Škobo Habu wrote:Hafis wrote:
A na temelju kojih se povijesnih zapisa Adil-beg vodio? Valjda je tragao po starim medresama i džamijskim zapisima pa tamo našao....niti jednog jedinog slova tu nije mogao pronaći. Sve se svodi na franjevce i njihovo svjedočenje.
Ono što su bile medrese u Osmanskom carstvu, to su bili crkveni univerziteti na Zapadu. Stoga gdje da se izučava sva ta građa nego po medresama i sličnim ustanovama.
Šta misliš gdje su pronašli Batalovo jevanđelje? U Veneciji ili u pravoslavnoj crkvi u Hercegovini?
Što se tiče spominjanja Bošnjaka, kao etničke odrednice, postoji mnogo historijski izvora u kojima se može pronaći dosta podataka-od npr. Pečevijine Historije Osmanskog carstva, u kojoj možeš naći podatke o mnogim uglednim Bošnjacima na osmanskom Dvoru, gdje ih on upravo tako i imenuje, čisto za primjer Sokoloviće, do izvora iz najbližeg susjedstva od Mažuranića, koji početkom 19. vijeka obilazi ove krajeve i Srbiju, i gdje u jednom slučaju navodi primjer bosanske begovske porodice koja se starinom smatra Bošnjacima, do Vuka Karadžića, Dositeja Obradovića, Obrenovića itd.
Evo par primjera iz istočnog susjedstva, sa početka 19. stoljeća, na tu temu, mnim da znaš ćirilicu:
О Ускрсу 1834. године, у Посавини, на северу Босне, дошло је до узбуне и метежа хришћанске раје озлојеђене појачаном репресијом коју су вршили домаћи Турци ерлије, раздражени реформама на које су их присиљавале централне турске власти. Било је само питање дана када ће планути огањ. Када је тај дан дошао, о догађају који се десио велики сердар мачвански и подрињски Вуле Глигоријевић, са седиштем у Шапцу, обавестио је и кнеза Милоша: „Данас после подне бившу ми у канцеларији судској, дође један Бошњак Србин и преда ово писмо“ (подвлачења С. Т.). Потом се Његовој светлости саопштава и главна вест: „Од овдашњи Турака чујемо, који су данас из Бељине дошли, да су се у Нахији Дервентској већ побили“. Побуна раје је угушена, а део народа избегао је преко Саве у Аустрију. Кнез Милош отписује сердару Вулу Глигоријевићу: „Неки су Бошњаци од побуне оне која се тамо догодила, пребегли у Цесарију у Броду, има и до 200 душа, и чујемо, да желе амо к нама прећи. Ја сам у том случају наредбу учинио, да они на Шабцу пређу.”
http://www.politika.rs/scc/clanak/34511 ... ekad-i-sad
Sa druge strane, sam Mažuranić se u prvoj polovini 19. stoljeća čudi činjenici da katolički živalj u Bosni uopšte ne nema svijest o svom narodnom imenu (misleći na hrvatskog), već se samo identifikuje sa onim vjerskim.
Lik vas trola stotinama stranica. Dosta toga zna, ali dosta toga i ne zna. Fazon je u tome da nije glup, samo vas namjerno navodi na to da mu nesto dokazujete. Pravilno bi bilo da mi kazemo da ne postoje Hrvati, e onda on mora da dokazuje suprotno. Tu ste onda jedan korak naprijed, ovako samo kaskate za njim. Nije on problem, problem su stotine hiljada Srba i Hrvata koji stvarno misle da Srbi i Hrvati postoje 1000-2000 godina, oni u to vjeruju!
Da danas ides redom kroz Banjaluku pitati ljude ko je napisao pjesmu "Bošnjaci na Moskovu", od 10.000 ljudi ces naci mozda, ali mozda dva lika.
Oni zive u tom nekom paralelnom svijetu zabluda, lazi i mitomanije, i na to se ne moze uticati jos 100 godina. To su citave vojske zombija koji pojma nemaju kad su se pocele formirati nacije, zasto i na koji nacin. To sjedi, krese slaninu i bijeli luk, krevelji se, i ono je zadovoljno.
Bošnjaci na Moskovu
"I od Bosne osamdeset bega,
Od Zagorja dva Čengića mlada,
Od Nikšića dva Paripovića,
Od bijela Kolašina grada,
Od njeg, kado, dva Mekića mlada,
Od onoga Polja Bijeloga,
Od njeg, kado, dva Kućevića,
Od Pljevalja dva Drndića mlada." ("Narodne srpske pjesme", 1833.)
Vuk Stefanović Karadžić