medvjed23 wrote:moja je, uvjetno rečeno, otpadak.. slao sam je ne nekoliko konkursa i nijedan žiri ne smatra da je dovoljno dobra da bude objavljena.. al draga mi je, pa neka živi na forumu kad već ne može u nekoj poetskoj zbirci..
dakle, dželenina pjesma je bolja i mislim da sam je rastumačio:
debeli zid je simbol ugodno popunjenog objekta jelenine ljubavi.. radi se o buckastom, okruglom čovjeku, koji stoji na korak od sad, dakle u bliskoj budućnosti, što će reći da jelena svoju budućnost vidi s njim.. međutim.. on je oštećen.. pretjerao je sa krofnama, pa narušio zdravlje i stoga pukotina na zidu.. ipak, da će se čitav taj splet raspetljati kako treba i da će njih dvoje živjeti skupa, sretno i slatkohrano, u ljubavi, do vječnosti, ostaje - nada
Istina, ne mogu ja sad 100% potvrditi da je baš to bila ideja koja je pokrenula lavinu ovih mojih stihotvorina
jer...znaš već...umjetnik to nikad sa sigurnošću ne zna, ali dobro... može se to sve i tako protumačiti.
Što se tiče mog doživljaja i viđenja tvoje pjesme....hm...moram priznati da sam zapela odmah na prvoj strofi, ako ne i na prvoj riječi. Nije mi baš najjasnije bilo kakvi su to vojnici i gdje se oni tačno nalaze. A onda mi je sinulo da je to ustvari nebeska straža, Onog Gore....koja zapravo odlučuje da li ćete se vi, ta tvoja ljubav i nesrećni ti, ponovo sresti ili pak nećete. Po svemu sudeći ipak nećete, jer da hoćete ova pjesma ne bi bila tako prepuna crnoće i beznađa, a upravo to joj daje jednu posebnu vrijednost i karakter melanholične sputanosti, utopljene u naletu osjećaja krivice zbog nedostatka empatije prema žrtvama poplava, što je vrlo zanimljiv autobiografski momenat, koji oslikava pjesnika u svom svijetu tuge, skrhanog svojim ljubavnim potopom i lišenog veze sa svijetom realnosti. U nastavku pjesme očito je da će naš lirski subjekat uskoro skončati zbog neuzvraćene ljubavi, a ako bude imao sreće to će biti bezbolno.
Eto, ukratko, ima tu naravno još more materijala za analizu....što se tiče forme za pohvalu je upotreba slobodnog stiha, a to je izuzetan napredak u poređenju sa onim tvojim poetskim ostvarenjima...meni od ranije poznatim, koji su bili prosto okovani lancima metrike
dok su ovi majski momenti, a to moram primijetiti i protiv svoje volje, očit uticaj jedne svima nama znane poetske paradigme tj. jednog našeg, velikog sarajevskog pjesnika... i njegovih kišnih,
najmajskijih motiva.
Fala na lijepim riječima, Luno, ali nema više - jer... i ovo je previše.
