#1427 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 19/02/2021 12:54
by bandit_mo
no_sikiriki wrote: ↑19/02/2021 12:44
bandit_mo wrote: ↑19/02/2021 11:19
no_sikiriki wrote: ↑19/02/2021 11:05
Interesantno, ja sam na Citramu malo duze od 2 sedmice i nikad gore, bukvalno mastam o smrti iako to ne nih mogla napraviti, osjecam se odvratno danas, sinoc sam popila trazem ne bi li se bar jednom naspavala ali iako sam imala 5 sati sna danas se osjecam odvratno, ocitno neka nuspojava. A Citram otkako sam pocela piti odspavam par sati i onda se stalno budim ostatak noci i preturam i onda od 5 am nema dalje.
Meni je receno da Citram pijem ujutro (i ako imas problem sa spavanjem), stvar je u tome da on nije sedativan. Sedativni AD se piju pred spavanje i pomazu koliko ja znam.
Najgore sto sam ja pila Citram prije 5 godina i pomogao mi je a sad ne znam koliko cu izdrzati vise, cekam da budem 4 sedmice na njemu bar pa da onda idem psihijatrici na "reviziju" ako ne bude poboljsanja. ALi valjda izdrzati do tada, moracu izgleda Xanax uvesti ali recimo 0.25 mi vec ne djeluje (sinoc uzela), pa cu morati 0,5 iako uspavljuje...
Da, i ja Citram ujutro, a Calixta pred spavanje.
Možda umjesto dodatnih tableta, na reviziji se odluči promjeniti Citram u nešto drugo. Posebno je indikativno da je nekoć djelovao, sad više ne.
Pa ako imas vise iskustva ne znam sza bi ti,da li cekati da sam na Citramu 4 sedmice pa tek onda ici na reviziju ili da vec idem? bojim se da mi ne kaze da jos sacekam jer 2 sedmice kako nisu dovoljne, ne znam fakat...
Meni je revizija Calixte bila nakon 3 tjedna. I kako sam stigla s lošim iskustvom, nije mi rekao da još čekam, nego je uključio još Citram. Što se pokazalo dobitno jer mi je Citram odmah djelovao.
Ja bih onda pričekala 3 tjedna pa zvala za mišljenje.
#1429 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 19/02/2021 14:05
by bandit_mo
@no_sikiriki
Nema na čemu. Nesanica je velik problem kojeg su i doktori svjesni te sam sigurna da će raagirati pravovaljano.
#1432 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 22/02/2021 08:42
by shape of despair
no_sikiriki wrote: ↑19/02/2021 19:02
Usput, je li ko koristio Seroquel za spavanje? iako se koristi u manjim dozama za spavanja ideja da koristim antipsihotik nije mi bas privlacna
Antipsihotici su meni baš onako zeznuta stvar. Kad sam prvi put koristio antidepresive, sam se prepao od navedenih nuspojava, a onda su mi (bezveze) prepisali i npr Haldol i Lyricu? Nekakva takva doktorica, samo djeli tablete (upoznao sam je dobro kroz zadnje 2 godine).
Haldol pio nekih mjesec i to čini mi se ovako 0,25mg, ma užaš tablete. Prvo dobiješ nagon za kretanje. Javi ti se neki osjećaj u nogama čudan, i ako se ne krećeš hoćeš da poludiš. Kad se na to navikneš onda ide ekstremna pospasnost gdje i nakon 10 sati sna možeš zaspati u po bjela dana a i po cijeli se dan boriš da nezaspeš. Posljedica toga ide ekstremna debljina.
Onda mi je dala lyricu, to je klasični antipsihotik, kao unaprijeđeni xanax, nema ovisnosti i navikavanja. Ali svi ti antipsihotici imaju užasne nuspojave, od jebenog gubitka vida i kose koji se navode kao moguća nuspojava, to nekih iritacija na koži i sl. Tu liricy sam podigao u apoteci i doslovno jednu samo popio.
Nevjervatan osjećaj te obuzme samopouzdanja, mirnoće, radosti i sl. ali ono instant, i upoređuju je sa drogama. Kasnije spavaš ko top 12 sati. Popio to jednom i nikad više zbog nuspojava a nuspojave su sve slične ovim antipsihoticima.
Držite se ljudi antidepresiva i eto po potrebi npr. xanax-a dok antidepresiv ne proradi.
Antipsihotici da ali ako je stvarno potrebno.
#1436 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 16/03/2021 19:13
by Digla_da_kreci
Ako ti je muz u mogucnosti dok je na poslu da se povremeno kratko cujete ili razmjenite poruke, mislim da bi ti to pomoglo i stvorilo veci osjecaj sigurnosti da je uvijek tu i da nisi sama. Isto tako probaj i sa drugim bliskim ljudima oko sebe.
Jos ako je to sve fizickom distancom relativno blizu, mogla bi sebi pospremiti misli u glavi da je sve ok i da su voljeni ljudi tu negdje koji bi svakog casa mogli brzo doci ako ti zatrebaju.
Probaj i prekidati te misli kada navru u glavi da ne dozvoljavas da vladaju tobom. Sto ih vise hranis, obuzimaju te jace i to je taj zacarani krug tjeskobe koji ne da spokoja u nama.
Izlazis li van svakodnevno sa bebacem?
#1438 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 12/05/2021 10:43
by Soldier0209
Da li je odredeno u kojoj godini se moze pojaviti i koji su prvi simptomi?
#1439 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 24/05/2021 01:06
by tony montana
Soldier0209 wrote: ↑12/05/2021 10:43
Da li je odredeno u kojoj godini se moze pojaviti i koji su prvi simptomi?
Nema apsolutno nikakvog pravila kada se prvi put može pojaviti anksioznost. Genetika osobe i okolina u kojoj odrasta/živi igraju najveću ulogu. Najveći problem koji sebi moze napraviti osoba je ignorisanje simptoma, koji ako se ne liječe dovode do težih psihičkih stanja.
#1440 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 07/07/2021 02:17
by sedma_7
fukusima wrote: ↑19/02/2021 00:32
Procitao sam gore da nekog Asentra ili Zoloft tbl otupljuje , ne pomaze mu itd . Prvo pitanje koje treba da se postavi da li Vi stvarno imate problem sa anksioznoscu ili depresijom ?! ISSR su jako sigurni antiderpesivi sa relativno malim sprektrom nezeljenih dejstava , ali smatra se ako je normalna hemija umozgu tj da ne boluje te od anksioznodepresivnog poremecaja da oni ne bi uopste trebali da djeluju na Vas , tj beskorisni su . POstoji par stvari koje bi trebalo da se postuju u ljecenjeu bilo kog anksioznodepresivnog poremecaj a to je fizick aaktivnost , redovan san , ishrana , hobi ( ne kazu dzabe dokon um je djavolje igraliste ) . Medikamentozna terapija bi trebala da bude pomocno sredstvo za ostvarivanje ciljeva , a ogromnu ulogu bi trebalo da igraju i razgovori sa terapeutom sto je jako slabo zastupljeno u BIH barem. Dosta cesto srecem pacijente koji su terapiju samoincijativno prekinuli , govoreci daje to bio samo trenutak slabosti . Kazem im samo OK i vidimo se uskoro , obicno doju izbezumljeni najdalje 6 mjeseci poslije tog .
Vrlo moguce. Ja sam ustvari imala problem sa jednim roditeljem, a maskirala sam to, i sutila i izbjegavala umjesto da se ili suocim ili odselim
Druga psihijatrica mi je dala broj psihologa ali me je na seanse trebao voziti otac, a njega sam smatrala krivim za 90 posto svojih problema tako da nisam otisala. Bilo mi iz ponizenja da me na terapiju vodi osoba koje me upropastila.
Sad ne mislim tako iako i dalje nismo u bas dobrim odnosima.
#1442 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 20/07/2021 13:50
by Piaty
Evo moje iskustvo al vrlo kratko.
Mene je bilo strah otvorenih, brisanih prostora, mostova, cistina i slicno. Sve ono sto je suprotno od skucenog prostora (sto je cesci problem).
Ubrzan rad srca, gubitak zraka i slicno. Ali samo dok mislis na to a ako kojim slucajem zaboravis, onda ti je sve ok i kasnije shvatis da je sve to proslo bez poteskoca samo zato sto si mislio na nesto drugo. Ali je finta u tome sto ces se 95% sjetiti da imas taj problem i onda here we go.
Sve to odjednom nestade kada mi je otac umro. Tako da je ta trauma bila neki okidac da strah/anksioznost nestane i tu se uvjeris na samom sebi koliko je sve to u tvojoj glavi.
#1443 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 21/07/2021 19:37
by heavyBrick
talijan97 wrote: ↑20/07/2021 13:45
Najbolje bi bilo da mogu samo nestati.
ne bi.
najbolje bi bilo da malo spustiš kriterije u potrazi za poslom, do nekih boljih vremena.
obavljaj poslove koje nisi ni zamišljao da ćeš obavljati. teže, lakše, sezonske...
opravdanje uvijek imaš - rekao si da imaš dijete.
a i osposobljen si - rekao si da obavljaš kućanske poslove.
osim što će biti neke zarade, koristiće ti značajno psihički.
#1444 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 03/09/2021 12:16
by Soldier0209
Poz evo nadam se kada podijelim moj slucaj da ce mi biti lakše:
Naime kad odem od kuce na posao, radim 7 dana na terenu pa kuci( znam da nije 7 dana nista ali eto ljudi po godinu nisu kuci
), bude mi nekako teško i imam kao neke napade ali onda pomislim na nešto drugo i to prode jednostavno ne znam opisati ali kao da imam misljenje tokom napada kao da nikada nece proci vrijeme( veliko iščekivanje), i stisak u prsima i grlu, kao i nervozna crijeva i bol u stomaku i cesto sebe ogranicavam sa vremenom tj planiram svaki detalj sta i kada, kako i to me zivcira ali tako sebe raspoređujem, i to me stvarno stisne dobrih par dana, ne znam sta je u pitanju, mozda sam i profulao temu ali me zanima da li neko ima slicnih situacija, najslicnije simptome koje sam našao je "GAP" Generalizirani anksiozni poremećaj.
Nemam pojma ni sta je ni kako samo me drži taj kao strah u valovima, inace nemam strahova kao npr mrak, zatvoren/ otvoren prostor itd.
Pisite mi i pomozite da probam riješiti ovaj problem, danas sam dosao ponovo od kuce na teren i imao sam isto desavanje nakon par sati.
#1445 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 23/09/2021 18:11
by crypto0314
Zujanje u ušima nakon ogromnog stresa na poslu, sad neki čudan pritisak u glavi. Moja pretpostavka tenziona glavobolja. Evo nekih pola godine. Da li vam se javljao taj pritisak u glavi?
#1446 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 07/10/2021 17:35
by Brutalno_1910
AH opet moram otvorit ovu temu
Imam navodno aneksiozni poremecaj, dijagnoza od psihijatra i psihoterapeuta. Sve sam pokusala, nabavila macke, setala, trcala, gledala komedije, susrela se sa svim strahovima, vozim iako imam napade panike, jedem, spavam redovno, druzim se, sve jako tesko ali guram kako god znam i umijem, isla na psihoterapije i BHT, izvadila sve nalaze koje su mi doktori rekli, srce super, nalazi fenomelani, snimak kicme dobar, mako kifoza ali kaze ortped da je to sve uredu i da ne moze izazivati moje simptome. Moji simptomi umjesto da se poboljsavaju da prolaze, meni je sve gore i gore. Terpaije i psiholozi mi nista, ama bas nista nisu pomogli, isla sam kod par njih povelik broj puta. Psihijatri preporucili antidepresive, ali ja cu to uzet samo ako dodje do zadnjeg. Probala sam sa valerijanom, leksilijumom 1,5mg,, te nekakvim lavandama, meditiranjem, pisanjem dnevnika,.... tehnike disanja,...ali nista. Moji simptomi su bas onako fizicki, jer prije nikad strah nisam imala, niti neke probleme. Moji simptomi su: ograman pritisak u glavi, glavobolje nalik migrenama posebice oko lijevog oka, koje kasnije kao da ne funkcionise kako treba a sve vidim cisto i bistro; lupanje srca a pritisak i EKG uvijek dobri, slabost u rukama i nogama i neka drhtavica, kao prevelik umor, mucnine povremeno, malaksalost, nesvjestanje, nedostatak ravnoteze, trenjenje usana, bolovi u vilici i vratu, nekad mislim da ce mi glava spasti sa ramena, ponekad mi se pojavi pritisak u usima i zujanje, imam osjecaj kao da mi nesto stoji izmedju sinusa i grla, tesko disem i imam nagon za povracanje bukvalno iz grla, pulsira mi glava cesto, imam osjecaj kao da sam na brodu. Stvarno sam sve pokusala, te ignorisala, prihvatila, suocila se, znam da mi nece nista biti, te joga, te biciklo, šuma, cak i vrt zasadila, napustila posao i fakultet, kanila se svega, okruzena sam pozitivnim ljudima, ali ja nikako naprijed. Govorim sebi da ce to biti sve uredu, da je to sve aneksioznost, da to nije nista strasno, ubjedjujem se, tjesim se, smijem se nazor, ali sve je gore i gore. Doktori ne vjeruju da imam neki fizicki problem pa da me posalju npr. na MR glave. Mlada sam jako, imam 21 god. Citav zivot pred sobom, nista jos u sustini nisam prozivila. Meni je najgore sto pocinjem da se osjecam depresivno, jer nemam nikakvu volju, pa cak ni da jedem, ni vodu da pijem. Ali opet nekako guram, ignorisem, samo ne znam koliko jos mogu to tako da radim, gubim sve vise snagu a simptomi sve gori i gori. Ovo stvarno ko nije dozivio ne zna kako je, ovo je zivotranje od danas do sutra, onako samo dises i jedes, nema veselja, nema zadovoljstva. Nebitno koliko se ti trudis da ti bude dobro. Zanima me da li iko ima bas ovako losa iskustva, pa ovo je stvarno vise neprirodno?? Neizdrzivo je. Sve vise mislim da uzemem tablete ili ono narodski da odem hodzi. Postajem despretivna i mislim da bih uradila sve samo da normalno zivim, da se vise ne mucim u svojoj kozi, da se odmorim od ovoga, jer ovo je pakao. Izvinite sto sam ovoliko pisala, ali jednostavno sam morala.
#1447 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 07/10/2021 17:40
by shape of despair
bezveze se patis,snagom volje neces nista pistici,samo ces se umoriti. Terapija i opleti, sta bjezite od nje.
#1448 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 07/10/2021 17:41
by no_sikiriki
Brutalno_1910 wrote: ↑07/10/2021 17:35
AH opet moram otvorit ovu temu
Imam navodno aneksiozni poremecaj, dijagnoza od psihijatra i psihoterapeuta. Sve sam pokusala, nabavila macke, setala, trcala, gledala komedije, susrela se sa svim strahovima, vozim iako imam napade panike, jedem, spavam redovno, druzim se, sve jako tesko ali guram kako god znam i umijem, isla na psihoterapije i BHT, izvadila sve nalaze koje su mi doktori rekli, srce super, nalazi fenomelani, snimak kicme dobar, mako kifoza ali kaze ortped da je to sve uredu i da ne moze izazivati moje simptome. Moji simptomi umjesto da se poboljsavaju da prolaze, meni je sve gore i gore. Terpaije i psiholozi mi nista, ama bas nista nisu pomogli, isla sam kod par njih povelik broj puta. Psihijatri preporucili antidepresive, ali ja cu to uzet samo ako dodje do zadnjeg. Probala sam sa valerijanom, leksilijumom 1,5mg,, te nekakvim lavandama, meditiranjem, pisanjem dnevnika,.... tehnike disanja,...ali nista. Moji simptomi su bas onako fizicki, jer prije nikad strah nisam imala, niti neke probleme. Moji simptomi su: ograman pritisak u glavi, glavobolje nalik migrenama posebice oko lijevog oka, koje kasnije kao da ne funkcionise kako treba a sve vidim cisto i bistro; lupanje srca a pritisak i EKG uvijek dobri, slabost u rukama i nogama i neka drhtavica, kao prevelik umor, mucnine povremeno, malaksalost, nesvjestanje, nedostatak ravnoteze, trenjenje usana, bolovi u vilici i vratu, nekad mislim da ce mi glava spasti sa ramena, ponekad mi se pojavi pritisak u usima i zujanje, imam osjecaj kao da mi nesto stoji izmedju sinusa i grla, tesko disem i imam nagon za povracanje bukvalno iz grla, pulsira mi glava cesto, imam osjecaj kao da sam na brodu. Stvarno sam sve pokusala, te ignorisala, prihvatila, suocila se, znam da mi nece nista biti, te joga, te biciklo, šuma, cak i vrt zasadila, napustila posao i fakultet, kanila se svega, okruzena sam pozitivnim ljudima, ali ja nikako naprijed. Govorim sebi da ce to biti sve uredu, da je to sve aneksioznost, da to nije nista strasno, ubjedjujem se, tjesim se, smijem se nazor, ali sve je gore i gore. Doktori ne vjeruju da imam neki fizicki problem pa da me posalju npr. na MR glave. Mlada sam jako, imam 21 god. Citav zivot pred sobom, nista jos u sustini nisam prozivila. Meni je najgore sto pocinjem da se osjecam depresivno, jer nemam nikakvu volju, pa cak ni da jedem, ni vodu da pijem. Ali opet nekako guram, ignorisem, samo ne znam koliko jos mogu to tako da radim, gubim sve vise snagu a simptomi sve gori i gori. Ovo stvarno ko nije dozivio ne zna kako je, ovo je zivotranje od danas do sutra, onako samo dises i jedes, nema veselja, nema zadovoljstva. Nebitno koliko se ti trudis da ti bude dobro. Zanima me da li iko ima bas ovako losa iskustva, pa ovo je stvarno vise neprirodno?? Neizdrzivo je. Sve vise mislim da uzemem tablete ili ono narodski da odem hodzi. Postajem despretivna i mislim da bih uradila sve samo da normalno zivim, da se vise ne mucim u svojoj kozi, da se odmorim od ovoga, jer ovo je pakao. Izvinite sto sam ovoliko pisala, ali jednostavno sam morala.
Prvo provjeri sve fizicko, ako imas dovoljno novca ne treba ti neko da te uputi na neko snimanje nego otidji sama. U ovoj zemlji tesko da ces docekati neku pomoc od doktora ako se sama ne posvetis svom zdravlju.
Kad to odradis, uzmi antidepresive. Ocito je da si dosla do tog stadija da su ti prijeko potrebni. Neces na njima biti zauvijek. Pomoci ce ti da izadjes iz tog zacaranog kruga i kad dodje pravo vrijeme nece ti vise trebati. Sretno!
#1449 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 07/10/2021 20:01
by konektovan
Brutalno_1910 wrote: ↑07/10/2021 17:35
AH opet moram otvorit ovu temu
Imam navodno aneksiozni poremecaj, dijagnoza od psihijatra i psihoterapeuta. Sve sam pokusala, nabavila macke, setala, trcala, gledala komedije, susrela se sa svim strahovima, vozim iako imam napade panike, jedem, spavam redovno, druzim se, sve jako tesko ali guram kako god znam i umijem, isla na psihoterapije i BHT, izvadila sve nalaze koje su mi doktori rekli, srce super, nalazi fenomelani, snimak kicme dobar, mako kifoza ali kaze ortped da je to sve uredu i da ne moze izazivati moje simptome. Moji simptomi umjesto da se poboljsavaju da prolaze, meni je sve gore i gore. Terpaije i psiholozi mi nista, ama bas nista nisu pomogli, isla sam kod par njih povelik broj puta. Psihijatri preporucili antidepresive, ali ja cu to uzet samo ako dodje do zadnjeg. Probala sam sa valerijanom, leksilijumom 1,5mg,, te nekakvim lavandama, meditiranjem, pisanjem dnevnika,.... tehnike disanja,...ali nista. Moji simptomi su bas onako fizicki, jer prije nikad strah nisam imala, niti neke probleme. Moji simptomi su: ograman pritisak u glavi, glavobolje nalik migrenama posebice oko lijevog oka, koje kasnije kao da ne funkcionise kako treba a sve vidim cisto i bistro; lupanje srca a pritisak i EKG uvijek dobri, slabost u rukama i nogama i neka drhtavica, kao prevelik umor, mucnine povremeno, malaksalost, nesvjestanje, nedostatak ravnoteze, trenjenje usana, bolovi u vilici i vratu, nekad mislim da ce mi glava spasti sa ramena, ponekad mi se pojavi pritisak u usima i zujanje, imam osjecaj kao da mi nesto stoji izmedju sinusa i grla, tesko disem i imam nagon za povracanje bukvalno iz grla, pulsira mi glava cesto, imam osjecaj kao da sam na brodu. Stvarno sam sve pokusala, te ignorisala, prihvatila, suocila se, znam da mi nece nista biti, te joga, te biciklo, šuma, cak i vrt zasadila, napustila posao i fakultet, kanila se svega, okruzena sam pozitivnim ljudima, ali ja nikako naprijed. Govorim sebi da ce to biti sve uredu, da je to sve aneksioznost, da to nije nista strasno, ubjedjujem se, tjesim se, smijem se nazor, ali sve je gore i gore. Doktori ne vjeruju da imam neki fizicki problem pa da me posalju npr. na MR glave. Mlada sam jako, imam 21 god. Citav zivot pred sobom, nista jos u sustini nisam prozivila. Meni je najgore sto pocinjem da se osjecam depresivno, jer nemam nikakvu volju, pa cak ni da jedem, ni vodu da pijem. Ali opet nekako guram, ignorisem, samo ne znam koliko jos mogu to tako da radim, gubim sve vise snagu a simptomi sve gori i gori. Ovo stvarno ko nije dozivio ne zna kako je, ovo je zivotranje od danas do sutra, onako samo dises i jedes, nema veselja, nema zadovoljstva. Nebitno koliko se ti trudis da ti bude dobro. Zanima me da li iko ima bas ovako losa iskustva, pa ovo je stvarno vise neprirodno?? Neizdrzivo je. Sve vise mislim da uzemem tablete ili ono narodski da odem hodzi. Postajem despretivna i mislim da bih uradila sve samo da normalno zivim, da se vise ne mucim u svojoj kozi, da se odmorim od ovoga, jer ovo je pakao. Izvinite sto sam ovoliko pisala, ali jednostavno sam morala.
Ansilan ili njegova zamjena. Meni lično ansilan je pomogao..i to baš mao problem u sličnim godinama kao i ti, a to je bilo prije nekih 18 godina..
Uglavnom, nemoj bjezati od lijekova. U kombinaciji sa promjenom načina života to je jedini lijek. Prvi korak a mozda i glavni u liječenju je, da priznaš sebi i okolini da imaš problem. Onda lagano terapija i pokušati naci zanimaciju koja ce te odvojiti od crnih misli.
I ono najbitnije što si napisala, je da si u potpunosti zdrava osoba što se tiče drugih nalaza...
Anksioznost moze biti naporna,...ali se moze i iskontrolisati, nemoj samo da tako lako odustaješ..
Sretno!!
#1450 Re: anksioznostttttttttttt
Posted: 07/10/2021 20:26
by no_sikiriki
konektovan wrote: ↑07/10/2021 20:01
Brutalno_1910 wrote: ↑07/10/2021 17:35
AH opet moram otvorit ovu temu
Imam navodno aneksiozni poremecaj, dijagnoza od psihijatra i psihoterapeuta. Sve sam pokusala, nabavila macke, setala, trcala, gledala komedije, susrela se sa svim strahovima, vozim iako imam napade panike, jedem, spavam redovno, druzim se, sve jako tesko ali guram kako god znam i umijem, isla na psihoterapije i BHT, izvadila sve nalaze koje su mi doktori rekli, srce super, nalazi fenomelani, snimak kicme dobar, mako kifoza ali kaze ortped da je to sve uredu i da ne moze izazivati moje simptome. Moji simptomi umjesto da se poboljsavaju da prolaze, meni je sve gore i gore. Terpaije i psiholozi mi nista, ama bas nista nisu pomogli, isla sam kod par njih povelik broj puta. Psihijatri preporucili antidepresive, ali ja cu to uzet samo ako dodje do zadnjeg. Probala sam sa valerijanom, leksilijumom 1,5mg,, te nekakvim lavandama, meditiranjem, pisanjem dnevnika,.... tehnike disanja,...ali nista. Moji simptomi su bas onako fizicki, jer prije nikad strah nisam imala, niti neke probleme. Moji simptomi su: ograman pritisak u glavi, glavobolje nalik migrenama posebice oko lijevog oka, koje kasnije kao da ne funkcionise kako treba a sve vidim cisto i bistro; lupanje srca a pritisak i EKG uvijek dobri, slabost u rukama i nogama i neka drhtavica, kao prevelik umor, mucnine povremeno, malaksalost, nesvjestanje, nedostatak ravnoteze, trenjenje usana, bolovi u vilici i vratu, nekad mislim da ce mi glava spasti sa ramena, ponekad mi se pojavi pritisak u usima i zujanje, imam osjecaj kao da mi nesto stoji izmedju sinusa i grla, tesko disem i imam nagon za povracanje bukvalno iz grla, pulsira mi glava cesto, imam osjecaj kao da sam na brodu. Stvarno sam sve pokusala, te ignorisala, prihvatila, suocila se, znam da mi nece nista biti, te joga, te biciklo, šuma, cak i vrt zasadila, napustila posao i fakultet, kanila se svega, okruzena sam pozitivnim ljudima, ali ja nikako naprijed. Govorim sebi da ce to biti sve uredu, da je to sve aneksioznost, da to nije nista strasno, ubjedjujem se, tjesim se, smijem se nazor, ali sve je gore i gore. Doktori ne vjeruju da imam neki fizicki problem pa da me posalju npr. na MR glave. Mlada sam jako, imam 21 god. Citav zivot pred sobom, nista jos u sustini nisam prozivila. Meni je najgore sto pocinjem da se osjecam depresivno, jer nemam nikakvu volju, pa cak ni da jedem, ni vodu da pijem. Ali opet nekako guram, ignorisem, samo ne znam koliko jos mogu to tako da radim, gubim sve vise snagu a simptomi sve gori i gori. Ovo stvarno ko nije dozivio ne zna kako je, ovo je zivotranje od danas do sutra, onako samo dises i jedes, nema veselja, nema zadovoljstva. Nebitno koliko se ti trudis da ti bude dobro. Zanima me da li iko ima bas ovako losa iskustva, pa ovo je stvarno vise neprirodno?? Neizdrzivo je. Sve vise mislim da uzemem tablete ili ono narodski da odem hodzi. Postajem despretivna i mislim da bih uradila sve samo da normalno zivim, da se vise ne mucim u svojoj kozi, da se odmorim od ovoga, jer ovo je pakao. Izvinite sto sam ovoliko pisala, ali jednostavno sam morala.
Ansilan ili njegova zamjena. Meni lično ansilan je pomogao..i to baš mao problem u sličnim godinama kao i ti, a to je bilo prije nekih 18 godina..
Uglavnom, nemoj bjezati od lijekova. U kombinaciji sa promjenom načina života to je jedini lijek. Prvi korak a mozda i glavni u liječenju je, da priznaš sebi i okolini da imaš problem. Onda lagano terapija i pokušati naci zanimaciju koja ce te odvojiti od crnih misli.
I ono najbitnije što si napisala, je da si u potpunosti zdrava osoba što se tiče drugih nalaza...
Anksioznost moze biti naporna,...ali se moze i iskontrolisati, nemoj samo da tako lako odustaješ..
Sretno!!
slazem se sa svim sto si rekao, samo sto ja nisam nikad cula za Ansilan, a zadnjih godina sam se dosta bavila svojom anksioznoscu, tako da ne mislim da je to lijek koji se daje danas. Uglavnom je to, ako ne antidepresiv, onda Xanax, pa onda mozda apaurin ako ti ne godi Xanax itd.
Meni licno Xanax je dobro djelovao, ali to je samo nesto se povremeno uzme dok ne proradi antidepresiv.
), bude mi nekako teško i imam kao neke napade ali onda pomislim na nešto drugo i to prode jednostavno ne znam opisati ali kao da imam misljenje tokom napada kao da nikada nece proci vrijeme( veliko iščekivanje), i stisak u prsima i grlu, kao i nervozna crijeva i bol u stomaku i cesto sebe ogranicavam sa vremenom tj planiram svaki detalj sta i kada, kako i to me zivcira ali tako sebe raspoređujem, i to me stvarno stisne dobrih par dana, ne znam sta je u pitanju, mozda sam i profulao temu ali me zanima da li neko ima slicnih situacija, najslicnije simptome koje sam našao je "GAP" Generalizirani anksiozni poremećaj.