medvjed23 wrote:Euridika wrote:Iskustvo uglavnom znači pamet, tj. stečeno znanje. Osim ako je iskustvo konzumiranje opijata, tad ne vrijedi ono "bigger is better".
Vlastiti izbor se ne treba opravdavati, to je izbor. Ali je glupo razvijati diskusiju oko toga, jer takve odluke nisu donesene na osnovu hladnih činjenica i dokaza, već ličnog ubjeđenja i shvatanja. I još gore kad se onda počne prepucavati...
Ali, generalno, moja zamjerka jeste što su ovdje ljudi previše limitirani na svoja trenutna ubjeđenja, kao da su nepromjenjiva i trajna. Kao da se to nikad ne može i neće promijeniti... samim tim niko drugi, ni ovi iskusniji, im ne mogu dati savjet.
pa za šta forum služi ako ne za razvijanje jalovih diskusija? ovdje sigurno nećemo riješiti palestinsko pitanje niti naći lijek za rak..
iskustvo često donosi pamet i znanje, al u priči koje smo se uhvatli na zadnjih par strana, paradoksalno je pozivati se na iskustvo.. ono.. tvoj stav da ne želiš steći određeno iskustvo nema težinu jer nisi stekao to iskustvo
i slažem se da su ljudi neskloni usvajanju ili bar razumijavanju drugačijeg mišljenja.. bilo je i o tome riječi nedavno, baš na ovoj temi
True, forum je za naprđivanje, ali onda treba ostati u granicama pozitivne zeze i sve ok bude.
A vezano za ovaj drugi dio oko iskustva, to jest paradoks. Fakat ne možeš znati da li bi neko iskustvo okarakterisao pozitivnim ili negativnim dok ga ne doživiš, ali kad ga doživiš ne možeš nazad, u blaženo neznanje. Dobro bi bilo imati mogućnost probe, kao npr. kad se odlučiš iskušati u nekom sportu, da vidiš da li ti leži ili ne. Ali, život nema probe, svaki dan je novo i neponovljivo iskustvo. Sad da ti kažem npr. da ćeš za 5 godina voditi toliko sretan i ispunjen život, i da ti neće pasti na pamet da ti je bilo bezveze prije 5 godina kad si bio mlađi i slađi
, ne bi mi sigurno vjerovao, jer se tebi iz trenutne perspektive čini da si dosegao maksimum i da je dalje samo nizbrdo (ovo navodim hipotetski slučaj, da ne pomisliš da sam kakva proročica
... mada ti u svakom slučaju želim ovakav i još bolji scenarij). Ovo vrijedi za sve nas, sve što zamislimo je samo u našim glavama, a ono što će se stvarno zbiti će sigurno biti drugačije od onog što zamišljamo. Može biti i bolje i gore, može čak biti i jednako kvalitetno kao ono što zamišljamo, ali neće biti identično. Mi ne znamo niti možemo znati kakve će nam se sve okolnosti desiti u budućnosti. Možda sutra dobiješ na bingu ili ti neki poznanik javi za pravo dobru poslovnu priliku negdje u inostranstvu i da ti se život iz temelja promijeni za tren. Ovo se stvarno dešava, to je život. Zato nije pametno planirati previše unaprijed, niti se previše opterećivati tim razmišljanjima u kakav svijet donosimo djecu. Niko od nas ne zna šta će sa svijetom biti za 15-20-30 godina. Možda se samouništimo, a možda i doživimo katarzu kao društvo. Tako da ona "svako dijete ima svoju nafaku" i nije netačna. Naravno da ne treba spustiti ruke niz sebe i očekivati da će ti sudbina servirati sve na zlatnom pladnju, ali ne treba ni živjeti u paničnom strahu šta će sutra biti, kakav ćeš ti biti u npr. ulozi roditelja ili kakav ćeš biti za 15 godina i sl.
Jedino što možeš učiniti da se donekle upoznaš sa izazovima koji ti mogu predstojati u budućnosti jeste da gledaš primjere onih koji su to prošli prije tebe, i to što više različitih primjera. Iz tuđih postupaka možeš dosta fino naučiti šta valja, a šta ne valja. Čak i s takvom pripremom, opet ćeš činiti greške, jer ničiji put nije isti, svi vodimo slične, a opet vrlo različite živote.
