relativitet nema zadnju riječ
-vjerujem da laž nije svemoćna i da će je na kraju pobijediti i objaviti se svima istina
-vjerujem da smrt nije kraj
-vjerujem da pretrpljene boli, nepravde itd nisu besmislene
-vjerujem da učinjeno dobro nije uzaludno
-vjerujem da postojim Sveznajući, Istiniti, Pravedni, Milosrdni i Vječni Bog u čijoj je ruci sve.
Eto to bi ovako nabrzinu za mene značilo "biti vjernik".
Lako je biti vjernik dok je sve glatko, treba se dokazati kada nije sve baš tako lijepo i kada čak treba i protiv svojih interesa ići. (npr, reći istinu kada to nije ugodno i kada te može kostati posla ili prijateljstva). Sve što ljudi pričaju , a ako ih to nimalo ne "košta" za mene je talašika
Odnos s Bogom je kao i sa ljudima ili kao brak. To je dijalog ne monolog. To je odnos sa amplitudama, sa kušnjama, sa kompromisima.
Eto ovo je bilo ukratko šta za mene znači kad neko kaže "ja vjerujem"
