kerima1 wrote:
Mozes li to ovdje postaviti o tim zlocinima.
Slijedi sad drugi dio:
Pripadnici plemena Kurejza osim poljoprivredom, bavili su se i proizvodnjom i trgovinom oružja i oruđa (opsadnih sprava) po čemu su bili
poznati i među arapskim plemenima. Zato su ih Arapi i nazivali
„Ahlu al-Halka“ („Narod oružja“), što im je obezbjeđivalo i prestižan status među plemenskim zajednicama (i jevrejskim i arapskim). Kako nam prenose arapski istoričari Ibn Ishak i Al-Waqidi, u vrijeme Muhamedovog dolaska u Jathrib (Medinu) 622. godine, prilikom Muhamedovog iniciranja potpisivanja takozvanog
Sporazuma (Povelje) iz Medine, koji je sačinio sam Muhamed, on je (Muhamed) pozvao i pleme Benu Kurejza da potpiše ovaj sporazum o regulisanju odnosa među plemenima u Jathribu (Medini) i sa važnom odrednicom o zabrani savezništva ili pomaganja neprijatelja izvan Medine što se prije svega odnosilo na arapsko pleme Kurejš iz Meke, velikih i stalnih protivnika Muhameda. Osim ovoga Muhamed je i direktno pozvao vođu plemena Kurejza, Ka’b ibn Asada (? – 627.g.) da sa njim potpiše poseban sporazum o lojalnosti. Bojeći se stalno mogućih postupaka i eventualnih priklanjanja ovog plemena, vještog u pravljenju oružja i sa velikim zalihama oružja, njegovim protivnicima, Muhamed je stalno tražio povoda da se obračuna sa ovim posljednjim jevrejskim plemenom u Medini.
Kada je u mjesecu martu/aprilu 627. godine došlo do poznate
„Bitke kod rovova (hendeka)“ – opsade Medine, pleme Kurejza je Muhameda snabdjelo određenom količinom alata i opreme za kopanje rovova što je pomoglo Muhamedovim sljedbenicima u pripremi za odbranu. Ali svo vrijeme bitke koalicija koja se borila protiv Muhameda, a koju je predvodilo arapsko pleme Kurejšija iz Meke, njegovi ljuti protivnici, pokušavalo je da preko svoga saveznika Hajaj ibn Ahtaba, vođe jevrejskog plemena Benu Nadir, privoli Jevreje plemena Kurejza da Muhameda napadne sa nebranjene strane, sa juga Medine. Obzirom da je ovo jevrejsko pleme raspolagalo sa naoružanjem od 1.500 sablji i mačeva, 2.000 koplja, 300 oklopnih odijela i 500 štitova, nesumnjivo je da bi njihovo priključenje koaliciji umnogome uticalo na krajnji ishod bitke. Međutim, šta god da je odredilo odluku Ka’b ibn Asada da se ne prikloni koaliciji protiv Muhameda (lojalnost zbog potpisanog ugovora sa njim ili strah od moguće odmazde zbog nepoštovanja tog sporazuma), pleme Kurejza se uglavnom nije vojno angažovalo ni na jednoj strani.
I poznati
sunitski učenjak Imam Ahmed ibn Hanbel (780 g. – 855.g.) u svojoj poznatoj i cijenjenoj kolekciji hadisa o životu Muhameda, u zapisu 22823, daje potvrdu da se Benu Kurejza nisu priključili napadu na Muhameda. On u tom zapisu kaže: „Ebu Sufijan (Abu Sufjan ibn Harb /560.- 650.g./ vođa arapskog plemena Kurejš iz Meke, veliki protivnik Muhameda protiv kojeg je dugo i puno puta ratovao, kasnije primio islam, o.a.) reče:
„O vi narode Kurejša, zbog Allaha vaše mjesto gdje se sada nalazite nije više sigurno. Vaši konji (i kamile i mazge i ostalo blago) umiru. Benu Kurejza, ostaviše nas „na cjedilu“, i dobismo od njih ono što nismo željeli (ovdje misli na odluku jevrejskog plemena Benu Kurejza, da im se u
„Bitci kod rovova“ ne pridruži u borbi protiv Muhameda, prilikom njihove opsade Medine, o.a.),
i ovaj trenutak donosi nam teška vremena. Zbog Allaha nema nam mira, naša borba neće dugo trajati, i nećemo dugo izdržati. Zato se povucimo gdje možemo biti sigurni“.
Slično opis daje i Ibn Ishak (strana 683.) u svojoj knjizi
„Osnivanje zajednice“.
I pored toga Muhamed je stalno strahovao od moguće odluke Ka’b ibn Asada i eventualnog njegovog priklanjanja koaliciji protiv njega, pa je prema njihovom logoru stalno držao 100 vojnika, a poslije i 300 konjanika.
Zbog toga je, poslij neuspjeha koalicije da zauzmu Medinu, Muhamed odlučio da se konačno obračuna i sa plemenom Benu Kurejza, kao posljednjom potencijalnom prijetnjom njegovoj dominaciji u Medini. Ovu njegovu odluku će kasniji arapski izvori „pravdati“ navodnim nepridržavanjem dogovora od strane plemena Benu Kurejza, koji su potpisali sa Muhamedom, mada nema niti jednog pisanog podatka o tome u čemu se to pleme Benu Kurejza nije pridržavalo tog dogovora. Naprotiv, u par hadisa je pomenuto suprotno (kao. već pomenuti zapis –
hadis 22823, Musnad Imam Ahmed ibn Hanbala).
Zato arapski muslimanski izvori pribjegavaju obrazloženju i opravdavanju ovog Muhamedovog postupka
„otkrovenjem koje je Muhamedu prenio anđeo (melek) Džibril (Gabrijel) o potrebi da se obračuna sa plemenom Benu Kurejza“. Pa tako u hadiskoj sunitskoj kolekciji
„Sahih al-Buhari“, 5:59:443; i 4:52:68,“ u Aišinoj naraciji (Aiša bint Ebu Bakr /612– 678.g./ jedna od žena, ujedno i omiljena žena Muhamedova), i u pisanju Ibn Ishaka, strana 684, piše:
„Kada se Poslanik Allahov (počivao u miru) vratio iz bitke kod Hendeka (rovova, mart/april 627.g., o.a.)
odloži svoje oružje i krenu se kupati. (Anđeo, o.a.)
Džebrail (Gabrijel, o.a.)
dođe k njemu (Muhamedu, o.a.)
i reče mu: „Odložio si svoje oružje? Mi meleci još nismo! Zato kreni za nama i bori se protiv njih“. Tada Poslanik Allahov (počivao u miru) reče: „Gdje, protiv koga?“, a Džibril (Gabrijel, o.a.)
odgovori: „Na ovu stranu“, pokazavši prema Benu Kurejza. I onda Poslanik krenu protiv njih“. U Aišinoj naraciji u
„Sahih Muslim“ (hadis 1769.) dalje piše:
„Stoga Poslanik Allahov (počivao u miru) pođe u borbu protiv njih, oni se predadoše i dođoše pred njegov sud. Poslanik Allahov (počivao u miru) tada dade presudu nad njima Sa’du (Sa’d ibn Mu’adh, vođa arapskog plemena Benu Aws iz Medine, kasnije, 622.g., prešao na islam, o.a.)
koji reče: „presuđujem da muškarci sposobni za borbu, budu ubijeni, a djeca i žene prodati kao robovi, a da se novac dobijen od njih podijeli (među muslimane, o.a.).
Tada Poslanik Allahov (počivao u miru) reče: „Ti ih osudi Allahovom voljom i sudom“.
I u
„Sahih al-Buhari“, 5:57:66, u naraciji Abdulah bin Az-Zubaira, se pominje:
„...Vidio sam moga oca Az-Zubeira kako jaše konja, odlazeći i
vračajući se od Benu Kurejza, dvaput ili triput (za vrijeme opsade Benu Kurejza, o.a).
I kada sam se vratio rekoh: „O moj oče! Vidim da odlaziš i vraćaš se od Benu Kurejza“. A on reče: „Jesi li me stvarno vidio, o moj sine“. Ja rekoh: „Da“, a on reče: “Allahov Poslanik je rekao „ko bude išao do Benu Kurejza, neka donese novosti, ako ih ima (u vezi sa uspjehom opsijedanja, o.a.)““.
I više drugih hadisa iz
„Sahih al-Buhare“, iz toma 5, knjige 59, pominje ovu opsadu, od hadisa broj 444 do 449.
Otprilike isti opis nam daje i savremeni arapski istoričar,
mufesir (komentator Kur’ana),
muhadis (veliki poznavalac hadisa) i
kadija (islamski sudija i poznavalac islamskog prava) Ismail ibn Kathir (Ibn Kesir) (1301.– 1373.g.) u svom radu
„Tefsir“ (
„Tefsir ibn Kathir“, tumačenje Kur’ana), gdje još određenije navodi da je melek Džibril (Gabrijel) Muhamedu ukazao na pleme Benu Kurejza i poveo ga protiv njih, pa kaže:
„Ali mi još nismo odložili naše oružje, digni se (kaže melek Muhamedu, o.a.)
i kreni na ovaj narod. A on (Muhamed, o.a.)
reče: „Gdje“. A melek odgovori: „Na Benu Kurejza, Allah nam je naredio da ih uzdrmamo. I Poslanik Allahov ustade odmah i naredi (muslimanima, o.a.)
da krenu na Benu Kurejze, koji su bili na nekoliko kilometara od Medine. Bi to poslije Salat Az-Zuhra (podne namaza, molitve, o.a.).
I on (Muhamed, o.a.)
reče: „Niko se od vas ne smije moliti dok ne savladamo Benu Kurejza“. I Muhamed odmah pozva glasnike i naredi im da prenesu glas neprijateljstva prema Benu Kurejza, postavivši Ibn Umm Maktuma za upravitelja Medine, a ratni barjak (zastavu, o.a.)
povjeri Ali ibn Ebu Talibu (596.- 661.g., sin Muhamedovog strica (amidže) Ebu Taliba kojeg je Muhamed usvojio kao dječaka i odgojio. Vremenom će postati posljednji /četvrti „pravovjerni“ imam/ halifa koji je vladao od 656.- 661.g., prvi muškarac koji je primio islam)
koji krenu prema Benu Kurejza, a Muhamed povede 3.000 muškaraca (ratnika, o.a.)
i 30 konjanika ensarija i muhadžira.“
Muhamed je, da bi i na ovaj način opravdao svoj pohod na jevrejsko pleme Benu Kurejza, naručio od arapskog pjesnika i poete Hasan ibn Thabita (Sabit) (? – 674.g.) pjesme (poeme) kojima je on trebao glorifikovati ovaj pohod protiv Benu Kurejza. To je pomenuto i u kolekciji hadisa
„Sahih al-Buhari“, u 5. tomu, u knjizi 59, hadis 449, u naraciji Al-Bara, gdje piše:
„Poslanik reče Hasanu (pjesniku i poeti Hasanu ibn Thabitu, o.a.):
„Izgrdi ih (misli u njegovim pjesmama, o.a.),
i Džebrail (anđeo Gabrijel, o.a)
je sa tobom. (misli „daje ti podršku u tome“, o.a.)“. Citirajući i druge naratore Al-Bara bin Azib dalje kaže:
„U dane opsade Kurejza, Allahov Poslanik reče Hasanu bin Sabitu: Optuži ih, i Džebrail je sa tobom“.
Kako nam navodi savremeni Muhamedov biograf, indijski musliman Safiur-Rahman-Mubarakpuri (1942.- 2006.g.) u svojoj knjizi
„Ar-Rahik-ul-Mahtum“ (
„Zapečaćeni džennetski napitak“) bitka koju je poveo Muhamed protiv plemena Benu Kurejza je trajala 25 dana. Mubarakpuri, pored ostalog, kaže:
„Muslimani su nastavljali opsadu dugo dana i počeo se osjećati umor. Ali (ibn Ebu Talib, o.a.)
i Az-Zubair (al-Avvam. o.a.)
zarekoše se da nikad neće prestati sa napadom dok vojska koju predvode ne pobijedi ili ne postanu mučenici kao Hamza".
zagovornik alkohola da mene uci islamu 
