¤ jelena ¤ wrote:Hakiz wrote:
Možda isti onaj koji može zabraniti u svom privatnom tržnom centru prodaju i konzumaciju alkohola?
Dakle, ako neko ima pravo, zbog svoje religije, u svom privatnom objektu zabraniti prodaju i konzumaciju alkohola, onda neko drugi u svom privatnom objektu ima pravo odrediti molitve koje religije su dozvoljene a koje zabranjene, ili neko treći zabraniti uopšte bilo kakvo vjersko ispoljavanje, pa i molitve.
Prava bi trebala biti dvosmjerna, ne jednosmjerna.
Pravo na konzumaciju alkohola, koliko je meni poznato, još uvijek nije uvršteno u osnovna ljudska prava.
Pravo na slobodu vjeroispovijesti jeste.
Imaš pravo i treba da se buniš, izraziš svoje mišljenje i uvjerenja o zabrani prodaje alkohola i neće ti zafaliti dlaka s glave zbog toga, kao što neko drugi može prodaju istog zabraniti i neće zbog toga nešto mnogo izgubiti, ako je pametan i zna gdje šta radi i ako zna da tom zabranom više dobija, nego što gubi.
Ali, ako sebi daš za pravo da nekom zabraniš jedno od elementarnih ljudskih prava, iz prostog razloga jer misliš da ti se može - trpićeš pozamašne posljedice i stvarnost će te vrlo brzo naučiti da prije tog poteza i nisi baš dovoljno mislio, jer potrebe tržišta zahtijevaju kompromisna rješenja koja će ići u korist upravo tih potreba, a neće ugroziti manjinu, zbog čega širom svijeta i postoje posebne prostorije u tržnim centrima, namijenjene vjernicima - svidjelo se to nama ateistima ili ne.
Dok zabrane i naljepnice sa prekriženim ljudima, ili kako li ih već zamišljaju ovi koji bi ih lijepili, definitivno nije kompomisno rješenje, nego nešto drugo...
I mislim da je ovo svakom iole inteligentnom ljudskom biću jasno te da o tome uopšte nema potrebe raspravljati, iako nemam ništa protiv rasprave.
Nećeš vjerovati, ali ni pravo na disanje nije nigdje uvršteno kao osnovno ljudsko pravo. Jeste pravo na život, ali nije pravo na disanje.
Vidiš, kada smo već kod života, koje je osnovno ljudsako pravo, u nekim zemljma pod nekim uslovima, vlast te teritorije može uskratiti to osnovno ljudsko pravo, može nekome oduzeti život, tamo gdje postoji smrtna kazna.
Što znači da ni osnovna ljudska prava nisu apsolutna i mogu biti oduzeta.
Pravo na molitvu je, ipak, niži stepen prava od prava na život pa ga "niži stepen vlasti" može i zabraniti.
Nastranu to što i kada neko zabrani molitvu na svom privatnom posjedu nije nikome zabranio da bude pripadnik neke vjeroispovijesti. Samo je zabranio na svom posjedu javno ispoljavanje te vjeroispovijesti.
Kao kada se priadnicima LGBT zajednice kaže da nemaju pravo (Barem u BIH) javno ispoljavati svoju rodnu i spolnu pripadnost, neka to rade u privatnosti. I još gore, pripadnici LGBT zajednice po zakonima imaju prava, ali "narod" im ne dozvoljava.
E, pa takav "narod" ne bi trebao imati pravo ni na javnu molitvu u privatnom objektu kada vlasnik to zabrani.
I, kao što rekoh, prva moraju biti dvosmjerna, ne smiješ svoja prava podrazumijevati a tuđa kršiti.
Ali, kao što si sama rekla, 90% ljudi u ovoj zemlji je takvi kakvi su, pa jebo principe, može im se.
Iliti, argument sile, ne sila argumenta.
Usput, meni ne smeta da klanjaju u tržnom centru, na ulici ako ne ometaju druge ljude i odvijanje saobraćaja, nesam ja protiv toga da ljudi klanjaju. Ali sam protiv toga da zato što klanjanju imaju veća prava od onih koji to ne rade.