Ankara, Teheran i Bagdad uznemireni radi zbivanja u Kirkuku. Padne i poneka prijetnja, narocito od Turaka i Iranaca. Najmanje zapravo prijeti iracki premijer, Hajder al-Abadi. Veoma razuman i normalan covjek po svemu sudeci. Osudjuje kurdske akcije u Kirkuku, ali se trudi smiriti situaciju, ne dozvoliti da izbije neko sranje. U redu je ne slagati se, ali mir treba biti prioritet.
Drugi iracki politicari, narocito Maliki i siitski sektasi prijete, upozoravaju, opominju...
Tajip se razmahao!
Pull down Iraqi Kurdish flag in Kirkuk or pay a heavy price: Erdoğan
http://www.hurriyetdailynews.com/pull-d ... sCatID=352
Kurdish flag over state buildings in Kirkuk unconstitutional: Iran
http://www.kurdistan24.net/en/news/1c87 ... =hootsuite
Abadi: Kirkuk must lower Kurdish flag, stand as symbol of co-existence
http://www.rudaw.net/english/kurdistan/040420178
Kurdske snage sigurnosti su prije par sedmica preuzele dvije naftne busotine u Kirkuku koje su bile pod kontrolom Bagdada. Druge dvije su bile pod kontrolom Kurda. Sada su sve cetiri pod kontrolom vlasti u Kirkuku, tj. Kurda. Nedavno su na svim drzavnim institucijama, ukljucujuci zgradu prvoncijskog parlamenta, istakli zastavu Kurdistana. Sve ovo je uvertira za referendum o pripajanju Kurdistana.
Kirkuk je jedan od kljucnih gradova u Iraku i regiji. Ima iznimno bogatu historiju i ogromne rezerve nafte i plina. Kurdi dozivljavaju Kirkuk kao svoj duhovni i kulturni centar, zovu ga kurdski Jerusalem.
Sadam je potpuno izmijenio etnicku sliku Kirkuka u genocidnoj kampanji an-Anfal. Nakon sto je protjerao stotine hiljada Kurda, u grad i okruzenje je naselio oko 200 000 Arapa. Tako su Arapi postali apsolutna vecina u gradu i okolini, sa oko 70%. Arapski dosljaci su postali poznati po nazivu 'dinari Arapi', sto znaci da su dobili novac za preseljenje. Radilo se uglavnom o siromasnim Arapima koji su prihvatili ponudu Sadamove vlasti da dodju u bogati Kirkuk i ostvare bolji zivot. Dobijali su kurdske kuce i imanja.
Nakon americke invazije, nova vlasat je osvojila 'clan 140', koji je podrazumjevao sljedece:
Article 140 in THREE STEPS.
1. Normalization: a return of Kurds and other residents displaced by Arabisation.
2. A census taken to determine the demographic makeup of the province's population.
3. A referendum to determine the status of disputed territories. Obviously whether a territory is home to mainly Kurds or mainly Arabs will have an effect on who can lay claim to the area.
http://www.kncna.org/docs/pdf_files/oleary_paper.pdf
U Kirkuk se od 2003. do 2005. vratilo oko 100 000 Kurda. Arapi su dobijali novcanu naknadu da napuste kurdske kuce i imanja, da se vrate u mjesta prethodnog boravka. Dakle, dva puta su dobili lovu.
Za 2007. je prema 'clanu 140' najavljen referendum u Kirkuku i drugim oblastima koje su bile zrtva Sadamove genocidne kampanje an-Anfal. Referendum je prvobitno odgodjen za 2008., pa je jos jednom prolongiran, tako da se nikada nije odrzao. Iracka strana tvrdi da je istekao rok i da opcija referenduma otpada. Kurdi se sa tim ne slazu.
Kurda u Kirkuku zivi izmedju 55-60%. Ostalo su Arapi i Turkmeni, te manji broj Asiraca. Arapa i Turkmena ima otprilike po 20%. Dakle, referendum bez problema prolazi. Kurdske stranke u provincijskom parlamentu imaju oko 60% glasova.
Obojeno su zvanicne granice Irackog Kurdistana, isprekidano je teritorij koji trenutno kontrolisu kurdske snage i koji planiraju anektirati!
Kurdi predstavljaju natpolovicnu vecinu na prostoru koje planiraju pripojiti kurdskoj regiji. Nakon toga ce vjerovatno uslijediti referendum o nezavisnosti koji ce se implementirati par godina nakon sto bude odrzan. A referendum je najavljen za ovu godinu.
Te satro precizne ubijaju maltene isti broj ljudi kao i ove odokativne, uostalom i rusi u siriji cesto koriste te navodece ultra precizne pa svejedno stradavaju civilu kao i kad rokaju starim sovjetskim.
