Josip Broz Tito

[salik79]

Bio ustasa r.a.

Bila zvanicna vlast tada u Tuzli. Mogao je, ili u sumu, pa kasnije kao rahmetli Adil Beg obilaziti poklana stratista SI Bosne, ili napraviti sto je najbolje umio - iskoristiti trenutnu vlast da organizuje i naoruza jedinice koje ce braniti narod od cetnickih upada.


Kada je ta slika nastala, cetnici i partizani, pa i cetnici i ustase, su sastancili, nazdravljali, a, Boga mi, i zajednicki vojno djelovali (cetnici i partizani).

https://sh.wikipedia.org/wiki/Bitka_za_%C5%A0abac_1941.

Sve ovo sam ucio jos u osnovnoj skoli u bivsoj Jugi.

[славянин]

Cvice pravo .

[asurbanipal]

Bio ustasa r.a.

Bliže je bio autonomaškoj liniji nego ustašama, zbog čega je došao u sukob sa NDH vlastima pa je i smijenjen sa mjesta komandanta DOMDO pukovnije. Članovi Hadžiefendićeve legije su činili jezgro dobrovoljaca koji su pristupili u Handžar diviziju sredinom 1943. što je doprinjelo slabljenju legije i njenom uništenju od strane partizana.

[славянин]

Bio ustasa r.a.

Bliže je bio autonomaškoj liniji nego ustašama, zbog čega je došao u sukob sa NDH vlastima pa je i smijenjen sa mjesta komandanta DOMDO pukovnije. Članovi Hadžiefendićeve legije su činili jezgro dobrovoljaca koji su pristupili u Handžar diviziju sredinom 1943. što je doprinjelo slabljenju legije i njenom uništenju od strane partizana.

Samo sto je slucajno polozio zakletvu za ndh

The Hadžiefendić Legion (Serbo-Croatian: Hadžiefendićeva legija) or Muslim Legion was a Bosniak self-defence militia and Croatian Home Guard unit based in the predominantly Muslim Tuzla region of the Independent State of Croatia (NDH) during World War II. The brigade–sized force was formally a "Volunteer Home Guard Regiment", and was raised in late December 1941 under the command of the former Royal Yugoslav Army reservist Major Muhamed Hadžiefendić, who had been commissioned into the Croatian Home Guard. By the end of the year, the Legion had commenced forming battalions in six towns in northeastern Bosnia.

The Legion was the most powerful and successful Muslim militia in the Tuzla region, and fought Yugoslav Partisans and Chetniks in northeastern Bosnia between December 1941 and October 1943. By April 1942 it was effectively operating outside of the control of the Croatian Home Guard, although they continued to supply arms and ammunition to the Legion. Members of the Legion formed the core of the volunteers that joined the 13th Waffen Mountain Division of the SS Handschar (1st Croatian) in mid–1943, and the resultant weakening of the Legion contributed to its destruction during the Partisan liberation of Tuzla in October 1943.

Slucajno se borio protiv partizana , omaklo se.

Hadžiefendić je tijekom ožujka i travnja 1943. obišao nekoliko bosanskih gradova, a naposlijetku je i sam pristupio u Waffen SS, gdje je dobio čin SS-Sturmbannführera (bojnika). Međutim, njegov primjer nisu slijedili drugi časnici DOMDO pukovnije: nekoliko njih je odmah dezertiralo u partizane (među njima i čuveni književnik Meša Selimović), uputivši više proglasa muslimanima da ne idu u SS, već da podrže partizane.

Dobro je napredovao iz NDH vojske direkt u waffen ss po cin.

[salik79]

Bio ustasa r.a.

Bliže je bio autonomaškoj liniji nego ustašama, zbog čega je došao u sukob sa NDH vlastima pa je i smijenjen sa mjesta komandanta DOMDO pukovnije. Članovi Hadžiefendićeve legije su činili jezgro dobrovoljaca koji su pristupili u Handžar diviziju sredinom 1943. što je doprinjelo slabljenju legije i njenom uništenju od strane partizana.

Naprotiv, usprotivili su se prelasku u Handzar diviziju i nisu njeno cinili jezgro. Ni Muhamedaga nikada nije bio aktivan u ss diviziji.

Inace, i Mesa Selimovic je bio u Legiji, da bi kaanije presao u partizane.

[salik79]

Bio ustasa r.a.

Bliže je bio autonomaškoj liniji nego ustašama, zbog čega je došao u sukob sa NDH vlastima pa je i smijenjen sa mjesta komandanta DOMDO pukovnije. Članovi Hadžiefendićeve legije su činili jezgro dobrovoljaca koji su pristupili u Handžar diviziju sredinom 1943. što je doprinjelo slabljenju legije i njenom uništenju od strane partizana.

Samo sto je slucajno polozio zakletvu za ndh

The Hadžiefendić Legion (Serbo-Croatian: Hadžiefendićeva legija) or Muslim Legion was a Bosniak self-defence militia and Croatian Home Guard unit based in the predominantly Muslim Tuzla region of the Independent State of Croatia (NDH) during World War II. The brigade–sized force was formally a "Volunteer Home Guard Regiment", and was raised in late December 1941 under the command of the former Royal Yugoslav Army reservist Major Muhamed Hadžiefendić, who had been commissioned into the Croatian Home Guard. By the end of the year, the Legion had commenced forming battalions in six towns in northeastern Bosnia.

The Legion was the most powerful and successful Muslim militia in the Tuzla region, and fought Yugoslav Partisans and Chetniks in northeastern Bosnia between December 1941 and October 1943. By April 1942 it was effectively operating outside of the control of the Croatian Home Guard, although they continued to supply arms and ammunition to the Legion. Members of the Legion formed the core of the volunteers that joined the 13th Waffen Mountain Division of the SS Handschar (1st Croatian) in mid–1943, and the resultant weakening of the Legion contributed to its destruction during the Partisan liberation of Tuzla in October 1943.

Slucajno se borio protiv partizana , omaklo se.

Hadžiefendić je tijekom ožujka i travnja 1943. obišao nekoliko bosanskih gradova, a naposlijetku je i sam pristupio u Waffen SS, gdje je dobio čin SS-Sturmbannführera (bojnika). Međutim, njegov primjer nisu slijedili drugi časnici DOMDO pukovnije: nekoliko njih je odmah dezertiralo u partizane (među njima i čuveni književnik Meša Selimović), uputivši više proglasa muslimanima da ne idu u SS, već da podrže partizane.

Dobro je napredovao iz NDH vojske direkt u waffen ss po cin.

Nikada se nije borio protiv partizana. Mozda "partizana" (citaj, cetnika), ali protiv partizana jok.

[славянин]

On topic malo:


Nas dva brata oba ratujemo,
Ne plac majko ako poginemo.

Nas dva brata oba ratujemo,
Ne plac majko ako poginemo.

Ne plac majko kad u borbu podjem
Vec ti placi ako ti ne dodjem.

Ne plac majko kad u borbu podjem
Vec ti placi ako ti ne dodjem.

Mi smo braca ispod Kozarice,
Gdje ne radja majka izdajice.

Grmec goro, gusta jelovita,
Kraj Drvara stojis ponosita.

Tvoje jele sire svoje grane,
I CUVAJU MLADE PARTIZANE!!!

[insomnia78]

Meni odmah na pamet padne Rodoljub Roki Vulovic i njegova kozarska peta

[asurbanipal]

Naprotiv, usprotivili su se prelasku u Handzar diviziju i nisu njeno cinili jezgro. Ni Muhamedaga nikada nije bio aktivan u ss diviziji.

Inace, i Mesa Selimovic je bio u Legiji, da bi kaanije presao u partizane.

Nije se nikad aktivirao zbog bolesti, ali je i sam agitirao za primanje u 13. SS diviziju, čak je dobio i čin SS-Sturmbannführera. Upravo je to bila najveća zamjerka od strane partizana, zbog čega je osuđen i ubijen.

[славянин]

Tuzla 1943





Ismet Mujezinovic i Vojo Dimitrijevic

02.10.1943
Kada su tokom Drugog svjetskog rata 2. oktobra 1943. godine partizanske jednice oslobodile Tuzlu od okupatora, Tuzla je bila najveći oslobođeni grad u Jugoslaviji i okupiranoj Europi. Oslobođenje Tuzle 2. oktobra 1943. je predstavljalo veliku vojnu i političku pobjedu koju su izvojevale antifašističke jedinice NOV i POJ, odnosno to je bila jedna od najznačajnijih dotadašnjih pobjeda. Slobodna Tuzla - kao važan ekonomski i politički centar, značajna vojno-strateška pozicija okupatora, raskrnica puteva, slobodarski je odjeknula prvenstveno u onim slojevima stanovništva istočne Bosne koji se još nisu opredijelili za NOP, iako su bili antifašistički raspoloženi.

Prije svega, muslimansko i hrvatsko stanovništvo se masovno antifašistički aktiviralo, a mnoga srpska sela gdje su četnici do tada imali utjecaja takođe se sve više opredjeljivala za narodnooslobodilački antifašistički pokret. Sve je to ubrzalo dalji snažan razvitak oslobodilačke borbe kroz formiranje novih partizanskih jedinica: 18. hrvatska, 17. majevička, 19. birčanska, 21. tuzlanska brigada, Tuzlanski, Kladanjski, Srebrenički odred, a formirane su i 27. i 38. divizija. Sve jedinice su se dobro naoružale, a naročito automatskim oružjem, puškomitraljezima, automatima, minobacačima, a neke su imale i protivtenkovske topove. Pri Štabu 17. divizije je postojala baterija brdskih topova. U izvještaju Vrhovnom štabu od 16. listopada, štab Trećeg korpusa naveo je:

Oslobođenjem Tuzle nastala je prekretnica u razvoju događaja u ist. Bosni. Muslimanska legija u svim krajevima stavlja se pod našu komandu. Pristupanjem vodstva HSS iz Tuzle Narodnooslobodilačkom pokretu stvorene su mogućnosti neposredne mobilizacije Hrvata u našu vojsku ... U toku 12 dana stupilo je u brigade 600 Hrvata. Od toga oko 200 radnika. Proces raspadanja četnika u Posavini i na Trebavi i Majevici se nastavlja.

Oslobođenjem tuzlanskog basena i plodnih ravničarskih krajeva Semberije i Posavine, fašistima je nanijet ne samo težak vojni poraz nego i veliki ekonomski gubitak. Radost koja je prožimala građane Tuzle, nakon oslobođenja 2. oktobra, povezanost boraca i naroda, dovela je do toga da je svaki šesti stanovnik Tuzle stupio u jedinice NOV-e. Od oko 5.000 novih boraca popunjene su postojeće i formirane nove partizanske jedinice. Tuzla je postala centar djelatnosti koje su se odražavale na organizacijski život po cijeloj slobodnoj teritoriji. U slobodnom gradu je djelovalo najviše političko i vojno rukovodstvo Bosne i Hercegovine, tuzlanske oblasti i okruga; PK KPJ za BiH, PK SKOJ-a za BiH, Oblasni komitet KPJ, Štab 3. korpusa, Gradski narodnooslobodilački odbor i antifašističke organizacije.U Tuzli je tada pokrenuta i značajna izdavačka djelatnost: Štampan je treći broj lista "Oslobođenje", pokrenuti su listovi "Front slobode", "Vijesti" i "Naša borba". Osim svega što čini značaj ove velike pobjede, treba reći da su sve kvislinške jedinice u službi okupatora time doživjele poraz od kojeg se nisu oporavile, a revolucionarni antifašistički pokret i narodnooslobodilačka borba su osigurali moralno-psihološku prednost.

Treba napomenuti da su Tuzlu drugi put i konačno oslobodile 16. muslimanska i 19. brčanska brigada. Uz pomoć nekih jedinica iz srebreničkog odreda, dok je ostatak istog odreda bio pridružen 18. hrvatskoj brigadi u akciji oslobađanja Dervente.

[Tempo]

najveci dingospo na planeti i valhali


https://titodoingstuff.tumblr.com/

[salik79]

Tuzla 1943





Ismet Mujezinovic i Vojo Dimitrijevic

02.10.1943
Kada su tokom Drugog svjetskog rata 2. oktobra 1943. godine partizanske jednice oslobodile Tuzlu od okupatora, Tuzla je bila najveći oslobođeni grad u Jugoslaviji i okupiranoj Europi. Oslobođenje Tuzle 2. oktobra 1943. je predstavljalo veliku vojnu i političku pobjedu koju su izvojevale antifašističke jedinice NOV i POJ, odnosno to je bila jedna od najznačajnijih dotadašnjih pobjeda. Slobodna Tuzla - kao važan ekonomski i politički centar, značajna vojno-strateška pozicija okupatora, raskrnica puteva, slobodarski je odjeknula prvenstveno u onim slojevima stanovništva istočne Bosne koji se još nisu opredijelili za NOP, iako su bili antifašistički raspoloženi.

Prije svega, muslimansko i hrvatsko stanovništvo se masovno antifašistički aktiviralo, a mnoga srpska sela gdje su četnici do tada imali utjecaja takođe se sve više opredjeljivala za narodnooslobodilački antifašistički pokret. Sve je to ubrzalo dalji snažan razvitak oslobodilačke borbe kroz formiranje novih partizanskih jedinica: 18. hrvatska, 17. majevička, 19. birčanska, 21. tuzlanska brigada, Tuzlanski, Kladanjski, Srebrenički odred, a formirane su i 27. i 38. divizija. Sve jedinice su se dobro naoružale, a naročito automatskim oružjem, puškomitraljezima, automatima, minobacačima, a neke su imale i protivtenkovske topove. Pri Štabu 17. divizije je postojala baterija brdskih topova. U izvještaju Vrhovnom štabu od 16. listopada, štab Trećeg korpusa naveo je:

Oslobođenjem Tuzle nastala je prekretnica u razvoju događaja u ist. Bosni. Muslimanska legija u svim krajevima stavlja se pod našu komandu. Pristupanjem vodstva HSS iz Tuzle Narodnooslobodilačkom pokretu stvorene su mogućnosti neposredne mobilizacije Hrvata u našu vojsku ... U toku 12 dana stupilo je u brigade 600 Hrvata. Od toga oko 200 radnika. Proces raspadanja četnika u Posavini i na Trebavi i Majevici se nastavlja.

Oslobođenjem tuzlanskog basena i plodnih ravničarskih krajeva Semberije i Posavine, fašistima je nanijet ne samo težak vojni poraz nego i veliki ekonomski gubitak. Radost koja je prožimala građane Tuzle, nakon oslobođenja 2. oktobra, povezanost boraca i naroda, dovela je do toga da je svaki šesti stanovnik Tuzle stupio u jedinice NOV-e. Od oko 5.000 novih boraca popunjene su postojeće i formirane nove partizanske jedinice. Tuzla je postala centar djelatnosti koje su se odražavale na organizacijski život po cijeloj slobodnoj teritoriji. U slobodnom gradu je djelovalo najviše političko i vojno rukovodstvo Bosne i Hercegovine, tuzlanske oblasti i okruga; PK KPJ za BiH, PK SKOJ-a za BiH, Oblasni komitet KPJ, Štab 3. korpusa, Gradski narodnooslobodilački odbor i antifašističke organizacije.U Tuzli je tada pokrenuta i značajna izdavačka djelatnost: Štampan je treći broj lista "Oslobođenje", pokrenuti su listovi "Front slobode", "Vijesti" i "Naša borba". Osim svega što čini značaj ove velike pobjede, treba reći da su sve kvislinške jedinice u službi okupatora time doživjele poraz od kojeg se nisu oporavile, a revolucionarni antifašistički pokret i narodnooslobodilačka borba su osigurali moralno-psihološku prednost.

Treba napomenuti da su Tuzlu drugi put i konačno oslobodile 16. muslimanska i 19. brčanska brigada. Uz pomoć nekih jedinica iz srebreničkog odreda, dok je ostatak istog odreda bio pridružen 18. hrvatskoj brigadi u akciji oslobađanja Dervente.

Ovdje mi je bilo pola familije. Ne kontam poentu?

[славянин]

Znaci familija ti radila na unistavanju Bosnjaka/Muslimana ? Jer stav ti je da su partizani bili ok prema zlocinima koje su cetnici cinili prema muslimanima.



Nego on topic:

[salik79]

Naprotiv, usprotivili su se prelasku u Handzar diviziju i nisu njeno cinili jezgro. Ni Muhamedaga nikada nije bio aktivan u ss diviziji.

Inace, i Mesa Selimovic je bio u Legiji, da bi kaanije presao u partizane.

Nije se nikad aktivirao zbog bolesti, ali je i sam agitirao za primanje u 13. SS diviziju, čak je dobio i čin SS-Sturmbannführera. Upravo je to bila najveća zamjerka od strane partizana, zbog čega je osuđen i ubijen.

Sve je to rekla-kazala, bez konkretnih dokaza. Kada je nekome zatrebalo, povukli su to kao "krucijalni dokaz", jer mu nista, niti jedan jedini zlocin, nisu mogli pripisati.

[славянин]

Sve je to rekla-kazala, bez konkretnih dokaza. Kada je nekome zatrebalo, povukli su to kao "krucijalni dokaz", jer mu nista, niti jedan jedini zlocin, nisu mogli pripisati.

Da mu se ukabuli - samo steta sto ga nisu u rupu negdje kao sto su drazu.

[salik79]

Znaci familija ti radila na unistavanju Bosnjaka/Muslimana ? Jer stav ti je da su partizani bili ok prema zlocinima koje su cetnici cinili prema muslimanima.



Nego on topic:

Radila kao i Adil Zulfikarpasic. Zato, prije ovoga rata, kada su htjeli snimati dokumentarac o tuzlanskom NOP-u, moju rahmetli nenu (preselila 1990), su kontaktirali i zamolili da da svoj doprinos dokumentarcu. Nije pristala. Kada ju je babo pitao zasto, odgovorila je da ne zeli da on i brat kasnije imaju zbog toga probleme. Pitao ju je kakve probleme, odgovorila mu je da ce ubrzo doci vakat kada ce ustase i cetnici ponovo doci na vlast. Otac joj je rekao: "Mama, sve se moze desiti, al' to ne!". Nasmijala mu se i odgovorila da je jos "zelen". Sta mislis, ko je bio upravu?

[salik79]

Sve je to rekla-kazala, bez konkretnih dokaza. Kada je nekome zatrebalo, povukli su to kao "krucijalni dokaz", jer mu nista, niti jedan jedini zlocin, nisu mogli pripisati.

Da mu se ukabuli - samo steta sto ga nisu u rupu negdje kao sto su drazu.

Nisu u rupu, duuuugo je lezao u prasini i bilo je strogo zabranjeno da mu iko pridje i ukopa ga.

Da mu dragi Bog svako dobro da. (Eno, sumir ti je mrtvi Titoista, pa pitaj ga za Muhamedagu Hadziefendica! )

[славянин]

Meni jedna od najdrazih

[славянин]

[

Nisu u rupu, duuuugo je lezao u prasini i bilo je strogo zabranjeno da mu iko pridje i ukopa ga.

Da mu dragi Bog svako dobro da. (Eno, sumir ti je mrtvi Titoista, pa pitaj ga za Muhamedagu Hadziefendica! )

Koliko dugo ? Jel ga uhvatio rigus mortis , jel se napuhao od pocetka raspadanja tijela ? jesu li ga cuke napadale ? Nadam se da su drazu grickali.

[asurbanipal]

Meni jedna od najdrazih

[salik79]

[

Nisu u rupu, duuuugo je lezao u prasini i bilo je strogo zabranjeno da mu iko pridje i ukopa ga.

Da mu dragi Bog svako dobro da. (Eno, sumir ti je mrtvi Titoista, pa pitaj ga za Muhamedagu Hadziefendica! )

Koliko dugo ? Jel ga uhvatio rigus mortis , jel se napuhao od pocetka raspadanja tijela ? jesu li ga cuke napadale ? Nadam se da su drazu grickali.

Skoro godinu dana. Doduse, bio je pijesak kojim su ga zagrnuli. Tek nakon godinu dana Zeleni kadar ga je propisno ukopao.

[славянин]

[

Nisu u rupu, duuuugo je lezao u prasini i bilo je strogo zabranjeno da mu iko pridje i ukopa ga.

Da mu dragi Bog svako dobro da. (Eno, sumir ti je mrtvi Titoista, pa pitaj ga za Muhamedagu Hadziefendica! )

Koliko dugo ? Jel ga uhvatio rigus mortis , jel se napuhao od pocetka raspadanja tijela ? jesu li ga cuke napadale ? Nadam se da su drazu grickali.

Skoro godinu dana. Doduse, bio je pijesak kojim su ga zagrnuli. Tek nakon godinu dana Zeleni kadar ga je propisno ukopao.

Kako tuzno ....

Politička i vojna situacija u Bosni i Hercegovini usložnjena je osnivanjem 13. brdske SS divizije. “Prijelomni moment oko gibanja na relacijama legija – autonomija – divizija bila je njemačka odluka da se za pomoćni izvor muslimanske regrutacije u SS diviziju, ako odziv među običnim življem bude nedostatan, uzme Hadžiefendićeva DOMDO pukovnija. (…) Sve očitiji rastroj legije tokom 1943. godine, rasipanje njenog ljudstva, što u SS diviziju, što u partizane, umanjivao je mogućnost bilo kakve djelatnosti s autonomističkih pozicija”, piše Jahić, ističući da je kontrola nad SS divizijom bila van bilo kakvog upliva domaćih bošnjačkih krugova. U takvoj prilici bilo je besmisleno protusloviti njemačkim zahtjevima. Krajem marta Muhamed‑aga bio je pozvan u Sarajevo, gdje se susreo sa SS oberleutnantom Kremplerom, kada su načinjeni prvi konkretniji koraci u vezi s osnivanjem 13. SS divizije.

Po povratku u Gračanicu, Hadžiefendić prvi put odijeva njemačku uniformu, i to s bosanskim fesom, iskazavši time spremnost na osnivanje bošnjačke SS divizije. Krajem maja primio se dužnosti njenog časnika. U istom su mjesecu bilo pozvani i drugi časnici legije da pristupe SS diviziji, ali se oni prikloniše partizanima. Tako su okončani dani Hadžiefendićeve legije. “U tom čudnom spletu raznorodnih povijesno-političkih momenata, koji su se savršeno složili kao neizbježni usud njegovog neumitnog pada, Hadžiefendić je postao žrtvom objektivnih ratno‑političkih dešavanja, na čiji tok realno nije mogao utjecati. U to vrijeme bile su samo dvije mogućnosti – ili u diviziju ili u partizane. Kao čovjek odan svom narodu i tradiciji, svom iskonu i zavičaju, on se opredijelio za ovo prvo. Drugu alternativu doživljavao je kao svekoliku negaciju muslimanske opstojnosti, identiteta i posebnosti, kroz mučko saznanje o nerazlučivoj izmiješanosti partizana i četnika, onih istih koji su klali muslimane diljem Istočne Bosne i Hercegovine u prvim godinama rata”, poentira Jahić.

[salik79]

Kao sto rekoh, nikada nije ratovao u diviziji. Uvijek je trazio trenutno najbolje rjesenje za opstanak naroda SI Bosne. Sta bi uradio da je pozivio, da ga nisu mucki ubili, da su mu partizani ponudili komandu mjesta, kao sto su to uradili u Foci sa onim koljacima, mozda bi kraj rata docekao u partizanima. SBB-KBB.

Ja napisah sta sigurno znam za njega, a ti kako hoces.

[славянин]

Kao sto rekoh, nikada nije ratovao u diviziji. Uvijek je trazio trenutno najbolje rjesenje za opstanak naroda SI Bosne. Sta bi uradio da je pozivio, da ga nisu mucki ubili, da su mu partizani ponudili komandu mjesta, kao sto su to uradili u Foci sa onim koljacima, mozda bi kraj rata docekao u partizanima. SBB-KBB.

Ja napisah sta sigurno znam za njega, a ti kako hoces.

Hadžiefendić je tijekom ožujka i travnja 1943. obišao nekoliko bosanskih gradova, a naposlijetku je i sam pristupio u Waffen SS, gdje je dobio čin SS-Sturmbannführera (bojnika). Međutim, njegov primjer nisu slijedili drugi časnici DOMDO pukovnije: nekoliko njih je odmah dezertiralo u partizane (među njima i čuveni književnik Meša Selimović), uputivši više proglasa muslimanima da ne idu u SS, već da podrže partizane.

Vidim jel ti to goebels uzor "Laz ponovljena dovoljno puta postaje istina" Ih da si u tom vremenu bil i ti navukao jednu uniformicu jos hugo boss kad je sasije nema bolje jelde ?

[salik79]

Kao sto rekoh, nikada nije ratovao u diviziji. Uvijek je trazio trenutno najbolje rjesenje za opstanak naroda SI Bosne. Sta bi uradio da je pozivio, da ga nisu mucki ubili, da su mu partizani ponudili komandu mjesta, kao sto su to uradili u Foci sa onim koljacima, mozda bi kraj rata docekao u partizanima. SBB-KBB.

Ja napisah sta sigurno znam za njega, a ti kako hoces.

Hadžiefendić je tijekom ožujka i travnja 1943. obišao nekoliko bosanskih gradova, a naposlijetku je i sam pristupio u Waffen SS, gdje je dobio čin SS-Sturmbannführera (bojnika). Međutim, njegov primjer nisu slijedili drugi časnici DOMDO pukovnije: nekoliko njih je odmah dezertiralo u partizane (među njima i čuveni književnik Meša Selimović), uputivši više proglasa muslimanima da ne idu u SS, već da podrže partizane.

Vidim jel ti to goebels uzor "Laz ponovljena dovoljno puta postaje istina" Ih da si u tom vremenu bil i ti navukao jednu uniformicu jos hugo boss kad je sasije nema bolje jelde ?

Mesa Selimovic je tek nakon oslobodjenja Tuzle presao u partizane (znam, jer sam blizak s cijelom njegovom familijom). Mogao je to i Hadziefendic, da su mu pruzili priliku (cetnicima su, kako si mogao vidjeti, pruzali). Kao sto rekoh, trazio je uvijek trenutno najbolje nacine za odbranu naroda, a tada su nacisti bili u mjestima, a partizani po sumama. Da je otisao u sumu, moga je samo kasnije svjedociti pokoljima naroda, kao sto je to Adilbeg. Ovako je aktivno branio narod, bez ijedne mrlje, bez ijednog zlocina.

Göbels je uzor onima na koje otkidas, onima preko okeana.