oridjidji wrote:Koliko vidim kontinuirano se radi na slabljenju Rusije, sankcije razlicitog tipa Rusiji donjeli su fin minus Rusima u budzetu, prvo je krenulo sa ukidanjem zabrane putovanja i zaledjivanjem imovine dvadesetak sluzbenika Rusije i Krima, potom sankcije pojedinim velikim kompanijama, pa pojedinim bankama i td. To je dalo rezultate kao i pad cijena nafte, pa je gubitak Rusije u 2014. godini bio oko 140 milijardi. Ako je istina da je Turska samo uvozila oko 30 milijardi eura gasa, to ce biti jos jedan dobar udar na rusku ekonomiju, naravno Turci tu gube mnogo, ali gube i Rusi, kada se uzme obzir da to nije jedina razmjena dobara izmedju Rusije i Turske.
Sada nek razmisljaju o alternativama kako da novonastalu situaciju okrenu u svoju korist. Putin kaze da se treba okrenuti proizvodnji hrane, kako bi Rusija postala jedan od vodecih proizvodjaca u toj grani jer je poprilicno ovisna u tome pogledu od drugih, bez obzira sto su najveci proizvodjaci zitarica na svijetu. Najveci proizvodjac hrane je Kina, najvise izvoza napravi Amerika, Holandija, Njemacka, Francuska, Belgija, Italija i Spanija jos su se tu ugurali Kanada, Kina i Brazil. Turska bi mogla izgubiti koliko me sjecanje sluzi 20 milijardi eura izvoza hrane prema Rusiji ukoliko potraju ove ruske sankcije.
Isto tako i Erdogan mora izlijeciti energetskog ovisnika, novim ugovorima kojim ce pokusati namiriti gubitke koji su nastali uskracivanjem ruskog gasa Turskoj. Niko ne zna koliko ce ruske sankcije Turskoj trajati, ali koliko god, to ce proizvesti dobre gubitke turskoj ekonomiji. Sta je alternativa? Vrlo vjerovatno otvaranje energetskog sistema Turske investitorima, ulaganje u obnovljive resurse energije, eventualno u izgradnju jedne ili vise nuklearnih elektrana, gradjenje infrastrukture kojima ce se stvoriti vece rezerve kupljenog gas, mazuta i ostalih derivata koje mogu posluziti kao izvori neophodne toplotne energije, pokusaje izgradnje novih gasovoda iz Azerbejdzana ili Turkmenistana, iznova stvarati nova postrojenja za stvaranje sintetickih goriva, bioulja, biogasa i td. Dobro je sto Turska privreda raste, a taj rast nuzno iziskuje i ulaganja u energetski sektor, sto Turcima moze biti od znacaja da energetski sektor posade na cvrste noge i bolje temelje od dosadasnjih.
Ako je Rusija partner koji se sam izmice iz racunice ovim sankcijama, onda u tu pricu ce sigurno uskociti drugi da profitira, a ko bi ako ne Ameri, Evropljani i njihovi saveznici sa BI.
Dosta toga si dobro napisao.
Napomenuo bih samo par stvari.
Rusiji je naštetio pad cijene nafte i plina, a efekat sankcija je na Ruse bio minimalan. Međutim Rusi uz kontrolu troškova i ogromne devizne rezerve mogu ovako još nekoliko godina, osim ako ne bude nekog novog šoka, tipa da barel nafte bude 20$. Ali onda tone i Saudija, Katar i ostali američki saveznici, jer oni troškove nisu u stanju smanjiti. Rusiji je pristup međunarodnim finansijskim tržištima dodatno otežao život. Ali sve sankcije i kontrasankcije koje su usmjerene na Rusku potrošnju (dakle gdje Rusi plaćaju) Rusku poziciju olakšavaju, jer to ih tjera da manje troše i da racionalnije raspolažu novcem, a s druge strane, ono što moraju kupiti-moraju kupiti pa im je potpuno svejedno ko će dobiti njihove pare, npr. da li je to Brazil ili Turska potpuno svejedno Rusima, ali Turcima nije.
Takođe, Rusi kada bi u potpunosti obustavili isporuku plina Turcima imali bi manjak prihoda nekih 15 mlrd $, ali bi oni to preživjeli jer bi to bila samo još jedna dodatna teškoća u poslovanju koja nije toliko značajna da bi ih značajno ugrozila, ali totalnu obustavu plina Turci bi teško podnijeli. Osnovno je kod uvođenja sankcija da uvodiš sankcije na onim stvarima koje će tebi neuporedivo manje štete nanijeti nego onome kome ih uvodiš. Tako je i EU imala štete od sankcija uvedenih Rusiji, ali neuporedivo manje od štete koju su Rusi pretrpjeli (ovo sa pristupom finansijskim tržištima). Dakle, totalna obustava isporuke plina bi za Turke bila nenadoknadiva, jer nema Turska tehničkih kapaciteta da se preorijentiše na druge izvore u kratkom roku. Za svaku ozbiljnu alternaivu im treba nekoliko godina. To znači da tih 15 mlrd $ u plinu koji bi Turcima ostali, ne bi bili dovoljni da se pokrije uvoz ekvivalentne količine energije koju su im Rusi uskratili, pa bi Turci umjesto 15 mlrd $ na troškovnoj strani koliko bi platili ruski plin koji uglavnom koristi industrija, potrošila možda nekih 30-40 mlrd $ da nadoknadi nedostatak plina, a preorijentiše se na LNG, naftu, pa na uvoz struje jer onda ne bi mogli proizvoditi ni struju u dovoljnim količinama već bi je morali uvoziti. Sve ovo ima implikacije na njihovu privredu koja bi trpila sve ove gubitke, pa onda već govorimo o cjenovnoj nekonkurentnosti, visokim troškovima proizvodnje, zatvaranju radnih mjesta, padu GDP-a itd., dakle svemu onome što je suprotno dosadašnjoj slici Turske. E da li bi Erdogan to preživio? Sumnjam...
I još napomena za nuklearku. Da li vjeruješ da bi iko od Turskih saveznika iz "kršćanskog kluba" okupljenog u NATO paktu koji je u vrlo dobrim odnosima sa jevrejskom državom iz turskog komšiluka, nakon ovakvih nepredvidljivih poteza Turaka i samovoljnog nastupanja u nizu ranijih situacija bio spreman Turcima ponuditi nuklearnu tehnologiju koja se bez velikih teškoća može zloupotrijebiti? Znači da u potpunosti zanemarimo to što su Turci muslimani pa samim tim nepodobni za nuklearnu tehnologiju, nego da se samo ograničimo na ove njihove poteze zadnjih godina i nanjihovo jačanje i neskrivenu želju za ekspanzijom u regiji. Opet, sumnjam...
isprike onda do poda. ko radi taj i grijesi. 
