Forum Klix.ba

ne mislis da je to malo neposteno?

agent_zero wrote:@dežurni kritičar

Pročitao sam od slova do slova tvoje svjedočenje i golgotu koji si preživio. Ali prvo, kao građanin ovog grada, želim da ti se od srca vječno zahvalim za sve što si učinio u odbrani Sarajeva i BiH.

A ono kroz šta ste ti i tvoje kolege prošli, nemam riječi da opišem prezir prema tim ljudima koji su to učinili. Nadam se da će, svi do jednog, kad-tad, odgovarati za sve što su počinili. I to sa maksimalnim kaznama!

+1



Dezurni hvala ti brate i izvini ako su ti to radili u ime i za odbranu mog naroda. U moje ime nisu i zato ti se izvinjavam.

Bodkin wrote:mislim da to nema veze sa cuvanjem stana

Stan je u pitanju i prnje u istom. Dok se žena sabrala, više se nije moglo ovamo.

Sent from my LG-P970 using Tapatalk 2

TheMule wrote:Procito sam sve Dezurni. Fakat strahota i crna mrlja na cast ARBIH.

Napiso si da se ne zna ko je odveo Jovanovica i Nikolica, ali mislim da se to zna i da su odgovarali pred domacim sudom i dobili neke mlake presude, ili grijesim?

Interesuje me, ako imas zivaca, da nabrzaka odgovoris na par pitanja koja bi malo bolje objasnila tvoj tekst. Mozes li opisati neke od tih ljudi koji su s tobom bili zarobljeni, npr. zar su zaista svi tu bili samo zbog imena? Je li bilo tu ratnih zarobljenika? Jesul bili civili koji nisu htjeli u armiju ili pripadnici 10. koji su imali pogresno ime? Poslije "Trebevica", jel se kopanje tunela obustavilo i sta se desilo sa ostalim u radnom vodu?

Kad gledas s ove tacke gledista, ali i kao pripadnik te cete gdje se sigurno uvijek pricalo i sve znalo, sto mislis zasto su ubili Jovanovica i Nikolica, a tebe nisu? Procito sam neke price o ucjeni i parama, izdajnistvu, da su posjedovali veliku imovinu, itd, sta je zaista bilo? Moras imati neko znanje oko toga ili bar dobre pretpostavke.

Evo, brate, stigoh kući s posla, pa dok sam još horan za tipkanje, da ti odmah odgovorim. Nisam ja napisao da se ne zna ko je tu večer odveo Jovanovića i Nikolića na Kazane (ja ću u nastavku priče koristiti njihove nadimke po kojima smo ih svi znali - Tarli i Ego), već sam umjesto imena osoba koje su ih odvele stavio nekoliko iksova (xxxx)... Dakle, jasno da se zna i ko ih je odveo, zna se i ko je za odvođenje odgovoran kao njihov prvonadređeni starješina, zna se kojim redom su izbodeni mačetama i zna se i ko je sjekao glave a ko ih odsječene nogom šutirao u Kazane. Sve se zna. No, bolje da se ne zna, jer svakako, o tim temama ljudi više vole da ćute i niko neće svojim komentarima da dovede vlastitu guzicu u pitanje... Dakle, vidi ovako: za takva gnusna ubistva osobe xxx, yyy, ccc i sl. su, nakon prave farse i sprdačine od suđenja, dobili smiješne zatvorske kazne. Njima je sud prekvalifikovao djela iz "ratnog zločina" u djela ubistva (sa ovakvim ili onakvim otežavajućim ili olakšavajućim okolnostima i ostalim sprdačinama) a time je propuštena jedina prilika da se naše "pravosuđe" ozbiljno i korektno obračuna sa onim pojedincima koji su činili takve zločine. Poslijedice takvog razvoja događaja su katastrofalne, ali ih malo ko vidi i malo ko ima dovoljno široke vidike i vremena da o njima objektivno razmišlja i rasuđuje. Evo, reći ću samo sljedeće: Kada god smo četnicima spomenuli bilo koji od širokog spektra njihovih zločina, oni bi jednostavno odmah vraćali priču na Kazane i na sudsko gonjenje, eksplicitno orjentisano ka kaznenom progonu Srba i ka zataškavanju tragova zločina poput tog na kazanima, koje su izvršili ovi "naši"... I mogu ti reći, kada malo bolje porazmislim o svemu, ta priča, shodno dosadašnjoj praksi, dobrano "pije vode"... Razmisli malo... Ljudi koji bi, po svim normama pameti, logike, zakona, prava, pa i medicine ako hoćeš, trebali biti zatvoreni u ćelijama iza jako jako debelih betonskih zidova, zahvaljujući pristrasnom pravosuđu, "odvalili" su svoje smiješne kazne, i evo ih danas hodaju gradom dignutije glave nego ti, ja ili bilo ko od nas normalnih "smrtnika"... Mnogi od njih su i te, ionako simbolične kazne, uspjeli eskivirati raznoraznim "dijagnozama" i "ludilima", pa su više vremena "upisali" kao posjetioci psihijatrijskih ustanova (čisto da se jave, da im se kao prati stanje i da šatro preuzmu terapiju), nego u pravom zatvoru. Znači, naša vlast je u tom aspektu totalno zaribala i propustila je priliku da se ogradi od takvih groznih dešavanja. Vlast je jednostavno pokušala sve da prećuti. A ako nešto takvo gledaš, ćutiš i ne reaguješ - onda se podrazumijeva da takve postupke podržavaš... Evo još jednog paradoksa: Znam neke od tih koji su "izglumili dijagnozu" da nebi ležali u zatvoru, a onda su nedugo zatim izašli na taxi. E sada, neka mi neko kaže, u kojoj to još državi čovjek sa dijagnozom koja ga oslobađa ležanja u zatvoru, može "istovremeno da bude i psihički potpuno zdrav", i to toliko zdrav da zadovolji zahtjeve ljekarskog pregleda za taxi vozača? Takvi idiotluci su mogući samo kod nas. Jebi ga, ili si LUD, ili nisi lud. Al ne možeš biti lud samo onda kada to tebi odgovara a onda lijepo staviti nečiju ženu i djete u svoj taxi auto i taxirati po gradu. Ili u taxiste mogu i oni sa dijapazonom dijagnoza od F30 pa do F60++. Kontaš?...

Pitaš me da ti "opišem" te ljude koji su bili zatvoreni skupa samnom na Ablakovini? Pa ne znam šta bi se tu dalo puno opisivati... Ne znam ni kakvoga bi to sada imalo smisla. Opisao sam u tom gore postu ovog starijeg čovjeka, koji je imao veoma teško srčano oboljenje a kojega su vezali noću i slali ga da puže do četničkog prevrnutog kamiona i gore krade konzerve... Eto, spomenuo sam i da je sa nama bio Vlado, gazda Kineme. Bio je i jedan mladić, Asif se zvao. Bilo je i par tih momaka koje nisam znao od ranije a prema kojima se sila itekako prosipala. Svaki dan. U neograničenim količinama. Jedan od njih je taj koji se sa stijene bacio na glavu i prekratio sebi tako muke. Njega su posebno maltretirali. Rafalanje Hecklerom desetak-dvadesetak cm iznad glave je bio blaži oblik razvlačenja pameti. Za tih par momaka zaista ne mogu tvrditi da nisu bili zarobljenici. Nije se u to malo mučnog vremena, između prestanka rada i novoga jutra, mnogo ni pričalo o tome. Ljudi su većinom bili u tišini, sjebani i utučeni do kraja i razmišljali su da li će ikada doći kraj toj situaciji i da li će ikada više uopšte vidjeti svoje najmilije. I da li će uopšte dočekati sutrašnji dan. Dakle, nije niko imao ni snage a ni volje da svoju intimu i svoje strahove dijeli sa drugima... Eto, rekao sam ti pošteno, nisu sve bili Srbi u tom podrumu, bio je i taj Asif, ako ti to nešto znači i ako će to promjeniti cjelokupnu sliku situacije. Međutim, evo, da ti pomognem... Gore su mogle da budu zarobljene 2 kategorije stanovništva: 1 - Srbi/Pravoslavci/Vlasi... zovi kako hoćeš... i 2 - svi oni drugi koji su imali previše novca a kojeg nisu željeli da "dijele" sa našom brigadom, tj., oni koji nisu pristali da daju pare u zamjenu za svoju slobodu i spas. Vlado, gazda Kineme, je imao pare ali ih nije htio dati, pa je zato kopajući plaćao svoj dug domovini. On nije bio gore zbog imena već isključivo zbog para. Asif također... Ne znam sada da li sam uspio bar djelimično da ti odgovorim na tvoja pitanja...

Poslije akcije TRebević ja sam odmarao još mjesec dana a onda sam, kao što sam napisao ranije, otišao nazad u svoju matičnu brigadu... Vladu iz Kineme sam viđao - u Kinemi, dok sam se tamo smucao jedno vrijeme... Stomatolog Ljubiša mi je kasnije radio protetiku... Asifa sam jednom također sreo u gradu nakon Trebevića... Za njih znam da su živi i zdravi okončali taj period. Za ostale nemam pojma... Iskreno, drugi me i ne zanimaju mnogo. Pogotovo ne ljudi koje sam upoznao pod takvim okolnostima i čijih se likova sjećam jedva, kao kroz maglu...

Na kraju ću ti napisati i par riječi o Tarliju i Egi... Te priče o nekim bogatstvima su notorna laž i budalaština. Njih dvojica nisu imali za kifle. Ako bi gdje "smotali" šta da se može prodati na pijaci, sve je odlazilo u čašicu... Alkohol je njihov najveći porok, no nikada nisu pravili neki značajniji belaj, niti se kurčili. Nekada su znali prošetati do Markala a kad se prodavači razbježe vidjevši one pločice zelene što smo nosali na uniformama, sa natpisom "10 bbr - Jurišna četa - Caco", nekad su znali pobrati flašu kakvog alkoholnog pića, no znam da su bili bijeda i sirotinja, kao uostalom i svi mi drugi... Ergin je neposredno prije svih tih događaja bio jebeno ranjen. Prenosio municiju za brigadu preko piste. Sijač ga sjebao po nogama. Jedna noga mu je bila u fiksatorima. Nije on i da je htio, mogao da se kurči i da glumi kakvog mangupa. dakle, te su priče neosnovane i bez veze. Jesu volili popiti, to je istina, no zbog toga se ljudima ne skidaju glave. Pogotovo ne na način kako su skinute njima dvojici...

Eto, to je to.

Sretno drugar.
POZZ


Kad gledas s ove tacke gledista, ali i kao pripadnik te cete gdje se sigurno uvijek pricalo i sve znalo, sto mislis zasto su ubili Jovanovica i Nikolica, a tebe nisu? Procito sam neke price o ucjeni i parama, izdajnistvu, da su posjedovali veliku imovinu, itd, sta je zaista bilo? Moras imati neko znanje oko toga ili bar dobre pretpostavke.

Dobro jarane, hvala na iscrpnom tekstu. Vazno je da ima neko da napise koje slovo iz prve ruke, umjesto da se citaju glasine po novinama. Pozdrav

skuterrr wrote:dežurni , šta ti bi da se nakon svega vratiš i AbiH ? stvarno nisi normalan ....da li su i ostale Srbe koji su bili u brigadi prebacili na kopanje rovova ili samo pojedine koji su se mozda nekom necim zamjerili ?

Prijatelju, razmišljao sam da li da ti napišem i riječ kao odgovor na ovu tvoju budalaštinu, no, evo, ne poznaješ me, pa ću ti uslovno oprostiti ovu tvoju nesmotrenost sa riječima. No, upravo zbog toga što me ne poznaješ, savjetujem ti prijateljski da se okaniš bezobraznih izjava...

Dakle, ono što u srcu osjećaš i ono što je u tebe usađeno kroz kućni odgoj i ispravno rastumačen sistem opštih vrijednosti, ne možeš jednostavno odbaciti kao zmija kožu. Ako si iz sveg srca Bosanac, onda se podrazumjeva da ćeš do kraja biti doslijedan tom svom svetom cilju - da odbraniš svoju kuću, porodicu i domovinu. Ja brate rezervnu nemam. Znači, nemoj to svoditi na ravan "danas navijam za Olimpik a sutra za Bracikinu Vrbanjušu"... Kada je u pitanju odbrana naše zemlje, za mene je to bila, kao i za veliku većinu mojih drugova, životna misija. Bezuslovna i najvažnija. Bez obzira na sve te "loše okolnosti", moj patriotizam i ljubav prema ovome gradu ni jednoga trenutka nije bio upitan. Dok sam bio gore zatvoren, više sam se nervirao zbog toga što sam znao da bih na nekom drugom mjestu bio kudikamo korisniji, nego zbog toga što sam u takvom položaju u kakvom sam bio. Istina, psihički sam jako teško podnosio tu količinu nepravde koja me je, ničim izazvana, snašla iz čista mira. Ipak, treba da znaš da sam ja dobrovoljac i da sam uzeo pušku u ruke onaj dan kada je zaustavljen konvoj đenerala Kukanjca. Mene nisu mobilisali iz ormara u spavaćoj sobi. Gurao sam svoju glavu u torbu na mjestima na kojima mnogi drugi nisu ni htjeli ni smjeli... I eto, opet te nekada snađe takav belaj koji, kako se kasnije ispostavilo, možeš da riješiš samo uz nadljudsku dozu strpljenja, pameti, mudrosti i ispravnog prosuđivanja... Naravno, nisu tada svi nemuslimani prekomandovani u radne vodove, ali ja sam tu situaciju osjećao kao da je neko tada jednostavno bio odlučio da nam u brigadi više ne treba niko osim Bošnjaka. Kasnije sam čitajući neke knjige i dostupne materijale, pretežno vezane za akciju Trebević, došao i do jasnih činjenica koje govore u prilog tome da je jednom dijelu komande 10 bbr. brigade ali i jednom dijelu Bošnjačkog vojno-političkog establišmenta, ideja o etnički čistoj lijevoj obali Miljacke bila sasvim bliska...

Eto, toliko od mene...
I na kraju ću te još jednom podsjetiti - nemoj više da mi pišeš ružne riječi.

HVALA!

agent_zero wrote:@dežurni kritičar

Pročitao sam od slova do slova tvoje svjedočenje i golgotu koji si preživio. Ali prvo, kao građanin ovog grada, želim da ti se od srca vječno zahvalim za sve što si učinio u odbrani Sarajeva i BiH.

A ono kroz šta ste ti i tvoje kolege prošli, nemam riječi da opišem prezir prema tim ljudima koji su to učinili. Nadam se da će, svi do jednog, kad-tad, odgovarati za sve što su počinili. I to sa maksimalnim kaznama!

Dobri moj prijatelju,

dok god postoje ljudi koji razmišljaju kao ti, znaću da je svaka moja minuta u ratu, svaki ispucani tromblon i metak imao svoj smisao i razlog. Ti si grad za koji sam se borio i Bosna si za koju je vrijedilo doživjeti i preživjeti sve što smo kao branioci Sarajeva i Bosne preturili preko glave.
Brate moj, nema potrebe da se izvinjavaš u tuđe ime. Oni koji su radili loše stvari svom komšiji, dojučerašnjem drugu ili kolegi iz jedinice, možda se mogu "prošvercovati" između sudija i kadija na ovome svijetu, no da se ne zavaravamo, onome gore, "velikim Kadiji", takve stvari ne promiču. Ako neko nije odgovarao za svoja zlodjela na ovome svijetu, na onome gore hoće sigurno i u to ni ja, koji nisam pretjerano religiozan čovjek, nemam niti gram sumnje...

Neka si mi zdrav, dugo živ i sretan skupa sa svojom porodicom koja te tako lijepo vaspitala.

Živio legendo!

@dežurni kritičar

Hvala ti na onim riječima, jer ono je zaista bilo nešto najiskrenije, iz dubine duše. Hvala Bogu pa smo imali ljude kao što si ti. I još jednom ti odajem priznanje na hrabrosti, istrajnosti, požrtvovanju i nadasve velikom patriotizmu koji si iskazao i iskazuješ, bez obzira na sve što si prošao. Jer, ruku na srce, rijetki bi postupili kao ti, nakon svih poniženja koja ste ti i tvoji suborci doživjeli i proživjeli.

I ti meni živ i zdrav bio, skupa sa svojom porodicom

Sarajmen wrote:Peko Stanišić je bio sarajevski branilac i nosilac ''Zlatne policijske značke'' , živio je skromno a ratovao hrabro kao pripadnik TO-e i specijalne jedinice MUP-a ''Laste''. Grbavica mu je bila ratna opsesija i ratni san. Jer, na okupiranoj Grbavici su živjeli su mu majka Jela , supruga Slavica i kćerkice Dajana i Danijela.
Dana 6 Januara 1994 vođena je još jedna bitka za Grbavicu. Peko i njegovi saborci napadali su iz pravca mosta Suade Dilberović (ex Vrbanja) i oslobodili zgradu Invest banke , koja je bila samo stotinjak metara udaljena od Lenjinove ulice u kojoj je živjela njegova porodica. Ali kraj Miljacke je smrtno je ranjen njegov ratni drug Žuti Salčin. U pomoć mu je preko brisanog prostora pritrčao Peko. I dok je izvlačio Žutog, kome nije bilo spasa i njega je pogodilo smrtonosno tane. Tako je poginuo Peko.

Ko je bio Peko Stanišić?
Rođen je 1953 u starom sarajevskom naselju Mejtaš.Radio je kao bravar u Fabrici duhana Sarajevo.Rat ga je zatekao na Grbavici, gdje je živio sa porodicom. Početkom aprila 1992. pozvalili su ga , kao Srbina, dali pušku i naredili da na Vracama čuva stražu protiv Muslimana. ''Samo da se presvučem'' , rekao im je Peko.Otišao je kući, poljubio kćerkice, suprugu i majku i sa Grbavice pobjegao u Fabriku duhana. Odmah je pristupio braniocima grada, odnosno jedinici ''Leptirice'' kojom je komandovao Zlatko Lagumdzija. U toj jedinici bio je i njegov brat Sreto.

''Peko je bio veoma privržen porodici'', sjeća se njegov brat Sreto. ''Posebno je volio mlađu kćerkicu Danijelu koju je zvao Mrva''
Krajem Jula 1992 Peki se ukazala idealna prilika da mu sa Grbavice pređe Mrva. Naime, supruga jednog sprskog oficira koji je pucao na Sarajevo porodila se u sarajevskoj bolnici i pobjegla mužu u okupiranu Lukavicu, a ostavila tek rođenu kćerkicu. Preko UNPROFOR-a dogovorena je razmjena tek rođene bebe i Pekine Mrve. Razmjena je djece je bila zakazana za 27 Juli na Grbavici u blizini Željinog stadiona, između ratnih linija.Peko je sa Trga heroja (ex Trg Pere Kosorića) u pratnji brata Srete ponio prema Grbavici bebu, koja je lijepim okicama bez plača gledala u vedro nebo iznad paklenog trga.

Kod srušene slastičarne ''Palma'' Peko je nekom predao bebu , a uzeo svoju Mrvu. Tada se dogodila drama: njegova Mrva predomislila se i nije htjela da ide sa ocem. Otimala se i zvala mamu koja je sa drugom kćerkom stajala na drugoj strani ulice. Tada su mimo plana i dogovora prema Peki potrčali supruga Slavica i starija kćerka Danijela. Sve četvoro su se našli u zagrljaju između vatrenih linija. Bilo je to nekoliko trenutaka njihove sreće na neobičnom, opsanom mjestu.
Nažalost posljednji trenutci zajedničke sreće.

Ako nekoga zanima nastavak..

Pozdrav stari moj,

evo ti još jedne priče koja je usko vezana za priču o Peki i Žutom - hrabrim brocima iz Laste...

Naime, taj dan kada su Laste napale i oslobodile zgradu Invest banke, prikravši se ispod mosta Suade i Olge, pa koritom miljacke do ispod same zgrade, ja sam sa svojom ekipom pokušavao da prođem iz pravca naše ranije opisane "petice" (stražarskog mjesta br. 5 u Ljubljanskoj ulici) visočije uz Ljubljansku ulicu, u pravcu nadvožnjaka iznad "časnih sestara". Zauzeli smo dvije kuća uz ulicu a onda smo "zakucani" rafalima s leđa i onemogućeno nam je dalje napredovanje. Da bismo se sklonili sa linije dejstva, ušli smo u tu drugu zaposjednutu kuću a po fasadi su se nizali rafali... Stajao sam sa kolegom xxx odmah pored vrata i osmatrao ulicu u pravcu iz kojega smo upravo došli. Onda sam uočio dvojicu vojnika, koji su se kretali uz Ljubljansku ulicu, ali su bili niže od našeg trenutnog poliožaja. Onda se opasno zarokalo i jedan od njih je uspio da pobjegne a drugi je pao ranjen na sred Ljubljanske ulice. Vrištao je i valjao se po ulici, tačno naspram kuće u koju smo se sklonili. Prešao sam na čošak kuće gdje me je mogao vidjeti i pozivao sam ga da ispuže tih nekoliko metara prema nama, da samo zađe za ćošak, pa da ga izvučemo. Međutim, tada se okrenuo i pokušao iz ležećeg stava, onako ranjen, da me nanišani kalašem. U tom trenutku sam spazio bijelu traku oko njegovog desnog rukava i sve mi je bilo jasno kao dan. Uz povik "Odbaci pušku", sam ga uzeo na nišan... No, nisam stigao da povučem obarač a već je počeo da se trza pogođen sa dva-tri rafala. Skinuo ga je moj kolega koji je bio samnom par trenutaka prije ispred vrata te kuće. Po njemu je zašaralo još nekoliko rafala prije nego su se momci uvjerili da nam više ne predstavlja opasnost... Očigledno je da ta dvojica nisu stigli na vrijeme da se snađu kada smo silovito napali i prošli uz ulicu, tako da su nam ostali praktično iza leđa. Sva je sreća što smo se posklanjali u kuću, jer su nas imali kao na dlanu...

Upravo u vrijeme dok se to dešavalo nekih par stotina metara dalje od mosta, na brisanom prostoru između korita Miljacke i zgrade Invest banke (prva zgrada poslije mosta u pravcu Grbavice, od crvene fasadne cigle), poginuli su Peko i Žuti iz Laste.

Zvali smo IKM i izvjestili ih o ovome šta nam se desilo i tražili da nam se hitno uputi jedna ekipa u pozadinu, da nam čuva leđa dok napredujemo uz Ljubljansku. Tada su nas iz IKM-a izvjestili o pogibiji Peke i Žutog i tražili su od nas da ovoga mrtvog četnika izvučemo kako znamo i umijemo na sigurno, jer se tijela Peke i Žutoga nalaze na takvoj lokaciji da ih je praktično nemoguće izvući bez novih žrtava. Plan je bion da ponudimo tijelo ovog mrtvog četnika u zamjenu za njhova tijela. Međutim, to je bilo lakše narediti nego izvršiti. Samo dvadesetak metara visočije uz Ljubljansku ulicu sa lijeve strane je bila kuća sa plavom fasadom i tu je bila četnicima priprema. Od te kuće je preko ulice bio napravljen zid od vreća sa zemljom a na sred ulice je formiran bunker. Tijelo je ležalo praktično na sred ulice i gledalo u puškarnicu tog bunkera, dvadesetak metara niže...

na ćošak kuće nas se skupilo 6-7 ljudi. Nas četvorica smo se dogovorili koji će ga uhvatiti za koji dio tijela. Ostali su nas počeli pokrivati rafalima na "tri-četiri-sad!". Kada je odjeknulo to "sad", naša podrška je krenula da rafala po vrećama i tom zidu preko Ljubljanske i po puškarnici tog bunkera a nas četverica smo istrčali pred puškarnicu, uhvatili mrtvog četu za ruke i noge i istrčali s njim za ćošak kuće. Ukrali smo tijelo. Niko nije ni povrijeđen ali moram priznati da sam se svaki naredni put, kada sam se našao ispred puškarnice neprijateljskog bunkera, sjetio ove krađe beživotnog tijela - sa "zicera". Eto, kada već spominjem ovu priču, da kažem i to da je jedan od nas 4 koji smo istrčali pred ovaj četnički bunker i ukrali leš sa ulice, bio i moj kolega E.B., kojega sam spomenuo u priči o "crvenoj zgradi". To je taj dečko kojega sam izvukao ispod vreća kada ga je stigao sijač na pretrčavanju iz garaža u "crvenu zgradu"...

Ovog mrtvog četu smo isporučili u naš IKM. Ne znam da li su ga kasnije mijenjali za tijela mrtvih kolega Peke i Žutog iz Laste. No, to sada više nije ni bitno. Bitno je to da smo mi imali najbolju namjeru i da smo tu eventualnu razmjenu, ako je do nje uopšte i došlo, osigurali na najbolji mogući način i bez daljih žrtava...

frkenzi wrote:

Sarajmen wrote:Peko Stanišić je bio sarajevski branilac i nosilac ''Zlatne policijske značke'' , živio je skromno a ratovao hrabro kao pripadnik TO-e i specijalne jedinice MUP-a ''Laste''. Grbavica mu je bila ratna opsesija i ratni san. Jer, na okupiranoj Grbavici su živjeli su mu majka Jela , supruga Slavica i kćerkice Dajana i Danijela.
Dana 6 Januara 1994 vođena je još jedna bitka za Grbavicu. Peko i njegovi saborci napadali su iz pravca mosta Suade Dilberović (ex Vrbanja) i oslobodili zgradu Invest banke , koja je bila samo stotinjak metara udaljena od Lenjinove ulice u kojoj je živjela njegova porodica. Ali kraj Miljacke je smrtno je ranjen njegov ratni drug Žuti Salčin. U pomoć mu je preko brisanog prostora pritrčao Peko. I dok je izvlačio Žutog, kome nije bilo spasa i njega je pogodilo smrtonosno tane. Tako je poginuo Peko.

Ko je bio Peko Stanišić?
Rođen je 1953 u starom sarajevskom naselju Mejtaš.Radio je kao bravar u Fabrici duhana Sarajevo.Rat ga je zatekao na Grbavici, gdje je živio sa porodicom. Početkom aprila 1992. pozvalili su ga , kao Srbina, dali pušku i naredili da na Vracama čuva stražu protiv Muslimana. ''Samo da se presvučem'' , rekao im je Peko.Otišao je kući, poljubio kćerkice, suprugu i majku i sa Grbavice pobjegao u Fabriku duhana. Odmah je pristupio braniocima grada, odnosno jedinici ''Leptirice'' kojom je komandovao Zlatko Lagumdzija. U toj jedinici bio je i njegov brat Sreto.

''Peko je bio veoma privržen porodici'', sjeća se njegov brat Sreto. ''Posebno je volio mlađu kćerkicu Danijelu koju je zvao Mrva''
Krajem Jula 1992 Peki se ukazala idealna prilika da mu sa Grbavice pređe Mrva. Naime, supruga jednog sprskog oficira koji je pucao na Sarajevo porodila se u sarajevskoj bolnici i pobjegla mužu u okupiranu Lukavicu, a ostavila tek rođenu kćerkicu. Preko UNPROFOR-a dogovorena je razmjena tek rođene bebe i Pekine Mrve. Razmjena je djece je bila zakazana za 27 Juli na Grbavici u blizini Željinog stadiona, između ratnih linija.Peko je sa Trga heroja (ex Trg Pere Kosorića) u pratnji brata Srete ponio prema Grbavici bebu, koja je lijepim okicama bez plača gledala u vedro nebo iznad paklenog trga.

Kod srušene slastičarne ''Palma'' Peko je nekom predao bebu , a uzeo svoju Mrvu. Tada se dogodila drama: njegova Mrva predomislila se i nije htjela da ide sa ocem. Otimala se i zvala mamu koja je sa drugom kćerkom stajala na drugoj strani ulice. Tada su mimo plana i dogovora prema Peki potrčali supruga Slavica i starija kćerka Danijela. Sve četvoro su se našli u zagrljaju između vatrenih linija. Bilo je to nekoliko trenutaka njihove sreće na neobičnom, opsanom mjestu.
Nažalost posljednji trenutci zajedničke sreće.

Ako nekoga zanima nastavak..

E moj Peko Srbine i hriscanine,napasti na Badji dan svoje komsije,rodjake, bracu,kad bi bio zlurad i pored ovog neljdskog cina mogao bih prokomentarisati da li se sve pravedno zavrsilo ali necu.

E moj "frkenzi", evo, biću sasvim jasan i otvoren prema tebi i tebi sličnima:

Ako je Srbinu i Hrišćaninu bilo dozvoljeno napasti na komšiju Muslimana na prvi dan Bajrama, onda se ja kao Srbin i Hrišćanin odričem i takvog Srpstva a i Hrišćanstva, pa ih skupa sa tobom i tebi sličnima, nabijem na qrac.

Od takvih Srba i Hrišćana mi se diže kosa na glavi. Vi ste korov koji je Srpskom narodu navukao na vrat sve moguće i nemoguće belaje i da je sreće, nebi vas ni bilo.

Eto, lave moj, pa ti sada opleti po meni i piši šta ti volja. Ako te zanima moja adresa, telefon ili bilo koji drugi kontakt podatak, rado ti ga dostavim na pp.

Toliko. Pozdrav pi.ko!

dječak sa šibicama wrote:A Pecari danas grade, dogradjuju, uljepsavaju svoje kucetine gore na "kucama Pecara" ispod osmica, i nikom nista.

Da ne spominjem "stanovitog" gospodina cuvara sehare, sve ideolozi onoga sto si napisao i opisao.

To je nama nasa borba dala.

Brate moj, tako je bilo nakon svih ratova a eto, tako je i iza ovoga u kojem smo se mi borili. Na žalost ali tako je. Na kraju uvijek zavladaju miševi. Zavladali su i kod nas. Međutim, nisu miševi krivi, što bi rekao Balaš - Krivi smo mi... I to ti brate odgovorno tvrdim. Ali, sada, šta je - tu je...

Pecari su uvijek bili bijeda, jad i čemer. Poznajem doduše par ljudi sa tim prezimenom, koji nikako ne spadaju u ove kategorije koje sam naveo, no oni će se, ako ovo čitaju, sami prepoznati i znat će da mislim na njih...

Neće ni Senad a ni ostali to što su na dunjaluku stekli ponijeti sa sobom. Nije uspjelo nikome, neće ni njima.

Senada Pecara ću sresti kad - tad. Mali je ovo grad. Onda ćemo se popitati ja i Senad Pecar što mu je trebao onaj postupak i ono šikaniranje bez ikakvog razloga...

Znaš, ljudi zaboravljaju da vrijeme starijih ljudi prolazi a vrijeme onih što su mlađi od njih - dolazi

Eto, mislim da sam ti rekao sve što mislim na temu - PECARI

[quote="Dezurni_kriticar"]

Senada Pecara ću sresti kad - tad. Mali je ovo grad. Onda ćemo se popitati ja i Senad Pecar što mu je trebao onaj postupak i ono šikaniranje bez ikakvog razloga...


Dežurni
Daj ne glupiraj se i ne prijeti preko interneta, da si htio nekoga da sretnes, sreo bi ga do sada, jer kako i sam rece
"mali je ovo grad". Mogao si ga sresti u roku dva dana da si imao zelju...
Ispadas smijesan ovde prijeteci tako. Budi malo normalan kad vec nisi

momče wrote:

Dezurni_kriticar wrote:
Senada Pecara ću sresti kad - tad. Mali je ovo grad. Onda ćemo se popitati ja i Senad Pecar što mu je trebao onaj postupak i ono šikaniranje bez ikakvog razloga...


Dežurni
Daj ne glupiraj se i ne prijeti preko interneta, da si htio nekoga da sretnes, sreo bi ga do sada, jer kako i sam rece
"mali je ovo grad". Mogao si ga sresti u roku dva dana da si imao zelju...
Ispadas smijesan ovde prijeteci tako. Budi malo normalan kad vec nisi

Vidi lave,
nije mi jasno koji dio moga posta smatraš glupiranjem a koji prijetnjom? Ne shvatam te. Koji dio te je pogodio?
Znači, 1: Tačno je. Mali je ovo grad i da sam ga tražio - našao bih ga. No, nisam ga tražio. Ali, vjerujem da će se sudbina postarati da nam nekad i negdje ukrsti puteve, kao što se postara i za sve druge stvari.
2: Koji dio zvuči kao prijetnja? To što sam upotrijebio glagol "popitati"? Nemam riječi. Svaka čast majstore...
Pa jesam li igdje napisao da ću "hebati mater" Senadu Pecaru? Jesam li igdje rekao da ću mu se na bilo koji način osvetiti? Jesam li napisao da ću se sa Pecarom obračunavati ovako ili onako? Izvini majstore, ali o čemu ti to vaziš ovdje? I zapitaj se malo ko ovdje ispada smiješan. Ja, koji sam izjavio da se nadam da ću jednom sresti S.P. i popitati se s njime oko nepravde koju mi je učinio, ili ti koji u takvoj izjavnoj rečenici prepoznaješ ni manje ni više nego prijetnju? Je li to u pitanju neki kompleks kada se tako naložiš na riječ "popitati"? Jebi ga. Shvatam te. Ali ti ne mogu pomoći lave... Na kraju - Da li se poznajemo ti i ja? Mislim, ako ovim svojim postom želiš reći da sam p.č.a koja laje na zvijezde, volio bih znati na osnovu čega to tvrdiš. Ako me poznaješ, te ako sam nekada u životu ispred tebe doživio neku tako neugodnu i opasnu situaciju p se kao p.č.a povukao, onda uredu, mogu da shvatim tvoj stav. No, čisto sumljam da se takvo što desilo. Sa druge strane, ako si neko ko me poznaje, onda zasigurno znaš barem pola od ovoga što sam do sada napisao. Kada si toliki ljubitelj istine i hrabrosti, zašto nisi o tome napisao ni jedno slovo? Zašto nisi ni potvrdio ili negirao niti jednu jedinu riječ koju sam napisao? Znači, ne poznaješ ti mene, lave. A obzirom da me očito ne poznaješ, mislim da je smiješno da za moje pisanje govoriš da je glupiranje. Ili ti možda misliš drugačije? Kako god...

Evo, ako ti je laše da čitaš ovo, a ti pročitaj po nekoliko puta prije spavanja:
Sve što sam do sada napisao - slagao sam. Izmislio. Nije bilo nikakve akcije jedinice Bijeli vuk na Debelo brdo, gore nam nisu izginuli momci, ni crvena zgrada nikada nije postojala akamoli da je tokom noći minirana i dopola srušena. Niti sam ja bio Cacin jurišnik, niti sam bio kod Ćele Delalića u jurišnoj, niti sam bio u kakvoj akciji, a sve ove mape koje sam iscrtao samo su snoviđenje, pa ako sam slučajno nešto ubo pa je tačno - samo je stvar slučajnosti... To što sam sva naša stražarska mjesta uredno i ispravno obilježio, nemoj da te čudi - i te sam brojeve sanjao, baš kao i neka imena koja sam ovdje spomenuo. Dakle, ja sam pička. Obična. Prava vrijednost si ti. Ti i tebi slični. To je ona sorta što keti po forumima i traži u tuđim postovima gramatičku grešku. Onda se uhvate za nju pa pokušavaju dovesti u pitanje vjerodostojnost cijelog posta i dignitet njegovog autora. Ali, hajde da ti ne kvarim ćejf, da se vratim na temu... Dakle, istinski borac si brate ti... TI... Kakav ba ja, ja sam karina obična... Eto, jel sad manje bolno, lave moj?

Živio ti meni...

L.P.

Dezurni,svaka cast na ljubavi prema domovini pored svake neprave ucinjene ti ali valjda u doba nepravde i haman okova ojacas ljubav prema domovini.

ZV Keli wrote:Dezurni,svaka cast na ljubavi prema domovini pored svake neprave ucinjene ti ali valjda u doba nepravde i haman okova ojacas ljubav prema domovini.

Drugar moj, za ljubav je potrebno dvoje. Sa moje strane nikada - ali nikada nije bila upitna. Međutim, nisam baš (kao ni desetine hiljada drugih, meni sličnih), osjetio sličan fluid sa druge strane. Naprotiv. Ono što ja vidim, iz ove moje žablje perspektive običnog radnog čovjeka, je to da sa druge strane već dugo vremena dopire sasvim drugačiji signal. Mi smo njima dali najbolje godine života, dijelove tijela, živote... Oni nama zauzvrat daju bijedu i glad, zbadanje djece noževima po tramvajima i gašenje svake iole perspektivne inicijative. Svukli su nas do gola. Ostalo je još samo da svratimo do apoteke i za vlastite pare kupimo Vazelin, kada napokon odluče da nas po.ebu, da imamo čime namazati guzove, da manje zaboli....

Eto, lave, nadam se da si razumio moju poruku.

LP

Evo, za one koji su zaboravili kako izgleda

http://imageshack.us/photo/my-images/20/hcl6.jpg/

dezurni

ziv i zdrav je lik sto je popio rafal u bjeloj dvici na principovom malo lud ali dobar
Necu ti se zahvaljivati jer to jednostavno nije dovoljno.Tada u ratu cetrnesto godisnjak danas pokusava biti dobar i posten covjek,ne mrziti nikoga radi imena,voljeti ovu zemlju do srzi i nada se da je to najbolji nacin da se zahvali svima vama koji ste nas casno branili.
I jebo ove provokatore sa svih strana nisu bitni kao ni svrakic koji je predvodio godisnjicu bitke na otesu i lepi mica koji nam se servira i ini shupci.Bitni smo mi.
Pozdrav domovini!

ZV Keli wrote:Dezurni,svaka cast na ljubavi prema domovini pored svake neprave ucinjene ti ali valjda u doba nepravde i haman okova ojacas ljubav prema domovini.

felsh wrote:I jebo ove provokatore sa svih strana nisu bitni kao ni svrakic koji je predvodio godisnjicu bitke na otesu i lepi mica koji nam se servira i ini shupci.Bitni smo mi.
Pozdrav domovini!

@momče

Odjebaus

Dva kratka snimka iz ratnog perioda..





@Dezurni_kriticar: svaka čast za tvoje stavove, još više zato što si ih očuvao i zadržao, uprkos svemu. Stvarno, kapa dole.

Pošto se doimaš kao skroz iskrena i direktna osoba, možeš li nam reći šta znaš o bezbroj puta spomenutim događajima koji ipak nikad nisu do kraja i definitivno razjašnjeni: Boško i Admira; italijanski pacifist Gabriele Moreno Locatelli. Ko je pucao, po tvojim saznanjima?

Ljep pozdrav omladinci
Citam ovaj forum vec par mjeseci i mogu reci sam procitao sve od pocetka do kraja i uspio bar malo sebi docarati sta se sve desavalo na Grbavici tih nesretinh godina.Mene zanima jedna situacija koju niste poblize opisivali dosada.Ako mi ko moze potanko napisati o istoj bio bih zahvalan,dakle zanima me kakva je bila situacija na prvim linijama Grbavice i rubnim djelovima nakon Daytona?Dakle znam da su oni i dalje nakon toga znali zapucati po gradu al ko je drzao te linije jel to preuzeo UN ili vec ko i dali se moglo prilaziti blize prvim linijama nakon sto je narod poceo skoro pa normalno hodati gradom,znaci jel se moglo blize hodati po rubim djelovima hajmo reci preko miljacke Vilsonovo pa zgrada Investa onaj dio,oko Zeljinog stadiona.Dali je nama pocelo IV sa radom ona zgrada ne neboder itd,jesul oni i dalje znali prasiti po IV i tim institucijama koje su im bile kao na dlanu i jel se moglo tad lakse preci u oslobodjeni dio jel bilo razmjena,uglavnom zanima me dio od Daytona do reintegracije??? Unaprijed hvala

Btw jesu nasi snajperisti bili ikako u onim izgorenim neboderima na Trgu Heroja jesu dejstvovali po Grbavici sa njih??

felsh wrote:dezurni

ziv i zdrav je lik sto je popio rafal u bjeloj dvici na principovom malo lud ali dobar
Necu ti se zahvaljivati jer to jednostavno nije dovoljno.Tada u ratu cetrnesto godisnjak danas pokusava biti dobar i posten covjek,ne mrziti nikoga radi imena,voljeti ovu zemlju do srzi i nada se da je to najbolji nacin da se zahvali svima vama koji ste nas casno branili.
I jebo ove provokatore sa svih strana nisu bitni kao ni svrakic koji je predvodio godisnjicu bitke na otesu i lepi mica koji nam se servira i ini shupci.Bitni smo mi.
Pozdrav domovini!

Lave moj,
prvo, želim da znaš da mi je neizmjerno drago da si živ. Nisam siguran da je neko već ranije napisao bilo šta na ovu temu, pa odlučih da se malo pokušam prisjetiti nekih događaja, a čini mi se na radost mnogih koji ovdje razmjenjuju svoja iskustva, sjećanja i viđenja. I eto, nekako se utrefi da se javi i drugi učesnik. Ne može biti bolje Svaka čast lave. Tvoj post mi je definitivno učinio dan ljepšim. I šta da dodam na tvoj post, kada si sve rekao i sam na najbolji mogući način kroz ovih svojih nekoliko rečenica? Nema se tu šta dodati. Svaka ti čast. Poštujem te lave.

tako to wrote:Dva kratka snimka iz ratnog perioda..





@Dezurni_kriticar: svaka čast za tvoje stavove, još više zato što si ih očuvao i zadržao, uprkos svemu. Stvarno, kapa dole.

Pošto se doimaš kao skroz iskrena i direktna osoba, možeš li nam reći šta znaš o bezbroj puta spomenutim događajima koji ipak nikad nisu do kraja i definitivno razjašnjeni: Boško i Admira; italijanski pacifist Gabriele Moreno Locatelli. Ko je pucao, po tvojim saznanjima?

Majstore, snimci su extra. Automatski te nekako teleportiraju u to neko vrijeme... Super su.

Pitanja koja postavljaš su malo neprimjerena za ovakav javni forum, jer postoje različite državne istražne i pravosudne institucije, koje bi trebale da traže i daju odgovore na takva pitanja. Ako ništa drugo, plaćeni su za to. Ja nisam. Ja iz svega ovoga mogu samo sebi navući belaj na vrat a to mi ne treba... No, evo, reću ću ti par stvari:
1. Pola 1. bataljona ZNA ko je povukao obarač, kada su u pitanju Boško i Admira. Imenom i prezimenom. I niko se do sada nije našao da korektno napiše par rečenica o tome.
2. Uzmi 1.000 KM-ova i zaputi se lijepo od platoa Skenderije u pravcu mosta Suade i Olge. Zađi malo po tim tamo mahalama na koje naiđeš. Propitaj malo ljude, potroši malo para, počasti ih... Prije ćeš saznati istinu nego MUP...

To je to.
Mislim da sam rekao sasvim dovoljno...

LP

Pisano je o tome na ovom forumu, nisam siguran na ovoj ili zasebnoj temi, i o vise mogucih varijanti, od "komsija", preko Seva do nekog nesretnog covjeka i njegovog sina u bunkeru kojem je Caco drzao prijeto zivotom ako ih ne smakne i nekih torbi punih para koje su nestale preko novi, pa cak i koliko je ispravno smaknuti 2 mladja lica koja trce nicijom zemljom prema neprijateljskim linijama u smislu vojnih obveznika, dezertera, diverzanata itd.

Bepanthen wrote:Ljep pozdrav omladinci
Citam ovaj forum vec par mjeseci i mogu reci sam procitao sve od pocetka do kraja i uspio bar malo sebi docarati sta se sve desavalo na Grbavici tih nesretinh godina.Mene zanima jedna situacija koju niste poblize opisivali dosada.Ako mi ko moze potanko napisati o istoj bio bih zahvalan,dakle zanima me kakva je bila situacija na prvim linijama Grbavice i rubnim djelovima nakon Daytona?Dakle znam da su oni i dalje nakon toga znali zapucati po gradu al ko je drzao te linije jel to preuzeo UN ili vec ko i dali se moglo prilaziti blize prvim linijama nakon sto je narod poceo skoro pa normalno hodati gradom,znaci jel se moglo blize hodati po rubim djelovima hajmo reci preko miljacke Vilsonovo pa zgrada Investa onaj dio,oko Zeljinog stadiona.Dali je nama pocelo IV sa radom ona zgrada ne neboder itd,jesul oni i dalje znali prasiti po IV i tim institucijama koje su im bile kao na dlanu i jel se moglo tad lakse preci u oslobodjeni dio jel bilo razmjena,uglavnom zanima me dio od Daytona do reintegracije??? Unaprijed hvala

Btw jesu nasi snajperisti bili ikako u onim izgorenim neboderima na Trgu Heroja jesu dejstvovali po Grbavici sa njih??

Evo ja ću opet.

Od trenutka demilitarizacije (govorim za liniju Zagrebačka,Beogradska-sadašnja Emerika Bluma,Trnovska,Ljubljanska,I.G.Kovačića) vrs se povukla sa linija i izvukala naoružanje sa linija ali je to bio i najgori period za nas malo ne srba što je ostalo tamo. Pljačkaški pohodi koji su trajali tih dana do reintegracije Grbavice su bili nevjerovatni svake večeri tutanj koraka ljubljanskom ulicom nekad čak i vojni TAM-ovi sa ugašenim svjetlima ne znaš ko je ostao bez stvari do jutra.

Tih dana smo već viđali i prve znakove života sa druge strane zida sa puškarnicama koji spominje @dežurni_kritičar u svome o rafalanju u Ljubljanskoj, doduše bili su to muškarci u civilnoj odjeći koji su izvlačili ono što su mogli među prvim je "pala" ona stara zgrada-kuća preko puta plave kuće gdje je četnicima bila priprema izvlačili se bojleri,šolje,kade,namještaj...

U tom periodu ulicom je cca svakih 30-ak minuta do sat vremena prolazila patrola ili francuza u Panhardima ili patrola talijana sa onim IVECO oklopnjacima kojima su toliko škripale kočnice da su svi koji nisu trebali biti tu imali vremena da pobjegnu.

Uglavnom kad je proglašena demilitarizacija prstena oko Sarajeva računajući i okupirane dijelove Sarajevskih opština tada su više manje prestala i ratna djejstva.